www.tebe-trazim.com

Naravno da Camus u ovom gore odlomku kad postavlja pitanje o smislu života misli na ono temeljno pitanje: pitanje o Bogu. Ako Bog ne postoji, onda traženje svakog smisla nužno mora završiti besmislom. Budući da je Camus došao do zaključka da Bog ne postoji, nužno je bio suočen sa besmislom. Ako bi čovik malo duže razmišljao o ovome morao bi spoznati ovu istinu. Zanimljivo je koliko se ateistički filozofi, pa i sami ateisti, bave pitanjem Boga. Oni stalno govore da nema Boga, dok se sa druge strane stalno javljaju na to pitanje o Bogu, koje su kako sami navode odavno odgovorili. Upravo je Albert Camus takav. Za njega je pitanje Boga i života (apsurda) posebna strast. Kao da je i ateistu nekako "ugodno" baviti se Bogom, pa makar i na takav način, kao da spoznaje da je u samoj naravi čovika da "potegne" upravo to pitanje. Pa i oni koji sipaju lavinu agresije prema Bogu, i ne želi imati ništa sa izmišljenim bogom, kao da se stalno vraćaju tome bogu, ako ništa drugo kroz agresiju.

No vratimo se još malo na Camusa;

Prije negoli susretne apsurd, običan čovjek živi sa svojim ciljevima, s brigom o budućnosti ili o opravdanju (u pogledu koga ili čega, to nije pitanje). On procjenjuje svoje izglede, računa na budućnost, na svoju mirovinu ili na rad svojih sinova. Još vjeruje da se u njegovu životu nešto može usmjeriti. Uistinu, on djeluje kao da je slobodan čak i kad sve činjenice same proturječe toj slobodi. Nakon apsurda sve je poljuljano. Ona ideja da "jesam", moj način djelovanja kao da sve ima svoj smisao (premda sam prigodimice govorio da nema smisla), sve se to vrtoglavo opovrgava apsurdnošću moguće smrti. Misliti na sutra, postaviti sebi cilj, imati svoje naklonosti, sve to pretpostavlja vjeru u slobodu, čak ako se i kad uvjerimo da je ne osjećamo. Međutim, u ovom trenu dobro znam da ta viša sloboda bivovanja koja jedina može biti temelj istini, ne postoji. Smrt je tu poput jedine stvarnosti. Poslje nje, igre su završene. Albert Camus "Mit o Sizifu"

Bijaše rano izjutra, pola sata prije izlaska sunca. Sve bijaše sivo i mračno i sa zapada puhaše hladan vjetar ranog jutra: "Dakle, treba svršiti. Boga nema. Kako svršiti? Sunovratiti se? Plivati znam, ne možeš potonuti. Objesiti se? Pa da, evo ramena, o granu". To mu se učini tako lako i blisko da se užasnu. Ali se moliti nije imao kome. Boga nije bilo. L.N. Tolstoj "Otac Sergije"


Razgovor između Petra Stjepanoviča i Kirilova;

Ne shvaćam kako je dosada ateist znao da nema Boga a ipak se nije odmah ubio? Spoznati da nema Boga i ne spoznati istovremeno da si sam postao Bogom- posve je nezamislivo, inače bi morao odmah sam sebe ubiti... Tri sam godine tražio božansko obilježje svoje i otkrio ga: obilježje moga božanstva je moja volja! To je sve ono čime mogu u potpunosti pokazati svoju neovisnost i svoju groznu slobodu. Jer ona jest grozna. Ubit ću se da bih pokazao neovisnost i svoju groznu slobodu...
Stisnuvši zube, jedva je nekako zapalio ogorak svijeće, stavio ga ponovno u svijećnjak i ogledao se: kraj prozora, na kojemu je bilo otvoreno okance, ležao je leš Kirilova, nogu okrenutih prema desnom kutu sobe. Hitac ga je pogodio u desnu sljepoočnicu, a metak je izašao visoko s lijeve strane, kroz lubanju. Prosula se krv i mozak. Revolver nije ispao iz ruke samoubojice, koji je mrtvo ležao na podu. Smrt je, vjerovatno, nastupila trenutačno. Fjodor Mihajlovič Dostojevski "Bjesovi"


Ovi likovi Tolstoja i Dostojevskog govore o onoj konačnoj drami života, ako Boga nema, drugo ne preostaje. Svjedoci smo da se većina ateista ipak ne ubije, to je virovatno zbog toga što dovoljno ne razmišljaju o onome kako se predstavljaju- kao ateisti. Kad bi netko sa 100% sigurnošću došao do spoznaje da Boga nema, mislin da mu preostaje samo jedna mogućnost- samoubojstvo. Ako nema Boga, onda nužno nestaje svaki smisao. Srića pa većina ljudi pronalazi barem neki smisao, i većina ljudi na počini samoubojstvo. Što naravno, može samo govoriti u prilog postojanja Boga.

Kako Dostojevski kaže na usta svojeg lika; Ne shvaćam kako je dosada ateist znao da nema Boga a ipak se nije odmah ubio?

Ili Tolstoj; Dakle, treba svršiti. Boga nema

Od same pomisli, da Boga ne bi bilo, čoviku dođe da se ubije. Ako bi stvarno o tome čovik razmišljao, baš zamislio da Boga nema, i to virovao. Mislin da se to ne može dokraja zamislit, ako se i može, onda bi to nužno moralo završit samoubojstvom kao što to govore Tolstoj i Dostojevski, ili u ludilu i apsurdu kao što su završili Friedrich Nietzsche i Albert Camus. Camus i Nietzsche su tražili smisao izvan smisla, što je možda dobar primjer kako čovik završi kad to pokušava.

nikako se ne slažem
ovim postom a i onim o glavi
sam zboriš o svom fundamentalizmu

Ne slažem se s tobom. Ovaj post koji si citirala je jedan od mojih najmudrijih umotvorina. To je bio jedan uzvišeni proces koji samo ŽENE ne razumiju.

Bezumnik rece u srcu: NEMA BOGA!
Pokvareni, rade gadosti; nitko da cini dobro.
Bog s nebesa gleda na sinove ljudske
da vidi ima li tko razuman Boga da trazi.
No, svi skrenuse zajedno, svi se pokvarise:
nitko da cini dobro-nikoga nema.

Nece li se urazumiti svi sto cine bezakonje,
koji prozdiru narod moj kao da jedu kruh?
Boga oni nezazivlju:
od straha ce drhtat,
gdje straha i nema,
jer Bog ce rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,
bit ce posramljeni, jer ce ih Bog odbaciti.

O neka dodje sa neba spas Izrajelu!
Kad Bog promjeni udes naroda svoga,
klicat ce Jakov, radovat se Izrael.
Psalam 53

fora mi je ovo nadmetaje s citatima

evo ja tebi dam ovo:

"Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15 pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim." Rim 2,14-15

ostaje pitanje - tko su pogani?? da nisu možda, između ostaloga, ateisti??... možda...
možda Rahnerovi "anonimni kršćani"....

Pogani o kojima govori Pavao sigurno nisu ateisti o kojima mi pričamo.
Moderni ateisti su samodopadni filozofi koji negiraju Boga jer se osjećaju nadmoćnijim od Boga!

Pošteni Agnostici, pošteni muslimani i židovi ali oni iskreni kojih je malo, malo, malo, to su oni o kojima Pavao priča!

Ateizam kao takav je kršenje 1. i najvažnije Božje zapovijedi i onaj koji propagira i reklamira ateizam reklamira zapravo sotonizam i sam po sebi je prokletnik. Taj živi po zakonu svoga grešnog i izopačenog ega i srlja ravno u žvalje sotonine...

ne mislim da je isključivo tako
oo mene su ugl svi vjernici il vjernici na papiru
pa bi trebala dobro upregnuti mozak da se sjetim nekog ateista
i evo, sjetila sam se!!!!!
jedna pre pre pre divna ateistkinja koja mi je pomogla (i pomaže) više nego neki kršćani sve zajedno...
čisto sumnjam da je ona neki goropadnik, određena za vječnemuke jer bo ne viruje
..mislim da i za takve Bog ima plan...za sve je umra..sve grije svita....

dapače... baš mi dođu one riči
"tko napoji kojeg od mojih makar samo čašom hladne vode..velika mu je plaća" (ovo nije citat..ne da mi se sad tražit doslovne riječi)
..i moljah Boga da joj uzvrati mnogostruko jer me je iv iše neg napojila...mene i moje dite...