www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 11:11

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 705 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 71  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 27 lip 2011 16:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Na tren sam pomislio da su došla ''posljednja vremena'' kad sam pročitao da su se naš dobri Fran i dragi naš Ante složili :a1490: :a1490: nemojte mi zamjerit na malo šale.
Vjernik kaže Bogu ''DA''
Sotonist kaže Bogu''Mrzim te, bježi od mene''
Ateist kaže Bogu ''Možda?''
Dovoljno prostora za svakoga.............


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 27 lip 2011 18:13 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
srećica napisao:
nije li zapravo normalno da svi prođemo te faze ateizma? (lijepo je napisala D. D. "periodičnog ateizma") nije li zapravo to i nužno da bismo rasli u vjeri?

Slažem se! Ali što kad se pojavi malo duža faza ateizma? I šta je uopće "duža faza", nije li to relativan pojam? Nisan mislio na "dječju igru" nekoliko tjedana, miseca se osićaš nikakav, nemaš volje da moliš, propustiš nekoliko nedeljnih misa i to je to. Opet nakon nekog vrimena moliš, odlaziš na mise...
Mislio san konkretno na život, bolna iskustva, suhoće pa čak i godinama. Šta onda?

Opet "gospon Varone" piše; :lol:

Život odraslog čovjeka, najduža i najburnija etapa, ni najmanje ne nalikuje sasvim ravnoj i dobro isplaniranoj pruzi. Događaji života, susreti s drugim osobama, obveze preuzete ili odbijene: prava urota oko čovjeka da ga iznenada dovede tamo kamo uopće nije namjeravao poći.
"Odvikavanjem" nazivam sve ono što u danom trenutku prekida lijepu ravnotežu koju si je odrasli čovjek stvorio. Najprije je tu moralno odvajanje: jednog lijepog dana nađemo se pritiješnjenji u neredu, grijehu, na marginama. Tada stječemo iskustvo o svojoj slabosti, o životu što nas uvlači u situacije koje ne volimo: bojimo se, više se ne osjećamo u "redu". To su krizne situacije: one nas izazivaju na nove sinteze, na bolje ili na gore. I evo nekog tko će postati ateist, i to jednim paradoksalnim religioznim refleksom: do sada sam bio u redu, mogao sam, dakle, doći pred Boga s tim zaslugama- sada, kad me život doveo u nered ( npr. razvod braka, "nedostojna" ljubav ili jednostavno sumnje), prestajem se družiti s Bogom, napuštam svako prakticiranje... François Varone "Nevolje s odsutnim Bogom"


A bolest, neuspjeh, nesretne ljubavi, samoća, prometna nesreća, velika bijeda, sve okolnosti koje mogu dovesti ljude do ateizma.

srećica napisao:
jednom sam imala razgovor o tome sa svećenikom na ispovjedi. navela sam kao grijeh to da povremeno uopće ne vjerujem u Boga. svećenik mi je rekao da to nije grijeh nego zdravo promišljanje o vjeri koje će me pratiti dok sam živa. ne samo mene nego svakog čovjeka.
ovo su bili primjeri "periodičnog ateizma" koji su normalni jer su periodični i stvar su vlastitog preispitivanja.

Pa o tome smo već pričali preko pp-a, ne sićaš se? Lol.

Kao što se događa vjerniku da ga guši slana voda sumnje kojom mu ocean neprekidno zapljuskuje usta, tako postoji i nevjernikova sumnja u njegovu vlastitu nevjeru, u njegovu zamisao totaliteta svijeta, koju je naumio proglasiti kao potpunost. Nikada nije potpuno siguran u ono što vidi i što smatra cjelinom: naprotiv, stalno ga ugrožava pitanje ne predstavlja li i ne kazuje li možda ipak vjera zbilju. Kao što je, dakle, vjernik svjestan da je trajno ugrožen nevjerom te nju mora doživljavati kao svoje stalno iskušenje, tako i nevjerniku vjera znači ugroženost i iskušenje za njegov, prividno, jednom zauvijek zaokružen svijet. Jednom riječju, ne može se pobjeći iz dileme čovještva. Onaj tko želi pobjeći iz neizvjesnosti vjere, morat će doživjeti neizvjesnost nevjere, jer nevjernik nikada ne može stopostotno reći ne krije li se možda ipak u vjeri istina. Joseph Ratzinger "Uvod u kršćanstvo"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 27 lip 2011 18:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
cirenac napisao:
Na tren sam pomislio da su došla ''posljednja vremena'' kad sam pročitao da su se naš dobri Fran i dragi naš Ante složili :a1490: :a1490: nemojte mi zamjerit na malo šale.


