www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 05:18

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 161 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 17  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 26 sij 2013 19:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 ruj 2007 13:24
Postovi: 2127
Lokacija: metropola
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
ovlaš sam pročitala negdje o tim 'šupljim mi sama'
ne znam što bi h rekla
mi ljudi nismo svjesni što radimo.
čitajući Katarinu Sijensku, Dijalog, s vremena na vrijeme, da prostiš, 'gaće mi se tresu' u smjeru ove:
"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima." Mt 7,21.
a koliko ja vičem Gospodine Gospodine???
i što je to 'volja Oca mojega'?
uf.......
a ovaj o 'šupljim misama'...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 sij 2013 20:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Dokaz da postoji Bog

Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri. Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog dokaza uskrsnuća, vjerovanje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko pitanja.
Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini. "Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje", rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. "Doktore Tillich ... (njam, njam, njam) ... moje pitanje je jednostavno ... (njam, njam, njam) ... nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali ... (njam, njam, njam) ... i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom ... (njam, njam, njam)." Dovršio je jabuku. "Sve što želim znati je - da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?"

Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: "Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao." Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: "Niste kušali niti mog Isusa." Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao.

Jesi li ti kušao Isusa?

" Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe "

DESET OBITELJSKIH BLAŽENSTAVA

I.
BLAGO OBITELJI u kojoj su svi članovi okupljaju na ZAJEDNIČKU MOLITVU, jer će u njoj prebivati Gospodin!

II.
BLAGO OBITELJI koja SVETKUJE NEDJELJU- DAN GOSPODNJI, i gdje svi idu na sv. misu, te često na ispovijed i pričest, jer će njeni članovi biti pozvani na NEBESKU GOZBU!

III.
BLAGO OBITELJI čiji se članovi čuvaju grešnih zabava, lošeh društva i pijanstva, jer će u toj obitelji vladati KRŠĆANSKO VESELJE!

IV.
BLAGO OBITELJI u kojoj se djeca rađaju, te u kojoj svako začeto dijete prima kao Božji dar, jer će ta obitelj imati BUDUĆNOST i bit će KAO KUĆA SAZIDANA NA ČVRSTOJ STIJENI!

V.
BLAGO OBITELJI u kojoj nema psovke i kletve, ružnih riječi i svađe, loših knjiga i časopisa,gdje se ne gledaju porno filmovi, jer će ta obitelj biti BOŽJA TVRĐAVA NA ZEMLJI!

VI.
BLAGO OBITELJI u kojoj djeca i mladež redovno pohađaju vjeronauk, čitaju vjerske knjige i novine, ne skitaju se noću po sumnjivim lokalima i disko- klubovima, jer će ta obitelj biti DUHOM ZDRAVA I U ŽIVOTU SRETNA!

VII.
BLAGO OBITELJI u kojoj roditelji imaju utjehu i sreću u dobroj i poslušnoj djeci, a djeca primjer vjerskog života i straha Božjega u kršćanskim roditeljima, jer će ta obitelj biti OAZA NEBA NA ZEMLJI!

VIII.
BLAGO OBITELJI u kojoj na vrijeme pozovu svećenika k bolesniku jer će mu bolest biti olakšana, a u slučaju smrti- smrt blagoslovljena!

IX.
BLAGO OBITELJI u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj djeca i mladež uče i rade- a ne ljenčare, u kojoj se živi čisto i skromno, jer takvoj obitelji Bog daje ČISTU I MIRNU SAVJEST!

X.
BLAGO OBITELJI u kojoj svi članovi žive i rade u jedinoj nam i od Boga blagoslovljenoj domovini naših slavnih pređa, te u kojoj nitko ne boluje od želje za napuštenjem Domovine i životom u KLETOJ TUĐINI!
Međugorje, fejsbuk


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 sij 2013 20:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Teze i sinteze: Političari i njegova "svetost" novčanik
25. Siječnja 2013 - 17:43 - Frama

Kolumne i osvrti

frama

U novoj kolumni fra Mario Knezović analizira otužnu političku scenu u BiH. Čudno je kako većina političara uzima plaće i naknade koje nisu zaradili. U kolumni se piše i o prestanku trgovine nakon slobode Gotovine. Iznosi se stravičan jelovnik nogometaša Hajduka, kao i divan primjer jedne majke…

