www.tebe-trazim.com

Moja iskustva nažalost to ne mogu potvrdit.Narod se na neki način slaže i podnosi,ali sa obje strane sam u 99% slučajeva doživio to da su svećenici ti koji ne opravdavaju to "bratstvo" u Kristu,što je uistinu žalosno.Što vi braćo i sestre mislite o tome???

da Romansanto evo imali smo sanse na catu da se upoznamo,i dobro nam dosao,a molim te pocnimo prvo da ne odmah kritiziramo ,dajmo malo vremena da se upoznamo,i da se udomacis,biti ce sanse za sve diskusije,ima drugi clanova puno koji zele da te upoznaju...
pa nije na mcilj da odmah pocnemo sa kritikom,kako bi bilo da pocnemo sa ljubavi....Svi tezimo i vjerujemo u isto.....Bog te blagoslovijo...

Moja iskustva jako mogu potvrditi da smo braca ako smo u Kristu, ta veze nas tada Onaj koji je jaci od svega. Brat si u Kristu nekome samo ako ljubis, eh kako jednostavno...
Onaj koji ne opravdava bratstvo s nekim tko je u Kristu, takav onda jednostavno nije u Kristu, bio Srbin, Hrvat il iz nekog treceg naroda, svecenik ili kondukter.
Ovo sljedece odnosi se na sve ljude svijeta, posebno na pravoslavce i katolike: 'Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao'.
Sad mi reci ima li sto jace od ovoga citiranog, gledano s Kamcatke, iz Kragujevca, iz Dicma il s Mjeseca..., svejedno. I svo vrijeme svijeta nadilaze spomenute rijeci, a kamoli ljudsku pamet sa svih strana svijeta. Gospodin s tobom brate u Kristu i dobro dosao!

Upravo tako oni koji su u Kristu su braća.

aby, znači li to da netko može biti u Kristu- a da nikad nije čuo za Njega, Gospodina Isusa Krista. Ako slijedi evanđelje- za koje nikad nije čuo; tj. npr. ljubi bližnjeg svog u punini Riječi i Božje zapovjedi ( čini po Zakonu) nije li Bogu miliji od onog "službenog" u Kristu- a koji to nije- odn. ne čini i ne slijedi evanđeljee- a prikazuje se recimo velikim kršćaninom?

Ne postoje službeni u Kristu (bar što se mene tiče). Postoje oni kojima na papiru piše da su kršćani, ali biti u Kristu pojam je duhovne stvarnosti (konačno kao i biti kršćanin), ali s obzirom da se ta riječ ''biti u Kristu'' ne spominje tako često kao dobar dan želim time naglasiti osobe koje su obraćene i pravi Kristovi učenici-kršćani (kršćanin znači biti sljedbenik Krista, a ne onaj koji sve i svašta slijedi samo ne Krista). Razlikujem ljude koji nisu čuli za Krista i kojima nije navješteno Evanđelje pa će biti spašeni na drugi način (prema savjesti, zakonu u srcu i sl.) ali ti ljudi nisu sada tema, nego su tema oni koji znaju za Krista, ali ga ne slijede. Isus je rekao: ''Ostanite u meni i ja ću ostati u vama.... Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao mladica napolje i osušit će se. Takve potom skupe i u oganj bace da gore...'' (znamo da je oganj pakao) Iv.15 Možeš biti u Kristu i ne moraš bez obzira što si službeno. Zato kažem oni koji su u Kristu su braća jer oni koji su otpali od Krista i nisu više u Njemu ni ne pripadaju mu kako onda mogu biti braća s onima koji su u Njemu?! Nikako. Ok, možemo reći otpali brat, ali i dalje je naglasak na otpali, a to što je on otpali brat neće ga sačuvati ognja pa što onda vrijedi da ga i zovemo blažim nazivima, bolje da mu kažemo istinu - za njegovo spasenje, da se pokaje i obrati još dok ima vremena.

mislim da smo se razumjeli po pitanju" službeni"- razumjela si što sam htjela reći. razumije se da se ovdje govori o duhovnim pojmovima,
ok, ako tema nisu oni koji ne znaju za Krista, nego oni koji znaju ali ga ne slijede... opet se svodi na isto. Ili znao ili ne znao za Krista ako Ga ne slijediš nisi u Kristu. Ali to ne znači da ni onaj drugi koji ne zna za Krista, ili onaj koji zna- a ne slijedi ga -da mi nije brat. On, posebno-taj otpali brat- dobro si rekla treba sve učiniti za njega da dođe u Krista.. i upozna Ga.
ja sam više govorila o tome da oni koji ne znaju za Krista, ne znači da neće biti spašeni i da upravo najviše svoje ljubavi moramo imati za njih, jer Gospodin želi sviju spasiti; i o tome da mi ljudi ne znamo za Božji naum , Božji plan za svakog od nas... jer Bog, stvarajući čovjeka, usadio je u ljudsku narav prirodni zakon, koji se očituje u ljudskoj savjesti.
Zar i druge vjere nemaju upute i propise o tome što je dobro, a što zlo?
U novije vrijeme koncilska Crkva govori i o tzv. »anonimnim kršćanima« u koje spadaju svi ljudi dobre volje, odnosno svi ljudi koji slijede glas svoje savjesti te u svojim vjerskim tradicijama ostvaruju dobro te se na taj način uključuju »anonimno« - dakle bez formalnog krštenja ili tzv. krstom želje, koja ni ne mora biti formalno izražena - u novi Božji narod - zajednicu spašenika.
Osim toga, nitko nema pravo Boga sputavati ili osporavati u načinima kako on, koji je iz ljubavi prema svim ljudima žrtvovao svoga Sina Isusa Krista, spašava ljude koji nisu formalno upoznali Isusa Krista.
Dakle, ja mislim da su nam svi ljudi braća, a posebno oni koji ne znaju za Njega, ne slijede,Ga ne vjeruju, ne klanjaju mu se i zato tu braću moramo posebno ljubiti i moliti za njih- te im svojim životima svjedočiti Krista i objavljivati im Evanđelje. a isto tako i onima koji su "službeno" kršćani, kako ti kažeš na papiru.... a ne žive evanđelje.
I u maloj zajednici kao što je obitelj uvijek ima dobre braće, otpale braće.... trebamo li se onda odreći njih ili ih još više ljubiti i pokušati ih pridobiti za Krista- da nam doista budu braća u Kristu!

Ja bih, ako mi dozvolite, samo nadodao-kome je više dano,od njega će se i više tražiti!

evo, opet ova tema...joj meni...dajte ljudi...romasanto govori o pravoslavcima i katolicima... što se mene tiče mi smo prava braća i sestre...bez obzira što se dobro ne slažemo zbog čega Isus sigurno pati zašto nisu dobri odnosi? nažalost, ponajviše zato jer je pravoslavna Crkva i nacionalna crkva unutar neke države...kao SPC, Crnogorska PC, Grčka PC, Makedonska PC, Ruska PC, Rumunjska PC, Bugarska PC itd.....pa se nažalost, ta nacionalna Crkva jako, jako veže i za nacionalne ( državne ) tj.političke interese te države , poput SPC ( nikog ne napadam, ali je ona očiti primjer za to ) koja je govorila za vrijeme rata mnoge zablude koje nisu istinite, samo na korist srpske-radikalne politike.
mislim da bi ekumenizam mogao biti mnogo veći između KC i PC da se PC unutar sebe malo sredi, tj. da je jedna PC, a ne njih koliko i država u kojem su većina.
Što se tiče pravoslavlja, mislim da nas dijeli ništa toliko puno i nadam se da ćemo jednoga dana riješiti sve prepreke pravog ekumenizma, i ako Bog da ( a On hoće, samo ljudi...) ponovnog ujedinjenja!

pa bili smo isti..ne?
dok se nismo podijelili

zašto smo se podijelili i tko se od koga podijelio sad je već i nebitno
ono što je bitno da se ne stavljaju politički interesi iznad vjerskih i Boga

mislim da na tome treba još dosta raditi
duhovna svijest kad bude na stupnju da će se ljudi gaditi od grijeha, tlačenja,otimanja i ostalih gnjusoba....onda će to sve biti divno

naivno slušati političke vođe (koji ionako samo sebe gledaju ) i uletavati u sukobe je nevjernički
dakle kolektivna svijest je ta koja je bitna

ja mislim da niti jedan pravi kršćanin nema mržnje prema pravoslavcima, no to ne znači da smo zaboravili rat na našem tlu, i da ćemo dozvoliti da se u ime opraštanja po liniji čovjeka kao Božijeg bića, dozvolimo opet isto

mislim da se uopće ne može niti postaviti pitanje katoliku da li mrzi pravoslavca ili ne...ili bilo koju drugu vjeroispovjest

jer onaj koji pozna Boga ne mrzi nikoga, i u svakom čovjeku gleda Krista, bez obzira koje je on vjeroispovjesti...a onaj ko ne pozna Boga ionako je katolik samo na papiru i tu se nema puno šta dodati