www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 26 tra 2018 03:00

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 167 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 13, 14, 15, 16, 17
Autor Poruka
PostPostano: 27 srp 2014 08:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1847
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Vjeroispovjest: rmk
Status: U vezi
Pa, vidi u principu, volim neku zlatnu sredinu,
ne u smislu kompromisa....".pa ko fol, umjetnost, i sl. to mi dođe ko da sotoni gledam kroz prste,
malo sutra, ili.... ili...Isus je bio sasvim jasan."
Nego u svemu tražit i gledat u svemu najviše u ovom realnom životu,
sjetim se uvijek sv. TerezijeAvilske il Katarine Sijenske...
kad su rekle da ne treba u svemu lošem odmah gledat vrag....vrag,
već Bog dopušta...nešto u tom stilu...
niti , ma, i kod nas u Vojvodini je sad ono ...masoni, iluminati itd.
ne kažem, ima, sigurno, al, da će zavladat svijetom, možda,
ha, i mi se moramo molit, ali panika i strah......ako to u ljudima bude,
a, što ih češće spominješ, rade svoje, a da nisi svjestan,
pola bitke su dobili, radije ću onda češće se spominjat imena
i zahvale svom Gospodinu Isusu, a, ovi, luzeri.....
kolateralna šteta....
*************************
mada sam spremao sličan tekst, ali iz stvarnog života,
naime, javio mi se prijatelj svećenik, sa demonološkim problemima,
i ali je kod nas sad, ......no coment, pa sam htioo tome nešto kopirat, iz arhive,
kad je ovo" natrčalo"
oprez nikad ne škodi, ali dok je samo u granicama...
************************************
što je poenta.
O.K. oni postoje, i rovare pacovskim kanalima, pa tog imaš i ovdje na forumu,
ali, imam Petra, STIJENU,
imamo Boga, utvrdu, hrid u nemirnim vodama, hrid spasenja,
i točka.
tu dalje zlo ne može, koliko god da "škljoca, škripi zubima"
I.............Majku, poniznu, punu ljubavi, eeeeeee, pa sve, ali i naša vjera,
molitva, nosit križ, sakramenti, Biblija, život u Bogu.....
i padovi, to se podrazumijeva, ali uvijek je pružena ruka,
I ......bdijte i molite....
I......ne bojte se...
Slika

_________________
[ Kad se čovjek rađa - Bog se smije, kad razara - Bog se skrije. Teologija je tu da objašnjava neukima. I da ih vodi nekim vjerskim putem. Ali, kad čovjek zaista spozna vjeru, tad mu teologija više ne treba. Vlč.Zlatko Sudac


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 kol 2014 10:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1847
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Vjeroispovjest: rmk
Status: U vezi
LJUBAV ZAMIŠLJAM KAO MOST,
JER SPAJA SRCA,
A, U SREDINI MOSTA, VIDIM BOGA
SA OBE PRUŽENE RUKE.....
mostovi se mogu srušiti,
ljubav, odvojiti od srca, ne i od duše,
ali, svejedno Bog ih spaja..............
zlo je tu samo da pokuša pokvarit,
........bezuspješno!
Ne volim dirljive priče, što teraju suze na oči, svaki je život
dovoljan za to, volim sunce,
jer, u njeg ne možeš pogledat,
otvorenih očiju , kao ni u Boga,
a, i sunce nam suši suze....
******************************************
Davno im je prošla godišnjica, i jutros mi nije bilo jasno,
zašto se vraćati na tu temu, tragičan (jedan od mnogih)
događaj, novinarski komercijaliziran.........sve dok nisam pogledao
današnji dan, POTPUNI OPROST,
i na današnjoj sv. Misnoj Žrtvi u kaleš Krvi Kristove
stavljam,
one što su počinili ovo.
*****************************************
https://www.youtube.com/watch?v=ocVV_dRZa4s
**********************
https://www.youtube.com/watch?v=QNqgkwpQiLM