Otužna političa scena u BiH

Političari sa stavom. To su vam političari u Bosni i Hercegovini. Ali sa kakvim stavom? Sa stavom da su spremni na sve samo da priskrbe sebi poziciju i materijalnu dobit. Izuzetci su, njima čast, rijetki u toj priči. Kad se odlučuje o plaćama, dodatcima, dnevnicama, raznim novčanim naknadama tada je politička scena u BiH potpuno harmonična. Svi, bez obzira na naciju i opredjeljenja, dižu ruke za svoje visoke plaće. Tada se ne zna tko je Hvat, tko je Srbin, tko je Bošnjak. Tada su svi braća i sestre po „njegovoj svetosti“ novčaniku! Zamislite da u BiH, u kojoj velika većina radi za male ili nikad isplaćene plaće, ima zastupnike u raznim parlamentima, a na entitetskoj i državnoj razini ima ih šest, koji primaju u prosjeku 6 tisuća KM mjesečno.

Ako vam je lakše duši oni primaju iznos od 17 prosječnih mjesečnih mirovina u BiH. Prosječna mirovina je 352 KM. Dobro je poznato kako ti parlamenti nekad ne rade po čitav mjesec. No, plaće i naknade uredno stižu. Jedan političar je čak prijavio da je u jednome danu prešao 2.000 kilometara, a istodobno se prijavio da je taj cijeli dan bio na radnome mjestu u svome uredu. Možda je onaj mali autić za djecu vozao po svome uredskome stolu od dosade!?

Primjera radi u Hrvatskoj saborski zastupnik ima prosječnu plaću 4.000 KM. A standard je u Hrvatskoj viši za 30% u odnosu na BiH. Dakle, trebalo bi biti u najmanju ruku obrnuto.

A što se tiče političke dosljednosti dosta je navesti jedan primjer. Parlamentarci smjenjuju s pozicije jednoga od predsjedatelja Denisa Bećirovića (SDP), da bi ga nekoliko dana kasnije uglavnom ti isti koji su ga smijenili izabrali na tu istu poziciju. Diži ruke kako ustreba tko te pita za savjest ili stav. Analitičari, oni plaćeni, reći će da je to politička igra ili nekakav manevar! Da igrate se vi s ovim narodom malo predugo i u toj igri samo vi imate kruha a ostali neka gledaju vašu sablaznu predstavu! Kad ćete konačno izvršiti manevar na vlastita nepravedna stjecanja onoga što vam ni po pravdi ni po Bogu ne pripada. A pripada vam samo zato što se vi tako sami sebi propisali. Evala vam bila!

Slobodan Gotovina, prestala trgovina

Puno toga se, i spravom, napisalo i kazalo o oslobađajućoj presudi generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Suze radosnice i nabujale emocije bile su opravdane. Što još reći o tom važnome činu da se baš u svemu ne ponavljam? Najprije mi u misao dolazi činjenica da su generali održali jednu od najvažnijih domoljubnih lekcija – homogenizirali su naciju koja je bila razbijena. Uz različite slojeve na osobit način su se mladi su angažirali i pokazali da ipak, unatoč svemu, možemo računati na njih samo ih treba dobrim motivima probuditi. Duga robija nevinih generala bila je svjedočanstvo koje sa sobom nosi bezbroj plodova. Zapitati se nakon svega je li vrijednije to što su robovali od toga da su cijelo vrijeme bili na slobodi? Za njih osobno to je bila velika žrtva i previsoka cijena, a li poruke su puno dugoročnije od njihovih godina robijanja.

