www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 10:31

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 161 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 17  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 01 sij 2013 21:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Zime života





»Ne volim zimu«, uzdiše Madeleine, »jer mi se noći čine beskrajnima; ustajemo prije izlaska sunca, a već početkom popodneva pada mrak. Živjelo proljeće!« I naš život poznaje svoje zime kad se čini da će nas noć i hladnoća progutati: vrijeme bolesti, oplakivanja mrtvih, nezaposlenosti, materijalnih, afektivnih ili duhovnih poteškoća. Kaže se da je lijepo »usred noći vjerovati u svjetlo«. Naravno, ali kako proći kroz noć? Gdje naći snagu za vjeru u svjetlo?

Podsjetimo se najprije da ni djeca nisu pošteđena tih mračnih razdoblja, iako se njihovim godinama uglavnom pripisuje bezbrižnost. Duhovna zima može i njih duboko pogoditi, na primjer zbog nečije smrti, odlaska ljubljene osobe ili neke druge kušnje koja ih potresa a da odrasli katkad o tome ništa ne znaju. Neshvaćeni, slavni film Luigija Comencinija, iako prenaglašeno melodramatičan, pokazuje kako dijete ispod prividne bezbrižnosti može skrivati krajnju patnju. Čak i ono što nama može izgledati kao mali jad ili djetinjasta briga, možda i nije tako bezazleno za osobu koja je još krhka.

Vjerovati znači smatrati da je istinito nešto što ne vidimo, to znači imati slijepo povjerenje u Gospodina: povjerenje usred noći. Kad prolazimo kroz mrak, to je kao da nas Gospodin pita: »Imaš li u mene doista povjerenja?« Tada je najvažnije ne izgubiti kontakt s Bogom, iako nam se čini da nas više ne ljubi, da ne postoji i da je naš život s njim čista iluzija. Treba nastaviti moliti, ako ništa drugo onda izvikivati svoju patnju, gnjaviti Gospodina svojim revoltom i bijesom ili ponavljati: »Ne znam postojiš li, ali volio bih da je tako!« Sjetimo se riječi koje Pascal stavlja u Isusova usta: »Ne bi me tražio da me već nisi našao«.

Na kraju najcrnjeg dana možemo uvijek naći bar jedan razlog za zahvalnost. Znati reći hvala, znati slaviti Gospodina čak i usred oluje − to će sačuvati našu radost. Nemojmo čekati da nam dođe volja za zahvaljivanje da bismo počeli, nemojmo to čuvati za dane kad sve ide dobro. »Nosila sam neki pretežak teret za sobom«, priča Marie-Josèphe, »gadio mi se život, više nisam htjela živjeti. Iz toga je proizašla duboka pobuna protiv Boga. (…) Jedne sam večeri išla na ispovijed. Svećenik mi je za pokoru dao da svaki dan slavim Gospodina! To je bilo doista nepodnošljivo! Sutradan ujutro, hrabro ali puna bijesa, otvorila sam pjesmaricu i počela pjevati. Nevjerojatno je, ali Bog me je baš tu čekao. (…) Postupno sam ušla u taj duh slavljenja.«10


Slavljenje i pobuna, bijes i zahvaljivanje mogu se jako dobro pomiješati u jednoj te istoj molitvi. Zahvaljivanje je bitan tonalitet kršćanske molitve, ali ta je zahvalnost nedjeljiva od križa. To je euharistija: otajstvo Isusa koji se prikazuje svom Ocu kao »žrtva zahvalna«. Isus koji uvijek Boga slavi, vapi: »Zašto si me ostavio?«

Zimi priroda izgleda mrtva. Pogledajmo samo suhu granu bez lišća: kako možemo zamisliti da će to golo drvo uskoro biti prekriveno lišćem, cvijećem i plodovima? Privid koji zimi daje dojam smrti vara: to je razdoblje jednako važno kao proljeće ili ljeto. Iako nevidljiv, život potajno sazrijeva. Tako je i s noćima našeg života: izgledaju neplodne, ali pripremaju proljeće koje dolazi.

Crkva je doista naša Majka. Bog nam ju je dao da se na nju oslonimo kao dijete koje se prepušta majčinu naručju. Kad ne nalazimo riječi za molitvu ni snage za nadanje, neka nas nosi molitva Crkve i vjera Crkve. Usred zime, 2. veljače, slavimo Isusa − svjetlost naroda; oslonimo se na Crkvu i recimo s njom: »Gospodine Bože, ti si istinsko svjetlo, izvor vječne svjetlosti. Neka tvoja svjetlost sja u srcima vjernika i neka se nikad ne ugasi«11.

