www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ruj 2020 10:45

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 706 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 71  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 01 srp 2011 17:23 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4243
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Discipula Domini napisao:
I Goetheov je Werther mnoge doveo do samoubojstva (a ne promiče ateizam) pa se i dalje to djelo smatra jednim od najboljih književnih djela uopće. Književnost nikada ne ulazi u "dijagnosticiranje" nekog problema, ona ne traži "lijek" za neki problem. Povijest književnosti zanima zašto bi neko djelo trebalo biti na vrhu same književnosti. Povjesničari književnosti neće propitkivati smisao ateizma ili nihilizma kod Camusa ili Sartrea već će se baviti uočavanjem tih elemenata. Ako se takvi elementi nađu kod više književnika, "strpat" će ih se u određeni koš - u ovom slučaju egzistencijalizam kao jedan od pravaca kasnog modernizma. Za književnost, Biblija nije Božja objava, nego književno djelo prepuno mitologije, prispodoba i sl. Osobno smatram da baš u tome i leži problem.

Albert Camus i Jean-Paul Sartre nisu književnici, oni su filozofi koji svoj filozofski pravac ostavljaju između ostalog i u književnosti. Obojica imaju strogo filozofska djela, dok imaju i književna djela, ali opet s temom određenog filozofskog pravca. Ako bi se na njih gledalo kao na nekog tko je samo pisac, to bi bilo pogrešno.
Na Albert Camusa i Jean-Paul Sartrea triba gledati kao na filozofe opasnog pravca, a ne kao na neke vrsne književnike. Jer je njihova književnost samo rezultat njihovog filozofskog promišljanja. Zato ja ovde bacam kritiku na njihovu filozofiju. Čekaj malo, ja bacam kritiku? Ne ja.

Riječ je o pomračenju spoznaje zadnje, metafizičke i religiozne istine o čovjeku i svijetu u kojem se nalazi. Papa daje slojevit odgovor na pitanje kako je do toga došlo. Sve je počelo s nesretnim razdvajanjem i suprotstavljanjem vjere i razuma. Razum, ostavši bez potpore i izazova vjere, zatvorio se u sebe i u svoje granice, izdvojivši se iz cjeline osobe i bitka. Tako je nastala moderna filozofija koja se nije usredotočila na spoznaju bitka, nego na ispitivanje ljudske spoznaje, s nakanom istaknuti ne njezine mogućnosti nego granice i uvjetovanosti. Ivan Devčić "Obnovljeni život, Ožujak 2000. "

Novija je filozofija, propuštajući svoja istraživanja upraviti na ono sâmo »biti«, svoje napore smjestila u spoznaju čovjeka. Nije, dakle, istaknula sposobnost koja je ljudima dana za spoznavanje istine, nego je više voljela iznijeti njezine granice i uvjete. Iz toga su se rodili mnogostruki oblici agnosticizma i relativizma po kojima je filozofijsko istraživanje doprlo dotle da kao da već luta na rasutom tlu sveopćeg skepticizma. Osim toga, u najnovije doba zaživjela su različita učenja koja teže umanjiti čak i one istine za koje je čovjek mislio da ih se već domogao. Ivan Pavao II. "Fides et ratio"

I moglo bi se ovde navesti čitav niz kritika, već od pape Leona XIII. pa do danjašnjeg Benedikta XVI.

Egzistencijalizam je tužna nota, diskord u raspjevanom koncertu suvremenog svijeta. Gotovo plač, svakako zamišljenost. Filozofija mane prije nego filozofija svijeta. Egzistencijalisti su u biti antiintektualni mislioci. Treba to dobro shvatiti. Služe se pameću, ali je ne nadmeću nad volju i srce... Mijo Škvorc "Vjera i nevjera"

"Sasvim ateistički, u nekim područjima čak i nihilistički, vid egzistencijalizma javlja se u Francuskoj, a začetnik tog pravca je Jean Paul Sartre. Sartrov se egzistencijalizam kojeg je izložio u svom djelu L'Etre et le néant kreće u okvirima tradicionalne napetosti egzistencija/esencija. U toj napetosti egzistenciji prethodi esencija, čime je naglašen vid čovjekove slobode, odnosno njegova mogućnost vlastite sudbine: „Čovjek je ono što čini" . Psihološka i sociološka stanja, koja se otkivaju kroz književnost tog razdoblja, također su dodatno naglašavala egzistencijalističko propitkivanje. Sama literatura, kao što je rekla Simone de Beauvoir (Sartrova životna suputnica), pomaže izlaženju izvorne egzistencije u svoj njenoj realnosti. Stvaralaštvo Alberta Camusa također prati ovu smjernicu" filozofija.org

A tek kritike nihilizma;

Kao posljedica krize racionalizma na posljetku se pojavio nihilizam. Kao filozofja ničega, on za ljude našega vremena ima neku izazovnu moć. Njegovi poklonici misle da je istraživanje zatvoreno u sebi samom, a da nije dana nikakva nada ili sposobnost da se dosegne cilj istine. Prema nihilističkom mišljenju egzistencija daje samo obilje osjetilnih i iskustvenih podataka, pri čemu glavnu ulogu ima ono što je prolazno. Iz nihilizma je proizašlo mišljenje kako ne treba držati nikakvu defnitivnu obvezu jer sve je ionako nestalno i privremeno. Koliko je opasno ići ovim putem, rekli smo počev od objave Naše prve enciklike kada smo napisali: »Čini se da je suvremeni čovjek stalno ugrožen od onoga što proizvodi, to znači: od proizvoda rada svojih ruku, i još više od rada svoga razuma, od težnji svoje volje. Ivan Pavao II. "Fides et ratio"

Discipula Domini napisao:
Ali ajmo ovako: postavi si pitanje: kako si spoznao istinu Boga? Tj. na koji je način On dao tebi da spoznaš Njegovu egzistenciju?

Jedna se stvar odmah triba naglasiti, ne svojim silama. Spoznao san ga kao i svaki drugi čovik, darom čiste milosti.

KKC 1 Bog, neizmjerno savršen i blažen u sebi samome, u naumu čiste dobrote, slobodno je stvorio čovjeka da ga učini dionikom svoga blaženog života. Zato je Bog uvijek i posvuda bliz čovjeku. On ga poziva i pomaže mu da ga traži, da ga upozna i da ga ljubi svim svojim silama.

Ima tisuće načina na koje Bog upravlja ljude prema sebi, moj je bio; Rim 5,20 "gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost"

Discipula Domini napisao:
Da nisi spoznao da Bog jest, vjerojatno bi opet mogao reći da si spoznao da Bog nije. Tako je i sa Sartreom i Camusom (i s još mnogima njima sličnim književnicima/filozofima/itd.): oni su spoznali da Bog nije ili nisu uopće spoznali.