Fascinira mirnoća generala tijekom izricanja presude. Ostaju sabrani i onda kad su bili osuđeni na višegodišnje kazne, kao i onda kad čuju da idu na slobodu. Ostali su mirni kao Isus pred Pilatom. Kao da su htjeli reći naša sloboda nije u rukama moćnika ovoga svijeta niti se naša sloboda nalazi izvan zatvorskih zidina – naša sloboda je u nama i u Bogu koji nas za slobodu oslobodi! Takav stav mogu imati samo evangelizirane osobe, osobe molitve, osobe koje znaju što se skriva u njihovim savjestima. I Markač i Gotovina su baš tu dimenziju posvjedočili prigodom svoga povratka u Domovinu. Markač izriče da su najdojmljiviji trenutci boravka u pritvoru bili ti kad su skupa on i Gotovina molili. Svoj stav odnosa prema Bogu i svojoj vjeri očitovali su kad su tražili da se po povratku u Domovinu najprije ide na Svetu misu. Tu pred katedralom ljube prsten kardinalu Bozaniću i tim poljupcem iskazuju ljubav prema Katoličkoj Crkvi i vjernicima koji su za njih molili i onda kad je ta molitva od strane zlih sila bila ismijavana. Njihovi kratki govori bili su evanđeoski intonirani. Duh pobožnosti i praštanja bio je očit.

No, ima i onih koji nisu očekivali takav scenari. Takvi se kriju i s tzv. lijeve i desne strane političke scene. Oni su očekivali generale po svojoj mjeri. Oni su očekivali da će govoriti one parole koje su oni ispisivali. Oni se čak pitaju je li ovo pravi ili krivotvoreni - plagijat Gotovina? Zašto je to tako? Pa razlog je jednostavan. Sloboda generala uzela je nekim profiterima zaradu. Gotovina je bio suvenir i brand koji se dobro tržio na raznim sajmovima. Gotovina je bio tema za spisatelje koji su opstajali na toj platformi pisanja i tako gradili svoje pozicioniranje. Neki su, iz državnoga vrha, trgovali i transkriptima za haški sud. Sad kad toga više nema njima ne odgovara Gotovina i Markač koji nikoga ne napadaju, koji nikoga ne prozivaju, koji nikoga ne osuđuju.

Već su počeli napisi o „izdaji“ o „sumnjivim potezima“ itd. Takav ti je čovjek, a na osobit način Hrvat, on će lako preko noći od heroja napravili u najmanju ruku upitnu ili kontroverznu osobu. U konačnici slobodom generala mnogima su zatvorena usta: Nekima da nemaju što reći, a onim drugima da nemaju što trpati u svoja usta jer je nestalo zarade na trpljenju i patnji pritvorenih heroja! Sad bi trebali pisati slogane: Sobodan Gotovina, propala trgovina!

Jelovnik igrač Hajduka za navijače

Kad slava i nešto malo novaca udare u glavu tada prestane funkcionirati zdrav razum. Tako mladi nogometaš Hajduka Mijo Caktaš nakon neuspjeha u jednoj utakmici ima poruku kritičarima iz tabora navijača. Njima mladi nogometaš, koji si umislio da je važan zato što gura loptu po travi, nudi jelovnik slijedećim riječima: (isprika ali moramo prenijeti u izvornome obliku) „Neka jedu govna“! On je tada vjerojatno zaboravio da on jede kruh od tih istih navijača zbog kojih se igra, ili bi se barem trebao igrati nogomet. Takva jedna izjava je strašna uvreda onima koji su vjerojatno taj dan umjesto za kilogram mesa dali novac za ulaznicu.

Uzorna majka Jelena iz Prijedora

I dok u Zagrebu, kako su samo neki čestiti mediji javili, usmrćuju šestomjesečno dijete zato što posjeduje downov sindrom, iz Prijedora nam stiže lijepo i herojsko svjedočanstvo. Naime, Jelena Trikić je rodila dijete pod cijenu vlastite smrti. Liječnici su joj preporučali da ni pod koju cijenu ne smije zatrudnjeti ili ako zatrudni da se to dijete, kako oni kažu, „odstrani“ – čitaj ubije. No, majka herojski kaže: "Do sada sam imala dvije operacije i kada sam bila u bolnici na terapijama, odlučila sam da hoću imati dijete koje će moći mi doći u posjetu. Željela sam da vidim kako je biti majka i suprug me je u tome podržao i bio uz mene“. Jelena je rodila. Držala je dijete u svome naručju. Kasnije je umrla. Zar ima ljepšega svjedočanstva od toga da umreš za vlastito dijete, da umreš za život. Fra Ljudevit Rupčić bi ovdje napisao: „Nikada ne umire ono za što se umire“!

Naša ognjišta/frama-posusje.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 sij 2013 21:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
PISMO PRIJATELJIMA

POSVEĆENO PISMO

Gabriel Garcia Marquez, istaknuti kolumbijski pisac, dobitnik Nobelove nagrade, povukao se iz javnog života zbog teške bolesti. Svojim prijateljima poslao je ''Posvećeno pismo'' kojim izražava ljubav i radost duhovnog zajedništva s Bogom i čovjekom. Neka i nas potakne na razmišljanje. Svakako ga pročitaj…

Kad bi Bog na ternutak

zaboravio da sam marioneta

i darovao mi nešto malo života,

iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve

o čemu razmišljam,

ali sasvim sigurno bih porazmislio

o svemu što kažem.

Cijenio bih stvari po njihovu značenju,

a ne prema njihovoj cijeni.

Spavao bih malo, više bih sanjao.

Znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svijetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave,

budio bih se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života,

obukao bih se jednostavno,

okrenuo se k suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.

Uvjeravao bih ljude kako se varaju

kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što

izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila,

ali bih ih uzeo dok se ne nauče letjeti.

Starijim bih osobama kazao da smrt

ne dolazi zajedno sa starošću

već s napuštenošću.

Toliko bih stvari naučio od vas, ljudi...

Otkrio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.

Shvatio sam kad novorođeno dijete

uhvati svojom malom ručicom očev prst,

da ga drži zauvijek.

Otkrio sam da čovjek ima pravo

gledati na drugoga odozgo samo onda

kad mu hoće pomoći da se podigne.

Toliko je stvari što sam sve

odvas mogao naučiti,

ali u stvarnosti nemam baš puno od toga,

jer kad me smjeste u grob,

to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bih znao da te danas posljednji

put vidim pospana,

snažno bih te zagrlio i molio se Bogu

da mi dopusti biti tvojim anđelom čuvarom.

Kad bih znao da su to posljednje

minute što te vidim,

rekao bih ti ''volim te'' i ne bih

glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra

i život nam daje mogućnost

učiniti dobro djelo.

Ali budući da je danas sve što mi preostaje,

htio bih ti reći da te veoma volim.

''Sutra'' jamačno nema nitko – niti mladi,

niti stari.

Možda danas posljednji put

promatrašone koje voliš.

Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas.

Jer ako se dogodi da sutrašnji dan ne dočekaš, požalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme

za jedan osmijeh, za jedan poljubac.

Bit će ti žao što si bio prezauzet da bi im

prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš,

govori im naglas koliko ih trebaš,

koliko ih ljubiš

i budi prema njima dobar.

Nađi vremena i reci im ''žao mi je'',

''oprosti'', ''molim te'', ''hvala''

i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.

Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i

mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima

da su ti veoma potrebni.





Zašto vjerujem? Teško nalazim jasno izgovoriv odgovor. Kako vjerujem? Jednako je teško reć! Ali Komu vjerujem, to pak znam. Nije mi se dogodilo kao Šimunu i Andriji da ga vidim i da kaže: hajde za monom niti mi se dogodilo kakvo čudo..

Dogodilo mi se i nastavlja se događati, blizina i radost. Riječ i znak, I iznad svega ljubav. Kojm me je Isus pogledao i zavolio. Vjerujem jednostavno njemu koji jest i Bog i čovjek, i suputnik i supatnik. Vjerujem Njemu koji jest komadić kruha za život svijeta.

Zašto vjerujem? Nije prvo to da ja vjerujem, najprije je neshvatljivo čudo: Isus meni vjeruje! Toliko mi vjeruje da mi drugo ne preostaje nego da Mu poletim u zagrljaj, da k Njemu potrčim mimo svake logike, po valovima morskim i oblacima nebeskim ... Toliko puta se pitam: Zašto me Isus toliko voli? Zašto mi toliko vjeruje? Zar je zaboravio koliko puta sam ga izdala i koliko sam puta proplakala, i kako su mi snage slabe i kako će sa mnom teško igdj stići. Pa ipak, vjerujem, čvrsto vjerujem i bez mjere se nadam da ću u sumraku mojih dana smoći snage pogled uzdignuti nebu i s Petrom pokajnikom prošaptati: Ti znaš da te volim! I stoga Ti hvala.

