www.tebe-trazim.com

Hvala na gostoprimstvu.

U vezi ovoga ,,protestanta'' možemo reći da, sa jedne strane, takvi sačinjavaju grupacije koje su hrišćanske, ali, sa druge strane može se pojaviti otvorena protivnost prema nama (mislim na [nas] katolike i pravoslavne). Zašto tako mislim?

Zato što takve teološke sukobe, koji su u krajnjoj liniji suštinski sukobi, imamo od strane muslimanâ koji ne priznaju ,,konkretne ličnosti Oca, Sina i Duha''. Vidimo sada ovakve - pod ovakvim vidom - protestante koji priznaju, doduše, ličnost Isusa Hrista, ali pod raznim okolnostima utiču na uklanjanje (ukidanje) verovanja u konkretne ličnosti Oca i Duha.

U vezi muslimanâ - oni priznaju Isusa kao poslanika Božijeg, ali ni pod kojim uslovom neće priznati postojanje Njegovoga Boga Oca i Duha Svetoga. Za njih je jedan Bog - Alah. Tako, gotovo isto, imamo od pomenutog protestanta, da Isus jeste Bog, ali da ne postoji nijedna druga ličnost koju treba smatrati za Boga. I za jedne i za druge (ekstremne protestante i muslimane) postoji sablažnjavanje od triteizma (tri boga). Ovde moramo (pravoslavni i katolici) da uložimo truda da objasnimo u čemu je ,,jednoboštvo'' Svete Trojice (Trojstva).

To je komplikovana tema i zahteva celokupno životno ulaganje. Možda za neke izgleda kao nevažna tema, ali ona je, jednom rečju, za nas (i za čitavi stvoreni svet) apsolutno egzistencijalna.

Ne doživljava li Islam Isusa kao proroka?

Isto tako, ako sagledamo realno između katoličanstva i pravoslavlja isto tako postoje razlike, ne tako velike, ali opet prebitne da bi ih se jedni ili drugi odrekli (vrlo vjerojatno).
Ove razlike se ne odnose samo na pitanja celibata, službe mise, decentraliziranosti vrhovne vlasti unutar pravoslavlja i centraliziranosti u katoličanstvu; nego i na određena dogmatska pitanja.
Ne misliš li onda da bi u jednom trenutku došlo do čerupanja perja na tu temu? Bi li bilo moguće naći zajednički jezik kada je Duh Sveti jedno od spornih pitanja?

Eh, da - i naša draga Marija.

Hrvhren, prije nastavka moram i ja nešto upitati. Smatraš li da protestanti mogu biti spašeni iako nisu katolici, ili idu u pakao ako ostanu protestanti? To je ključno pitanje za raspravu o protestantizmu.

..SVI LJUDI SU BRAĆA. ako u ničemu drugom onda u grijehu.

..svako Božje stvorenje...odogovara za svoj život jedan naspram jedan
..pred BOGOM..BOG I STVORENJE...i ništa više i niti jedna doktrina.

..a jedino je pitanje...KAKVA SU TVOJA DJELA LJUBAVI.
.jer BOG jest sama LJUBAV...i jedino ga to zanima..

..dobar čovjek protestant

ili svećenik pedofil..

..mislim da ne bi trebalo biti diskusije..
..tko je za života bolje služio zakonu LJUBAVI..

..zato je misija MESIJE..bila strašna...

..jer je potreba iz LJUBAVI za spašavanjem...GRJEŠNIKA
..bila veća od težine grijeha ljudskih..

..zato GOSPODIN KAŽE "NE SUDI"
( , Drugog svog brata grješnika kao i ti ")

..da ne bi i sam bio suđen , isto tako"

..zato nema kolektivne osude..za raznorazne grupacije ljudi...
.." same po sebi"
..niti ima "kolektivnog spašavanja" samo zato što si kršćanin..

..kažu neki da duše kršćana padaju u pakao ..
..kao lišće jesenje...

Moje je mišljenje da možemo naći taj ,,zajednički jezik''. Jer, postoji i za pravoslavne (mada je to veoma teško pitanje koje mnogi nerazumeju) isto, verovanje u Filiokve, a mi ga nazivamo pravoslavni Filiokve. To je komplikovana i teška tema, ali svi su izgledi da je vreme sazrelo da ostvarimo sporazumevanje po tim pitanjima.

Današnja teologija je uznapredovala zahvaljujući savremenim teolozima koji su protumačili dosta od dogmatskih tema i dali sopstveni doprinos. Taologija, kao i u celokupnoj istoriji Crkve, treba ići napred i da se učvršćava. Glavno je da uvek imamo bazu na prvobitnom ispovedanju vere, to jest na Simvolu vere koji nam je zajednički iz tradicije Crkve, a sve probleme koji su uzrokovali ,,razdvajanja'' treba shvatiti kao nemogućnost razumevanja novih pitanja, što je dovelo do toga (razdvajanja).

Međutim, sada je, kao što rekoh, vreme sazrelo i te su stvari protumačene. I zato se danas vodi dijalog među nama kao nikada do sada, zahvaljujući savremenim teolozima Crkve.

Pročitao sam ovaj tekst i ja jednostavno ne vjerujem da izvan Katoličke Crkve nema spasenja. A s tim se slažu i mnogi teolozi.

Drugo ovaj pater objašnjava kako je Katolička Crkva izgrađena od Krista i na Petru tj. papi.
Ali ako gledamo povijest papinstva, onda ćemo vidjeti malo drugačiju sliku. Npr. papa Aleksandar VI. darovnicom daruje tzv. "katoličkim vladarima" Izabeli Kastiljskoj i Ferdinandu Aragonskom sve otoke i kopno koji su otkriveni ili će tek biti otkriveni stotinu milja zapadno i južno od Azora prema Indiji.

I onda taj pater tvrdi da nije bilo sablazni u Crkvi. Pa šta je onda ovo, da papa daruje otoke vladarima. Tko je njemu dao to pravo??? Jer Krist sigurno nije. A u povijesti Crkve ima mnogo ovakvih primjera. I kako mi onda možemo očekivati da bi neko trebao trčati u Katoličku Crkvu a papa daruje njegovu zemlju i domovinu ko da je to njegovo vlasništvo stranim vladarima.

Šta je sa evangelizacijom "ognjem i mačem"??? Zar su neki domoroci tamo krivi što se neko sjetio da bi Evanđelje trebalo silom navještati, pa nije ušao u Crkvu pa se neće spasiti???

Ništa od toga meni nema smisla.

Za pocetak oprosti sto tako dugo nisam odgovorio, vec sam objasnio na caffe chatu - problemi s kompom. Jos uvijek sam bez hr tipkovnice

Pa da konacno odgovorim - ja se moram pokoravati stavu svoje Crkve, ali isto tako prisjecajuci se da je bilo stvari koje su bile dogme, a ipak su mijenjane mislim da zadrzavam i pravo na svoje vidjenje stvari i svoje razmisljanje, nadajuci se kako ce se neke stvari ipak mijenjati, a kod mene stvari stoje ovako

Bog nas je stvorio ljudima i mi smo prije svega ljudi i radi toga bi prvenstveno nacela humanosti i ljudskosti trebala biti ono sto nas vodi. Opet cu reci - srce.
Vjernici smo postali silom prilika i to je neko nametnuto stanje - Adam i Eva su zivjeli s Bogom i gledali ga svaki dan - doslovno. Dakle, oni su mogli biti samo ljudi. Tek izgnanstvo iz Raja sve sljedece generacije pretvara u vjernike jer nisu imali tu milost koju su imali prvi ljudi i njihovo iskustvo Boga se radi toga nije moglo svesti na - znam da Bog postoji i znam kakav je, nego je evoluiralo u - vjerujem u Boga, vjerujem da je takav i takav. Dakle, tek kasnije postajemo vjernici i ovisno o nama samima ono vjerujem postaje razlicito od osobe do osobe.
Dakle Bog nas je stvorio ljudima, a sami smo se u biti - osudili na to da budemo vjernici. U skladu s tim i onim rijecima iz Biblije - vjera, ufanje i ljubav, ali najvece od svega je ljubav - ja se najiskrenije nadam kako je bas to srce i ljubav presudni faktor koji je Bogu bitan.

Ma nemam ja nista za reci na ovo sto pricas - apsolutno se slazem, ali mislim da previse ocekujemo od vodja Crkvi - ne zaboravi da su katolici i pravoslavci jedini koji se nisu odrekli toga da su prva Crkva. Pitanje koje sam ti postavio je pitanje koje ce si isti ti vrhovnici postavljati i to je vise stvar autoriteta i moci za koje mislim da nece biti tako skoro rijeseno.
A za ekumenizaciju vjerujem da vise sami vjernici mogu uciniti ovakvim razgovorima pa nema razloga da ne pocnemo s tim - sada i ovdje
Ja sam recimo u nekim stvarima jako zainteresiran za pravoslavnu Crkvu, a nisam bas imao priliku saznati vise. Bilo mi je jako lijepo citati postove tihe kapelnika ovdje gdje je objasnjavao obicaje, ali na zalost vise ga ne vidim da posta
pa evo, molim da ti nastavis gdje je on stao, a sto tebe zanima samo pitaj, mislim da nas ima vise nego dovoljno koji cemo rado odgovoriti

Mislim da je Ivan Pavao II (ispravite me ako griješim) rekao kako su jedino katolici i pravoslavci prava Crkva, a sve ostalo su sekte. I to je istina.
I ako malo bolje promislimo tome je uistinu tako, jer sekta znači onaj koji se je odvojio.
Jako se nadam i priželjkujem dan kada će se katolici i pravoslavci ujediniti u početno zajedništvo. Za to ne vidim prevelikih prepreka, ima ih naravno, ali mislim da su nekako savladive. Jer iz nekih razmišljanja čini mi se da nam razlike imaju više sličnosti nego što bi to htjeli priznati. Bogu hvala.

Što se protestanata tiče, sve su te denominacije daleko od punine Istine, i uisinu spadaju pod sekte. Ne kažem da nemaju dio istine, ali ne i puninu.