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2013 20:00 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Lijeni sokol




Neki kralj dobio na dar dva sokolića. Odmah ih je povjerio na dresuru vrsnu poznavaocu ptica. Nakon nekoliko mjeseci, učitelj poruči kralju da je jedan od sokolića izvrsno dresiran.

„A drugi?“ upita kralj.

„Žao mi je, Veličanstvo, drugi se sokolić čudno ponaša. Možda boluje od kakve rijetke bolesti, ali nitko ga ne može pokrenuti sa stabla na koje je postavljen prvoga dana. Jedan se sluga mora svakodnevno penjati na stablo da mu donese hranu.“

Kralj sazove veterinare, liječnike i stručnjake svih vrsta, no nitko nije uspio privoljeti sokola da poleti. Uposlio je dvorane, generale i najmudrije savjetnike, no nitko od njih nije sokola mogao pomaknuti s grane.

Kralj je s prozora svoga dvora promatrao sokola kako danonoćno nepomično stoji na stablu. Jednoga je dana izdao proglas u kojem je zatražio pomoć svih podanika ne bi li se problem konačno riješio.


Sljedećeg je jutra otvorio prozor i veoma se začudio kad je ugledao sokola kako ponosno leti iznad stabla u vrtu.

„Dovedite mi čovjeka koji je to postigao!“ naredi kralj.

Doveli su mu mlada seljaka.

„Ti si privolio sokola na letenje? Kako si u tome uspio? Da nisi čarobnjak?“ upita kralj.

Mladić sramežljivo ali zadovoljno objasni: „Nije bilo teško, Veličanstvo. Odrezao sam granu na kojoj je sjedio, a sokolić je tada shvatio da ima krila i počeo letjeti.“

Bog ponekad dopusti da nam odrežu granu za koju se svom snagom držimo, kako bismo postali svjesni da imamo krila.

Bruno Ferrero


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 sij 2013 17:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Pijateljstvo
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.

Halil Džubran


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2013 09:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
NE MOŽEŠ DATI ŠTO NEMAŠ



J. Meyer



Voljeti i biti voljen je ono što čini naše živote vrijednima. Mnogi ljudi su iskusili neki period života kada su se osjećali ne voljeno. Tijekom tog vremena je vrlo lako zadržavati se u negativnim mislima, ali time dozvoljavamo da nas one kontinuirano vode u nesreću i depresiju.

Ljubav je snaga za život. To je ono što motivira ljude da svaki dan ustanu i idu dalje. Ljubav daje životu svrhu i smisao. Gdje god pogledaš, možeš vidjeti ljude koji traže ljubav... ali oni traže na krivim mjestima. Bog je ljubav, i oni nikad neće naći ono što traže dok ne otkriju Njega.

Ljudi traže ispunjenje u životu na različite načine. Ovi načini im se čine dobri u početku ali eventualni neuspjeh ih ostavlja frustriranima, razočaranima i praznima. Jedini način kako mogu pronaći istinsko ispunjenje koje tako očajnički traže jest da izaberu hodati u ljubavi – zapravo da stave ljubav u akciju tako što će posezati za ljubavlju i pružati je drugima.

Ubrzo nakon što sam se obvezala Bogu, počela sam slušati ljude kako govore o važnosti ljubavi prema drugima. Od kada sam željela živjeti u skladu sa Biblijom, željela sam hodati u ljubavi, ali jednostavno nisam mogla. Tjerala sam se...ali nema snage koja bi to pratila. Stalno sam pravila planove poboljšanja ali ih nisam mogla provesti do kraja.

Neispunjena želja je frustrirajuća. Osjećala sam se vrlo frustrirano i pitala sam se što nije u redu sa mnom. Bila sam nestrpljiva s ljudima. Bila sam legalist (onaj koji naginje stavu da se spasenje može postići djelima) i gruba, osuđivala sam, surova, sebična i nisam opraštala – i to je tek početak liste. Što sam se više trudila da hodam u ljubavi postajala sam gora.

Počela sam shvaćati da ja nisam mogla voljeti druge jer ja nikad nisam primila Božju ljubav za sebe. Ja sam znala da u Bibliji piše da me Bog voli ali ja nisam osjećala Božju ljubav u svom srcu. Pitala sam se kako nas Bog može voljeti ovako nesavršene?

Bog nas voli jer to želi – to mu je ugodno. Bog nas voli jer je Njegova priroda da voli i on će nas uvijek voljeti. Njegova je ljubav bezuvjetna. Zapravo ne postoji ništa što bismo mi moglo učiniti da izbjegnemo Njegovu ljubav. Njegova ljubav je snaga kojom On oprašta naše grijehe, liječi naše emocionalne rane i popravlja naša slomljena srca.

Vremenom sam shvatila da sam duboko voljena od Gospodina jednostavno zbog toga tko sam ja a ne zbog toga što ja činim za Njega. Konačno sam mogla odustati od pokušavanja da Njegovu ljubav steknem radeći neke stvari, za koje sam mislila da me čine vrijednom Njegove ljubavi.

Jednom sam počela primati Božju impresivnu bezuvjetnu ljubav i bila sam sposobna početi ga voljeti zauzvrat i slobodnije davati ljubav drugima. Iako je Božja beskonačna ljubav bila u meni, nisam je mogla dati drugima bez straha.

Svatko na svijetu želi biti voljen i prihvaćen, i ljubav Božja – taj prekrasni dar koji nam Bog besplatno daje – zadovoljava tu potrebu. Njegova ljubav se izljeva na nas i onda se može izlijevati kroz nas na druge.

Sada vidim sebe kao posudu punu blagoslova. Sada želim biti osoba koja može izlijevati Božju ljubav u živote ljudi oko mene. Otkrila sam da sam uvijek sretnija kada odaberem da usrećim druge.

U Bibliji, Bog zove Kršćane - sol Zemlje. On očekuje od nas da “posolimo” živote onih oko nas. Sav život je bezukusan bez ljubavi. Ljubav je sol, snaga za život i razlog da se digneš u jutro.

Svaki dan može biti uzbudljiv ako počnemo sebe promatrati kao Božje tajne agente, koji samo čekaju da pospu sol na živote svih koje susreću. Mi znamo da, zato što smo duboko voljeni od Boga, neće nikad nestati te ljubavi, bez obzira koliko mi davali od sebe.
izvor http://www.dobripastir.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 sij 2013 19:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Nevjera, sumnja i nedostojnost


Vlč. Dražen Radigović



KAKO SE BORITI PROTIV NEVJERE I SUMNJE

I KAKO SE OBUĆI U KRISTOVU PRAVEDNOST



Već smo u više navrata govorili o zaprekama i smetnjama koje sprečavaju uslišanje naših molitava ili uzrokuju gubitak postignutog blagoslova. Uvijek moramo kod toga biti svjesni: da greška nikad nije u Bogu, nego u nama! Trebamo ju potražiti i otkloniti!

Govoreći o vjeri, već smo spomenuli da jedna od najvećih zapreka za uslišanje naših molitava ili gubitak blagoslova je prokletstvo!No ovdje ćemo govoroti o nevjeri, sumnji i osjećaju nedostojnosti.

NEVJERA I SUMNJA - nisu jedno te isto, premda često ljudi baš i ne prave veliku razliku! One, iako su različite, jednako vode u propast! – Ako vjera spašava, nevjera i sumnja – upropaštavaju čovjeka!



1. NEVJERA

Da bi odgovorili što je ne vjera, najprije treba reći „Što je vjera?“ Vjera je čovjekov odgovor na Božju objavu ili svjesno prihvaćanje za istinu ono što nam je Bog objavio. (usp KKC br. 143). Tako: ako je vjera prihvaćanje istine Božje riječi, ili poslušnost Božjoj riječi, nevjera je svjesna neposlušnost Bogu, tj. ODBIJANJE Božje riječi i Božje objave.



Gdje se očituje nevjera u životima ljudi?

Kroz ove prakse:

1. IDOLOPOKLONSTVO, VRAČARSTVO I OSTALE OKULTNE PRAKSE. Znaš da je Bog to oštro zabranio, a ipak ideš tamo ili činiš te stvari!

2. PSOVKA, PROKLINJANJE. Čovjek koji se predao Isusu i primio Isusa u svoje srce, ne psuje i ne proklinje.

3. NEPOŠTIVANJE Dana Gospodnjega.

4. BLUDNOST. Jedna je stvar pasti iz slabosti (ne želiš griješiti..), a druga – imati odluku da ćeš i dalje živjeti bludno, bez obzira što je Bog zapovjedio: „Ne sagriješi bludno!“ To je nevjera!

5. UBOJSTVA, ABORTUSI. Ljudi znaju da je abortus ubojstvo, a opet čine to!

6. KRAĐA, KORUPCIJA, KRIMINAL. Itd.

Toliko puta pokušavam ljudima dokazati zašto je Bog nešto zabranio i zašto je nešto grijeh, umjesto da je dovoljno što je Bog rekao: „Nemaj drugih bogova! Ne izusti Imena Gospodina Boga svoga uzalud! Ne sagriješi bludno. Ne ubij!“ Itd. Žalosno je što ljudi danas znaju što je Bog zapovjedio i zabranio, a opet kažu: „Ne, to nije grijeh!“ i kroje sebi pravila po svojoj mjeri! U takvom slučaju uzimamo si ulogu Boga i ponašamo se kao vrhovni zakonodavci koji misle da u svojim rukama drže ključ života.

Zato je u osnovi NEVJERA – BUNTOVNIŠTVO protiv Boga, NEPOSLUŠNOST, NEPOKORNOST! Tako se Lucifer pobunio protiv Boga, postao nepokoran – i otpao! Isto se dogodilo izraelskom narodu – kroz svoju neposlušnost Bogu – Izraelci su otišli u ropstvo! Isto se danas događa mnogim katolicima koji USTRAJU U NEVJERI! Zato je NEVJERA OZBILJNA ZAPREKA za uslišanje molitve, ili da se zadrži blagoslov.



2. SUMNJA

Dok je nevjera odbijanje istine Božje riječi, sumnja dovodi osobu do kolebanja između dvije opcije. Sumnjati znači: stajati na dva puta. Zbunjenost, nesigurnost, dvoumlje = čovjek s razdijeljenom dušom! Za njega se kaže u Jak 1,5-8: „Ako kome nedostaje mudrosti, neka ište od Boga… Ali, neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina. Jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim!“

Sumnja dolazi u obliku misli koje se suprotstavljaju onome što kaže Božja riječ. Ona stavlja u pitanje Božje obećanje:„Je li to baš stvarno tako? Da li to vrijedi i za mene ili samo za neke super-duhovne? A što ako se ništa ne dogodi?“ Itd.

Sumnju lako možemo prikazati na primjeru sv. Petra – kad je hodao po vodi! Isus mu je zapovjedio da dođe k njemu po vodi, i Petar je počeo hodati: činio je ono što je za naravnog čovjeka nemoguće. No, kad je posumnjao u Isusovu Riječ koja ga držala nad vodom – počeo je tonuti! Isus mu predbacuje: „Malovjerni, zašto si posumnjao!?“ (Mt 14,24-32).U što je to Petar posumnjao? Da može hodati po vodi! - A već je hodao! Kada je počeo sumnjati da to može, počeo je tonuti – više nije mogao. U pozadini je: sumnja u Isusovu riječ kojom mu je zapovjedio da dođe k njemu po vodi!

Slično se događa i mnogima danas! SUMNJA dolazi KROZ MISLI!! Gledao je na negativne okolnosti, previše se koncentrirao na njih, dao im je preveliko značenje. Kad je počeo sumnjati u ono što je radio – propao je!! Možda i ti već radiš neke nadnaravne stvari? Čuvaj se sumnje, jer će ti to ukrasti!



ABRAHAMOV PRIMJER VJERE

Za razliku od Petra, za Abrahama stoji– da kad je promotrio potpunu obamrlost svoga tijela i također Sarina krila nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom!! Kako? – davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao!“ (usp. Rim 4,18-21) Kako je Abraham pobjedio sumnju? Ispovjedao je Božja obećanja i nastavio obožavati Boga i davati Mu slavu. Biblija kaže da je upravo to ojačalo njegovu vjeru!

LIJEK PROTIV NEVJERE JE POSLUŠNOST Božjoj Riječi i objavi. Reci:„Božja Riječ i zapovijedi su ISTINA i po tome želim živjeti. Njima se želim PODREDITI!



LIJEK PROTIV SUMNJE

1. KORAK: ODBACI MOZGANJE! Mozganje otvara vrata za zabludu i donosi puno zbunjenosti – jer čovjek svojim tjelesnim umom želi shvatiti duhovne stvari! Budući da to ne može postaje zbunjen i sumnja. Pita se: zašto ovo, kako to, što sad, kada će to biti, je li to moguće?? Itd… Mozganje je opasno, jer pokušavamo svoju vjeru shvatiti na logični način, racionalno, i tad gubimo nadnaravno!! Mnogi se protive molitvama za oslobođenje, ozdravljenje i nadnaravnim znakovima, jer se to ne može razumski objasniti niti dokazati! Što čovjek više mozga, postaje zatvoreniji za duhovnu stvarnost i događanje! Takvo mozganje čovjeka jako iscrpi: i fizički, i mentalno! Čovjek postane ZABRINUT! A BRIGA – je mučenje sebe uznemirujućim mislima!

2. KORAK: Rim 10,17: „Vjera dolazi od Božje Riječi..“ Zato:

1. počni čitati Božju riječ, razmišljati o njoj – i vjera će doći u tvoj duh.

2. počni izgovarati Božju riječ i Božja obećanja (proklamacija), i govori: to je za mene!

3. Zbog toga SLAVI I HVALI Boga – poput Abrahama, te ćeš se i ti ohrabriti i ojačati u vjeri!

Prorok Izaija u 55,10-11 kaže, da se Riječ ne vraća Bogu bez ploda, nego čini ono što je Bog htio i obistinjuje ono zbog čega ju je poslao!! Božja riječ je kao sjeme koje je posijano u naše srce. Želim to prikazati kroz dvije slike:

1. To je kao kad neko sjeme položiš u zemlju. Ono će prema svojoj vrsti donijeti plod! Važno je kakvo je tlo tvoje srce!! Sjeme je uvijek isto: nepropadljiva, nadnaravna Božja Riječ! Dok je sjeme u zemlji, da bi raslo i donijelo plod, moraš ga zalijevati! Tako trebamo zalijevati i Božju riječ koju smo posijali u duh proklamacijom i zahvaljivanjem.

2. Ta Riječ Božja dolazi u nas – sl. kao sjeme muškarca koje dođe u ženinu utrobu, od kojeg ona zatrudni! Tako i mi „zatrudnimo“ Božjom Riječi i Božje obećanje koje je posijano u naš duh – raste – dok se jednom ne rodi, tj. manifestira! Tijekom naše „trudnoće“, đavao daje sve od sebe kako bismo abortirali taj blagoslov! On ti pokušava ukrasti (taj) blagoslov prije nego se manifestira! Oruđe koje koristi je laž, koja vodi u sumnju i nevjeru! Zato je važno čuvati i zaštititi naš um! U poslanici Ef 6, kaže da moramo staviti na glavu KACIGU SPASENJA - „kacigu“ koja će čuvati tvoj um od negativnih misli. Ako izgovaraš Božju riječ i blagoslov u svoj život, a ipak ti dolaze misli sumnje, tad – sveži sve te zle misli i duh sumnje Krvlju Isusovom i otjeraj ih od sebe!!



3. OSJEĆAJ NEDOSTOJNOSTI

To je kada misliš kako nisi dovoljno dobar ni dostojan da bi od Boga nešto primio ili da ti On usliši molitvu, jer nisi zaslužio. Takav način razmišljanja je ozbiljna blokada za vjernikovu molitvu. Tko s takvim stavom ide moliti, neka ne misli da će njegova molitva biti učinkovita. Ne primamo od Boga milost zato što smo dostojni ili što smo mi to zaslužili, nego zato što je Isus zaslužio za nas milost koja nam je potrebna!!

Kad je Isusu, pristupio rimski stotnik, zamolivši ga da mu izliječi slugu, nakon Isusove spremnosti da dođe u njegovu kuću, rekao je: „Gospodine, nisam dostojan!!! – da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i moj sluga će biti izliječen! (Mt 8,5-13). Vidite, i on je bio svjestan da nije dostojan! A ipak mu je Isus ispunio molbu. Zašto? Imao je vjeru!!



BITI OBUČEN U KRISTOVU PRAVEDNOST

Dakle, da bi u svojim molitvama došli pred Boga s jakom vjerom da ćemo biti uslišani, potrebno je da budemo OBUČENI U KRISTOVU PRAVEDNOST!! To treba biti naša pozicija pred Bogom!

To nije radi toga što si ti nešto učinio (izmolio molitve, krunice, prikazao mise, postove...). Na taj se način ne može dobiti Kristova pravednosti! To je zbog onoga što je Krist učinio za tebe na križu! Shvati: ako dođeš pred Boga sa svojim grijesima, đavao te tada optužuje – da se osjećaš krivim. U takvom stanju ne možeš moliti s jakom vjerom da ćeš primiti nešto od Boga! Đavao ima u svojim rukama tvoju OPTUŽNICU, s kojom maše pred tvojim očima i podsjeća te ne sve loše stvari koje si učinio i tako te BLOKIRA U MOLITVI! Što je Isus učinio sa tvojom zadužnicom čitaj u Kol 2,13-15: „Oprosti nam dobrostivo sve prekršaje; IZBRISA ZADUŽNICU koja je svojim odredbama bila nama protivna: UKLONI JE PRIKOVAVŠI JE NA KRIŽ! RAZORUŽA poglavarstva…“ Što je Isus učinio s tvojom zadužnicom? – PONIŠTIO JU JE, IZBRISAO, PRIBIVŠI JE na križ! A ako nema optužnice, nema ni osude!

„NEMA NIKAKVE OSUDE ZA ONE KOJI SU U KRISTU ISUSU!“ Rim 8,1

Da bi to za tebe bila stvarnost, važno je „BITI U KRISTU“!! Kako? Kroz TEMELJNO OPREDJELJENJE ZA KRISTA (novo rođenje), tj. tako da svjesno prihvatimo svoje krštenje, a Isusa za svog jedinog Spasitelja! Tada postajemo novo stvorenje. Pavao kaže u 2Kor 5,17: „Ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, gle, nastalo!“ Tako, kad svjesno prihvatiš Isusa u svoje srce, ti si novi stvor u Kristu. Duh Sv. tada mijenja tvoju grešnu prirodu u Božju i dobivaš Božju pravednost. Time je naše grešno i prljavo srce pretvoreno u pravedno i čisto srce poput Njega. Naravno, i dalje ponekad griješimo (dok smo u tijelu, ne možemo ne griješiti!!) no Isus nas može očistiti od grijeha kad god se iskreno pokajemo!

Slikovito da se izrazim: kad si doživio novo rođenje i prihvatio Isusa za svoga Spasitelja, popis tvojih grijeha i dugova bio je prebačen na Kristov račun, a Bog je na tvoj račun položio Isusovu pravednost! Proglašen si NEVINIM!! I učinjen Božjom pravednošću, Božjim djetetom i baštinikom!

Shvatimo: kad smo nanovo rođeni, mi primamo ISUSOVU PRAVEDNOST! Kad u takvom stanju dođeš pred Oca – ti si za Njega KRISTOVA PRAVEDNOST – kao da sam bezgrešni Isus stoji pred Njim! A Rim 1,17 kaže da će „pravednik od vjere živjeti“! Važno je to znati! To je tvoja pozicija pred Bogom: to je ono kako te Bog sada gleda, kako te vidi! I to je jako važno: da bi, kad u molitvi staneš pred svoga Oca, mogao stajati hrabro i odvažno, siguran da će ti Bog uslišiti molitvu!
izvor http://www.dobripastir.com
https://www.youtube.com/watch?feature=p ... FJiTPXMmM#!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 sij 2013 18:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Malo srce
(hrabroj djevojci)

Nije smogla snage
Otvoriti vrata
Na hladnom odjelu
Četvrtoga kata.

Već strčavši na ulicu
Izgubi se u vrevi
Njenu ranu na srcu
Nema tko da previ.

Ali tko ka svjetlu ide
Ne plaši se sjena
jedno malo srce
Sad kuca ispod njena.

Dragan Gortan
Utjeha zvijezde
izvor BOOK časopis br.29


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 sij 2013 18:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je iz navike "Ima li pitanja?" ne očekujući nikakvo pitanje.
Stoga je bio silno iznenađen kada ga je jedan od studenata upitao:
"Profesore, koji je smisao života?"

Neki od studenata koji su već bili izlazili podsmjehnuli su se na pitanje svog kolege i nastavili svojim putem.
Zatečen, profesor je dugo vremena promatrao studenta pitajući se je li pitanje bilo ozbiljno ili samo neka
šala. Shvatio je da je student ipak ozbiljno postavio pitanje stoga reče: "Odgovorit ću vam."
Posegne u džep i izvuče novčanik iz kojega izvadi komadić ogledala veličine novčića.
I započne svoju priču:

"Bio sam dječak u vrijeme rata. Jednog sam dana na ulici ugledao bezbroj komadića ogledala koje je netko razbio.
Kako nisam imao igračaka uzeo sam jedan od tih komadića da se poigram. Uskoro sam shvatio da mogu sunčevu
svjetlost usmjeriti u neka mjesta i kutove u koje sunce nikad nije moglo doprijeti: duboke jame, tamne prostorije
na sjevernoj strani zgrada...
Kada sam odrastao shvatio sam da to nije bila samo igra već i metafora onoga što bih mogao činiti u životu.

Jer i ja sam djelić jednog ogledala kojeg ne poznajem u cijelosti i svoj njegovoj veličini.
Ali s onim što imam i što mislim da jesam, mogu unijeti bar malo svjetla, istine, razumijevanja, dobrote i nježnosti
u tamne i skrivene kutke ljudskih srdaca i možda promijeniti nešto u čovjeku čije je srce mračno.
Ako i drugi ljudi to primijete i shvate, možda se potrude učiniti isto – unijeti svjetlo tamo gdje ga nema.

Eto, u tome je za mene smisao života i zbog toga još uvijek čuvam komadić zrcala jer mi je svojom igrom
svjetlosti pokazao put."

N.N.
https://www.youtube.com/watch?v=pMwGBVFfKY0


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 sij 2013 17:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Zašto ljudi viču?




Učitelj je jednoga dana postavio sljedeće pitanje:

„Zašto se ljudi ljute i viču?“

„Viču zato što izgube mir“, odgovori jedan od njih.

„Ali zašto viču na čovjeka koji je tu sasvim blizu?“ ponovno je upitao učitelj.

„Pa, viču zato što žele da ih drugi slušaju“, učenik će.

„Zar se to ne može reći i mirnim glasom?“ opet će učitelj.

Učenici su se redali sa svojim odgovorima, no učitelj nije ni s jednim od njih bio zadovoljan.

Na kraju im je objasnio: „Znate li vi uopće zašto ljudi viču kada su ljuti? Kad se ljudi ljute, njihova se srca sve više udaljavaju. Da bi se prevladala udaljenost, treba vikati. Što su udaljeniji, ljudi moraju jače vikati da bi jedni druge čuli. Što se pak događa kad su ljudi zaljubljeni? Ne viču. Dapače, govore tiho. Zašto? Njihova se srca zbližavaju. Ponekad su tako blizu da ne govore glasno, nego šapuću. Često ne trebaju ni govoriti, a savršeno se razumiju. Ljubav zbližava ljude.“


Zatim je zaključio: „Kad raspravljate, ne dopustite da vam se srca udalje, ne govorite riječi koje vas udaljavaju, jer doći će dan kad će vas riječi toliko udaljiti da se nećete znati vratiti jedni drugima.“

Najbolji način da izbjegnete svađu je svađati se čvrsto zagrljeni.

Bruno Ferrero
https://www.youtube.com/watch?v=4o3u1d2rdNc


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 sij 2013 20:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je u vis tako da su je svi mogli vidjeti i upitao:

- Što mislite, koliko je teška ova čaša?

- 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.

- Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?

- Ništa! – odgovoriše studenti.

- Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.

- Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.

- Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?

- Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.

- Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?

- Ne! – odgovoriše svi u glas.

- Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.

- Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.

- PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.

- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.

Nepoznati autor



Biti čovjek: Moram reći da baš i nisam ljubitelj ovih psiholoških priča koje se muvaju po internetu. Imaju one zaista u sebi jednu općeljudsku mudrost. No kod mnogih ljudi ovakvi savjeti jednostavno ne pomažu jer oni nikako ne mogu izaći iz začaranog kruga svojih problema i opterećenja u koje su se uvukli. Ili jezikom priče: nemaju moć rastvoriti šaku i pustiti čašu da padne na pod, šaka, mišići jednostavno ih više ne slušaju. Takvi ljudi jednostavno izdržavaju grč dok se sve ne sruši i slomi u njihovom životu. Nekad je taj lom čak i bolji nego razna psihološka krpljenja rana pomoću kojih čovjek životari.

Biti kršćanin: Zašto se mnogi kršćani rijetko smiju? Zašto su mnogi kršćani stalno mrzovoljni i neugodni za društvo? Jesam li i ja takav, moram se zapitati? I, ako jesam, što je pošlo krivo? Ako je Bog sa mnom, u meni što mi još treba.
Petar Nodilo SJ
https://www.youtube.com/watch?v=EmB2tesU5no


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 sij 2013 19:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
citat:
"Ne mogu a da ne komentiram još jednu ingenioznu izjavu redatelja Matanića. „Našem društvu je katarza potrebna. Društvo koje zove na zabranu je opasno društvo, ne moramo potezati paralele sa 30-ima u Njemačkoj da nam to bude jasno. Uostalom, poruka „Finih mrtvih djevojaka" puno je humanija od poruka šupljih misa. Svjestan sam postojanja mase koja zove na zabranu, ali isto tako vjerujem u ljude koji se mogu i hoće tome suprotstaviti.", kaže Matanić. O katarzama se govori već dvadeset godina. Postoje katarze i katarze. Mi zapravo nikako i ne izlazimo iz vječitih katarzičnih tranzicija i tranzicijskih katarzi. Stalno smo na putu, na nekim peronima i u europskim čekaonicama. Kultura je naš glavni problem. Njezin nesigurni identitet naspram nekulture i antikulture kao dekonstrukcije društva i njegovih vrijednosti. Unutar stalnog rušenja i urušavanja, istinski neimari duha i kulture ne samo da ne dolaze do izražaja, nego kao da se više i ne rađaju. Povlačiti u tom kontekstu paralele Hrvatske danas i Njemačke tridesetih godina je stari ideološki, prizemni štos militantnih ljevičara u trenutku kad ostanu bez pravih argumenata. Ne znam je li Matanić egocentrik, ali do groteske preuveličava vlastiti značaj kad svoju predstavu stavlja u kontrast sa „šupljim misama"! Zaista moraš biti vrlo ohol ili glup pa reći da je tvoja predstava, ma kakva bila, važnija i iznad svete mise, makar o misama ne znao ništa, makar ne imao pojma o mistici i katoličkoj liturgiji. Pametan čovjek ne bi suprotstavljao dvije razine stvarnosti, naslutio bi da je misa nešto otajstveno što se događa na sasvim drugoj razini. Uostalom, kakve su to „šuplje mise"? Misa je misa, sakramentalna aktualizacija Isusove prisutnosti u nekrvnoj žrtvi, misa je događaj euharistije. Može biti šuplja propovjed, a može biti i šuplja nečija glava, ali misa kao otajstvo Isusove prisutnosti, ne može biti šuplja. Matanić je takvim izjavama pokazao svoju intelektualnu slabokrvnost i ignorantsku neukost. On je, zapravo, obični kazališni agitator, a predstava je u funkciji društvenog, ideološkog i političkog prevratništva.

Puka je demagogija priča o „masi koja traži zabranu", srž čitavog sukoba oko plakata je njegovo poigravanje s likom Djevice Marije. Vjernici su reagirali i reagirat će ubuduće jer su najosjetljiviji na vrijeđanje Majke Božje! Isus je podnio najgore uvrede, a nije dopustio da Njegovu Majku itko uvrijedi, da se poigra s njezinim dostojanstvom! Marija je pretrpjela veliku bol i patnju, nezamislivu, no nitko joj se nije u lice rugao i nitko nije ruku podigao na nju. Ako je Bog tako štitio Djevicu, onda su svi hulitelji protiv Nje, ujedno i hulitelji protiv Duha Svetoga, jer ona je ta koja je „milosti puna"! Rugati se Mariji mogu samo oni koji su u službi zla koje je na djelu. Mogu razumjeti neslaganje i protivljenje s argumentima, ali ne mogu razumjeti da je meta autora plakata, redatelja predstave i čitave protuvjerske lijeve gerile postala Majka Božja! Duh kojim su nadahnuti sigurno nije duh dijaloga i tolerancije. Otvorena je Facebook stranica na kojoj se nižu fotomontaže, razne inače Matanićeva plakata s novim blasfemijama i poigravanjima s likom Marije. Oni koji to čine na mentalnoj su i duhovnoj razini običnih čimpanza. Zato bi bilo najbolje da osnuju novu grupu na Facebooku: čimpanze za slobodu govora i izražavanja.
Autoru možete pisati na zoran.vukman@yahoo.com
http://www.youtube.com/watch?v=BTfKiXo6 ... r_embedded


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 161 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 17  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 29 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr