Lucija
napisao:
Jednostavno ne mogu. Dosta mi je života, dosta mi je toga što uvijek moram biti drugačija i isticati se, dosta mi je gastritisa (illi čega već), dosta mi je toga što nikada nisam imala prijatelje niti ikakvu osobu koja bi bila tu samo radi mene, koja bi me voljela bez obzira na sve. A posebno mi je dosta usamljenosti i nerazumijevanja. Želim umrijeti, ali ni to ne mogu napraviti jer se bojim. Dosta mi je straha.
Samo se želim barem jednom u životu osjećati prihvaćeno, a žalosno je to što znam da se to nikada neće dogoditi.
Ajme meni, pa tek si prohodala.
Zašto se ističeš??
Što je po tebi pravi prijatelj?
Koja bi te voljela??!!! Imaš li roditelje za sada!!
Usamljen je bio i kralj svih kraljeva, zato se ne čudi, a ima za početak sigurno ovdje koji te razumiju pamakar za početak i virtualno!
Kuš umrijeti, joj kad bi se mogli đorati za godine, a strah ti je dobar prijatelj ali jako loš gospodar!!
Gastritis imaju svi, pij redovno gorki čaj za gastritis i proći će, bar sad dok je jesen će malo smetati, ali kasnije i to prolazi, otjerat će ga leptirići u stomaku kad dođe neki "Zdravko Čolić"!!