Istina. Zašto čovik ne spoznaje Boga, s tim se mučimo od početka teme, bolje rečeno od početka života kada postajemo svjesni Boga. Zašto ga svi ne spoznaju? Albert Camus i Jean-Paul Sartre, kao i miljuni drugih koji nisu spoznali Boga, nisu ništa gori ili bolji od nas, iz jednostavnog razloga: i mi koji smo spoznali Boga nismo ga spoznali svojim snagama, dobrotom ili zaslugama. Spoznaja je čisti dar.

Ipak, kritika je bačena, ne na ljude već na njihov filozofski pravac. Od toga ne odustajemo.

p.s. Zaboravila si odgovoriti na pitanje iz prethodnog posta, citiram;

Fran26 napisao:
Ne upada li Camus u paradoks kada tvrdi da posjeduje istinu, istovremeno tvrdeći da je svaka spoznaja istine nemoguća?

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 02 srp 2011 15:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4243
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Discipula Domini napisao:
Djelomično si u pravu.

Slika

Discipula Domini napisao:
Oni de facto nisu književnici u pravom smislu te riječi. Ali s obzirom na to da se njihova djela ubrajaju u neki "kanon" svjetske književnosti, oni JESU književnici. Kao što je, primjerice, Zola bio predstavnik naturalizma, tako su Sartre i Camus predstavnici egzistencijalizma u književnosti..

Pa valjda jesu književnici ako je Albert Camus dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Sartre je odbio primiti Nobelovu nagradu. Oprosti, i ja se ponekad zanesem. :b101:


Discipula Domini napisao:
Iz toga proizlazi da su filozofija i književnost u nekom nedjeljivom suodnosu.

Naravno da je kod njih nedjeljiva filozofija i književnost. Ipak filozofiju su uveli u svoju književnost, a ne obratno.

Sartre je svoju filozofiju pogotovo popularizirao svojim dramama i romanima. Vjekoslav Bajsić "Teologija i filozofija u vremenu"

Primjećuješ kako je išao Sartre, prvo filozofija a tek onda književnost, koja je kako smo utvrdili pod utjecajem filozofije.

Discipula Domini napisao:
Prema tome, nitko ne može osporiti da su Camus i Sartre književnici!

Nitko nikada ne smije tvrditi takvo što!Slika

Discipula Domini napisao:
Da budemo jasni: po mom mišljenju, svaka promišljanja o egzistenciji mogu biti jako svrhovita za svako ljudsko biće. Ono što je u cijeloj priči problem jest to da se Sartreov egzistencijalizam DO KRAJA odmiče...ili da se bolje izrazim, ODBACUJE svaki teistički element. Dakle, mjesta Bogu (ili bogu ili bogovima) jednostavno nema. Smatram da je u tom slučaju gotovo nemoguće otkriti tu "esenciju u egzistenciji" isto kao što je nemoguće odvojiti neki tekst na papiru od tog istog papira.

Zašto se bojiš reći da je Sartre predstavnik egzistencijalizma, pod utjecajem nihilizma? Jer ako se gleda na Søren Kierkegaarda inače oca egzistencijalizma, dakle jednak kao i Sartre, a opet tako različit, onda se vidi da je to nebo i zemlja.
Prije nego su Sartre rodio, Kierkegaard je bacio ovu kritiku na filozofiju;

Najnepoštenije je od filozofije izrugivati vjeru i na njezino mjesto stavljati nešto drugo. Filozofija niti može, niti treba dati vjeru, ali ona treba sebe spoznati i znati što sama nudi, ona ne treba ništa uzeti, a ponajmanje ljudima nešto prevarom oduzeti, kao da se radi o beznačajnjoj stvari. Søren Kierkegaard "Strah i drhtanje"

Ovde se vidi razlika između dvoje filozofa, iako oboje naizgled predstavnici egzistencijalizma. Imam osjećaj da je Kierkegaard doživio vrime u kojem je živio Sartre, žestoko bi se obrušio na njega. :)
Sad nešto za usporedbu, Vjekoslav Bajsić govori o Sartreu;

To je bila, ako se tako može reći, filozofija francuskog otpora za vrijeme II. svjetskog rata, a stekla je veliku popularnost, postala, štoviše, modom u neposredno poratnim godinama. Postoje dvije vrste bitka: bitak u sebi (nesvjesno) i bitak za sebe (osoba). I Sartre poznaje tjeskobu kao temeljni podatak egzistencije, ali je to tjeskoba pred vlastitom slobodom kao ništavilom. I gađenje pred samim sobom jest temeljno egzistencijalno iskustvo. U središtu interesa nije Bitak, kao u Heideggera, nego čovjek, i to u svojoj konačnosti, i posvemašnjoj slobodi i odgovornosti. No čovjek je osuđen na slobodu, te nikakvim odnosom nije vezan ni za što. Tako se i bitak i nebitak pokazuju kao besmisao. Čovjek je svoj stvoritelj i vladar svojeg bitka, premda se njegova sloboda najviše očituje kad apsurdno uništava vlastiti bitak. Vjekoslav Bajsić "Teologija i filozofija u vremenu"

Šta sad kažeš? Sad moraš priznati da je Sartre kako predstavnik egzistencijalizma, tako i pod velikim utjecajem nihilizma. A to je moja jedina želja, dokazati upravo to, iako, stvarno nije teško dokazati, dovljno je uzeti njegovu knjigu u ruke.

Da ti otkrijem tajnu: teško češ me pobijediti na polju filozofije jer san magistar filozofije. Slika

Discipula Domini napisao:
Ali zašto Camus i Sartre nisu zadobili tu Njegovu milost? Što igra glavnu ulogu? Nameće mi se odgovor: Bog nam je dao slobodnu volju, oni su odbacili Boga, pa Bog poštuje njihovu volju da Ga ne žele u životu. S druge pak strane, Bog dotakne one koji su ga do kraja negirali, borili se protiv Njega.

Razloga može biti doista puno. Prvo kada je nastao egzistencijalizam, i šta to uopće znači?

egzistencijalizam - pojam se počeo koristiti oko godine 1930. da se označi filozofski i kulturni pravac između dva svjetska rata, kome je središte zanimanja ljudska egzistencija, čime se željelo nadvladati idealizam i pozitivizam.