**************************************
i tek sad mi je jasno....
zašto kad god smo se vraćali sa Međugorja i stali u Sarajevu, baščaršija,
vau, svi juriš......ostajem u autobusu i molim,
mada sam do 1990-te, bio dosta puta u tom gradu,
valjda ....ne znam više ni sam.....
ali, i dalje vjerujem u ljubav, jer je od Boga dana svima,
a, što ćemo ili jesmo uradili s njom,
prosudite sami.
Slika

_________________
[ Kad se čovjek rađa - Bog se smije, kad razara - Bog se skrije. Teologija je tu da objašnjava neukima. I da ih vodi nekim vjerskim putem. Ali, kad čovjek zaista spozna vjeru, tad mu teologija više ne treba. Vlč.Zlatko Sudac


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 kol 2014 19:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1847
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Vjeroispovjest: rmk
Status: U vezi
Slika




Jednokratne stvari

Brak

Dok sam razmišljala o tome zašto se sve više brakova ljudi koje poznajem raspada, pala mi je na pamet duhovita izreka francuskog esejista iz 16. stoljeća Michela de Montaignea kako je jedini savršeni brak onaj između slijepe žene i gluhog muškarca.

Maknemo li šalu na stranu, ostaje pitanje zašto sve manje toleriramo i razumijemo jedni druge? Naši životi, naše društvo u cjelini kao da su postali nešto za jednokratnu upotrebu: upotrijebi, odbaci i kreni dalje. Nisam jednom čula prigovore starijih generacija kako danas posjedujemo stvari koje su lošije kvalitete, koje kraće traju, u koje se jednostavno ne isplati ulagati jer je jednostavnije baciti ih na smetlište i kupiti druge. Perilice i televizore tako imamo dok im traje garancija, dulje od toga niti će trajati niti ih želimo dulje imati, jer će već kroz par godina doći privlačniji i noviji model, koji jednostavno, jer to je jače od nas, MORAMO imati.

Ono što u biti ne primjećujemo jest činjenica da smo tu kratkotrajnost prenijeli i na emocionalnu sferu, na naše međusobne odnose. U prvom redu ovdje mislim i govorim o braku. Činjenica je, brojčana, a matematika ne laže, da će jedan od 4 sklopljena braka završiti razvodom. Znači, u startu, kad obećamo biti zajedno u dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi, u biti držimo figu u džepu jer znamo da u današnje vrijeme, ako nam stvari ne budu išle onako kako smo mi to zamislili, lako odstupimo i okrenemo leđa problemu. Krenemo dalje… kao da je smisao u traženju, a ne u nalaženju.

Jedan od čvrstih argumenata u prilog dugovječnosti brakova iz prošlih vremena jest taj da žene u svojoj podređenosti, pravnoj i fizičkoj, nisu ni imale načina okončati loše brakove u kojima su se nalazile, nego su bile prisiljene trpjeti i ispaštati, dočim se danas lakše odlučuju na rastavu jer su zakonski izjednačene, a i oštrica društvene stigme više nije ni izbliza onakva kakvoj su bile izložene u ne tako dalekoj prošlosti. Također kažu da je i npr. u 18. stoljeću bio jednak broj loših brakova kao i danas, jer loš brak je loš brak bez obzira kada on egzistirao kao takav. Je li to baš zaista tako?