Možda ćete reći kakva je to vjera!? Ako želiš 'proviriti u otajstvo' pokušaj vrata blizine odškrinuti ključem ljubavi!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2013 05:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
" Prepreke za sreću





Ono što ću vam sada reći može zvučati pompozno, ali istinito je. Ovo što sada slijedi mogli bi biti najvažniji trenuci vašeg života. Ako to shvatite, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa vas više neće moći povrijediti. Zaista ništa. To je kao kada crnu boju bacite u zrak; zrak ostaje nezaprljan. Ostat ćete u miru. Ima ljudi koji su to postigli – ono što ja zovem biti čovjek. To nije onaj besmisao kad ste kao marioneta, kada vas bacaju amo-tamo dopuštajući da događaji i drugi ljudi diktiraju kako ćete se osjećati.

Vi se tako i osjećate i kažete da ste ranjivi. Ha! Ja kažem da ste marioneta. Želite li, dakle, biti marioneta? Netko pritisne gumb i vi ste dolje – sviđa li vam se to? Ali ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom od tih etiketa, većina vaših briga će nestati.

Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti i smrti, ali najčešće se bojite što će se dogoditi s vašom karijerom. Neki sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u nekom baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.” Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama. Nazivate li to uspjehom? Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa.

Tko određuje što znači biti uspješan? To glupo društvo! Glavni zadatak društva je da društvo ostavlja bolesnim. Čim prije to shvatite, bolje za vas. Svi su oni bolesni. Poremećeni su i ludi. Postanete ravnatelj ludnice i ponosni ste na to iako to ništa ne znači. Biti predsjednik neke korporacije nema nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu. Bit ćete uspješni ako se probudite! Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. Nemate briga, sretni ste. To je ono što ja nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Nikakve! To je potpuno nevažno. Sve ono što zaista brine našeg poduzetnika je što će njegova djeca misliti o njemu, što će njegova žena misliti o njemu. Trebao je postati slavan. Naše društvo i kultura nam time pune glavu dan i noć. Ljudi koji su uspjeli! Što su uspjeli?! Uspjeli su napraviti budale od sebe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi. Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju ako imaju mrlju na košulji. Nazivate li to uspjehom? Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi. Ne uživaju u životu. Stalno su napeti i tjeskobni. Nazivate li to čovječnim? I znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: poistovjećuju se s nekom etiketom. Poistovjećuju “ja” sa svojim novcem, ili svojim poslom, ili svojim pozivom. U tome je njihova pogreška.

Jeste li čuli o onom odvjetniku koji je dobio račun od vodoinstalatera? Rekao je vodoinstalateru: “Hej, zaračunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zarađujem kao odvjetnik.” Vodoinstalater mu je rekao: “Ni ja nisam toliko zarađivao kao odvjetnik!” Mogli biste biti vodoinstalater, ili odvjetnik, ili poduzetnik, ili svećenik, ali to ne utječe na onaj bitni “ja”. To na vas ne utječe. Ako sutra promijenim svoj poziv, to je isto kao da sam promijenio odjeću. To ne utječe na mene. Jeste li vi vaša odjeća? Jeste li vi vaše ime? Jeste vi vaš poziv? Prestanite se poistovjećivati s time. Te stvari dolaze i odlaze.

Kada to zaista shvatite, nikakva kritika neće utjecati na vas. Ni laskanje, ni pohvale neće utjecati na vas. Kada vam netko kaže: “Velik ste čovjek”, što vam govori? Govori o “pripadajućem”, a ne o “ja”. “Ja” nije ni velik ni mali. “Ja” nije ni uspješan ni neuspješan, nije ni jedna od tih etiketa. Te stvari dolaze i odlaze. Ovise o kriterijima koje postavlja društvo. Ovise o vašoj uvjetovanosti. Ovise o raspoloženju osobe koja upravo priča s vama. To nema nikakve veze s “ja”. “Ja” nije ni jedna od tih etiketa. “Pripadajuće” je obično sebično, glupo, djetinjasto – jako velika budala. I zato, kada kažete: “Ti si jedna budala.” ne govorite mi ništa novo jer mi je to već godinama poznato. Zašto se poistovjećujete s njime? Glupo! To nije “ja”, to je “pripadajuće.”

Želite li biti sretni? Neprekidna sreća je neuzrokovana. Prava sreća je neuzrokovana. Vi me ne možete učiniti sretnim. Vi niste moja sreća. Pitajte probuđenu osobu: “Zašto ste sretni”, i reći će vam: “Zašto ne?”

Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama!"

Anthony de Mello, Awarenes
izvor www.palotinci.hr

Odakle si došao?
- Niotkud. Ja sam odavde.
- Каko to da te nikad nisam sreo?
- Nisam izlazio.
- Bio si bolestan?
- Ne, bio sam zdrav.
- Pa, zašto nisi izlazio?
- Pa zato. Zato što sam bio zdrav.
- А sada, zašto si sada izašao?
- Razbolio sam se. Sad sam kao i svi drugi. Nitko me neće primijetiti.
- Što bi se desilo da te primijete?
- Proglasili bi me za zdravog.
- Je li to loše?
- Kako gdje. U bolesnom svijetu, svakako.
- I što bi sa tobom radili?
- Liječili bi me dok se ne bih i ja razbolio.
- Аli ti si već bolestan, zar nisi?
- Оd svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove.
Borislav Pekić


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 vel 2013 15:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Svećenikova molitva nedjeljom navečer

Molitve


Svećenikova molitva

Gospodine večeras sam sâm.

U crkvi je sve tiše, ljudi su izašli, a ja sam pošao kući, sam.

Susretao sam ljude koji su se vraćali sa šetnje.

Prolazio sam kraj kina, koje je mamilo ljude svojim programom.

Naišao sam mimo kavanske terase, gdje su umorni šetači pokušavali produljiti životnu radost nedjeljnog odmora. Sudario sam se s djecom, koja su se igrala na stepenicama, s djecom Gospodine, s tuđom djecom koja mi nikada neće pripadati.

Gospodine ovdje sam sâm.

Tišti me tišina, guši me osamljenost…

Gospodine imam (broj godina) godina, tijelo mi je kao u drugih ljudi,

Snažne radine ruke, srce sposobno za ljubav.

Ali sam se darovao Tebi. Jer si to doista tražio.

Sve sam Ti darovao, ali teško je to Gospodine.

Teško je ljubiti sav svijet, a nikoga si ne pridržati.

Teško se rukovati, a ne htjeti zadržati ruku.

Teško je osjećati kako raste klica naklonosti, ali sve tebi darovati.

Teško je biti kao drugi među drugima, a ostati kod toga drugačiji.

Teško je uvijek se darivati, a pri tome ne promišljati da ti se nešto uzvrati.

Teško je drugima biti primjer, a da si nikad ne izabereš uzor.

Teško je drugima skidati breme grijeha, a nemati mogućnosti skinuti ga sebi.

Teško je doznati tajne, a ne moći ih niskim podijeliti.

Teško je s drugima putovati ovim životom, a ne smjeti se ni časak prepustiti životu.

Teško je biti sam,

Sam pred svima, sam pred svijetom, sam pred trpljenjem, smrću, grijehom…



Sine moj nisi ti sam. Ja sam uz tebe. Ja sam –ti.

Jer meni treba tvoj ljudski dio kao nadopuna, da ostvarim svoje utjelovljenje i spasenje.

Trebam te. Trebam tvoje ruke, da dijele moj blagoslov. Trebam tvoje usne, da govore moje riječi. Trebam tvoje tijelo, da nastavim svoje muke. Trebam tvoje srce, da struji mojom ljubavlju. Trebam tebe da nastavim tvoje otkupljenje.

Ostani uz mene, sine moj.



Gospodine, evo me.

Evo mojega tijela, evo mojeg srca, evo moje duše.

Daj da budem dovoljno velik, da mi se može cijeli svijet navratiti.

Dovoljno jak da ga mogu nositi, dovoljno čvrst, da ga mogu zagrliti, a da ga ne zadržim.

Daj da budem mjesto susreta, ali samo mjesto prolaska.

Put koji neće nikoga zaustaviti, jer se ništa ljudsko na njemu neće ubirati.

Gospodine, večeras kad je sve ispunjeno tišinom,

I kad moje srce nagriza zub gorke samoće.

Dok moje tijelo leleče glađu za radostima,

Dok mi ljudi pritišću dušu da sam ju ne spreman upokojiti.

Dok mi ramena pritišće cijeli svijet, svom težinom bijede i grijeha.

Darujem ti još jednom svoje JA,

Ne u bučnom veselju, već tiho, vedro, ponizno.

Posve sam, Gospodine pred tobom,

u smirenoj večeri.
izvor http://www.palotinci.hr
https://www.youtube.com/watch?v=HiypsnX3s4Y


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 vel 2013 20:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Molim te, poslušaj ono što ne kažem





Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.

Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.

Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj – do Boga pravedan stvoritelj – moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.



Charles C. Finn


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 vel 2013 23:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Večeras te ne molim za
sebe i svoje,
Jer je sve što imam i jesam
tvoj je dar.
Večeras te molim za one koji
minute broje,
Da spokojno, kleknu pred
nebeski oltar.


Zadnja izmjena: cirenac; 27 svi 2013 21:16; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 vel 2013 21:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
I ti ćeš pronaći svoj put
Ima ptica koje su zatvorene u kavezu,
a ipak mogu pjevati.
I ti si bio vesela ptica koja je letjela,
a sada sjediš tu slomljenih krila.
Sjediš prikovan, kao u zatvoru.
Sve je mračno kao u crnoj noći.
Ne znaš hoćeš li još uopšte živjeti.

Ali tvoj duh je jači od tvoga tijela.
On opet pali svjetlo,
možda samo jedno posve slabo svjetlo.
Ali ti opet možeš malo vidjeti.
I tada su tu prijatelji i prijateljice
koji te pomiruju sa životom.
Tvoj muž, tvoja žena, tvoja djeca, tvoji ukućani:
Svi oni trebaju tebe i tvoj smiješak,
tvoju nazočnost, tvoju naklonost.

U svakoj zvijezdi je toliko svjetla
a u svakoj noći je toliko zvijezda
da ćemo - i kad je posve mračno-
još uvijek pronaći put
i da ćemo za one koji još više ne vide,
moći postati put.

Phil Bosmans
https://www.youtube.com/watch?v=cM7XcDAtx5c


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 vel 2013 09:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Molio sam Gospodina da mi oduzme oholost.
Gospodin reče: “Ne.
Nije na meni da ti je oduzmem, već na tebi da odustaneš od nje.

”Molio sam Gospodina da iscijeli moje hendikepirano dijete.
Gospodin reče: “Ne.
Njen duh je zdrav,tijelo je samo prolazno.

”Molio sam Gospodina da mi podari strpljenje.
Gospodin reče: “Ne.
Strpljenje proizlazi iz iskušenja;to nije dar, to je zasluga.

”Molio sam Gospodina da mi podari sreću.
Gospodin reče: “Ne.
Ja ti dajem blagoslov.Sreća ovisi o tebi.

”Molio sam Gospodina da me poštedi boli.
Gospodin reče: “Ne.
Patnja te odvlači od briga svijetai dovodi te bliže k meni.

”Molio sam Gospodina da mi duh učini večim.
Gospodin reče: “Ne.
Rasti moraš sam,ali ja ću te obrezivati tako da budeš plodan.

”Molio sam sve u čemu bih mogao uživati u životu.
Gospodin reče: “Ne.
Ja ću ti dati život tako da možeš uživati u svemu.

”Molio sam Gospodina da mi pomogne VOLJETI druge,onoliko koliko On voli mene.
Gospodin reče…: “Ahhh, napokon si shvatio!”

izvor Međugorje, facebook


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 161 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 17  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 18 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr