www.tebe-trazim.com

U večeri sa subote na nedilju, lipo san bila vani, zabavljala se, sve umjereno i normalno...Došla doma, legla u krevet i po običaju izmolila deseticu (živa krunica) za jednu osobu kojoj treba pomoć jer je bolesna...
Jedva san nekako uspila zaspat oko 3-4 ure, i san je iša ovako...

Ja u prostoriji sa 4 bijela zida i Gospin kip.
Isprid tog kipa san kleknila, gledala Majčine usne i oči i molila Zdravomariju.
I odjednom suze iz njenih očiju.
Ja se pripadnem, ali nastavljam gledat u nju i diviti se prizoru koji je izgledao prestvarno.
I iz zidova počme teč voda, kap po kap.
Momentalno me neka jako gruba sila počela gurati, udaljavat od tog uplakanog kipa koji me nije prestaja gledat.
Bolilo me. I srce i tijelo. Zadnje čega se sjećam je da je to guranje koje je pretpostavljam djelo crnog smrada prestalo, i da me ona isto gledala

Je li ovo neka poruka, kako Vi, braće i sestro gledate na to?
Pomozite, nije baš da mi je svejedno

http://www.tebe-trazim.com/forum/viewto ... ight=snovi

ovdje se vec raspravljalo o snovima pa preporucam da procitas

jednu vecer sam molila i plakala svim srcem,to je trajalo satima,svega mi se skupilo...i moja mama je ujutro trebala ici po nalaz i jako sam se bojala...kao da sam osjecala nesto lose...i onda u snu pojavi mi se gospa koju cujem a ne vidim i kaze mi nemoj brinuti sve ce biti u redu samo izmoli 214 ocenasa i 28 zdravomarija i 28 slavaocu..i jutro kad sam se probudila takav mir i sigurnost nemogu vam opisati i nikakvog straha nije vise bilo i naravno nalaz u redu.....a moja baka otkad je djed umro nije prestajala plakati i moliti za njega jer je on radi dusevne bolesti pocinio samoubojstvo,u kratkom roku se razbolio i ubio tako da mi unuci nismo ni znali da je bolestan,jer su zivili vani...i nakon tocno 6 mj. moja mama sanja gospu koja joj kaze:reci svojoj mami da vise ne place jer je on od danas s nama....nakon tocno godinu dana sta sam sanjala na isti datum kad mi je gospa rekla da se nebrinem...sanjam veliku crkvu i puno ljudi ispred nje a ja ulazim u jedan vrt tj.same masline i krizni put gledam u svaku postaju i u sredini tog kriznog puta stoji ISUS....i to nikako nisam mogla shvatit koja mi je poruka....i nakon godinu dana od toga ja izgubim bebu...mislim da sad shvacam da mi je BOG dao kriz i da ga moram nositi...tako da neki snovi imaju svoju poruku...

Neki dan sam sanjala da sam u svojoj zajednici bila na klanjanju pred Presvetim. i laganini se počne stvarati neki duh ispred Presvetog...I taj lik sve više počeo ličiti na Isusa...i na koncu, da, bio je to ISUS...derala sam se svima da ga vidim, je tu, ali mi nitko nije virova svakako, prekrasan san...

I ja san nekidan stvarno prekrasan san sanjao.
Bila je kao gozba neka, puuuno kolača, i ja sam uzeo ogromnu tacnu, veliku kao stol, i stavljao od svakog kolača po malo za ponijeti doma. hahhaha



Al isto bi volia da san sanja tvoj san!

Prije četiri godine imala sam nekih problema. Počela sam ići u krivom smjeru. Na faksu sam popustila tj. u to vrijeme nisam ništa učila. Navečer bi izlazila i lumpovala do ranog jutra tako da ni po kući nisam obavljala svoje dužnosti. Vamo sam se još uhvatila i jednog tipa koji nikako nije bio za mene. Moji su bili ljuti i zabrinuti zbog mene tako da smo se skroz i svađali. Evo da ne duljim, jedno večer sam legla i molila se tako sam i zaspala. Sanjala sam jedan prekrasan san kojeg se i dan danas sjećam. Jedna prekrasna zelena livada, puna cvijeća, oltar nešto kao u raju...Misu je držao Papa Ivan Pavao II. ( tada je već umro ). Ja sam se našla među tom hrpom ljudi i čekala sam njegov blagoslov, Papa je bio odjevene u bijelo, klekla sam pred njega i on me blagoslovio. Jecala sam... To je bio poseban balagoslov... Od te noći sam se trgla i počela sam živjeti normalno. Vjerujem i dan danas je san imao poruku...

OPET, prije par dana, sanjala sam Majčicu kako mi se onako prelijepa ukazala, nešto mi je govorila, ne sjećam se ničega, samo se sjećam glasa, tona... Prenježan glas da bi se moga opisat...a ono što me buni jest da je počela plakat krvave suze...jako bolne.....u snu san osjetila bol i patnju u tom momentu, ni sama ne znam je li plakala radi mene, jer sam sa ljetom jednostavno prestala redovito moliti, iako su je Otac, Sin i Duh Sveti neprestano u mislima i znam da me prate...

Evo imam i ja jedan cudan san! Sad sto da mislim neznam... Kako vec dugo muz i ja zelimo dijete i nece da dode molimo se Bogu i cekamo..cekamo...cekamo... I sinoc sam sanjala da se molim pred kriz Isusa i odjedan put dode On i pitam ga zasto takol dugo cekamo i zasto ne mozemo imati dijete jos?? On mi prvo kao ljutito kaze: Tvoje molitve nisu jake i ne dopiru do mene. I pokaza mi je kako se molim. I poslije nestade. I ja ga trzim u crkvi i jedan covik mi je da papiric i na njemu pise: Ne boj se, ostati cees trudna. Sad jeli taj san meni zato jer razmisljam o dijetetu ili je mozda cak neki znak??? Sto da mislim???

i ja sam imao jednom čudan san mislim da je bio pred Uskrs smao se sjećam malo jednog djela tog sna:Vidio sam Isusa kako stoji na ulici noseći križ,glava mu pognuta,a pored njega prolaze ljudi u odjelima i nitko se ne obazire na njega.Taj san će mi ostati zauvijek u sjećanju.