Ne možemo poreći da su danas i brak i obitelj u krizi iz razloga što država i pripadajuće joj institucije jednostavno ne čine dovoljno kako bi braku i obitelji dali važno mjesto u društvu, promicali obiteljske vrijednosti i bili i konkretna potpora onima koji žive obiteljskim životom. Dok nam cijelo društvo propagira hedonizam i podređenost sebi i udovoljavanje vlastitim željama, ako je cilj život bez ikakve žrtve i ikakvih odricanja, ako bračna nevjera nije ništa neobično ili nepoželjno već štoviše znak da je netko u trendu, da je netko modernih, a ne nazadnih nazora, dok se seksualnost gleda isključivo kao objekt vlastita zadovoljenja bez osvrtanja prema osjećajima onog drugoga… sve dotad će i rastava biti sasvim normalan i adekvatan način rješavanja problema u braku. Pročitala sam takva i slična razmišljanja na stranicama posvećenim obitelji jedne naše biskupije i zbilja me sve to potaknulo na razmišljanje. Zašto tako lako, sve lakše, odustajemo jedni od drugih?
Slika

Jedna baka, kada su je pitali koja je tajna njenog braka u kojem je upravo bio proslavljen zlatni pir, slikovito je odgovorila da su vjerojatno ljudi prije imali potrebu stvari koje su se potrgale popraviti, a ne baciti. Ljudi su si jednostavno davali šansu. U većoj su mjeri prihvaćali jedni druge, naučili živjeti s manama supružnika, naučili oprostiti. Mi to polako ali sigurno – zaboravljamo.

Naravno da ima slučajeva kada se odnos dvoje ljudi jednostavno ne može popraviti. Nasilništvo, alkoholizam i druge ovisnosti rastaču odnose i ljubav, često i nakon druge i treće i stote šanse, ranjavaju ljudske duše nepovratno – prepoznala je to uostalom i Crkva tako što je ponudila razdvajanje od stola i postelje – no opet, ne smijemo zaboraviti da se ovdje ne radi o većini, već o manjini, a da se ostali mogu svrstati u tzv. sivu zonu – ljudi jednostavno podlegnu žrvnju života sa svim njegovim iskušenjima. Iskušenjima teškim, često i bolnim, no da li zaista u tolikom broju nerješivim? Najlakše je odustati. Pritom ne vidimo da malo po malo odustajemo i sami od sebe. Zašto to činimo, ako već Bog nikada ne odustaje od nas? Zar se tako malo cijenimo? Vrijeme je da stanemo i promislimo o tome.

Sakramentom ženidbe Bog daje snagu supružnicima da žive po Kristovu nadahnuću. Rekavši “da” jedno drugome, tim istim “da” obratili su se i Bogu i cijeloj njegovoj zamisli o čovjeku i svijetu.

Zašto onda uporno jedni drugima, opet i iznova govorimo NE?

Recimo si ponovno DA!

Nikolina Nakić
*****************************************************



Ključ uspjeha ili čovjek bez e-maila

Neki se nezaposleni mladić svojevremeno prijavio za posao čistača WC školjki u Microsoftu. Nakon testa i razgovora, kadrovski ga je ravnatelj obavijestio da je primljen na posao.

- Ostavite mi, molim vas, vaš e-mail, kako bih vam mogao poslati ugovor i popis svih vaših dužnosti, reče mu.

Mladić se sav zbuni i izusti kako nema ni računalo ni e-mail.

- Žao mi je – na to će ravnatelj – ako nemate e-mail, znači da virtualno ne postojite i ja vas ne mogu zaposliti.

Sav u očaju i samo s 10 dolara u džepu siromah iziđe iz Microsoftovog sjedišta, razmišljajući što sada. Uđe u jedan trgovački centar i kupi gajbicu jagoda od 10 kg. Potom se uputi od vrata do vrata i nudeći ljudima jagode ubrzo sve proda, pa zaključi kako je udvostručio početni “kapital”. Ponovi isto još tri puta, ulažući sav dobiveni novac, i tako zaradi 150 dolara.

Shvatio je da je takav način rada vrlo unosan, te je nastavio preprodavati kupljenu robu, odlazeći svakodnevno od kuće u cik zore, a vraćajući se kasno u noć.

Nije prošlo dugo, a već si je mogao priuštiti kupnju male dvokolice, te si na takav način bitno olakšao posao. Štoviše, nakon nekog vremena kupio je kamiončić, kojega je nešto poslije zamijenio većim, da bi za godinu dana postao vlasnik trgovine, a samo za pet godina vlasnik jednog od najvećih trgovačkih lanaca za distribuciju voća i povrća u Americi.

Odluči osigurati svoju imovinu, pa pozove agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Ovaj ga na kraju razgovora upita da mu da svoj e-mail kako bi mu mogao poslati detaljne informacije, no čovjek mu na to odgovori kako nema e-mail.

- Baš neobično – reče agent – uspjeli ste steći toliko bogatstvo, a nemate e-mail. Zamislite samo gdje biste sada bili da ste ga imali.

Čovjek se nasmiješi, pa reče:

- U Microsoftu, čisteći WC školjke…

Prepričana priča nepoznatog autora
prepis sa http://www.vjeraidjela.com/kljuc-uspjeh ... z-e-maila/
Slika

_________________
[ Kad se čovjek rađa - Bog se smije, kad razara - Bog se skrije. Teologija je tu da objašnjava neukima. I da ih vodi nekim vjerskim putem. Ali, kad čovjek zaista spozna vjeru, tad mu teologija više ne treba. Vlč.Zlatko Sudac


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2014 10:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 25 tra 2007 18:26
Postovi: 3574
Podijelio: 107 zahvala
Zahvaljeno je: 109 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolička
Status: U braku
http://www.dnevno.hr/vijesti/regija/136 ... odini.html

_________________
_______________________________________
Slika
_______________________________________
dragocjena si u Mojim očima i Ja te ljubim..DOĐI
ŽIVIO PAPA FRANJO


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 pro 2017 19:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 515
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 82 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Ima jedna cajkulja „evo mene, evo mene i glumim neznanca…“. Doduše, ja ne glumim neznanca, ali mogu nastaviti – evo mene, evo mene s još jednom knjigom. Nemam pojma, čitam kao i inače – a to je puno, ali u zadnje vrijeme mi je baza nabaciti koju – pa eto, možda netko od forumaša je i pročitao ono o čemu pišem. Ja samo mogu zaključiti kako se vidi da već neko vrijeme nisam u nastavi jer imam osjećaj da pišem bilješke tijekom čitanja za sat obrade lektire a to mi malo i nedostaje. Moram priznati da mi se dogodi da detalje knjiž. djela zaboravim pa i ja noć uoči sata lektire čitam kratke sadržaje.

Uglavnom, ovaj vikend sam pročitala knjigu E. Pršić i Ivane Šešo: Kad te bajka sastavi, a život rastavi i sama tema knjige se donekle uklapa u ovaj naziv teme na forumu. Da, knjiga je s polica self-help literature – pravo na granici, a ono što je spašava je činjenica da je jedna od autorica ipak diplomirani defektolog – socijalni pedagog i realitetni terapeut i sviđa mi se njeno pisanje o vjeri unutar jednog odlomka.
Knjiga mi je prije tri dana došla doma na kućnu adresu, osvojila sam je na nagradnoj igri na facebooku [da, da – život mi se ruga – facebooku licemjerno nalazim mane (btw kod svojih stajališta još uvijek stojim \O/) – ali istodobno em preporučam stranice (još jednom – onaj tko može – Čarolija darivanja!), em osvajam nagradne igre] i iskreno, nisam baš bila oduševljena njome jer od ovog žanra zazirem smatrajući ga svojevrsnim prodavanjem magle. Ipak, moram priznati da nisam bila u potpunosti u pravu i nisam je uludo čitala.

Nadalje, vjerujem u Božju providnost svakoga dana i samo osvajanje baš ove knjige (u moru drugih) mi je onako zanimljivo jer em sam lani u ovo doba morala sjesti sama sa sobom i shvatiti što i kako želim u životu, em sam onda dosta vremena bila „žedna“ mudrosti Escrive, Ivana Pavla II., F. J. Sheena i nekolicine drugih koji su pisali o onome što me zanimalo i jer sam odlučila u budućem odnosu s muškarcem graditi život isključivo na katoličkim temeljima. Baš onda kada se odmaknem od toga – sve to me nađe da me podsjeti na ono što sam zaboravila – tako da sam čitajući knjigu (jučer i danas) cijelo vrijeme u glavi vrtila neke stvari sama sa sobom.

Knjiga govori o partnerskim odnosima i braku – a s obzirom na to da ja nisam u braku, nemam nikakvo pravo soliti pamet i prosuđivati je li autorice to dobro navode ili ne navode, i je li to njihovo drži vodu, ali zato imam kao kritički čitatelj pravo da sama prihvaćam ili ne prihvaćam (sukladno vlastitim stavovima i vrijednostima) ono što u knjizi piše. Uglavnom, da krenem...
Knjiga priča o životu Maje i Mislava i najčešćeg razvoja događaja u današnje doba. Maja i Mislav su pred prekidom, padne pomirdbeni seks, mala je trudna, dolazi beba i slijedi svadba te već u uvodu autorice zaključuju da ono što nas nisu naučile Pepeljuga i Trnoružica nas je naučio život te da je vjerovati kako su bicikl i klavir isti - jer imaju pedale - slijepo, naivno i glupo - pa tako kroz Majin i Mislavov odnos iz prve ruke vidimo da živjeti ljubav u svakodnevnici je izazov, zaljubljenost je slijepa, a brak iskustvo koje otvara oči (autorica se osvrće i na činjenicu da Maja s trbuhom odlazi do oltara, iako ona i njena obitelj su tradicionalni katolici kojima je važno što će selo i don taj i taj reći).
Autorice na simpatičan način pričaju kako pravi karakter svake osobe iskoči na vidjelo u situacijama kada se igraju društvene igre, kod selidbi, prehlada, posjeta roditelja, zajedničkog putovanja, darova i prvog problema (tada vidiš hoće li netko ponijeti dio tereta – pa makar slušati i podržati te, pa možda čak i pobrinuti se da se ne savineš kao tužna vrba).
Također, nikako da naučimo da riječi su jedno, a ponašanje i djela drugo te da oni više govore o nama. Naša najčešća zabluda je naša sklonost da vjerujemo kako se ljudi stvarno mijenjaju. Međutim, ono što je mene knjiga (a i život) naučio jest da ljudi mijenjaju nijanse, ali da ona osnovna naša boja u principu ostaje ista pa tako pravi put kod pronalaska i biranja partnera je onaj gdje vjerujemo da smo svi sivi i da trebamo istražiti je li netko nijansa sive koja nama odgovara. Ljudi se prije zajedničke plovidbe života trebaju upoznati i biti svjesni mana druge osobe, no ipak su zaključili da s njima mogu živjeti jer su vrline nadjačale negativne stvari.
Meni je posebno bio interesantan dio u knjizi u kojem se na ironičan i sasvim realan način opisuje cirkus (da, meni je to cirkus) od vjenčanja pa umjesto da je sklapanje braka intiman čin – čežnja mladenaca za povezivanjem se ostvaruje kroz različite slike što rezultira istrošenošću, stresom, nervozom, a ne slavljenjem nečije ljubavi.
Nadalje, postavlja se pitanje što je s usklađivanjem razlika, problemima različitih sustava vrijednosti, potom sličnih vrijednosti u različito vrijeme i za različite događaje, dvostrukim mjerilima stvari i ono (po meni najgore) pojavljivanje trećih osoba koje se miješaju. Jer, često se ostvari ona poslovica „kad se udaješ za čovjeka, udaješ se za njegovu obitelj“ što je posebno prikazano u knjizi pa se Mislav često pitao – kako je njegova vatrena i borbena Maja u kontaktu s roditeljima postajala beskičmena što bi u njega uvijek iznova izazivalo razočaranje.

Oboje su zaboravili pružiti ruku jedno drugome i sjetiti se da su u istoj momčadi, a da ostali igraju u drugom timu te pritom razgovarati, a ne govoriti. Naime, razgovarati znači nikada ne podrazumijevati partnera kao nekog koga toliko dobro poznajete da više ništa ne možete saznati ili naučiti o njemu – a tu sam recimo ja u odnosima često zapinjala.
Ako je muškarcu (ili ženi) do nečega stalo, ali ono stvarno stalo, poznaje li granice? Tada netko treba napraviti prvi korak i odustati od borbe i dokazivanja „tko kome što i koliko“, treba preplivati rijeku koja ih razdvaja i reći onom drugome „Ja sam na tvojoj strani“. – nažalost, tu ego i ponos su često važniji od one druge osobe pa ne javi se jedno, ne javi se drugo, prođe vrijeme i ne prevlada se ono što se moglo prevladati, oprostiti i krenuti dalje jer na koncu, svi smo mi ljudi i svi mi s vremena na vrijeme za*eremo.
Također, nepobitna činjenica je da svaki brak/odnos izgleda onako kako ga dvoje ljudi zajedno složi. Zbog loših odnosa čovjek može biti nesretan, ljutit, loše raspoložen, opterećen, može imati glavobolje, nesanice, psihosomatske smetnje, može biti tjeskoban i depresivan, može se razboljeti, a nezadovoljavajući odnosi su sve što poznaje i ima pa tako svaljuje krivnju na sve i svašta osim na loš odnos. Racionalizacija je jedan od uspješnijih mehanizama obrane, ljudi se time pozamašno koriste kako bi opravdali životno nezadovoljstvo, a da ne bi morali učiniti ništa.

Također, sasvim sigurno je da nakon idealnog početka u svakom odnosu slijedi stalno usklađivanje naših razlika (ne postoji bolji ili bolja – postoji različit). Ako odnos zahtjeva mnogo truda, ne znači da dvoje nije jedno za drugo već da postoje razlike koje se trebaju uskladiti. Ne ulazi se u brak/odnos da bi se ostao isti već da bi uz partnera postali bolja osoba, da bi bili jači, moćniji, da nas onaj drugi povuče u smjerovima u kojima smo lijeni sami ići.
Ono što meni još uvijek zvoni i s čime bih završila ovaj moj „nabaci koju“ tekst je pitanje koje se postavlja u knjizi – ne uzimamo li svi (licemjerno) od normi ili nauka ono što nam treba i odgovara, a tamo „gdje nam nije po volji“ zaobiđemo pravila i nađemo razlog zašto smo iznimka. Najopasnija rečenica bi bila „još samo malo, još samo ovaj put“ jer vrijeme je jedina vrijednost koja, kada se jednom potroši, nikada i nikako se neće moći vratiti.
Osvrt na kaže da u svakom čovjeku je potreba za pripadanjem i univerzalna potreba za emocionalnim vezama, a u svijetu postoje spavači i svjetiljke. Spavači su ljudi koji se nikada ne bude, koje određuje strah i sumnja, a svjetiljke su oni koji imaju hrabrosti skočiti u mraku u važnim trenutcima. Na koncu, istina je da je šteker je u svakom od nas i mi smo ti koji biramo želimo li biti spavači ili svjetiljke - ostalo su sve samo izlike.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od Belive na 20 tra 2018 13:53.
PostPostano: 22 tra 2018 13:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 515
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 82 zahvala
Vjeroispovjest: katolik


Genijalna gospođa. Imala sam je priliku prije par godina upoznati.
Najnovija emisija - zanimljivo o odgoju, obitelji, poslu i ljubavi i onome za koga bi poginuo!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 167 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 13, 14, 15, 16, 17

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr