www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 lip 2018 01:37

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 13 stu 2006 03:39 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 07 ožu 2006 00:32
Postovi: 229
Lokacija: Selo kraj Metkovića
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
:b130: :b130: :b130:

:a1430: :a1430: :a1430:

:p59: :p59: :p59: :p59:

:a1250: :a1250: :a1250:

_________________
Živa je Riječ,kada život govori - sv. Antun Padovanski


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 stu 2006 03:54 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5816
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Vjeroispovjest: Kristoliki
Slika

:oops:

:b232:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 stu 2006 10:25 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2006 15:58
Postovi: 196
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
naggar napisao:
Citat:
jana napisao:
E i ja sam bila u Međugorju :D toliko puta da više ni sama ne znam koliko puta još od 1983 ... :wink:
A sjećam se ko danas kad je u mom selu puko glas da se ukazala Gospa ... svi otrčali vidit di je ...neki traže i dan danas.


24U međuvremenu je lađa već bila daleko od obale. Zapuhao je jak protivan vjetar, pa se borila s velikim valovima.

25Oko tri sata ujutro Isus dođe k učenicima hodajući po vodi.

26Kad su ga ugledali, silno se prestraše i počnu od straha vikati misleći da je sablast.

27Ali Isus im odmah reče: 'Ne bojte se; to sam ja! Samo hrabro!'

28Nato mu Petar reče: 'Gospodine, ako si ti, zapovjedi da dođem k tebi po vodi!'

29'Dođi!' odgovori Isus. Petar iziđe iz lađe te hodajući po vodi pođe prema Isusu.

[b]30Ali kad je osjetio silinu vjetra, prestraši se i počne tonuti. 'Spasi me, Gospodine!' poviče.

31Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. 'Slaba je tvoja vjera




ISUS I OLUJE


Isus je svojim učenicima naložio da uđu u lađu koja se kretala prema nevolji. Biblija kaže da ih je On prisilio da uđu u lađu. Ona se kretala prema uznemirenom moru: da bude bacana tamo-amo poput pluta. Učenici su bili grnuti u doživljaj malog Titanika, a Isus je to čitavo vrijeme znao. "Odmah poslije toga Isus primora učenike da uđu u lađicu i pred njim otplove na drugu obalu dok on otpusti narod." (Matej 14:22).
Gdje je bio Isus? Gore na brdu promatrajući more. On je bio tamo moleći za njih da podnesu test kroz koji su morali proći. Izlet lađom, oluja, nemirno more i vjetar bili su dio kušnje koje je isplanirao Otac. Trebali su steći najveću pouku koju su ikada mogli steći. Taje pouka bila kako prepoznati Isusa u oluji.
Oni su ga prepoznavali kao Čudotvorca, kao Čovjeka koji kruhove i ribu pretvara u čudotvornu hranu, kao Prijatelja grešnika, kao Onog koji je donio spasenje izgubljenom čovječanstvu. Oni su ga poznavali kao Namiritelja svake njihove potrebe, čak i plaćanja njihovih poreza iz ribljih usta.
Oni su Isusa prepoznavali kao Krista, samog Sina Božjeg. Znali su da On ima riječi vječnoga života. Znali su da ima vlast nad svim djelima đavolskim. Znali su ga kao učitelja koji ih je učio kako moliti i praštati, kako vezati i oslobađati. Ali nikada nisu naučili kako prepoznati Isusa u oluji. Žalosno je da ti učenici koji su mislili da ga uistinu najbolje . poznaju nisu mogli prepoznati Isusa kad je stigla oluja.

To je korijen i većine naših nevolja danas. Mi vjerujemo Isusu za čuda i iscjeljenja. Vjerujemo mu za naše spasenje i oproštenje grijeha. Gledamo u Njega kao u namiritelja svih naših potreba. Vjerujemo mu da će nas jednog dana odvesti u slavu. Ali kad se iznenadna oluja strovali na nas i kad izgleda kao da će se sve raspasti, nalazimo teškim vidjeti Isusa negdje u blizini. I ne možemo vjerovati da On dopušta oluje da bi nas naučio pouzdan ju. A kad stvari podu loše, nikada nismo sasvim sigurni je li On blizu! Sad se lađa ljuljala i izgledalo je da će potonuti. Vjetar je puhao i sve je bilo protiv njih.

Ladica se već nalazila na morskoj pučini; bili su je valovi, jer je udario protivan vjetar. Za četvrte noćne straže Isus dođe k njima, hodeći po moru. Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i rekoše: "Sablast!" te od straha počeše vikati. Ali im Isus odmah reče: "Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!"
Matej 14:24-27

Sasvim iznenada bili su preplavljeni vodom, sasvim iznenada svladani: sama pomisao da je Isus negdje blizu i da ih gleda, bila je nemoguća. Netko je vjerojatno rekao: "Ovo je je djelo sotone; davao je navalio na nas da nas poubija zbog svih onih čudesa koje smo vidjeli."
Drugi je vjerojatno rekao: "Što smo pogrešno učinili? Tko od nas ima grijeh u svom životu? Ispitajmo svoje srce; ispovijedimo grijehe jedan drugome. Bog se ljuti na nekog ovdje u lađi!"
Treći je možda rekao: "Zašto mi? Učinili smo što nam je rekao da učinimo. Bili smo poslušni. Nismo izvan volje Božje. Zašto iznenada ova oluja? Zašto bi Bog dopustio da budemo toliko uznemirivani na ovoj božanskoj misiji?" U njihovom najmračnijem trenutku Isus je krenuo prema njima. Kako je Isusu moralo biti teško čekati na rubu oluje! On ih je silno ljubio i osjećao svaku bol koju su i oni osjećali. I silno je želio da ne budu povrijeđeni u nevolji i čeznuo za njima kao otac za svojom djecom. Ipak, On je znao da ga oni nikada ne bi potpuno upoznali i pouzdali se u Njega dok bijesna oluja ne dođe na njih. On im se mogao objaviti jedino kad budu dosegli granicu svoje vjere. Lađa ne bi otišla u dubine, ali bi ih njihov strah brže potopio nego valovi koji su udarali lađu. Jedini strah od utapljanja bio je onaj od utapljanja od očaja, straha i tjeskobe - ne od vode. Upamtite, Isus je u bilo koje vrijeme samo jednom riječju mogao umiriti more, ali učenici nisu mogli. Jesu li mogli upotrijebiti vjeru u toj stvari? Nisu li mogli zapovijediti moru u Isusovo ime? ("Činit će (te) i veća (djela).") Nisu li se obećanja mogla staviti u praksu? ("I štogod zamolite... bit će vam!") To se ne može dogoditi dokle god ne prepoznate Isusa u oluji, dokle god ne primite vjeru da prebrodite oluju i dokle god ne naučite biti radosni i kad izgleda da će se lađa potopiti. Kad su učenici vidjeli Isusa, mislili su da je duh. Nisu prepoznali Isusa u oluji. Vidjeli su duha, utvaru. Da je Isus tako blizu i zapravo sudionik onog kroz što su prolazili, nije im palo ni na pamet.


Najveća opasnost

Evo opasnosti s kojom se svi suočavamo: ne biti u stanju vidjeti Isusa u našim nevoljama - nego duhove, utvare. Na vrhuncu straha kad je noć najcrnja, oluja najžešća, vjetar najjači, a beznađe najprisutnije, Isus nam se uvijek približava da nam se otkrije kao Gospodar valova i Spasitelj u olujama. "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve kralj dovijeka!" (Ps 29: 10).
Strah se u učenicima povećao. Ne da su se bojali samo oluje, sad su imali i novi strah: duha. Oluja je izbacila duha; pojavio se tajanstveni duh.
Pomislit ćete da je bar jedan od učenika trebao prepoznati što se događa i reći: "Prijatelji, Isus je rekao da nas neće nikada napustiti ili ostaviti. On nas je poslao u ovu misiju; mi smo u središtu Njegove volje. On je rekao da korake pravednika On određuje. Pogledajte, to je naš Gospodin! On je baš tu! Nikada i nije bio daleko! I ni na trenutak nismo bili izvan Njegova vidokruga. Sve je pod nadzorom!"
Ali ni jedan od učenika ga nije mogao prepoznati. Nisu ga ni očekivali da bude u njihovoj oluji. Očekivali su ga na samarijanskom zdencu. Očekivali su ga s ispruženim rukama kako čeka dječicu da dođu k Njemu. Očekivali su ga da bude u hramu tjerajući napolje mjenjače novca. Očekivali su ga da jednog dana bude s desne Ocu i da od njih načini kraljeve i svećenike. Ali nikada, nikada ga nisu očekivali da bude s njima ili blizu njih u oluji!
Za njih je to bio samo čin sudbine; jedna neočekivana katastrofa; tragična nesreća sudbine; neželjena, neočekivana i nepotrebna kušnja; samotno putovanje puno straha u mrak i očaj. Bila je to noć koju je najbolje zaboraviti!
Bog je na oluju gledao drukčijim očima. Bio je to test za učenike, kao pustinja za Isusa. Bog ih je odveo od čuda i zatvorio u malu, krhku lađu, daleko od gornje sobe i tad ih prividno napustio. Bog je dopustio da budu uzdrmani ali ne i da potonu.

Najveća pouka
Samo se jedna pouka trebala steći, samo jedna. Bila je to jednostavna pouka, ne neka duboka, tajanstvena, koja bi prodrmala svijet. Isus je jednostavno želio biti njihov Gospodin u koga će se pouzdavati u svakoj oluji svog života. On je jednostavno želio da zadrže svoje dobro raspoloženje i pouzdanje i u najcrnjim satima kušnje. To je sve. Isus nije želio da si stvore duhove, ali oni su upravo to učinili, kao što i mi svi činimo. Isus se vjerojatno pojavio kao dvanaest različitih duhova u dvanaest različitih umova tih učenika. Možda je jedan od njih mislio: "Poznat mije taj duh; to je duh laži. Prije nekoliko tjedana sam slagao. Zbog toga je nastala ova oluja. Zbog toga smo u nevolji jer sam lagao. To je duh laži koji me pokušava upozoriti da više ne lažem. I neću više! Neću više lagati! Samo da izađem iz ovog užasa, neću više lagati!" Drugi je vjerojatno mislio: "To je duh licemjerstva! Imam dva lica. Neiskren sam. Sad u ovoj oluji vidim što sam zapravo ja. Zbog toga je ova oluja. Bog je poslao duha da me upozori da se ispravim. I hoću. Da, hoću. Da, hoću. Bez licemjerja! Samo me, molim te, izbavi!" A treći: "To je duh kompromisa. U posljednje vrijeme sam ulazio u kompromise. Jao,jao! Uistinu sam iznevjerio Gospodina. Htio sam sakriti onu tajnu stvar, ali sad se bojim. Ti si dopustio ovu oluju; poslao si duha da me upozori da se vratim na svetost. I hoću! I hoću! Daj mi još jednu priliku!" A četvrti: "Ovo je duh gramzljivost. Prevelik sam materijalista."A peti: "Ovo je duh lijenosti. Postajem lijen. Prije sam svjedočio, a sad sam ohladio, postao mlak. Ali sad sam stekao pouku!"
A šesti: "Ovo je duh neopraštanja. Nisam opraštao kao što bih trebao. Određene ljude izbjegavamo Zbog toga me sad Bog drma, da me nauči opraštati."
A sedmi: "Ovaj duh je tajni grijeh: zle misli. Nisam ih ostavio i Bog je trebao poslati ovu oluju dame razotkrije."
A osmi: "Ovaj duh je neispunjenje obećanja. Obećao sam nešto Bogu, ali to nisam učinio. Sad mi Bog vraća. Ljut je na mene i odveo me je u ovu oluju. Žao mi je. Ovo je pouka koju sam dobro naučio!"
Ne! Ne! Tisuću puta ne! To su sve duhovi našega uma, samo utvare. Ništa od toga nije stvarna pouka koju biste trebali steći. Bog nije ljut na vas. Niste u oluji jer ste iznevjerili. Ti duhovi čak i nisu u vašoj oluji!
To je Isus na djelu pokušavajući se otkriti u svojoj sili spasenja i održanja! On želi da spoznate da oluja ima samo jedan cilj - a to je dovesti vas do potpuna počinka i pouzdanja u Njegovu silu i Njegovu prisutnost u svako vrijeme, kako usred čuda tako i usred oluja. Tako je jednostavno u oluji izgubiti osjećaj Njegove prisutnosti i osjećati da ste ostavljeni sami da se beznadno borite protiv svega ili da vas je negdje uz put, kao rezultat grijeha ili kompromisa, Krist napustio i ostavio tamo sasvim same u lađi koja se valja.
A što da kažemo o vremenima kad su suprotni vjetrovi bolest, nevolja ili bol? Ili što kad dođe rak? Ili kad vas bol i strah tako svladavaju da si ni zamisliti ne možete Isusovu blizinu? Iznenadna oluja je nad vama i ne možete drugo misliti osim kako da preživite. Ne želite umrijeti, želite živjeti. U sjeni vidite duha smrti i drhtite. I nemate snagu suočiti se s narednim satom. To je upravo ono zbog čega nam je važna Isusova prisutnost. To otkrivenje je najsnažnije upravo ako nam dolazi u vrijeme kad je najpotrebnije.

DAVID WILKERSON


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 13:13 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1150
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Slika

U Međugorju sam od Gospe dobila dar- ispovjed kod fra Tomislava Pervana.
duboko me se dojmio taj svećenik, Bog ga blagoslovio.
Nevjerojatno iskustvo u devetnici Duha Svetoga.
naučila sam se ispovjedati :
moj grijeh je to i to...; bez onoga ali on je meni, ona je meni.....pa sam ja onda...
samo grijeh.
Prije nego sam ušla u ispovjedanicu
...još na pola sata prije, dok sam čekala red...počela sam gorko plakati nad svojim grijesima
-to mi se događa samo u Međugorju
znam da je to djelo Kraljice mira, Majke koja ljubi svoju dječicu
-ostala sam u ispovjedaonici 30 minuta, Isus je bio tu samo za mene- a bilo je toliko naroda....
..nisam prestajala plakati
...svećenik je položio ruku na moju glavu i držao me za ruku, on je molio .. a ja sam zvala Isusa...dođi Isuse, dođi Duše Sveti
Osjetila sam fizičku manifestaciju siline i snage Duha Svetoga
...svaki atom moga bića je bio pročišćen , vatrom plamenih jezika
.... ta vatra je bila čistilišna, a istovremeno nevjerojatna ljubav
....vatrene kugle...rotirale su u mojim rukama, nogama, vratu
...Čula sam "Talita kum."..djevojčice ustani....
...Bio je to živi Gospodin!
...kasnije je moje cijelo tijelo drhtalo još dugo dugo
...poslije mise sam osjećala takvu ranjivost i bol...
.. i sad se tako osjećam- znam da je to ljubavna bol...neizcrecivi uzdisaji duše za ponovnim sjedinjenjem sa Zaručnikom
...VELIKA JE BOŽJA MOĆ; nikakve sile ni snage SVIJETA, NI VJETROVI, OLUJE ni uragani nisu dostojni JEDNOG DAHA NJEGOVOG.
NJEGOVOG DUHA SVETOGA.
ISUS JE ŽIV! ALLELUIA!
Stalno mi dolaze one riječi iz Svetog pisma:"Kćeri Jeruzalemske, ne plačite za mnom već zbog svojih grijeha i djece svoje..."
što mi se dogodilo?
ja ovo nisam ni tražila ni očekivala, htjela sam samo ispovjediti svoje grijehe...oplakati ih ..
ne možete plakati, ako vam se ne plače.. a ipak... tko to čini da tamo u Međugorju dolazi do promjene srca i da tamo spoznajete težinu i onih najmanjih grijeha, za koje ste mislili da to možda ni nisu, tzv. laki grijesi
Stavila sam sliku ovog divnog svećenika jer sam osjetila njegovo izvanredno svećeništvo. Marija ga toliko voli. Pravi njezin sin.
Braćo i sestre, koji niste još bili, pođite u Međugorje. Pođite, blagoslovljeni!
Ispovjedite se tamo.
Tamo će te naći mir, napuniti se ljubavlju, osjetit će te Gospinu nazočnost, doživjeti jedinstveno klanjanje pred Presvetim sa masama hodočasnika...
Bože, hvala ti na daru Međugorja. Koje li milosti... a nadomak ruke.
Treba samo otići i primiti ...primiti!
Bog vas sve blagoslovio!
Čuvala vas i zagovarala naša Nebeska Majka i Kraljica mira! :grlim te:

_________________
Sve možeš u Onome koji te jača!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 13:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 18 tra 2007 12:33
Postovi: 418
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
vikice...nemam nista za reci...samo citam...vec treci put

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 13:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 25 tra 2007 18:26
Postovi: 3574
Podijelio: 107 zahvala
Zahvaljeno je: 109 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolička
Status: U braku
Ja ne bih imala ništa dodati........
Isuse moj...budi uz mene....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 14:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2307
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Vjeroispovjest: RMK
I ja sam bila kod fra Tomislava Pervana..divno divno..upravo idem sad put Međugorja..BB došao na sve vas!

_________________
"Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami, ne zna kamo ide." Iv 12,35


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 16:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 10 tra 2007 22:55
Postovi: 924
Lokacija: Dalmacija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Nikad u životu nisam osjetila takvu ispovjed kao kad me je ispovjedao fra Tomislav Pervan.
Naime bilo je to 07.03.taj dan kad smo ja i Moya imale udes s autom i naravno čudo nas se dogodilo!
Odlučile smo skupa otići u Međugorje i ispovjedit se.
Bila je velika gužva ,dugački redovi,i baš kao da me je nešto vuklo da stanem u taj red gdje ispovjeda fra Tomislav.
Ušla sam i naravno počela se ispovjedat,i suze su mi počele same teć,ali on tako blaženim pogledom je gledao u mene i samo šutio neko vrijeme kao da hoće sama da polako pričam i pričam...
Stavio je svoju ruku na mene i rekao ,ajde otvori svoje srce kao malo djete...a ja sam samo plakala i zazivala Isusa.
Nije puno pričao ali par rečenica koje mi je rekao ostavile su jak dojam na mene.
Kad je izmolio nad mnom ja onako nemogu da se ustanem ,nešto mi neda ,pogledala sam ga i rekla mu da mi je ovo najljepša ispovjed do sada, kako je držao ruku kraj mene uzela sam mu ruku i poljubila nasmijao se al imala sam taku potrebu nisam znala šta bih od sreće ha ha ha.
I taman kad me je prekrižio mislila sam ustat,al on je u jednom trenutku položio obe ruke na moju glavu i mislim da je molio u jezicima ,molio je tako snažno da su me trnci obuzimali a ja sam slavila Isusa .
Ustala sam al tako mi je teško bilo da sam jedva izašla iz ispovjedaonice jer meni se bilo teško rastat od tog divnog svećenika.
Isuse samo da mu znam ime kako ću znat njegovo ime nisam znala kako se zove taj svećenik a tako sam željela saznat.
I sreća kad sam pitala Moyu ona mi je tada rekla da ga zna da se on zove fra Tomislav Pervan o tako sam bila sretna.....
I tada na povratku doma ja i Moya smo sletile s ceste i hvala dragom Isusu ništa nam se nije dogodilo!

_________________
Jahve mi je svijetlost i spasenje:koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:pred kime da strepim?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 20:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1274
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
vikica napisao:
Slika

U Međugorju sam od Gospe dobila dar- ispovjed kod fra Tomislava Pervana.
duboko me se dojmio taj svećenik, Bog ga blagoslovio.
Nevjerojatno iskustvo u devetnici Duha Svetoga.
naučila sam se ispovjedati :
moj grijeh je to i to...; bez onoga ali on je meni, ona je meni.....pa sam ja onda...
samo grijeh.
Prije nego sam ušla u ispovjedanicu
...još na pola sata prije, dok sam čekala red...počela sam gorko plakati nad svojim grijesima
-to mi se događa samo u Međugorju
znam da je to djelo Kraljice mira, Majke koja ljubi svoju dječicu
-ostala sam u ispovjedaonici 30 minuta, Isus je bio tu samo za mene- a bilo je toliko naroda....
..nisam prestajala plakati
...svećenik je položio ruku na moju glavu i držao me za ruku, on je molio .. a ja sam zvala Isusa...dođi Isuse, dođi Duše Sveti
Osjetila sam fizičku manifestaciju siline i snage Duha Svetoga
...svaki atom moga bića je bio pročišćen , vatrom plamenih jezika
.... ta vatra je bila čistilišna, a istovremeno nevjerojatna ljubav
....vatrene kugle...rotirale su u mojim rukama, nogama, vratu
...Čula sam "Talita kum."..djevojčice ustani....
...Bio je to živi Gospodin!
...kasnije je moje cijelo tijelo drhtalo još dugo dugo
...poslije mise sam osjećala takvu ranjivost i bol...
.. i sad se tako osjećam- znam da je to ljubavna bol...neizcrecivi uzdisaji duše za ponovnim sjedinjenjem sa Zaručnikom
...VELIKA JE BOŽJA MOĆ; nikakve sile ni snage SVIJETA, NI VJETROVI, OLUJE ni uragani nisu dostojni JEDNOG DAHA NJEGOVOG.
NJEGOVOG DUHA SVETOGA.
ISUS JE ŽIV! ALLELUIA!
Stalno mi dolaze one riječi iz Svetog pisma:"Kćeri Jeruzalemske, ne plačite za mnom već zbog svojih grijeha i djece svoje..."
što mi se dogodilo?
ja ovo nisam ni tražila ni očekivala, htjela sam samo ispovjediti svoje grijehe...oplakati ih ..
ne možete plakati, ako vam se ne plače.. a ipak... tko to čini da tamo u Međugorju dolazi do promjene srca i da tamo spoznajete težinu i onih najmanjih grijeha, za koje ste mislili da to možda ni nisu, tzv. laki grijesi
Stavila sam sliku ovog divnog svećenika jer sam osjetila njegovo izvanredno svećeništvo. Marija ga toliko voli. Pravi njezin sin.
Braćo i sestre, koji niste još bili, pođite u Međugorje. Pođite, blagoslovljeni!
Ispovjedite se tamo.
Tamo će te naći mir, napuniti se ljubavlju, osjetit će te Gospinu nazočnost, doživjeti jedinstveno klanjanje pred Presvetim sa masama hodočasnika...
Bože, hvala ti na daru Međugorja. Koje li milosti... a nadomak ruke.
Treba samo otići i primiti ...primiti!
Bog vas sve blagoslovio!
Čuvala vas i zagovarala naša Nebeska Majka i Kraljica mira! :grlim te:


Hvala ti Vikice sto prenosis i svjedocis snagu Kraljice mora, Kraljice Neba, Majke svih ljudi :grlim te: .


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 svi 2007 20:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
O Modjugorska Gospe,majko nasega Boga,
radosti rajskih dvora,kralice srca moga..

Vikice Bog ti plati...! :grlim te:

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr