www.tebe-trazim.com

Evo dragi moji htjela bi pokrenuti ovu temu,i čuti vaša mišljenja..smatrate li da ima dosta te lažne pobožnosti u redovima nas vjernika,ili su to tek pojedinačni slučajevi..Naime,potaknuo me na ovo jedan svećenik,isusovac,koji mi je nedavno u ispovjedi rekao da je:"dosta onih koji ližu oltare i kako to nikako ne treba činiti"
Što mislite o tome?

Naravno da ne treba lizati oltare jer to kao prvo nije higijenski. Drugo može se porezati jezik. Treće osuše se usta i kako ćemo onda moliti u Crkvi. Sve u svemu mislim da ne treba nikako lizati oltare.

Pocnimo od sebe...da li je Svecenik mislio na mene kada je to rekao..?
Da li sam ja ta koja lize oltare...trebm li to ciniti ili ne..?
Morao je da postoji dobar razlog,zasto je on tako rekao...?
On je vjerojatno na to jos nesto dodao...?
Mozda je cisto rekao,da se ispita savjest nasa...

Evo ovdje ima nesto ,sto moze biti na korist..
http://www.molitve.info/index.php/20091 ... snost.html

Ajme...johnny...

Je si ti vidio nekoga da " zaista lize oltare"?
Cemu ovakav odgovor...?

Nisam vidio ali možda nisam gledao u ključnom trenutku na pravo mjesto.

meni je johnnyijev odgovor baš za kerpat
ima istine

Da se vratim na temu kad sam nakon johoho vremena krenuo na misu i počeo čitati Evanđelja često mi se na misi znalo desiti kad bude neki dio gdje Isus opminje farizeje da sam se nasmijao i mislio pa to su ovi ljudi. A kad je bio dio gdje se smilovao grešnicima onda sam se nasmijao i mislio da se to odnosi na mene. Onda sam nakon nekog vremena svugdje vidio lažnu pobožnost. Već u Evanđelju se očituje lažna pobožnost. Pretpostavljam da se svako može poistovjetiti sa čovjekom koji je lažno pobožan jer je i nama pobožnost često maska iza koje skrivamo mnoge stvari.

Možda neki misle da tako Bogu udovoljavaju a ne treba zanemariti da i zli duhovi itekako imaju tu svoje prste. Jer to je prava majstorija ne odvući nekoga od vjere, već učiniti njegovu vjeru beskorisnom, bez ukusa, bez mirisa, bez plodova i bez ljubavi.

Vidjela sam bakice kako znaju poljubiti oltar i pomoliti se pred svetohraništem, ali meni to nije izgledalo kao lažna pobožnost.
Osobno to ne bih, ali znam uvijek ostati iza sv. mise malko još pred svetohraništem i onda izađem kroz sakristiju.

Mene je takav savjet svećenika malo zbunio...jer mi se čini kao da poručuje da ne trebamo dolaziti na Misu!? Zašto lažna pobožnost?
Ako je pod time mislio da jedno ispovijedamo a drugo radimo, odnosno, da se u svijetu ta naša vjera gubi jer ne živimo kao pravi vjernici Kristovi,
onda bih ja na to rekla kako tko...kod nekoga se stvarno razlika ne vidi, ali s druge strane ima ljudi koji tu vjeru žive i kada nisu pred oltarom...
ne znam, ali sama činjenica da je to rečeno u ispovijedi navodi me na to da se radi upravo o tome. Vjerojatno je mislio na grijehe koje mu ljudi
ispovijedaju pa je zaključio da kada izađemo iz crkve ostavljamo vjeru pred oltarom i dalje radimo po svom. Ali to me više podsjeća na političare
koji se dolaze slikati na Misi tako da narod vidi kako su oni eto, pobožni, ali zaboravljaju da Bog jako dobro vidi što se u srcu krije i što um snuje.
A o djelima da ne govorim. Ali kada se čovjek kaje, i bude mu teško što je pogriješio pa dolazi na ispovijed, tu se po meni ne može više govoriti o
lažnoj pobožnosti nego o raskajanom srcu...

Slažem se sa Johnny-em...ovo me podsjetilo na vrijeme moje osnovne škole i odlazaka na misu..župnik nam je bio stariji i vrlo strog.,sve je nekako bilo u stilu"griješiš li ideš direkt u pakao"..nama je nekako bilo "fora"na misu ići.,jer se znalo da se poslje mise ide na burek ..i tako,došla i srednja..kročio nam u razred svećenik,pun duha i životne radosti,tu ozarenost lica i vječiti smješak,teško da ću ikad zaboraviti...pater Luka Rađa..poslje toga više ništa nije bilo isto..i moja je vjera dobila boju,miris i okus..i da napomenem.,da mi više ni onaj burek poslje mise nije bio tako interesantan