Lol. :b101: :b112:


Slika

Katolik Ante i Franjo. :b101: :a1490: :b101:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 27 lip 2011 19:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Discipula Domini napisao:
Ajme, Franeee, nisam ja sveznajuće biće koje ima odgovor na sve :D Govorim iz svoje perspektive, na temelju svojih dosadašnjih iskustva života s Bogom. :D

Ok. Obična rasprava. Ili kako bi neki rekli, mlaćenje prazne slame. :lol:

Discipula Domini napisao:
...znači da nije doveden do ateizma jer je već bio ateist. To mi je neka čista logika iz koje se lako izvede zaključak.

Možda je baš taj čovik bio agnostik i sada mu je patnja oduzela ono malo "vjere" što je imao. Kolike su događaji u Auschwitzu doveli do ateizma? Ne znan točan broj ali virujen da ih ima. Ne samo Auschwitz, već patnja diljem svita.

Ne znam kako se, poslije Auschwitza, može hvaliti Gospodina i pjevati njegovu imenu u svijetu. Dorothee Sölle

Moderni čovjek može lakše prihvatiti da su priroda i povijest proizvod slučaja, pa i djelo samog đavla, nego svemoguće Božje ljubavi. Ivan Devčić


Kako kaže Katolik Ante ateizam je teška mahnita bolest, ali i velika tuga čovika, čovika koji iz nekog razloga nije sposoban spoznati svojeg Oca. Sigurno da u ovome veliku ulogu ima istočni grijeh, niz okolnosti u svitu i društvu. Sa ostalim iz tvog posta se slažem.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 28 lip 2011 06:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 sij 2008 13:33
Postovi: 154
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Fran26 napisao:
Slažem se! Ali što kad se pojavi malo duža faza ateizma? I šta je uopće "duža faza", nije li to relativan pojam? Nisan mislio na "dječju igru" nekoliko tjedana, miseca se osićaš nikakav, nemaš volje da moliš, propustiš nekoliko nedeljnih misa i to je to. Opet nakon nekog vrimena moliš, odlaziš na mise...
Mislio san konkretno na život, bolna iskustva, suhoće pa čak i godinama. Šta onda?


duže faze suhoće (što god da značilo "duže") su normalne. nisi postao ateist ako imaš duge faze suhoće. mnogi sveci su imali faze suhoće, čak dugogodišnje (majka Tereza npr). dok god te to kopa i "žulja" ti nisi ateist. ateist postaješ kad te više nije briga, a tada niti ne razmišljaš o suhoći jer ti nije niti bitna.


Fran26 napisao:
A bolest, neuspjeh, nesretne ljubavi, samoća, prometna nesreća, velika bijeda, sve okolnosti koje mogu dovesti ljude do ateizma.


ne nužno. mnoge ljude su baš ove okolnosti koji si naveo približile Bogu.
ili obrnuto, miran život bez stresova i u materijalnom blagostanju često odvuče čovjeka od Boga.

Fran26 napisao:
Pa o tome smo već pričali preko pp-a, ne sićaš se? Lol..

kako se ne bi sićala? 8)
mada, natrkeljalo se tamo svašta pa se lako zaboravi. :lol:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 28 lip 2011 08:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
srećica napisao:
duže faze suhoće (što god da značilo "duže") su normalne. nisi postao ateist ako imaš duge faze suhoće. mnogi sveci su imali faze suhoće, čak dugogodišnje (majka Tereza npr). dok god te to kopa i "žulja" ti nisi ateist. ateist postaješ kad te više nije briga, a tada niti ne razmišljaš o suhoći jer ti nije niti bitna.

Sumnjaš u moje poimanje ateizma, pa mi zato objašnjavaš šta je ateizam? :roll: :roll:

Ono šta ja tvrdim jest da će se vjernik, ako uistinu želi biti vjernik, susresti sa patnjom. E ali ne bilo kakvom patnjom, patnjom "odsutnosti Boga". I kod toga postoji opasnost da se čovik potpuno odvoji od Boga.

Vjerovao si da znaš dosta o Bogu, a sada se pokazuje da ništa više nije u redu. Bog je potpuno drugačiji. Bog, za kojeg si mislio da Ga poznaješ, bio je u neku ruku projekcija: zamišljao si Ga kao produžetak dobrote i ljubavi što si iskusio u svom životu. Ali istiniti i pravi Bog nije sličan projekciji. Ako je On pun ljubavi, onda je to na drugi način nego što smo mi ljudi. Negativna teologija ovdje uvelike slavi pobjedu. Ako si ranije molio: «O Bože, kako si dobar!», sada moliš: «Bože, tko si Ti?»
Noć duha je prijelaz od imanentnog na transcendentnog Boga. Bog, koji je dosada bio Bog za tebe, tvoja radost, tvoja utjeha, tvoje blaženstvo, povlači se i postaje nedohvatljiv. Božje lice nije više okrenuto prema tebi i Njegov pogled ne prebiva više na tebi. Sada je osjećaj takav. «Ovo bi se stanje moglo opisati kao osjećaj da živiš bez Boga, kao osjećaj da Te je On kaznio i odbacio kao žrtvu Svoje nesklonosti i ljutnje» (Tamna Noć II 6,2).
Onom brzinom kako Bog postaje drugačiji, mijenja se također tvoja vjera. Izgleda kao da si na putu da izgubiš vjeru. Budući da je Bog u kojeg si ranije vjerovao i imao povjerenje, nestao, nemaš ništa više na što bi «objesio» svoju vjeru. Vjeruješ upravo u ništa. Može li se ovo zvati vjera?
....
Ne postoji drugi put u slobodu nego da Bog odlučno odbije ispuniti tvoje uvjete. U toj se frustraciji koja nastaje kad čuješ samo jeku svoga vlastitog povika, a ne razabireš nikakav odgovor - u slučaju da si frustraciju prihvatio cijelim srcem i na nju potvrdno odgovorio - tope i posljednji ostaci sebičnosti. Wilfrid Stinissen "Noć je moje svjetlo"


Kako kaže opis ove knjige; Namjera knjige "Noć je moje svjetlo" je pokazati da je tamna noć nezaobilazna etapa na putu k Bogu.

Prihvati da to postoji, jednostavno je tako. I to može trajati godinama, a pitam se kako ćemo govoriti o vjeri nakon godina takvog iskustva? Kako tko jel?

Ova se borba može nastaviti mjesecima i godinama. Proizvoljno sam to iskustvo nazvao "prvom tamom" (umjesto prvom tamnom noći). Ovaj je potonji izraz ponešto proslavljen djelima svetoga Ivana od Križa. On se tim pojmom služi kako bi opisao iskustvo koje slijedi kasnije na duhovnome putovanju, na kraju puta prosvjetljenja. Da bismo izbjegli pomutnju, ovo ću iskustvo o kojem trenutačno raspravljamo nazvati prvom tamom. Benedict J. Groeschel "Psihologija duhovnog razvoja"

Naravno, ludost bi bila tvrditi da postoji samo jedna krajnost, da će svaki čovik postati nakon težih iskušenja ateist, ali ništa manje ne bi bila ludost da se tvrdi da je vjera i duhovnost sastavljena od livada prepunih cvijeća, leptira, kućica od čokolade i neprekidne sreće. :?

Jer sa patnjom ćemo se suočiti, u to nema sumnje, samo je pitanje vrimena;

To pitanje spada među najtemelitija pitanja ljudske egzistencije, što zacijelo rijetko tko osporava. Može se tu i tamo naći neki sretnik koji nema nikakva razumijevanja za to pitanje. Ali većina ljudi nije poput tog sretnika. A mi smo uvjereni da će i takvog sretnika, prije ili kasnije, snaći patnja, tako da ni on neće moći zaobići to pitanje koje je opće, koje sve tišti i tiče se najdublje srži naše egzistencije. Karl Rahner "Warum lässt uns Gott leiden?"

srećica napisao:
ne nužno. mnoge ljude su baš ove okolnosti koji si naveo približile Bogu.
ili obrnuto, miran život bez stresova i u materijalnom blagostanju često odvuče čovjeka od Boga.

Naravno, mnoge patnja dovodi do Boga, ipak, koliko ih dovodi do Boga, toliko ih i udaljava od Boga. Postoji realna mogućnost za prvu i drugu pretpostavku.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 28 lip 2011 09:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 sij 2008 13:33
Postovi: 154
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Fran26 napisao:
srećica napisao:
duže faze suhoće (što god da značilo "duže") su normalne. nisi postao ateist ako imaš duge faze suhoće. mnogi sveci su imali faze suhoće, čak dugogodišnje (majka Tereza npr). dok god te to kopa i "žulja" ti nisi ateist. ateist postaješ kad te više nije briga, a tada niti ne razmišljaš o suhoći jer ti nije niti bitna.

Sumnjaš u moje poimanje ateizma, pa mi zato objašnjavaš šta je ateizam? :roll: :roll:.


ne sumnjam u tvoje poimanje ateizma, daleko od toga. možda smo nespretno nazvali ateizmom faze suhoće koje su normalne, štoviše korisne. da se iz dugotrajne suhoće može razviti ateizam također je točno. ono pitanje koje ostaje jest zašto se to nekome dogodi, a drugome ne? zašto netko prebrodi tu fazu suhoće i izađe iz toga u još čvršćoj i zrelijoj vjeri, a netko odustane i postane ateist? na to nemam odgovor.

Fran26 napisao:
Ono šta ja tvrdim jest da će se vjernik, ako uistinu želi biti vjernik, susresti sa patnjom. E ali ne bilo kakvom patnjom, patnjom "odsutnosti Boga". I kod toga postoji opasnost da se čovik potpuno odvoji od Boga.

slažem se.


Fran26 napisao:

Ne postoji drugi put u slobodu nego da Bog odlučno odbije ispuniti tvoje uvjete.U toj se frustraciji koja nastaje kad čuješ samo jeku svoga vlastitog povika, a ne razabireš nikakav odgovor - u slučaju da si frustraciju prihvatio cijelim srcem i na nju potvrdno odgovorio - tope i posljednji ostaci sebičnosti. Wilfrid Stinissen "Noć je moje svjetlo" [/color]

ovo podcrtano je ključno.
uostalom, tko je rekao da je biti kršćaninom lak posao? nimalo lak. težak je da ne može biti teži iz raznih razloga, ovo je jedan od njih. ipak, mi smo to izabrali bez obzira na sve. nije li to čudo samo po sebi?

Fran26 napisao:

Prihvati da to postoji, jednostavno je tako. I to može trajati godinama, a pitam se kako ćemo govoriti o vjeri nakon godina takvog iskustva? Kako tko jel?


o da, prihvaćam da to postoji. itekako.

Fran26 napisao:
... ali ništa manje ne bi bila ludost da se tvrdi da je vjera i duhovnost sastavljena od livada prepunih cvijeća, leptira, kućica od čokolade i neprekidne sreće. :?


naravno da je to ludost i bedastoća. to nije nitko ni rekao (bolje rečeno, ja to nisam rekla :) )


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 28 lip 2011 09:16 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Pa dragi moj Frane ovo zadnje je apsolutno točno, Bog ''dozvoli'' patnju i svi se okrenu Bogu, neki licem a neki leđima.....
Inače sjećaš se filma ''Pasija'', zanimljive su mi bile reakcije ateista, ili onih koji ne vjeruju u Boga.Komentari su se svodili na to da nije trebalo takve brutalne scene (bičevanje i ostalo) prikazivati, nisam čuo nijekanje da sa to zbilja desilo, nego neku vrstu nesvesne ''pogođenosti'' viđenim.A svakodnevni akcioni filmovi gdje'' lete ruke, noge, krvi do koljena'' koje gledaju ih čine ravnodušnim, pa sam se upitao zašto, podsvjesno znaju da su filmovi fikcija, a ''Pasija'' je STVARNO BILA samo se ne usuđuju sebi to priznati, inače tema je O.K. :D :D :D :D :D :D :D :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 28 lip 2011 09:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 sij 2008 13:33
Postovi: 154
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
još samo da dodam.
većina ateista ipak ne nastaje zbog "Boga koji je daleko". većina ateista potječe iz ateističkih obitelji gdje je ateizam duboko usađen generacijama u odgoj.
vrlo malo je ateista obraćenika. vrlo, vrlo malo. ti ljudi su odgojem toliko odvojeni od Boga da obično svoju žudnju za Bogom (koja nam je svima urođena), nažalost potraže u nekakvim kvazi duhovnostima našeg vremena.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 28 lip 2011 18:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
srećica napisao:
ono pitanje koje ostaje jest zašto se to nekome dogodi, a drugome ne? zašto netko prebrodi tu fazu suhoće i izađe iz toga u još čvršćoj i zrelijoj vjeri, a netko odustane i postane ateist? na to nemam odgovor.

I mene to zanima. Teško da će netko na to odgovoriti. Ono što se može samo u magli naslutiti;

Iz 55,8-9 "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."

srećica napisao:
uostalom, tko je rekao da je biti kršćaninom lak posao? nimalo lak. težak je da ne može biti teži iz raznih razloga, ovo je jedan od njih. ipak, mi smo to izabrali bez obzira na sve. nije li to čudo samo po sebi?

Upravo tako.

srećica napisao:
naravno da je to ludost i bedastoća. to nije nitko ni rekao (bolje rečeno, ja to nisam rekla)

Nitko nije rekao, ipak želio san spomenuti da netko to ne bi pomislio. :)

Tema "Smisao patnje" autorice Discipula Domini izgleda mi previše jednostrana. U čemu? Odgovori na smisao patnje u toj raspravi stoje otprilike ovako; patnja je za naše dobro, dovodi nas do Boga, patnja oplemenjuje, itd. Dok patnje ima i drugo lice, u biti, patnja se ne može spoznati u svoj punini. Mi poznajemo samo mali dio smisla patnje.
Zašto ovo pišem? Ne želin da se i na ovoj temi to dogodi, jednostrani odgovori po pitanju ateizma. Tipa: ljudi su ateisti jer odbijaju ljubav milosrdnog Oca, ili jer su grešni itd. Nikako se ne bi složio sa ovako jednostranim odgovorima, ne ja, ja svoje mišljenje nemam, već teologija.

Da ova teme ne bi otišla u jednom smjeru dobro je spomenut da se na pojavu ateizma triba gledati sa više strana;

Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može živjeti punim životom po istini ako tu ljubav slobodno ne prizna i svome se Stvoritelju ne povjeri. Ipak mnogi medu našim suvremenicima ne uviđaju tu intimnu i životnu povezanost s Bogom ili je izričito zabacuju. To ide dotle da ateizam treba ubrojiti među vrlo ozbiljne pojave našega vremena. Zato je potrebno da bude razmotren s velikom pažnjom.
.......
Vjerno odana i Bogu i ljudima, Crkva ne može prestati da sa žalošću i sa svom čvrstoćom ne odbacuje kao što je i prije odbacivala one pogubne nauke i postupke koji proturječe razumu i općem iskustvu čovječanstva, a čovjeka skidaju s njegova prirođenog dostojanstva. Ipak Crkva nastoji otkriti u duši ateista sakrite uzroke nijekanja Boga, i drži da ih treba ozbiljno i što dublje pretražiti, jer je svjesna važnosti pitanja što ih podiže ateizam i jer je vodi ljubav prema svim ljudima. II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes"


Ono što do sada nismo spomenuli, možda jedna od najvećih zasluga za procvat ateizma; "kriva slika o Bogu". Često puta ateist gleda na Boga koji je užasan, u kojeg se ne može virovati, u kojeg nitko od nas ne može virovati. To su užasne slike koje ljudi imaju o Bogu, naravno da bježe od takvog Boga.



cirenac napisao:
Pa dragi moj Frane ovo zadnje je apsolutno točno, Bog ''dozvoli'' patnju i svi se okrenu Bogu, neki licem a neki leđima.....

Da. Opet mi ne znamo zašto je to tako. U tome je naša bol.

cirenac napisao:
Inače sjećaš se filma ''Pasija'', zanimljive su mi bile reakcije ateista, ili onih koji ne vjeruju u Boga.Komentari su se svodili na to da nije trebalo takve brutalne scene (bičevanje i ostalo) prikazivati, nisam čuo nijekanje da sa to zbilja desilo, nego neku vrstu nesvesne ''pogođenosti'' viđenim.A svakodnevni akcioni filmovi gdje'' lete ruke, noge, krvi do koljena'' koje gledaju ih čine ravnodušnim, pa sam se upitao zašto, podsvjesno znaju da su filmovi fikcija, a ''Pasija'' je STVARNO BILA samo se ne usuđuju sebi to priznati..

Pa istina, možda ne baš kod svih, no dobar dio ateista je to pogodilo, baš kako kažeš to ih je kao uznemirilo u duši. Možda ih je najviše začudila slika Boga koji uopće nije kako ga oni zamišljaju. Bog koji se ponižava pred čovikom. Sam sebe unakazuje do neprepoznatljivosti poradi ljudi. To i nas vjernike uznemirava, tolika ljubav, budući da smo mi skloni gledati kroz "računicu", kako onda ne bi potreslo ateiste?


srećica napisao:
još samo da dodam.
većina ateista ipak ne nastaje zbog "Boga koji je daleko". većina ateista potječe iz ateističkih obitelji gdje je ateizam duboko usađen generacijama u odgoj.
vrlo malo je ateista obraćenika. vrlo, vrlo malo. ti ljudi su odgojem toliko odvojeni od Boga da obično svoju žudnju za Bogom (koja nam je svima urođena), nažalost potraže u nekakvim kvazi duhovnostima našeg vremena.

Da. I kako smo spomenuli krive slike Boga. Boga koji je užasan, Boga koji kažnjava, Boga koji ima zakone, Boga koji sve vidi i zna svaku misao. Bog koji samo čeka kad će bacati u pakao, Bog koji je na nekoj planeti i uopće nije zainteresiran za ljude, prepustio ih je na milost i nemilost. To su strašne slike u kojima Zli trlja ruke. Šta više vridi Zlome od toga da čovika u "korijenu" odvoji od Boga, mislima poput "nema Boga, sve su to fantazije, radi kako ti je volja".




Discipula Domini napisao:
Zar misliš da je Bogu "u interesu" da duša, Njemu predana, zauvijek ode od Njega?

Triba li na to odgovarati? Osićan kao da je ovo pitanje mala provokacija, ipak ja ću ti odgovoriti pomoću prekrasnog odlomka iz Knjige Mudrosti;

Mudr 11,22-26 "Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života"

Discipula Domini napisao:
I zašto mi se čini kao da si uvjeren kako za svaku dušu vrijede ista "pravila"...

Neka na ovo odgovori Sv. Mala Terezija;

Dugo sam se pitala zašto dragi Bog ima svojih odabranika, zašto sve duše ne dobivaju jednaku mjeru milosti; čudila sam se videći kako obilno dijeli izvanredna dobročinstva svecima koji su ga prije vrijeđali, kao na primjer sv. Pavlu, sv. Augustinu, i kako ih tako reći sili da prime njegove milosti; ili čitajući životopis svetaca koje se naš Gospodin udostojao milovati od kolijevke do groba, ne dopuštajući na njihovu putu nijedne zapreke koja bi ih priječila da se dignu k njemu, i predusrećući te duše tolikim dobročinstvima da nisu mogle okaljati čistoga sjaja svoje krsne haljine; pitala sam se zašto, na primjer, umiru jadni divljaci u velikom broju prije nego su i čuli izgovoriti ime Božje...
Isus se udostojao da me pouči o toj tajni. On je pred moje oči stavio knjigu prirode, i ja sam shvatila da je sve cvijeće što ga je On stvorio lijepo, da sjaj ruže i bjelina ljiljana ne uklanjaju miris male ljubice ni čarobnu jednostavnost tratinčice... Shvatila sam, kad bi svi mali cvjetovi htjeli biti ruže, da bi priroda izgubila svoj proljetni ures, a polja više ne bi bila išarana cvjetićima...
Tako je i u svijetu duša, koji je vrt Isusov. On je htio stvoriti velike svece koji se mogu usporediti s ljiljanima i ružama; ali On je stvorio i manjih svetaca, i oni se moraju zadovoljiti time da budu tratinčice ili ljubičice, određene da razveseljuju pogled dragoga Boga kad ga spušta k svojim nogama. Savršenstvo se sastoji u vršenju njegove volje i u tome da budemo ono što On hoće da budemo...
Shvatila sam i to da se ljubav našega Gospodina otkriva isto tako u najpriprostijoj duši koja se ni u čemu ne opire njegovoj milosti, kao i u najuzvišenijoj duši. Doista, budući da je svojstvo ljubavi da se ponizuje, čini se, kad bi sve duše bile slične dušama svetih učitelja koji su sjajem svoje nauke rasvijetlili Crkvu, da se dragi Bog ne bi spuštao dosta nisko dolazeći do njihova srca. Ali On je stvorio dijete koje ne zna ništa i oglašuje se samo slabim plačem; On je stvorio bijednoga divljaka koji ima samo prirodni zakon da se po njemu ravna; i On se udostojava silaziti sve do njihovih srdaca, i tu su njegovi poljski cvjetovi kojih ga jednostavnost očarava...
Spuštajući se tako, dragi Bog pokazuje svoju beskrajnu veličinu. Kao što sunce u isti čas obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin napose bavi svakom dušom kao da nema njoj jednakih. I kao što su u prirodi sva godišnja doba raspoređena tako da se u određeni dan rascvjetava i najponiznija tratinčica, isto je tako kod Njega sve usklađeno na dobro svake duše. Sv. Terezija od Djeteta Isusa "Povijest jedne duše"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 705 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 71  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 28 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr