joakim napisao:
pozdravljam auktorovu dobru temu,kao i sudionike u kvalitetnoj raspravi...
Pozdrav i tebi brate Joakime! Lipo te ponovo vidit ovde.
joakim napisao:
naime,netko ovdje reče,da ateisti i ne postoje,i dijelom bih s e složio,jer doista i ateist,vjeruje da ne vjeruje da Bog postoji
Pa da, to kaže Viktor Frankl i Tomislav Ivančić. Ja se opet moram složiti s tobon, a već san se prije složio sa Ivančićem, upravo ovo šta govoriš, citiram:
"jer doista i ateist,vjeruje da ne vjeruje da Bog postoji"Upravo to,
"ono što pokušava teorijski nijekati praktički se priznaje" kaže Tomislav Ivančić
joakim napisao:
vjerujem da velika većina ljudi,bez obzira na vjeru ili nevjeru u opstojnost Boga,da je ova naša priroda i sav svijet koji na s okružuje,sve prirodne pojave i sile,u jednom skladnom redu,koji ima svoj ritam...ma koliko god ateista "nevjeruje"ali gledajući sav taj sklad lijepog i prirodnog,zatim u pozitivizmu međuljudskih odnosa i svakog dobra,i on kao razumno biće može doživjeti Božju prisutnost...čitaj "vjeru"..
Slažem se. Knjiga Mudrosti to lipo opisuje, čak pomalo kritički prema nama ljudima; (usp. Mudr 13,1-10).
joakim napisao:
e sad...predmnijevam da velika većina "nevjernika" se pokorava moralnim zahtjevima savjesti i vrlina,te na taj način poštiva i život i osobu,možemo kazati,da i takovi ateisti,bez obzira što ne "vjeruju" i ne živi sakramentalnim životom,nisu osuđeni na propast..da ovdje sad ne lamentiram o raznim polariziranim stvarima,kazati ću,da je daleko veća odgovornost,nas vjernika(kojjima je dano spoznanje vjere,ne ulazeći zašto i na koji način)te što mi možemo ponuditi takovom ateisti,neovisno o relativnoj spoznaji koje sam ranije naveo,da on uza sva moralna i ina svojstva pozitivizma i humanizma, uza svo svoje znanje i racionalnom pristupu spram svijeta,može upoznati dubinu vjere,spoznaju pravog Bogu u pravom smislu riječi i ajmo tako reći,gledajući s vjerničkog stajališta,disati punim plućima?!?...e to je ono što mene interesira u odnosu na a priori,ima li ateizma,zašto ga ima,do kad će ga biti,da li je djelo ovoga ili onoga,hoćemo li se njemu suprostavljati ili ne itd...
Istina. Kad smo ovde kod toga tko je osuđen na propast tko nije, predlažem da se odmah toga ostavimo, siguran san da i ti Joakime sad ovim ričima na to misliš i upozoravaš. Stvarno nije na nama ljudima da ovde razmišljamo tko će propasti a tko ne. Spasenje je potrebno ateistima jednako tako kao i nama koje se smatramo vjernicima. Svi smo u istom položaju pred Bogom. Daleko veća odgovornost jest na nama, to Krist tako jasno kaže;
Lk 12,47-48 I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.A možemo ponuditi to da se ponašamo prije svega kao ljudi. Da živimo prema evanđelju, sad, lakše reći nego učiniti. Znam po sebi kako to ide, uostalom, virujen da je svima manje više poznato.
joakim napisao:
eto,ima toga dosta što bi se moglo kazati,ali nije dobro stalno prebacivati iz šupljeg u prazno...
Nemoj nam zamjeriti, "prebacivanje iz šupljeg u prazno" kako kažeš, ili kako volin reći, "mlaćenje prazne slame"- pa to mi je drugo ime.
joakim napisao:
potrebno je ponekad svjesno i priznati(a vidjeh da ste i o tome dosta pisali)da smo u mnogočemu i mnogoputa mi vjernici,učinili da teizam,zbog ovog ili onog,pređe u ateizam i da se u njemu "stvaraju" ateisti,
To pitanje se moralo jednom spomenuti. Mi smo itekako dobrim dijelom krivi za ateizam, pogotovo mi vjernici, zato je nemoguće da se više odgađa to pitanje. Između ostalog, predlažem da krenemo od pape Ivana Pavla II.
Jedno drugo žalosno poglavlje, na koje se sinovi Crkve ne mogu ne vratiti duhom otvorenog kajanja, sastoji se u očitom prihvaćanju, posebno u nekim stoljećima, metoda netolerancije pa čak i nasilja u služenju istini. Istina je da ispravan povijesni sud ne smije zanemariti pažljivo promišljanje kulturne uvjetovanosti trenutka pod čijim utjecajem su mnogi mogli smatrati, u dobroj vjeri, da autentično svjedočanstvo istine zahtijeva gušenje mišljenja drugoga ili barem njegovo marginaliziranje. Mnogostruki su se motivi često skupljali u stvaranju pretpostavki netolerancije, pothranjujući strastvenu klimu. Toj su se klimi, na neki način, uspjevali oteti samo veliki duhovi, uistinu slobodni i puni Boga. Ali promatranje olakotnih okolnosti ne oslobađa Crkvu dužnosti dubokog žaljenja zbog slabosti tolikih svojih sinova, koji su joj nagrdili lice, onemogućujući je da potpuno odražava sliku svoga raspetog Gospodina, nenadmašivog svjedoka strpljive ljubavi i ponozne blagosti. Ivan Pavao II. "Tertio millennio adveniente"Istina da se ovde papa ispričava za pogreške koje su počinjene u povijesti, no dok se papa još nije uspio do kraja ispričati za pogreške Crkve iz prošlosti, došle su nove pogreške, koje činimo mi danas, u sadašnjosti. Skrivamo autentično lice Krista Gospodina. O tome se ne smije šutjeti, to moramo prihvatiti i pokušati izbjegavati takve stvari. Dokle god to postoji, skrivanje pravog lica Gospodina, dotle ćemo biti dobrim dijelom odgovorni za ateizam, a to je naša krivnja, krivnja nas vjernika.
joakim napisao:
sjećam se da sam davno negdje pročitao zanimljiv susret Gandija i nekog "ateista",kada je dotični upitao..možete li reći,koje je najbolje oružje s kojim bih se mogao boriti protiv Boga??..Gandi se malo zamislio,pa mu reče..doista čudno je to,da tražite oružje za borbu protiv onoga za kojeg mi tvrdite da ne postoji,da ga nema.
Zanimljivo lol. Meni je zanimljiva kritika koju on baca nama kršćanima;
Da nema vas kršćana mi bi odavno bili kršćani. Gandhi