www.tebe-trazim.com

Godinama je u glasilu Hrvatska Riječ,izlazila kolumna iz pera već pomenutog svećenika.Bez želje za promociom i jeftinim marketingom, uglavnom su to ''crtice'' iz svakodnevnog života, nekada meditativne, apsolutno u skladu sa Naukom Majke Crkve.Razmišljanja o današnjem vrijemenu i čovjeku,svjedočka viđenja stvarnosti na koju smo ''osuđeni'' , nekad optimistička a nekada surovo realna kao i sam ljudski život.
Pa s vremena na vrijeme (uz dozvolu autora) objavit ćemo priloge, sukladno raspoloživom vrijemenu....hvala na strpljenju...
BVB

ISTINA
Davno je odzvonila upitno postavljena fraza koju jr izgovorio Poncije Pilat kada se je susreo sa Istinom oči u oči''što je to istina?''Odjekuje stoljećima i zapljuskuje obale ljudske savjesti, ljudskog društva pa i cijele civilizacije''što je to istina''?Filozofi će sebi postaviti sebi kao vrhovno pitanje cijeloga procesa razmišljanja upravo želju odgovoriti na svu istinu, naučiti svu istinu, a ona još uvijek negde lebdi u zraku od tolikih filozofskih sistema, tolikih ponuda.
I pjesnici će pisati o njoj, zalagati se ya nju,ali ona će biti pomalo neobvezatna, jer je to ''pjesnička riječ''.
Za nju će ginuti heroji, od nje će se bojati kukavice, na nju će se kleti i političari.
Što je to istina?
Teologija će isto tako željeti prodrijeti u dubine i na svoj način govoriti o toj istini.I oni će bit umorni i često se neće složiti.
Ipak, moramo se složiti da je istina objektivna, i ipak jedna i jedincata i da se s njome ne može trgovati, ne može je se konačno ukloniti, na može se igrati jer je neumoljiva objektivna stvarnost pred kojom se treba pokloniti.
Stoga istina s jedne strane teret, obveza, put, program, a Učitelj će reći da je istina Osloboditeljica.
Dakle čovječanstvo će se stalno pozivati na istinu i pkušati reći njenu višestranosr, svaki će vidjeti samo svoj dio istine, i pokušati se služiti njome, ali u svom interesu i tada će istina postati instrument i to instrument manipulacije pa će biti izdaje, veleizdaje, zataje i tim samim sve više i više otuđenja , robovanja, gorčine.
A Učitelj kaže ''Istina će vas osloboditi''.Koja?Jasno,mislimo ponajprije na onu vječnu, ali ona i nije predmet našeg raspravljenja nego prihvaćanja ili odbijanja pa se po njoj ljudi svrstavaju u vjernike ili nevjernike..Ali bi željelireći da je svaka istina čedo Istine barem u onom dijelu gdje je istina izričaj objektivne stvarnosti.
Ako želimo o sebi ili oko sebe graditi bolji svijet, onda je važno ponajprije istinu poznavati.U tom procesu čak je najvačnije onu istinu o sebi , jer je najčudniji i najopasniji grad sgrađen na lažnom''JA''.
Čovjek koji ne prihvaća istinu o sebi, nikada neće postati odgovoran, a tako nam je dosta neodgovornih ljudi!!!!!!!!!
Kako bi voljeli jedan svijet u kome se sastaju iskreni,makar skromni ali istiniti ljudi.
Ima puno ljudi , ali malo je pravoga čovjeka.Jer previ čovjek je istinit, koji zna, prihvaća i za nju biva odgovoran.
Takav biva onda slobodan i sposoban osloboditelj.

......moja lična opaska....da li me to oči varaju ili neko usred bijela dana nosi zapaljenu baklju...(filozof ili piroman)

slijedeća tema pošto se bliži Blagdan Duhova,
DUH KOJI UJEDINJUJE-OGANJ KOJI ŽARI

Pred nama je ponovo jedan od stupova crkvene godine, blagdan Duhova .Nemojte mi zamjeriti sto u ovj rubrici prenosim i nešto od misli iz kršćanske teologije Pape Benedikta 16 .
Duh Sveti upućuje na Trojstvo,a samim time upućuje i na nas .Naime trojstveni Bog je pralik novog ,ujedinjenog čovječanstva.On je pralik Crkve, ako molitvu Isusovu smijemo smatrati utemeljenjem Crkve.''Da budu jedno kao i mi! ''.Trojstvo je mjera i temelj Crkve-ono je cilj i ostvarenje Božje riječi u stvaranju čovjeka''načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku!''.U Presvetom Trojstvu čovječanstvo koje je svojom razjedinjenošću postalo upravo protuslika Božja treba ponovno postati jedan jedinstveni Adam čija je slika- kako vele Oci - grehom
razbijena te sada razasuta u komadima. Čovjek po mjeri Boga
upravo u Trojstvu postize svoj cilj da bude jedno ''kao sto smo mi jedno .Tako je Trojstvi sam Bog ,pralik Crkve .Crkva nema neki drugi cilj u odnosu na covjeka nego ponovno ga vratiti samome sebi a ako Duh Sveti izrazava Bozije jedinstvo onda je , zapravo, on zivotni element Crkve u kojem se ono suceljavanje pomiruje sa suživotom, razbacane djelove Adama opet ujedinjuje u jedno.
Svatko tko je jasno svjestan svoje ljudskosti ,zapaza da to nisu puke teoloske teorije . krajnje izoliranost jednih od drugih, nemogućnost da se jedni drugima darujemo i da trajo jedni druge razumjemo ,možda je jedva kada bila tako dramatična kao u ovom nasem stoljeću. ''Živjeti znači :biti osamljen, nitko ne poznaje nitkoga ,svatko je sam '',napisao je Hermann Hesse.
Kad razgovaramo sa drugom osobom među nama postoji kao neki zid od mlječnog stakla :vidimo se,a ipak se ne vidimo .Blizu smo jedni drugima ,a ipak nemozemo doći jedni do drugih tako je Albert Kami opisao isto to iskustvo .
Duhovi,prisutnost trojstvenog otajstva u nasem ljudskom svjetu odgovor su na ovo iskustvo.Duh Sveti u vezi je sa covekovim temeljnim pitanjima :kako moci doci jedni do drugih ? Kako ja mogu ostati ja ,postivati razlicitost drugoga, a ipak moci izaci iz resetaka samoce i susresti drugoga u njegovoj nutrini .Azijske su religije odgovorile na ovo pitanje idejom nirvane''tako dugo dok postoji moj ja, ništa se ne postiže'' vele oni.Ja je zatvor.Moram napustiti taj svoj ja- osobnost je poput zatvora i mjesto je propasti, te se moram izgubiti u ništavilu kao istinskom svemiru.Otkupljenje je prestanak postojanja i ono se mora uvježbavati-povratak u ništa, bvrisanje svojega ja.To je prema azijskim religijama jedino i pravo oslobođenje,Tko teret svoga Ja i teret nasuprot sebi postavljenog Ti , doživljava dan za danom, može razumijeti očaranost takvog programa.NO, je li uistinu ništavilo bolje nego bitak, uništenje osobe bolje nego njezino ispunjenje?
Puki aktivizam nije odgovor na takav mistični bijeg.Naprotiv-on izaziva taj bijeg.Naime sve nove ustanove koje on stvara postaju samo novi zatvori, ako se JA i TI ne pomire.A ja i ti ne daju se pomiriti ako je čovjek nepomiren sa svojim vlastitim JA.
...nastavit će se....

A kako će on prihvatiti taj ja , vječno žedan i strastven, koji vapije za ljubavlju i za ti, a ipak se u isti tren osjeća od ovog ti povrijeđen ugrožen i stiješnjen.U odnosu na velike težnje azijskih religija, moderne su tehnike skupinske dinamike, pomirenje čovjeka sa samim sobom i sa svojim ti, unatočsvojim sofisticiranim unijećima, samo bijedni nadomjesci.Ja i ti stave se na najmanji plamičak, naviknuti na prvila da se što je moguće manje zamijete te da jedan drugome ne smetaju.
Njihova božanska svedena je na nekoliko poriva,a s čovjekom se postupa kao sa strojem za čiju uporabu moramo imati upute.Pokušava se riješiti problem čovjeka tako što se čovjek jednostavno niječe i s njime postupa kao s nekim sustavom odvodnje čija se uporaba može naučiti.
A sada ćete vjerojatno pitati -kakvu vezu sve to ima c Duhom Svetim i Crkvom?Odgovaram-kršćanska je alternativa za nirvanu Presveto Trojstvo, ono posljednje jedinstvo u kome se ja i ti ne prestaje sučeljevati, nego se u Duhu Svetom spaja.U Bogu postoje osobe i upravo je po tomu on ostvarenje posljednjeg jedinstva.Bog nije stvorio osobu da ona bude uništena, nego da se otvori prema svoj svojoj visini prema svojoj krjnjoj dubini- ondje gdje je Duh Sveti prima u zagrljaj i gdje se ostvaruje jedinstvo razdijeljenih osoba.Makar to izgledalo previše teoretski, ipak je temeljna istina, i ako hoćete pravi lijek suvremenog čovječanstva.Naime, ako kao osobe možemo ostvariti sebe samo tako da oko sebe i u sebi priznajemo druge osobe, druge i drugačije a da ih ne gledamo razdijeljene nego sretne i ujedinjene, to se ne može nikakvom'' ljudskom tehnikom'' ni navedenim primjerom dalekoistočnih religija, to u nama može izvesti samo koheziona sila-živa i stvarna-Božanska osoba Duh Sveti.Kršćani, a onda Crkva na poseban način, nije puka tvorevina i udruženje, nego je Tijelo.Duša tog Tijela nije naprostoduh, nego božanska osoba Duh Sveti.
On se objavio u obliku gorućih
jezika, vatre.To nas upućuje da je program kršćanske civilizacije ljubav''Ne riječju ni jezikom, nego djelom i istinom''Problem je u tome što se taj oganj u mnogima od nas ohladio i što više ne grije onim žarom kojim bi bio sposoban ukloniti razmirice, razdore i razjedinjenja među nama.Udobnost pojedinog kršćanina postaje neudobnost za cjelinu.Ondje gdje se više ne izlažemo ognju Duha Svetoga, postaju trzavice i to nepodnosive, a Crkva biva kako to reče sveti Bazilije''Kidana vikom stranaka''.Samo ako se ne bojimo ognjenog jezika i one oluje koju Duh Sveti donosi, imamo šanse za jedinstvo u različitosti i za ostvarenje programa civilizacije ljubavi.Otvrenost Duhu je otvorenost čovjeku-otvorenost čovjeku je budućnost svijeta!!!!!!!!!!!

OČEVI- RODITELJI U IZLOGU

U jednoj domaćoj zadaći o ocu jedna je djevojčica ovako opisala svoga oca''Moj je otac ujutru izlazio i navečer se vraćao sretan što nas vidi.Jedini se nije bojao otići u mračan podrum po drva, kada je padala kiša on je odlazio po automobil, ako je netko bio bolestan on je jurio po lijek.Bojala sam se drugih ljudi ali ne i sviga tate.Jednom sam mu pripravila čaj, bila je obična zagrijana voda sa še
erom.On je sjedio kraj mene, ispio šalicu i govorio kako je to ukusno.Kada sam imala devet godina, jednoga jutra tata nije mogao ustati.Odnijeli su ga u bolnicu i više nije došao kući.Nisam slutila da će me njegova smrt tako pogoditi.Nidanas ne znam razloge za to ''
Ovo je lijepo.Međutim znamo da je roditeljstvo jedno i skoro jedino zvanje.Često puta kod priprave mladih za vjenčanje rado tumačim razliku između zvanja i zanimanja.Biblija razlikuje jako dobro ta dva pojma.Roditelji su dobili zvanje suradnika Božjih za čivot.Zvanje je dakle nešto bez čega ni Bog nije htio graditi povijest.Zvanje za život .
....nastavit će se...(čim opet dođem na red , ah ta djeca)...

Ali život nije biološko rađanje nego potavljanje čovjeka u život.Roditi nije pojam biološki, nego odgojni prces da bi iz obitelji izrastao čovjek.Zvanje je zato što ga se ne može ni poreći, ni odreći cijelog života.Biblija samo roditelje naziva zvanjem i duhovnike koji istu zadaću preporoda imaju na području duhovnog vodstva.Sve ostalo su zanimanja, jer se njima zarađuje ''kruh svakidašnji''.Roditeljstvom i svećeništvom ne.Ovim zvanjima se još najviše približavaju liječnici i učitelji.Oni bi trebali brinuti o tom životu i o procesu odgoja bez da im je na prvom mjestu zarada.O, kad bi to tako bilo.No, ostanimo kod zvanja roditelja.Ono je danas jako opterećeno i mnogima nije jasno koji su ga primili na sebe.Razmišljamo dalje kroz nekoliko primjera čiji je cilj potaći odgovornost i oca i majke za svoje dostojanstvo i za svoje neotuđivo pravo, ali i dužnost biti roditelj do kraja i prvotno.Jedna priča kaže''Svatko voli biti u centru pažnje.Pa i mala djeca.Dječak je došao kući sav u suzama.Djed ga prihvati i zagrli.Dijete je i dalje jecalo, pa ga djed pomiluje i pokuša smiriti.
Što, zar su te tukli_?
Dječaj mahanjem glave dadne znak da ga nisu tukli.
Da ti nisu što ukrali?
Ne!-Pa što ti se onda dogodilo?
-Igrali smo skrivača i ja sam se bio dobro sakrio.I tu sam dugo čekao, oni su završili igru i otišli kući.Nitko me nije došao potražiti....
Često roditelji zaboravljaju ovu pouku, pa mogu doživjeti i ovakve neugodnosti.Neki mladi bračni par uđe u trgovinu i počne razgledati poredane igračke.No , i pored velikog izbora nisu se uspjeli dogovoriti, pa im pristupi prodavačica''Vidite''reče žene''imamo malu djevojčicu, a mi veći dio dana provodimo van kuće.Ponekad nas nema ni noću.''.Tada upadne muž''Naša mala se rijetko smije.Htjeli bismo joj kupiti nešto što bi je usrećilo i tada kada nas nema kod kuše.Nešto što će je razvedriti kad bude sama.''A prodavačica shvativši želju odgovori''Žao mi je.Mi ovdje ne prodajemo roditelje''!
Djeca zahtijevaju mnogo pažmje i ljubavi, pa i onda kad nisu tako malena.Kkao što je petnaestogodišnji dječak zapisao u svoj dnevnik''Htio sam mlijeko-dali ste mi bebiron.Želio sam roditelje-dali ste mi igračke.Želio sam razgovovarati-dali ste mi televizor.Htio sam učiti-dali ste mi svjedodžbu.Htio sam ljubav-dali ste mi moral,Želio sam sreću-dali ste mi novac.Tražio sam smisao-dali ste mi karijeru.Želio sam nadu-dali ste mi strah.Htio sam živjeti-i..............
Očito su današnji mladi u krizi smisla,što pokazuje i krizu suvremene obitelji, gubitka zajedništva i ljubavi.No,ljubav se ne moše graditi bez žrtve, dijaloga,opraštanja, podrške.Prava ljubav ne može umrijeti,ne može nestati,ne može se ohladiti jer je neprolazna, ako je prava.Tragedija našeg vremena što mislimo, pa šak i vjerujemo da je i ljubav prolazna.Stoga naši suvremenici žive sa'' surogatima '' ljubavi.Jasno gdje nema prave ljubavi, djeca su izgubljena.Čak su često puta''nužno zlo''!
Kuda to klizi naša civilizacija?
BOG ZASIGURNO IMA RIJEŠENJE!!!!!!
Tražimo ga i naći ćemo.Želim vam uspjeh u traženju.
Vaš pouzdani vodič bit će vam Duh Sveti ima li boljeg vođstva?
Za kršćanina NE!!!!!

Slijedeća tema ...Za života, brate, za života

Slijedeća Tema....ZA ŽIVOTA, BRATE, ZA ŽIVOTA