www.tebe-trazim.com

Jel netko od vas forumaša ima problema sa time?

Skrupuloznost (od lat. scrupulus – mali, oštri kamen) je neutemeljen i nesvjestan strah da je nešto grijeh, što u stvari nije. Pod time se ne smatra toliko neki izolirani čin, nego više stanje svijesti, poznatije i kao "skrupulozna savijest". Ovaj latentni strah da je nešto grijeh, odnosi se ne samo na sadašnje postupanje nego i na događaje iz prošlosti. Ideja, podržavana u prošlosti, da skrupulkoznost ima nekih "duhovnih" koristi je velika pogreška. Skrupuloznost kao navika, može teško nauditi duši i tijelu i kao takva je zlo kao i svako drugo zlo. Od velike je važnosti isparavna dijagnoza ovog poremećaja. Skrupuloznost je često rezultat krivog shvaćanja vjere, sumnje u Božju opstojnost i dobrotu, krive slike Boga te pomankanja cjelovitog vjerskog shvaćanja. Prate je: sumnjičavost, rigidnost i perfekcionizam u obavljanju poslova i ponašanju, emocionalna hladnoća i distanciranost, manjak maštovitosti, smisla za rizik, pa i manjak kreativnosti. Skrupuloznost često vodi u beskrupuloznost (ili to jeste u praksi). Pouka je to još iz dijaloga čovjeka i zmije u rajskom vrtu. Zmija, naime, kaže: "Zar vam je Bog zabranio jesti sa sveg drveća u vrtu?". Time je to prvi i najstariji vragov, i to uspio trik. Skrupulante prepoznajemo kao "teške" osobe u odnosima sa sobom i drugima. Više o ovom problemu možete naći u sažetom obliku na engleskom jeziku u Katoličkoj enciklopediji.

Ja prvi,ne u svim poljima.Ali me smeta svaki grijeh,da često više ne znam gdje je granica.Pa često bježim na ispovijed.
Jako se bojim svetogrdne pričesti,i nekad nisam siguran koliki je grijeh,i da li se smijem pričestiti!
Svakako sam slučaj za razmatranje!!!

ima li netko da je uspio riješiti ovo "stanje" ili makar ublažiti pa da podijeli s nama svoje iskustvo ? Koliko znam bilo je i svetaca koji su postali svetima unatoč tom problemu...kako

Zanimljiva tema..

Ako si ti Samuel slučaj za "razmatranje", ja sam svakako za promatranje.
Znalo mi se događati (nekad više, nekad manje) da odem na ispovijed i ono slušam se što govorim i osjećam
da to nema neko ispravno uporište ali me svejedno mori. Sama sebi nisam uvjerljiva kada nabrajam neke griijehe...ono kao da ih izmišljam u stanovitom smislu odnosno preuveličavam, dok one "realne" uopće ne vidim!! Ne znam teško mi je to opisati sad ovako... osjećam da me savjest peče al kao da to nije TO što ja nabrajam, već nešto sasvim drugo. Čega nisam ni svjesna.
Čini mi se da samo Bog može otkloniti tu koprenu skrupuloznosti, ako Ga molimo za to..nekad možda i namjerno dopušta da uvidimo svu svoju bijedu i tek onda postanemo bolji. Mislim da ide bok uz bok s oholosti; kad čovjek želi bit savršen svojim snagama, a ne može, pa zauzvrat zagorčava život i sebi i ljudima oko sebe.

uglavnom, ovaj gornji opis mi je izvrstan, Samuel, baš dobro da si stavio!!

Ja se isto gubim u preispitivanju i imam osjećaj da nikada nisam sigurna jesam li sve rekla.
Također zato često idem na ispovijed, ali zato i često propuštam pričest ???? Možda pretjerujem, ali od silnog straha od svetogrdne pričesti radije ne odem.

..greh je sam po sebi posljedica...
koren svakog greha , e to je već za promišljanje,
samoanalizu, u 90 posto slučajeva su u pitanju sedam glavnih grijeha,
tj, neki od njih, i naše misli, predrasude, iskrivljene slike,
stvarnosti kao rezultat pretrpljenih trauma,
strahovi,
nevjera?
pa da ne vjerujemo ne bi ni išli na ispovijed.
grijeh?
pa sam po sebi nas spusta na zemlju,
kad god postanemo svesni da smo ga učinili,
ima u sebi "zrno" pozitiviteta, (sjetite se, Uskršnjeg bdijenja, "..o zaista potrebna Adamova grijeha, koji nam je dao takvog otkupitelja... )Eskulet , jer nas tjera na ispovijed,
e, kad umislimo da zbog učinjenog grijeha nismo dostojni
božjeg milosrđa i praštanja, eeee, onda postaje problem,
ne grijeh,
nego stanje u kojem se nalazimo,
"srdžba, nije grijeh, ali na sotona potiče na osvetu,
onda nastaje grijeh, ali našim pristankom"D. Stojić
i oprost, ali sebi, koliko tereta nosimo jer
sebi ne želimo oprostit, (a samim tim i Bogu, jer ga nesvjesno "krivimo",
"žena koju si mi dao, me je navela na grijeh")
ali budimo svjesni snage sakramenta ispovijedi,
i pričesti,
"pospremimo kuću i primimo dragog gosta"

Eh, đe me nađe!
I ja imam problema s time! Ne znam jeli to dobro ili loše, al svaku sitnicu koju uradim, bilo to dobro ili loše, duboko preispitujem jel grijeh ili nije. Znam da sam griješan, da dosta puta stvarno sagriješim ali isto mi se čini da nekad sebi nepotrebno namećem breme grijeha. Nekad odem na ispovijed sa željom da me svećenik malo "pogrdi", ali on baš suprotno!! Kaže mi da to i nije tako strašno !! Moram priznati da do sada nisam ni znao za ovaj pojam "Skrupuloznost", al čini mi se da je to odlika ljudi kojima savjest ipak radi. Znam za pojam "beskrupuloznost" i čini mi se da je ipak bolje biti umjereno Skrupulozan(iako je to neka vrsta poremećaja), nego Beskrupulozan ?? (Beskrupulozan po meni znači da je neko bezosjecajan , neko ko nema grizu savesti, neko ko ce biti u stanju da ukrade od rodjenog brata ...
Evo jedan copy/paste sa stranice Glas Koncila, kada jedan svećenik odgovara jednoj čitateljici:
.......Skrupulozna savjest, kakva Vaša očito jest, relativno je česta pojava i predstavlja povremenu krizu rasta u religiozno-moralnom razvitku osobnosti. Kada mislimo na skrupuloznost, onda znamo da to nije »osjetljiva« savjest, već je riječ o poremećaju ravnoteže zbog toga što je savjest prodrmana i zastrašena. Zato nam je žao što u svojemu gradu niste naišli na duhovno vodstvo koje bi Vam uputilo na značenje toga stadija zastrašene savjesti.

Očito je da Vi zapravo Božje zahtjeve doživljavate kao prijetnje, a odgovor Bogu i svako moralno zauzimanje kao »rizik« za vlastito spasenje. Strah pred Bogom i bolesno strašljivo nastojanje za postizanjem vlastite sigurnosti (koje se može prepoznati u pitanju o potrebnoj dužini pripreme za ispovijed, tj. ispitivanju savjesti) posebno dolazi do izražaja kod ispovijedi i očituju se u uvijek novim općim ispovijedima, ili pak u pretjerivanju kod običnih ispovijedi......


Čitav tekst : http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 0&act=show

angel , u pravu si,
i meni se to dešava,
x puta sam od svećenika tražio kritiku,
ne utjehu,
x puta sam se rasplako u ispovjedaonici,
jer sam sebi prebacivao,
u stvari , imam osjećaj ko da povredim dragu osobu,
ne znam, dete, prijatelja, i zaboli,
a x puta se dešavalo da poslije ispovijedi,
ma, i ne osjetim tlo pod nogama,
toliko se lako , rasterećeno
osjećam.
Duša.
Čudno.

Slažem se s obojicom, cirenac & angel, i dijelim vaša iskustva.

Skrupuloznost možda i može imati naznake da čovjek ima savjest, ali ona je redovito popraćena više grubošću,naglošću, a ne blagošću koja je plod Duha Svetog. Imala sam prijatelja (aktivni vjernik) koji je bio osobito skrupulozan prema meni, sva moja djela, apsolutno sve je toliko propitkivao, u svemu (čak i pobožnim stvarima) je vidio grijeh. Znao mi je spočitavat da sam prekratko na ispovijedi, pa ako bi rekla neku bezveznu, neuvredljivu i nevulgarnu poštapalicu nakon sv.Mise odmah bi me pozvao na red. I još mnogo toga. Grozan je bio osjećaj nekad bit u takvom društvu. Kad te netko secira ko žabu. Vidi prljavštinu u svemu što ti činiš, a ne činiš to bar ne (namjerno) iz nečistih pobuda.
Recimo način na koji je to činio nije imao veze s kršćanskom dobronamjernošću, već s ničim drugim nego teškom skrupuloznošću. Kušani smo mi svi kršćani, i to mnogo..osobito na području duha. Tako nam je lako otići u krajnost ako
ne molimo Duha Svetog da nas vodi. Jer kad nas On vodi, malo toga može poć po zlu, prvenstveno jer se ne uzdamo u sebe toliko.

odlika skrupuloznosti je u tome da se ponekad vidi grijeh tamo gdje ga nema ili da se teškim grijehom smatra nešto što je u stvari laki grijeh. I meni se zna događati isto to što i tebi! Osobno su mi najveći problem dvojbe. Puno puta jednostavno ne znam procijeniti jeli nešto grijeh ili nije, jeli laki ili teški. jednostavno ne znam...

znam o čemu pričaš (ako sam dobro razumjela)..takvi slučajevi nisu toliko povezani sa skrupuloznošću koliko s tim da ponekad ne vidimo u prvi mah pravi korijen grijeha, ne idemo u dubinu. ili se zamaramo sa sitnicama a s druge strane nekako predvidimo i prijeđemo preko puno ozbiljnijih stvari.