Prisjetite se sebe od prije mjesec dana i neke priče koju ste ispričali poznaniku ili prijatelju, nekog stava kojeg ste iznijeli o nekoj temi. Prisjetite se sebe od prije godinu dana, ili od prije tri godine, ili od početka života, od kada pamtite, odnosno memorirate informacije, slike i osjećaje. Također se prisjetite nekih drugih osoba i njihovih stavova i vjerovanja iz bliže ili daljnje prošlosti. Ako uspijete sve to izanalizirati i postaviti se prema svemu tome s ljubavi, niti jednoj osobi iz tih silnih uspomena ne možete željeti zlo već jedino dobro, bez obzira na išta. Za takvo što ste sposobni ako ste, prije svega u Božjoj milosti, a onda i ako ste dovoljno dugo na mjestu iz čije prošlosti možete u svoju svijest povući iz vlastite memorije. Mene je Bog tako odredio te me poslao na same početke života foruma Tebe tražim, pa tako, htjedoh, ne htjedoh, imam se čega prisjećati. Da Damir nije pisao, vjerojatno ne bih ni ja, ali sjećam se ovoga o čemu piše. Dragi Bog zna istinu u punini i On jedini pozna srca. I po mom mišljenju stoji sve što Damir piše, no osjećam da treba reći još toga što Damir zna, a i ostali od Boga pozvani kao svjedoci. Svih ovih godina nikada nije bilo upitno hoće li ovu zajednicu povući kakva druga uvjerenja sa strane, ali neki su se bribojavali da bi se to moglo dogoditi. Pribojavali su se malovjerni, odnosno oni s manje vjere. Oni znaju koji su, ako se prisjete malo u prošlost. Ako im je svo ovo vrijeme i iskustvo pokazalo da se ne trebaju bojati, ni blizu, već se i dalje utjecati Isusu Kristu po Njegovoj majci, onda je sve super. Tako htjedoh reći kako je lako nama boriti se kad ne možemo izgubiti, odnosno ne možemo izgubiti dok god je uz nas Presveta Djevica Marija i mi uz nju. Suludo je to nekome za razumjeti ako Majku Boga našega ne poznaje. A ako nju ne poznaje, koliko Isusa Krista poznaje? Tako se Damire sjeti koliki su svašta govorili o TT-u, pa eto, Bogu hvala i onoj koja Ga je rodila, ti i ja Damire, ili Tomislave ili Vjeko ili Rebeka..., a znaš da i mnogi više, opet volimo ono što smo i voljeli, samo još jače i više. Od početka kršćanstva katolici su uvijek najviše napadani, i vazda se jedan grijeh katolički pokušava ustostručiti. Znamo s kojim ciljem i od koga dolazi sve to, no od svijeta je, pa nam milošću Božjom ništa nije skriveno što ne treba biti. Tako znamo da je Bog uz nas, a po Djevici Mariji pogotovo znamo. Nas je Crkva naučila kako ni u čiju savjest nemamo prava ulaziti, upravo kako ni Bog nikome ne ulazi u savjest, osim ako Ga to ne tražimo. Dati slobodu svima, kako je nama Bog dao, volja je Njegova. Tako i s temom o protestantima, pa i s onom o Kuranu i Bibliji. Samo valja se prisjetiti kako mnogi kažu da su te dvije knjige u naravi iste: imaju jednoga Boga i isto se traži od ljudi. No koliko su Kuran i Biblija u naravi iste, toliko su katolici i protestanti isti, poglavito u ovome: koliko se god u Kuranu izričito tvrdi da Isus Krist nije Sin Božji, da nije raspet završavao otkupljenje ljudi te da nije uskrsnuo, toliko protestanti izričito negiraju ulogu Djevice Marije u istoj toj Muci Gospodina Isusa Krista. Spomenuh samo Djevicu Mariju..., bez ostalih katoličkih uvjerenja koja se gaze kao što bi svijet htio da se gaze. Isto kako bi svijet htio da se vjeruje da Isus Krist nije Sin Božji, da nije otkupio grijehe i da nije uskrsnuo. Svijet je takav, od kada mu je knez sotona. No to nije razlog da ljudi ne poštuju tuđu savjest i ne ljube jedni druge bez obzira na razlike. Barem nije razlog onima koji su po savjesti odabrali Boga za ljubav najveću. Oni koji su po savjesti odabrali nekog drugog, svjesno ili ne, imaju problema s poštivanjem tuđe savjesti. Sve će to, ako Bog htjedne, proći i postati nešto na što se možemo prisjetiti, no čim prije iznova treba učiti kako se ne smijemo bojati nikoga i ničega do Boga. Sve ostalo čini nas malovjernima i vrijeđa Boga. 'Život je kratak i pun nevolja', rekao je sveti Izaija i u tom kratkom periodu ne treba se bojati oluja, već ih s dubokom vjerom savladati, da bi bili spremniji za one veće.
|