Život u ono vrime nije baš bio nešto. Tko je živio u to doba negladao se zla i patnje za pet života. Neki ljudi kao da su jednostavno izgubili svaki smisao za postojanje Boga u tome vrimenu, pa su se onda okrenuli čovjeku. Ne baš previše čudno. Dosad još nismo spomenuli, a šta onda kad Crkva nekog potakne na ateizam, odnosno ne Crkva, već ljudi koji se smatraju vjernicima, pa čak crkveno vodstvo. Kod Camusa je i to djelom povod za ateizam;

"...sada se previše ljudi vere na križ, samo da bi ih se vidjelo iz veće udaljenosti, pa čak i ako se zbog toga mora malo ugaziti onaj koji se tamo nalazi već tako dugo. Previše je ljudi odlučilo da se liši velikodušnosti da bi prakticirali milosrđe." Albert Camus "Pad"

"... shvatit ću Crkvu ozbiljno tek kad njezini duhovni vođe budu govorili jezikom sviju, i kad sami budu proživljavali opasan i bjedan život, kakav je život većine." Albert Camus "Dva intervjua- Kronike"

"U ono vrijeme, oni su svoje katakombe smjestili ispod krova. Što ćete, podrumi su uvijek poplavljeni. Ali danas, umirite se, njihov Gospodin nije više na tavanu, niti u podrumu. Oni su ga popeli na sudačku stolicu, u tajnosti njihovog srca, i sad oni udaraju čekićem, oni sude, oni sude u njegovo ime. Albert Camus "Pad"


Na kraju, no ne najmanje važno;

Sretni kršćani. Sačuvali su milost za sebe, a nama su ostavili ljubav prema bližnjemu. Albert Camus

Znaš šta je smišno u ovoj raspravi? Jedno vrime ti braniš Crkvu a ja ateizma, pa onda ja Crkvu a ti ateizma, odnosno ne ateizm, već ljude koju su upalu u to žalosno stanje patnje i zla. :)

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 02 srp 2011 22:08 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 938
Podijelio: 49 zahvala
Zahvaljeno je: 11 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Ateizam postoji samo kao pojam, ali ATEISTA jednostavno ne može postojati.
Kao što agnosticizam (filozofija) tvrdi da na današnjem stupnju svog razvoja čovjek nije u stanju shvatiti / dokučiti postojanje jednog univerzalnog uma koji bi sve stvorio i svime upravljao, tako ni ateista nije u stanju nepostojećom gumicom učiniti suprotno - izbrisati sve Božje tragove u sebi
I agnosticizam i ateizam su zapravo izmišljotine, čak nisu ni filozofije…nisu ništa, jer ne znati, ne čuti, ne biti u mogućnosti spoznati da postoji Bog - ili je biće poremećeno, smrdana mu sposobnost uočavanja/zapažanja, percepcije, apstrakcije, konačno i logike…onda je ne samo životinja nego ništica, pošto Bog ne stvara razumno biće koje svojim umom ne bi bilo u stanju spoznati svoju ovisnost o nekome/nečemu iznad njega….pa zvali to "nešto" bilo kojim imenom, a vjernik TO zove Bog!
Daje mu razum upravo za to - da Ga spozna i upozna!

Voltaire…je li bio ateist? Ta, znamo kako je vapio da mu dovedu svećenika kad se smrtno razbolio. I doveli su mu ga, ali su mu se prijatelji rugali kad je - Božjom milosti - opet ozdravi.
Što reče Voltaire? "Cvilio ja kao pas, ako se opet razbolim, ne dovodite mi svećenika"
Bog mu je dao šansu! Ali, siroti Volter - ozdravivši navalio je protiv Crkve, vjere….još žešće.
Ali se i razbolio opet također "žešće". I opet je cvulio…uzalud.
Umro je jadnije nego ikoji pas. Bog mu je ispunio želju? Neeee! Voltaire je ispunio SVOJU: Kao Lucifer i ostali otpali anđeli - vršio je svoju volju, želio biti netko, velikan…ali je izabrao pogrešan put, način i - sorry na izrazu - "medij"(Crkvu) da bi sebe eksponirao.
.
Ima li većeg vjernika da Bog postoji od Sotone? Ako mislimo na ljude, ne, on je BIO uz Boga, pa ne samo da vjeruje, nego ZNA da Bog postoji.
A što čini?
Isto što i ateista….dakle?
Ateizam kao pojam je tu, ali ni jednog ateista nikad ne bijaše, nema ga niti će ga biti!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 07:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4243
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Discipula Domini napisao:
Na ostatak posta odgovaram sutra jer me ubiše francuski enciklopedisti i ruski realisti o kojima mi valja pričati u utorak pred profesorom ;) :P
Čari studentskih dana. Lol. Slika

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 10:13 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4243
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Dragi Zdrave, dragi prijatelju! Prije svega lipi pozdrav! :grlim te:

Kao što znaš i sam, dana 2.7.2011. poslao san ti pp u kojem te molim da se pridružiš ovoj raspravi. Dan prije, 1.7.2011. san te javno pozvao u ovu raspravu, tako da ti sada želin zahvaliti na odazivu.
Ovo je zahtjevna tema, stoga nije na odmet da se pogleda sa svih strana i sa svih kuteva.

Nisan porgrešio kad san ustrajao da dođeš u ovu raspravu, to se vidi već iz tvog prvog posta. Nemojmo si "mazati oči", često puta se nismo štedili u raspravama, uzmimo to pod olakotnu okolnost da je sve bilo u žaru rasprave i traženja istine. Ipak, nikad nisan negirao širinu i dubinu misli koje posjeduješ.

zdrave napisao:
Ateizam postoji samo kao pojam, ali ATEISTA jednostavno ne može postojati.

Slažem se!

Pitanje je samo ima li uopće zbiljskih ateista. U ovoj knjizi iznio sam na osnovi kliničkih slučajeva razmišljanja koja smjeraju prema tome da je u svom temelju, u dubini nesvjesnog, zapravo svaki od nas barem u najširem smislu riječi vjernik, koliko god ta vjera bila potisnuta i zasuta. Viktor Frankl "Bog kojeg nismo svjesni"

Povodeći se za njim Tomislav Ivančić kaže: "Ne postoji ateizam."

Činjenica jest da je Bog stvoritelj svakog čovika, prema toma svaki ima dušu, dušu koja traži Boga.

KKC 27 Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren.

Bolna točka jest to da opet nije sve crno-bilo. Ako čak i ne postoji ateizam, teoretski ne može postojati, čak i u praksi ne može, ali.. Opet ima taj ali.

KKC 29 Ali tu "intimnu i životnu povezanost s Bogom" može čovjek zaboraviti, ne priznati i čak izričito odbaciti..

Možda je sad manje važno kako ćemo to nazavati, ateizam ili kako drugo, najpraktičnije je ipak ateizam.
Poradi lakšeg snalaženja stavimo ovde definiciju ateizma;

ateizam -(od grč. ἀ-θεός = bez boga), označuje nauk ili ponašanja koja niječe Božju opstojnost ili neku drugu stvarnost iznad čovjeka. Razlikuju se teoretski i praktični ateizam. Praktični ateizam je onaj koji se ponaša kao da Bog ne postoji, dopušta Božje postojanje ali to nema utjecaja na život i ponašanje "živi kao da Boga nema". Teoretski ateizam ne priznaje Božju opstojnost. U moderno doba ateizam se jako proširio i pod formom agnosticizma.

Najviše zbunjuje upravo to, ne samo da se čovik ponaša kao da Boga nema, već to da je čovik sposoban dovesti u pitanje, pa čak i potpuno odbaciti Božju opstojnost.

Kako je samo Lukrecije bio ratoboran, ili možda Simone de Beauvoir, družica Sartrea (također filozofkinja) ;

"Vjera je izvorište svih zala" "Bogove je čovjek izmislio" Tit Lukrecije Kar

Neću susresti Boga ni izvan mene ni u meni; nikad neću ugledati na zemlji bilo kakvog traga nebeskoga: ako ima neki trag, onda je to trag zemaljski" Simone de Beauvoir
"Ne postojimo zato da umremo, postojimo bez razloga, bez svrhe" Simone de Beauvoir


Kako to objasniti :?:

zdrave napisao:
Voltaire…je li bio ateist?

Ma đe ga nađe? Neću biti tako strog prema njemu kao ti, ipak je on tvorac jedne od najlipših misli;

Kada Boga ne bi bilo, trebalo bi ga izmisliti! Voltaire

zdrave napisao:
Ta, znamo kako je vapio da mu dovedu svećenika kad se smrtno razbolio. I doveli su mu ga, ali su mu se prijatelji rugali kad je - Božjom milosti - opet ozdravi.
Što reče Voltaire? "Cvilio ja kao pas, ako se opet razbolim, ne dovodite mi svećenika"
Bog mu je dao šansu! Ali, siroti Volter - ozdravivši navalio je protiv Crkve, vjere….još žešće.
Ali se i razbolio opet također "žešće". I opet je cvulio…uzalud.
Umro je jadnije nego ikoji pas. Bog mu je ispunio želju? Neeee! Voltaire je ispunio SVOJU: Kao Lucifer i ostali otpali anđeli - vršio je svoju volju, želio biti netko, velikan…ali je izabrao pogrešan put, način i - sorry na izrazu - "medij"(Crkvu) da bi sebe eksponirao.


Naš filozof Mijo Škvorc ga ovako opisuje;

"Čovjek koji je sam za sebe "stoljeće"... To je slavni Voltaire... isusovački đak i neprijatelj Crkve broj jedan, univerzalni pisac i jednostrani mislilac, branitelj dalekih i batina za najbliže. Nije volio ateiste, a šibao je katolike." Mijo Škvorc "Vjera i nevjera"

I gdje smo sada? Opet na početku.

No ja ću te Zdrave zamoliti da komentiraš onaj prije razgovor, razgovor iz knjige "Stranac" Albert Camusa, pa nam to može biti povod za daljnji razgovor, evo spornog djela;

Upravo u taj čas uđe ispovjednik. Kad ga ugledah, malko zadrhtah. On to opazi i reče mi neka se ne bojim. Rekoh mu da inače dolazi u drugo doba dana. Odgovori mi da je došao u posve prijateljski posjet koji nema nikakve veze s mojom molbom, o kojoj on ništa ne zna. Sjede na moj ležaj i pozva me da sjednem do njega. Odbih. Ipak, zapazih da mu je izraz lica blag. Sjedio je neko vrijeme, s podlakticama na koljenima, oborene glave, i gledao u svoje ruke. Bile su tanke i mišićave, podsjećale su me na žustre zvjerke. Polako ih protrlja jednu o drugu. Zatim ostade tako, svejednako oborene glave, toliko dugo da mi se načas učinilo da sam ga zaboravio. Ali naglo dignu glavu i pogleda me u lice. - Zašto odbijate moje posjete? - upita me. Odgovorih mu da ne vjerujem u Boga. Htio je znati jesam li u to posve siguran, a ja odvratih da nije ni potrebno da se pitam, jer mi se čini da to pitanje uopće nije važno. Tada se zavali i nasloni na zid, a ruke stavi na bedra. I gotovo kao da ne razgovara sa mnom napomenu da čovjek kadšto misli da je siguran, a zapravo nije. Šutio sam. Pogleda me i zapita: Što vi mislite o tome? Odgovorih da je to moguće. Kako bilo da bilo, nisam možda siguran što me uistinu zanima, ali sam posve siguran što me ne zanima. A upravo me to o čemu on govori ne zanima.

On odvrati pogled od mene i, ne mijenjajući položaj, upita me ne govorim li tako iz nekog očaja. Kazah mu da nisam očajan. Samo me je strah, što je sasvim prirodno. Tada bi vam Bog pomogao - pripomenu. Svi oni koje sam upoznao u vašem položaju obratili su se njemu. Priznadoh da je to bilo njihovo pravo. To ujedno pokazuje da su imali vremena za to. Što se pak mene tiče, ja ne želim ničiju pomoć, a napose mi nedostaje vremena da se zanimam za nešto što me ne zanima. U taj mah on odmahnu zlovoljno rukama, ali se začas uspravi i popravi nabore na halji. Kad je bio gotov, obrati mi se nazivajući me »prijateljem« - ne govori on tako zato što sam osuđen na smrt; po njegovu mišljenju, svi smo mi osuđeni na smrt. Ali mu upadoh u riječ i rekoh da to nije isto, i da to, uostalom, ne može biti nikakva utjeha. Tako je - potvrdi on. Ali, ako ne umrete danas, umrijet ćete poslije. I opet ćete se naći pred istim pitanjem. Kako ćete podnijeti tu strašnu kušnju? Odgovorih mu da ću je podnijeti isto ovako kako je sad podnosim. Na te riječi ustade i pogleda mi pravo u oči. Tu igru dobro poznajem.
Često sam se tako zabavljao s Emmanuelom ili Celestom, i obično su oni prvi odvraćali pogled. I ispovjednik je dobro poznavao tu igru, to sam u čas shvatio - pogled mu se nije kolebao. A nije mu se ni glas pokolebao kad mi reče: Pa zar vi nemate baš nikakve nade, i zar živite u uvjerenju da ćete čitavi umrijeti?

Tako je- odgovorih. Tada pognu glavu i ponovo sjede. Reče da me žali. Drži da to čovjek ne može podnijeti. A ja sam samo osjećao da mi već pomalo dosađuje. Ovaj put se ja okrenuh i priđoh prozorčiću. Naslonih se ramenom na zid. Iako ga nisam pravo razumio, razabrah da me opet počinje ispitivati. Govorio je uznemireno i užurbano. Shvatih da je uzbuđen, pa ga počeh pažljivije slušati. Reče da je uvjeren kako će moja molba biti prihvaćena, ali da nosim breme grijeha kojeg treba da se oslobodim. Po njemu, ljudska pravda nije ništa, a Božja je pravda sve. Napomenuh mu da me je ona prva osudila.Odgovori mi da ipak nije sprala moj grijeh. Rekoh mu da ne znam što je to grijeh. Samo su mi rekli da sam kriv. Kriv sam, platit ću i od mene se ne može ništa više tražiti. U taj čas on ponovo ustade, a ja pomislih da u ovako uskoj ćeliji, ako se želi kretati, ne može mnogo birati. Mora sjesti ili ustati. Upro sam pogled u tlo. On koraknu prema meni i zastade, kao da se ne usuđuje dalje. Pogleda kroz nebo. Varate se, sinko, reče mi, moglo bi se od vas tražiti i više. A možda će se i tražiti. A što to? Moglo bi se tražiti da vidite. Što da vidim? Svećenik pogleda oko sebe i odgovori glasom koji mi se odjednom učini malaksalim: Iz sveg ovog kamenja izbija bol, znam. Uvijek sam ga gledao sa zebnjom u srcu. Ali, u dubini duše znam da su i najveći bijednici među vama vidjeli kako se iz njihove tame pomalja božanski lik. Od vas se traži da vidite taj lik.

Malko živnuh. Rekoh da već mjesece i mjesece gledam te zidine. Ništa i nikoga na svijetu ne poznajem bolje od njih. Možda sam nekad i tražio u njima nekakav lik... Uzalud sam ga tražio. Sad je s tim svršeno. I, bilo kako mu drago, nisam ništa vidio da izranja iz ovoga orošenog kamenja. Ispovjednik me pogleda nekako tužno. Sad sam bio posve naslonjen na zid i danje mi je svjetlo oblijevalo čelo. On reče nekoliko riječi koje nisam razumio, a onda me brzo upita smije li me zagrliti. Nemojte, odgovorih. Okrenu se, pođe uza zid i prođe po njemu polagano rukom: Zar toliko volite ovozemaljski život? - prošapta.

Šutio sam. Prilično je dugo ostao tako okrenut. Njegova me nazočnost tištala i razdraživala. Zaustavih da mu kažem neka ode, neka me ostavi na miru, kad iznenada uzviknu nekako praskavo, okrećući se prema meni: Ne, ne mogu vam vjerovati. Siguran sam da ste ponekad poželjeli neki drugi život. Odgovorih mu da se to razumije samo po sebi, ali da to vrijedi isto toliko koliko i poželjeti da budem bogat, da vrlo brzo plivam ili da mi usta budu ljepše oblikovana. To spada u isti koš. Ali me on presiječe u riječ i i zapita kako zamišljam taj drugi život. Tada povikah: Život u kojem bih se mogao sjećati ovoga ovdje! I odmah mu rekoh da mi je već svega dosta. On mi htjede još govoriti o Bogu, ali mu priđoh i pokušah mu posljednji put objasniti da nemam više mnogo vremena i da ga ne želim tratiti na Boga. On pokuša skrenuti razgovor na drugu stranu i upita me zašto ga zovem »gospodine«, a ne »oče«. To me razjari pa mu odgovorih da mi on nije otac - da je uz ostale. Nisam, sinko, reče i stavi mi ruku na rame. Uz vas sam. Ali, vi to ne možete znati jer vam je srce slijepo. Molit ću se za vas.

Tada, ne znam zašto, kao da nešto puknu u meni. Proderah se iz sveg glasa, ispsovah ga i rekoh neka se ne moli za mene. Zgrabih ga za ovratnik sultane. Istresoh na njega sve što mi je ležalo na srcu koje je igralo od radosti i bijesa. On je baš tako siguran, je li? Pa ipak, cijela ta sigurnost ne vrijedi ni pišljiva boba. Nije čak siguran ni da je živ, jer živi kao mrtvac. Ja sam naoko praznoruk, ali sam siguran u sebe, siguran sam u sve, sigurniji od njega, siguran u svoj život i u smrt koja će uskoro doći. Da, ja imam samo to, ali bar posjedujem tu istinu isto onoliko koliko i ona mene posjeduje. Imao sam pravo, imam još pravo, imam svako pravo. Živio sam ovako, a mogao sam živjeti i drukčije. Činio sam ovo, a nisam činio ono. Ovo nisam uradio, a ono jesam. Pa onda? Čini mi se kao da sam cijelo vrijeme čekao ovaj čas i osvit dana kad ću se iskupiti. Ništa, ništa nije važno, i dobro znam zašto. I on zna zašto. Sa dna moje budućnosti, za cijelog ovog besmislenog života koji sam vodio, diže se do mene, kroz godine koje još nisu došle, neki neodređeni dah, a taj dah izjednačuje na svom putu sve ono što su mi nekad predlagali, u onim godinama koje sam proživio i koje nisu bile nimalo stvarnije. Što se mene tiče smrt drugih, ljubav jedne majke, što me se tiče njegov Bog, život za koji se netko odlučio, sudbina koju je odabrao, kad jedna jedina sudbina odabire mene i sa mnom na milijarde povlaštenih koji, kao i on, tvrde da su mi braća. Razumije li, razumije li napokon? Albert Camus "Stranac"

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 14:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
pozdravljam auktorovu dobru temu,kao i sudionike u kvalitetnoj raspravi...manje više,dosta ste toga kazali,pa ću ja samo kratko ako mi dopustite nadodati...

naime,netko ovdje reče,da ateisti i ne postoje,i dijelom bih s e složio,jer doista i ateist,vjeruje da ne vjeruje da Bog postoji :lol: no ja bih želio s negativističkog stava,pokušati "gledati"onu ajmo reći malo svjetliju stranu medalje...

vjerujem da velika većina ljudi,bez obzira na vjeru ili nevjeru u opstojnost Boga,da je ova naša priroda i sav svijet koji na s okružuje,sve prirodne pojave i sile,u jednom skladnom redu,koji ima svoj ritam...ma koliko god ateista "nevjeruje"ali gledajući sav taj sklad lijepog i prirodnog,zatim u pozitivizmu međuljudskih odnosa i svakog dobra,i on kao razumno biće može doživjeti Božju prisutnost...čitaj "vjeru"....

njegovo udivljenje,prema planinskim vrhuncima,ljepoti cvijeća,njegovo radovanje u jelu i piću sa svojim najmilijima,njegovo putovanje po svijetu,umjetnost,pjesme i raznorazne druge stvari i pojave za koje nije uvjet biti vjernik ili ne,će na neki način biti dodirnut znakovima kako mi to vjernici kažemo,Božje prisutnosti...no što će to njemu značiti ili ne...on je u svojoj"koži"sretan i zadoljan takovim stanjem,pa bi se netko mogao i upitati...čemu onda vjera uopće služi??

e sad...predmnijevam da velika većina "nevjernika" se pokorava moralnim zahtjevima savjesti i vrlina,te na taj način poštiva i život i osobu,možemo kazati,da i takovi ateisti,bez obzira što ne "vjeruju" i ne živi sakramentalnim životom,nisu osuđeni na propast..da ovdje sad ne lamentiram o raznim polariziranim stvarima,kazati ću,da je daleko veća odgovornost,nas vjernika(kojjima je dano spoznanje vjere,ne ulazeći zašto i na koji način)te što mi možemo ponuditi takovom ateisti,neovisno o relativnoj spoznaji koje sam ranije naveo,da on uza sva moralna i ina svojstva pozitivizma i humanizma, uza svo svoje znanje i racionalnom pristupu spram svijeta,može upoznati dubinu vjere,spoznaju pravog Bogu u pravom smislu riječi i ajmo tako reći,gledajući s vjerničkog stajališta,disati punim plućima?!?...e to je ono što mene interesira u odnosu na a priori,ima li ateizma,zašto ga ima,do kad će ga biti,da li je djelo ovoga ili onoga,hoćemo li se njemu suprostavljati ili ne itd...

eto,ima toga dosta što bi se moglo kazati,ali nije dobro stalno prebacivati iz šupljeg u prazno,potrebno je ponekad svjesno i priznati(a vidjeh da ste i o tome dosta pisali)da smo u mnogočemu i mnogoputa mi vjernici,učinili da teizam,zbog ovog ili onog,pređe u ateizam i da se u njemu "stvaraju" ateisti,za koje opet tvrdim,nema ih,jer i oni "vjeruju" da Bog ne postoji...

osim toga,mnogi tvrdokorni "ateisti"su itekako znak nama vjernicima da Bog doista postoji,jer u protivnom dotični ne samo da ga ne bi toliko "mrzili",protiv njega rogoborili,jer bi doista bilo itekkao besmisleno,mrziti negoga ili boriti s e protiv nekoga koga nema i jednostavno po njihovu uvjerenju ne postoji!!:::

sjećam se da sam davno negdje pročitao zanimljiv susret Gandija i nekog "ateista",kada je dotični upitao..možete li reći,koje je najbolje oružje s kojim bih se mogao boriti protiv Boga??..Gandi se malo zamislio,pa mu reče..doista čudno je to,da tražite oružje za borbu protiv onoga za kojeg mi tvrdite da ne postoji,da ga nema... :D

eto,rekoh da ću samo kratko,a malo se odužlio..neću više ...to su samo neke malene osobne refleksije...sve Vas lijepo pozdravljam,i želim d a i dalje ovako konstruktivno i u zdravom duhu vodite rasprave i donosite mudre zaključke ne samo u ovoj temi već na svim temama,kako bi nam svima bilo na korist... :grlim te: :b112:




_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 15:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 938
Podijelio: 49 zahvala
Zahvaljeno je: 11 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
"On je AMORALAN"!
dakle, on je moralan, jer možda nema one kvalitete koje čovjeka čine čovjekom?
Ne! on IMA ono što ga čini nečovjekom!
.
"On je ATEISTA"!
dakle, on je "A"(NE) vjernik, jer možda nema one "kvalitete" koje čovjeka čine vjernikom?
NE, on IMA ono što ga čini VJERNIKOM!
.
Tko je čuo da netko tvrdi kako ne vjeruje u peksozotiragofalineju?
Ja ne!
A neće ni itko drugi, jer samo glupan će na sav glas tvrditi, vikati kako ne vjeruje u nešto što i ne postoji (tu žvrljotinu kao pojam sam sad sklepao).
Ako ateista - koji ne vjeruje u Boga - koja mu je to manija da dokazuje kako NE VJERUJE u nešto što NE POSTOJI?
Ili Bog postoji, a ateista Ga negira ili Bog ne postoji, pa nema što negirati niti o čemu raspravljati?
Obzirom da se deklarira kao onaj koji ne vjeruje da postoji nešto što po njegovom ne postoji, po mome shvaćanju takva osoba je slučaj za psihijatriju.
Amen! Dosta je analiza knjižurina, ma kojih autora, koji bi mi trebali soliti pamet.
Bog je tu, i zato opet…Amen!
Točka!
Tema sama po sebi više nije ni aktualna…Znate što? Ne bih se iznenadio da i ateisti u Zagrebu npr. načine nekakvu svoju "procesiju"(tražeći i zaštitu policije) zahtjevajući nekakva svoja prava, jer su, tobože diskriminirani.
A vi, gospodo, samo im dajte materijala da do toga dođe.
A tko na koga već vrši - i kakav mobing - sami zaključite(pa,...famozna EU nam je sad tako blizu, i tamo je najlakše naći odgovor.
A što se tiče Voltera...ono je napisana ISTINA, koja kazuje da su ne/djela važna, a ne napisane knjige. Frane, ti sam citiraš da "Nije volio ateiste, a šibao je katolike" - dakle? One koji vjeruju u katoličku i apostolsku Crkvu.... Nije šibao protestante...uostalom, suvišan je svaki daljnji moj suludi komentar)!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 15:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 sij 2008 13:33
Postovi: 216
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
zdrave napisao:
Znate što? Ne bih se iznenadio da i ateisti u Zagrebu npr. načine nekakvu svoju "procesiju"(tražeći i zaštitu policije) zahtjevajući nekakva svoja prava, jer su, tobože diskriminirani.
!


sudeći po ovome, ni taj dan nije daleko :roll:

http://www.nisam-vjernik.org/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 16:00 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4243
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
joakim napisao:
pozdravljam auktorovu dobru temu,kao i sudionike u kvalitetnoj raspravi...

Pozdrav i tebi brate Joakime! Lipo te ponovo vidit ovde. :)

joakim napisao:
naime,netko ovdje reče,da ateisti i ne postoje,i dijelom bih s e složio,jer doista i ateist,vjeruje da ne vjeruje da Bog postoji

Pa da, to kaže Viktor Frankl i Tomislav Ivančić. Ja se opet moram složiti s tobon, a već san se prije složio sa Ivančićem, upravo ovo šta govoriš, citiram: "jer doista i ateist,vjeruje da ne vjeruje da Bog postoji"

Upravo to, "ono što pokušava teorijski nijekati praktički se priznaje" kaže Tomislav Ivančić

joakim napisao:
vjerujem da velika većina ljudi,bez obzira na vjeru ili nevjeru u opstojnost Boga,da je ova naša priroda i sav svijet koji na s okružuje,sve prirodne pojave i sile,u jednom skladnom redu,koji ima svoj ritam...ma koliko god ateista "nevjeruje"ali gledajući sav taj sklad lijepog i prirodnog,zatim u pozitivizmu međuljudskih odnosa i svakog dobra,i on kao razumno biće može doživjeti Božju prisutnost...čitaj "vjeru"..

Slažem se. Knjiga Mudrosti to lipo opisuje, čak pomalo kritički prema nama ljudima; (usp. Mudr 13,1-10).

joakim napisao:
e sad...predmnijevam da velika većina "nevjernika" se pokorava moralnim zahtjevima savjesti i vrlina,te na taj način poštiva i život i osobu,možemo kazati,da i takovi ateisti,bez obzira što ne "vjeruju" i ne živi sakramentalnim životom,nisu osuđeni na propast..da ovdje sad ne lamentiram o raznim polariziranim stvarima,kazati ću,da je daleko veća odgovornost,nas vjernika(kojjima je dano spoznanje vjere,ne ulazeći zašto i na koji način)te što mi možemo ponuditi takovom ateisti,neovisno o relativnoj spoznaji koje sam ranije naveo,da on uza sva moralna i ina svojstva pozitivizma i humanizma, uza svo svoje znanje i racionalnom pristupu spram svijeta,može upoznati dubinu vjere,spoznaju pravog Bogu u pravom smislu riječi i ajmo tako reći,gledajući s vjerničkog stajališta,disati punim plućima?!?...e to je ono što mene interesira u odnosu na a priori,ima li ateizma,zašto ga ima,do kad će ga biti,da li je djelo ovoga ili onoga,hoćemo li se njemu suprostavljati ili ne itd...


Istina. Kad smo ovde kod toga tko je osuđen na propast tko nije, predlažem da se odmah toga ostavimo, siguran san da i ti Joakime sad ovim ričima na to misliš i upozoravaš. Stvarno nije na nama ljudima da ovde razmišljamo tko će propasti a tko ne. Spasenje je potrebno ateistima jednako tako kao i nama koje se smatramo vjernicima. Svi smo u istom položaju pred Bogom. Daleko veća odgovornost jest na nama, to Krist tako jasno kaže;

Lk 12,47-48 I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.

A možemo ponuditi to da se ponašamo prije svega kao ljudi. Da živimo prema evanđelju, sad, lakše reći nego učiniti. Znam po sebi kako to ide, uostalom, virujen da je svima manje više poznato.

joakim napisao:
eto,ima toga dosta što bi se moglo kazati,ali nije dobro stalno prebacivati iz šupljeg u prazno...

Nemoj nam zamjeriti, "prebacivanje iz šupljeg u prazno" kako kažeš, ili kako volin reći, "mlaćenje prazne slame"- pa to mi je drugo ime. :lol:

joakim napisao:
potrebno je ponekad svjesno i priznati(a vidjeh da ste i o tome dosta pisali)da smo u mnogočemu i mnogoputa mi vjernici,učinili da teizam,zbog ovog ili onog,pređe u ateizam i da se u njemu "stvaraju" ateisti,

To pitanje se moralo jednom spomenuti. Mi smo itekako dobrim dijelom krivi za ateizam, pogotovo mi vjernici, zato je nemoguće da se više odgađa to pitanje. Između ostalog, predlažem da krenemo od pape Ivana Pavla II.

Jedno drugo žalosno poglavlje, na koje se sinovi Crkve ne mogu ne vratiti duhom otvorenog kajanja, sastoji se u očitom prihvaćanju, posebno u nekim stoljećima, metoda netolerancije pa čak i nasilja u služenju istini. Istina je da ispravan povijesni sud ne smije zanemariti pažljivo promišljanje kulturne uvjetovanosti trenutka pod čijim utjecajem su mnogi mogli smatrati, u dobroj vjeri, da autentično svjedočanstvo istine zahtijeva gušenje mišljenja drugoga ili barem njegovo marginaliziranje. Mnogostruki su se motivi često skupljali u stvaranju pretpostavki netolerancije, pothranjujući strastvenu klimu. Toj su se klimi, na neki način, uspjevali oteti samo veliki duhovi, uistinu slobodni i puni Boga. Ali promatranje olakotnih okolnosti ne oslobađa Crkvu dužnosti dubokog žaljenja zbog slabosti tolikih svojih sinova, koji su joj nagrdili lice, onemogućujući je da potpuno odražava sliku svoga raspetog Gospodina, nenadmašivog svjedoka strpljive ljubavi i ponozne blagosti. Ivan Pavao II. "Tertio millennio adveniente"

Istina da se ovde papa ispričava za pogreške koje su počinjene u povijesti, no dok se papa još nije uspio do kraja ispričati za pogreške Crkve iz prošlosti, došle su nove pogreške, koje činimo mi danas, u sadašnjosti. Skrivamo autentično lice Krista Gospodina. O tome se ne smije šutjeti, to moramo prihvatiti i pokušati izbjegavati takve stvari. Dokle god to postoji, skrivanje pravog lica Gospodina, dotle ćemo biti dobrim dijelom odgovorni za ateizam, a to je naša krivnja, krivnja nas vjernika.

joakim napisao:
sjećam se da sam davno negdje pročitao zanimljiv susret Gandija i nekog "ateista",kada je dotični upitao..možete li reći,koje je najbolje oružje s kojim bih se mogao boriti protiv Boga??..Gandi se malo zamislio,pa mu reče..doista čudno je to,da tražite oružje za borbu protiv onoga za kojeg mi tvrdite da ne postoji,da ga nema.

Zanimljivo lol. Meni je zanimljiva kritika koju on baca nama kršćanima;

Da nema vas kršćana mi bi odavno bili kršćani. Gandhi

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Ateizam
PostPostano: 03 srp 2011 20:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4243
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
zdrave napisao:
Ako ateista - koji ne vjeruje u Boga - koja mu je to manija da dokazuje kako NE VJERUJE u nešto što NE POSTOJI?
Ili Bog postoji, a ateista Ga negira ili Bog ne postoji, pa nema što negirati niti o čemu raspravljati?
Obzirom da se deklarira kao onaj koji ne vjeruje da postoji nešto što po njegovom ne postoji, po mome shvaćanju takva osoba je slučaj za psihijatriju.
Amen!....
Bog je tu, i zato opet…Amen!
Točka!
Tema sama po sebi više nije ni aktualna.

Ovde se razilazimo Zdrave, nije dugo tribalo. Jel :?: :lol:

Nemoguće je dokazati Boga. Dokazati, ali zaista dokazati: provesti takvo dokazivanje da se samo glupan ili čovjek nečiste savjesti ne mogu složiti sa zaključkom. Prošlo je vrijeme kada je religija trpala ateista u sljedeću alternativu: ili ga je trebalo smatrati intelektualno nenadarenim, ili mora da je njegov moralni život skrivio tajne poroke koji ga nukaju da zaniječe Boga, kako se ne bi morao pokoriti njegovom zakonu. Ali, nemoguće je također dokazati i ne-postojanje Boga. Dokazati, ali zaista dokazati! Što se tiče Boga, njegova postojanja ili ne postojanja, ne može se ništa dokazati jer su te dvije hipoteze čovjeku jednako neshvatljive, obje nadilaze naše mogućnosti shvaćanja, pod jednim i pod drugim lomi se naš um. François Varone "Nevolje s odsutnim Bogom"

Vidiš :?: Tema jest itekako aktualna. Posebice u današnje vrime. Koliki su danas ateisti, ima ih milijune, a zašto? Nema jednostavan odgovor, samim time tema ja aktualna. Još nešto, ono što naglašava Ivančić;

Kršćanstvo ne može dijeliti svijet u sveti i profani. Ne može zemlju prepustiti ateistima, a nebo religioznima.. Bog je jedan i zato je i svijet jedan. Potrebno je naglastiti da ateizam gledamo više izvana, sociološki, po onome što je dohvatljivo fenomenološkom promatranju. Nutarnji ateizam, osobni odnos, privatni, prema Bogu izbjegava proučavanje. Ono ostaje tajna za znanost, ono ostaje drama koja se odigrava između pojedinca i Boga. Nemoguće je zato suditi ljude prema tome pripadaju li ateizmu ili teizmu. "Nemojte suditi..." (Mt 7,1). Pogotovo je to važno u činjenici da je pravi ateizam tek stanje grijeha, stvarne odvojenosti od Boga. A takav ateizam je moguć u srcu religioznog kao i nereligioznog čovjeka. Pitanje, dakle, pravog ateizma riješava se tek u srcu.
Nema međutim sumnje da vanjski ateizam ili teizam utječe odlučno i na nutarnje vladanje pojedinca. Ateizam s druge strane onemogućuje ili otežava poslanje Crkve, da navijesti svim ljudima spas po Isusu Kristu. Ateizam tjera Crkvu u dijasporu, sili je da postane "malo stado". Tomislav Ivančić "Ako Bog umre"


zdrave napisao:
Dosta je analiza knjižurina, ma kojih autora, koji bi mi trebali soliti pamet.

E to ti je greška. To je tvoja velika "bol", primjetio san to već kod tebe. Ne želiš se pokoriti jačem umu. No još nije kasno, samo, naravno triba prihvatiti da postoji jači um. Nema veze, bila to filozofija koja je sklona ateizmu, ili filozofija koja je sklona teizmu, uvik sve treba promotriti. Ateist stoji pred time da obrazloži sam sebi, a i drugima zašto je ateist, dok teist mora objasniti sebi i drugima zašto vjeruje (usp. 1 Pt 3,15-16).

Uostalom, pastoralna konstitucija "Gaudium et Spes" govori kako se ateizam mora dobro razmotriti;

Zato je potrebno da bude razmotren s velikom pažnjom. Imenom ateizma označuju se pojave koje su među sobom veoma različite. "...Crkva nastoji otkriti u duši ateista sakrite uzroke nijekanja Boga, i drži da ih treba ozbiljno i što dublje pretražiti, jer je svjesna važnosti pitanja što ih podiže ateizam i jer je vodi ljubav prema svim ljudima." Gaudium et Spes

Nije to gotova tema, upravo suprotno, ateizam je težak izazov za Crkvu, a najgore bi bilo da ga Crkva ignorira, ostavlja za neko bolje sutra. Ne znan zake si protiv filozofije? Pa ti ljudi imaju zastrašujući um, to su upravo nevjerovatni umovi. Nisu ni ateisti glupi ljudi, u to budi siguran.
Filozofija je plemenita znanost, teologija ne može bez filozofije, teologija i filozofija idu ruku pod ruku, naravno pod uvjetom da se traži istina. Pazi, fillozof ne triba nužno tražiti Boga, triba samo tražiti istinu, ako slijedi istinu nužno će doći do Boga, koji sam za sebe kaže da je Istina. Možda je najbolji primjer za to filozof pod imenom Sokrat. On nije znao za Boga, on je samo slijedio istinu i spoznao je Istinu. Zake? Jer je Bog taj koji je tvorac svega, pa i filozofije i teologije. Ništa ljudi ne bi istraživali da im Bog to ne omogućuje.

Naš voljeni papa zaključuje;

Objava i ono što je u njoj sadržano nikad ne mogu potisnuti iznašašća razuma i njegovu zakonitu autonomiju; razum pak, sa svoje strane, nikad ne smije izgubiti sposobnost da se propitkuje i ispituje, svjestan da sam po sebi nije ni apsolutan ni isključiv. Objavljena istina, koja jasno objašnjava ono što jest tako da polazi od sjaja koji izlazi od onoga što samo po sebi Jest, osvijetlit će put filozofijskom mišljenju. Kršćanska objava tako postaje pravim mjestom na kojem se filozofijski i teologijski studij – stupajući u međusobni odnos – povezuju i potpomažu. Zato treba željeti da se filozofi i teolozi ravnaju samo prema autoritetu istine te satkaju filozofiju usklađenu s Božjom riječju. Ova će filozofija biti mjesto na kojem će se sastati ljudske kulture i kršćanska vjera, ona će biti mjesto sporazumijevanja između vjernika i nevjernika. Pomoći će da se vjernici dublje osvijeste o dubini i iskrenosti vjere do kojih se dolazi kad se vjera poveže s razmišljanjem i kad ga ne odbacuje. Ivan Pavao II. "Fides et ratio"

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 706 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 71  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr