www.tebe-trazim.com

Ljubav i vjernost
Biti vjeran znači duhom i osjećajem i srcem
ostati zajedno i u najtežim situacijama.Što
znači vjernost, saznat ćete tek kad izdržite,
makar morali proći i kroz mračan tunel.

Ljubav je za mnoge naoko odvojiva od vjernosti.
Pa ipak svtko u svom vlastitom životu i
u svojoj okolini ima iskustvo da ljubav bez
vjernosti svršava samo u nesreći.Ono što
se sve pri tome slama, mora nekoga
navesti da se zamisli.

Nevjernost je opasna moda.Ona podjaruje
proces raspadanja najužih i najnaravnijih veza
života.Ljubav i vjernost su plodovi jednoga
stabla koje je ponekad nalik križu.Ljubav i
vjernost moramo njegovati.One sazrijevaju
samo posve lagano na suncu i kiši, na oluji
i vjetru.Ali kada sazore, čine zajednički
život blagdanom.

Ljubav i vjernost su ključevi kuće
gdje si sretan i zaštićen,
gdje za tebe kuca jedno toplo srce
i gdje su za tebe uvijek raširene dvije ruke.
Phil Bosmans
******************************************************************

Iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca na nedjelju u osmini Presv. Srca Isusova:

U jednoj španjolskoj crkvi časte Raspelo čija desna ruka visi dolje, odriješena od čavala kojim je bila pričvršćena. Narod kazuje o tom Raspelu sljedeće: Jedan veliki grješnik ispovijedio je pod tim Raspelom svoje grijehe, sa svim znakovima pokajanja. Grijesi su bili tako teški i brojni da je ispovjednik krzmao s odrješenjem, ali mu ga je konačno ipak podijelio, uz opomenu da se čuva ponovnoga pada. On je to i obećao i neko vrijeme vjerno držao obećanje, ali je opet pao. Ponovo je došao da se ispovijedi tamo. Ispovjednik mu je dao odrješenje tek nakon dugog krzmanja, uz riječi: "Ali ovaj put je i zadnji put!" Nakon duljeg vremena jadnik je opet pao. I pun kajanja potražio je ispovjednika. "Svršeno je", reče mu ovaj, "ti padaš uvijek u iste grijehe, tvoje kajanje ne može biti pravo!" "Pa ipak je pravo i iskreno", odgovori jadnik; "ja sam pao, jer sam slab i bolestan, ali mi je to od srca žao." "Ne, nema više oproštenja", odgovori ispovjednik. Nato se s Raspela začulo plakanje. Prestrašen pogledao je ispovjednik gore - Raspetome se odriješila desna ruka od čavala i napravila nad raskajanim grješnikom znak odrješenja. A ispovjednik je začuo riječi pune prijekora: "Ti nisi prolio svoju krv za njega."
Neka dođu bludnici, neka dođu pijanice, psovači, ubojice, tatovi, razbojnici, krivokletnici, neka dođe tko mu drago, makar od svih napušten, kod Isusa će naći primitak, ako iskreno dolazi. Evanđelje svjedoči!

U potrazi za smislom (odlomak)

(Hagiohr br. 21)
Piše: Ines Vranješ, hagioasistentica
CDP Zagreb

u potrazi-za smislomTražiti smisao života spada u čovjekovu bit i to može samo čovjek. Životinje žive instinktivno i nikada ne postavljaju pitanje o smislu svoga života. Smisao života svaki čovjek mora naći sam, on se mora otkriti; smisao života ne može se izmisliti.
Čovjek je slobodno i odgovorno biće. Čovjekova sloboda znači biti slobodan „od“ instinkta, „za“ odgovornost vlastite egzistencije. U traženju smisla čovjeka vodi savjest.


Savjest nije psihološka datost, već intuitivna čovjekova funkcija, duhovni fenomen. Savjest je u čovjeku glas bitka – glas transcendentala, glas Stvoritelja. Savjest čovjeka upućuje na jedan izvanljudski izvor i kada govorimo o „glasu savjesti“, ne misli se na monolog, već na dijalog s njegovim Stvoriteljem. Savjest se nalazi u višoj i široj dimenziji – duhovnoj dimenziji čovjeka, u kojoj je čovjek povezan sa svojim Stvoriteljem, a proboj u tu dimenziju ne događa se na razini znanja, već na razini vjere. Čovjek se može samo svojom vjerom osloniti i stati na čvrsto tlo dobrote, ljubavi, istine i ljepote. Sve što je dobro promiče ispunjenje smisla, a zlo to ispunjenje sprječava.
Ukoliko čovjek svoju savjest tumači kao psihološku datost, upada u zamku oholosti, pokušava je protumačiti na temelju instinkta i reducirati je na nagon, što ona nije. Savjest je shvatljiva samo ukoliko čovjek ima dovoljno poniznosti te prizna svoj karakter stvorenog bića. U suprotnom, taj odnos s transcendencijom potisnut je, nesvjestan. Savjest ukazuje čovjeku na ono što je moralno i dobro, stoga je današnji čovjek, uz trud da stekne određeno znanje, pozvan i na trud da istanča svoju savjest kako bi postao osjetljiv na zahtjeve koji se kriju u svakoj životnoj situaciji. No postoje situacije u kojima čovjek mora izabrati među vrijednostima za koje se odlučuje svojom slobodnom voljom. Sam čovjek donosi slobodnu odluku koja može biti odgovorna ili samovoljna. Tako je i prema svojoj savjesti čovjek slobodan i može je poslušati ili njezino upozorenje zanemariti i pogaziti. Ukoliko čovjek zanemaruje glas savjesti, postaje nesposoban razborito i trijezno odvagnuti vlastitu krivicu pa, ili osjeća da nema krivice ili da je u svemu kriv. Sve to izaziva osjećaj besmisla i čovjek ulazi u ovisnost, postaje agresivan ili depresivan.
Poznata izreka „Budi gospodar svoje volje i sluga svoje savjesti!“ izazov je i današnjem čovjeku. Čovjek može biti gospodar svoje volje ukoliko ispravno shvati svoje čovještvo, ako ga shvati kao slobodu i odgovornost za svoju egzistenciju. Kao gospodar svoje volje čovjek je stvaratelj, a kao sluga svoje savjesti on je stvorenje. Vlastito dostojanstvo i moralno spokojstvo nagrada su čovjeku koji živi po savjesti. Savjest i karakter odgajaju se i izgrađuju tijekom cijeloga života jer čovjek nije ono što jest, već ono što može biti.
Smisao života čovjek postiže kada se usredotočuje na vanjski svijet, ne brigom za samog sebe, već samozaboravom, predanjem, izdižući se iznad sebe, jer biti čovjek znači biti usmjeren na nekoga ili na nešto. Smisao života čovjek može naći u poslu; kada se posveti nekoj zadaći ili kada je usmjeren na neki zadatak i razvija svoje talente. Zatim, u ljubavi; kada je usmjeren drugoj osobi jer ljubav nije osjećaj, već odluka, bilo da se ljubav daje ili prima. Nadalje, smisao života čovjek može naći i u patnji jer svaka situacija u životu ima neki smisao, čak i negativne situacije u kojima čovjek pati. Jer, upravo onda kada čovjek ne može promijeniti situaciju, može promijeniti samoga sebe, a to je proces dozrijevanja i ulazak u slobodu, radost i mir.
I kada se čovjeku čini da njegov život nema smisla, to je samo njegova privremena nemoć da ga spozna jer život uvijek ima smisla.

Blagostanje može imati loših posljedica.
Među najgore spada duhovno osiromašenje.
Mnogi danas imaju kuću punu tisuću stvari,
s mnogo udobnosti, ali glava im je prazna.
Oduzmi im televiziju, putovanja i vrijeme,
i oni više nemaju o čemu razgovarati.
Prazni su, bez mašte, bez misli.
Materija valja za sobom materiju — bujica koja sve nosi.

Odupri se toj bujici, ona i tebi prijeti.
Ne daj da od tebe učine automat,
koji se izvana poslužuje, a iznutra je mrtav.
Potraži uvijek iznova malo tišine.
Zaustavi se, nađi vremena za sabranost.
Upusti se u ozbiljan razgovor.
Pročitaj neku dobru knjigu koja potiče na razmišljanje.
Slušaj druge, a donosi vlastite zaključke.
Traži svoj vlastiti put, živi svoj život.
Oslobodi se mode javnog mnijenja,
koja te najprije primamljuje a na kraju zarobljava

**************************************
Šapat blagog lahora


Tišina i šutnja nisu isto. Čovjek može zašutjeti usnama a govoriti očima. Može utišati oči, a primati zvukove sluhom. Može umiriti svoje uši, a njuhom i opipom u sebe upijati nemir. Čovjek može ušutjeti dok istodobno u njemu vrvi mnoštvo misli, uspomena, napasti… poput oluje na moru dok Isus spava… no kada se on probudi i kada vjetru i uzburkanim valovima zapovijedi: „Utihni! Umukni!“, smiri se vjetar i nastaje velika utiha (Mk 4,39).

Tišina je umirivanje svih osjetila.

Dobro je u tišini čekati spasenje Gospodnje! (Tuž 3,26).

Postoje razdoblja u životu kada čovjek susreće Boga u molitvi. Postoje razdoblja čišćenja, razdoblja suhoće, kada se Bog u molitvi ne objavljuje. Tada se može činiti prikladnim pobjeći u aktivnu molitvu, no Bog se Iliji objavio kada je prekinuo svoju borbu protiv Baalovih proroka, kada se smirio, kada je zašutio… objavio mu se u šapatu laganog i blagog lahora (1 Kr 19,12). Job je raspoznao šapat Božjega glasa tek kada je posvuda zavladala tišina (Job 4,16).




Molitva tišine traži predanje. Molitva tišine traži poniznost čovjeka koji zna da je molitva milost a ne postignuće. Ako doista želimo iskreno moliti srcem, ne ćemo moliti onako kako mislimo da treba moliti jer nam je netko tako rekao, nego onako kako doista iskreno možemo. Stati pred Boga praznih ruku, bez želja, namjera, planova. Nema bolje ili manje dobre molitve. Molitva nije pitanje učinkovitosti nego pitanje susreta.

„Umuknite preda mnom, otoci, nek’ novu snagu narodi priberu“, govori Gospodin (Iz 41,1). Tiho, ljudi svi, pred Gospodinom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega! (Zah 2,17).
blog zamak duše

Vrijeme za Boga

Gospodin me pozvao jednoga dana jer je trebao nekoga za poslanje. Rekoh:
- Gospodine, pomoći ću ti, ali u ono malo vremena između studiranja, provođenja vremena s mojim mužem, posla od 8 do 18 i rada u zajednici s našom djecom. Vidiš, ne mogu ići baš sad jer imam puno obaveza, zauzeta sam.
- Dobro, ali gdje da nađem spremnu osobu? Mislio sam da sam vidio tvoje ime na popisu raspoloživih osoba.
- Gospodine, to je bila molitva od prošle godine, ali od tada se mnogo stvari promijenilo.
- Kao na primjer - upita On.
- Pa, radim na svojoj doktorskoj radnji i mnogo me ljudi treba, a i moj muž očekuje da je uvijek sve spremno i povrh svega moja zajednica očekuje od mene da joj pomognem tako da…
- Dobro, vidim da si zauzeta, pa idem, ali pričat ćemo opet ako budeš imala malo vremena.
Prolazili su tako dani, tjedni i mjeseci a ja sam ispunjavala svoje svakodnevne obveze.
Jedne večeri, dok sam učila za završni ispit, primila sam telefonski poziv iz bolnice. Moj je muž imao strašnu nesreću i bio je u kritičnom stanju. Odbacila sam sve stvari i otrčala do bolnice gdje sam pronašla muža koji se borio za život. Odmah sam počela moliti Gospodine, ne uzimaj ga sada, ne bih to mogla podnijeti . Ali moja se molitva odbijala od zidova i vraćala se u moje vlastite uši. Ujutro sam napustila bolnicu umorna i zabrinuta.
U učionicu sam ušla upravo pred početak ispita. I kada je profesor počeo postavljati pitanja, htjedoh odgovoriti ali glas nije izlazio iz mene. Počeh ponovno moliti. Molila sam zdušnije, ali čuo se samo eho moje molitve. Bila sam ljuta na Boga jer ga nisam mogla naći kad mi je trebao. Nisam mogla objasniti profesorima što mi se događa. Nakon ispita nazvala sam na posao. Bila sam izvan sebe i nisam mogla na posao. Objasnila sam svojoj nadglednici što mi se dogodilo i ona mi je predložila da uzmem slobodno vrijeme. Nakon što sam posjetila muža u bolnici otišla sam kući te utonula u stanje očaja i plača.
Upravo tada sam čula da me netko zove.
- Gospodine, jesi li to Ti?
- Da, ja sam. Imaš li malo vremena? Mislio sam da malo popričamo o…
Umjesto da sačekam i čujem Njegovo pitanje, onako zlobna i ljuta, napadoh ga:
- Gdje si Ti danas kad sam te trebala? Ni sinoć te nisam mogla naći, a zvala sam Te, vikala, a jedino što sam čula bio je eho mojih zidova. Moj muž umire, pala sam na ispitu, možda ostanem bez posla, a Ti dođeš i htio bi popričati.
Gospodin me prekide u mom ludom govoru:
- Dijete moje, odlučio sam pustiti tvog muža da se odmara da bih tebe zadržao u kući nekoliko dana, da bi ti imala vremena za mene. Jer tebe, više nego tvoj muž, tvoj posao i zajednica tvoja, trebam Ja.
Stišala sam se i počela plakati. Sjetila sam se svoje molitve i želje da idem i učinim nešto za Gospodina. Sa suzama u očima rekoh:
- Gospodine, pošalji me, ići ću.

Izvor nepoznat

Stati


Došašće je vrijeme tišine. Ali mnogi ga ljudi doživljavaju grozničavim i bučnim. Jure po trgovinama da bi obavili svoju božićnu kupovinu. Pa ipak je potrebna tišina da bi Bog mogao doći k nama. Bez tišine mi nećemo opaziti Božji dolazak, prečut ćemo Njegovo kucanje na vratima svoga srca. Tišina bi mogla značiti: stati, zaustaviti se, ne biti u pokretu. Potrebno je dakle zaustaviti se da bi se smirilo. Moram prestati juriti uokolo. Moram se zaustaviti. Ako zastanem, zaustavim se, ja ću se susresti najprije sa samim sobom. Tada svoj nemir više neću moći premještati van. Zapazit ću ga u sebi. A do tišine dolazi samo onaj tko odoli svomu nemiru. Miran, tih znači i utišan, umiren, zapravo utažen. Majka taži žeđ svoga djeteta, smiruje dijete koje viče jer je gladno. Tako ja moram smiriti svoju dušu koja iznutra glasno viče. Kad više ne trčim uokolo vani, javit će se glad moga srca.

Moje će srce vikati, jer nije zadovoljeno, jer njegova glad i žeđ nisu utaženi. Ono tada treba hranu. I ja se moram majčinski prikloniti svomu srcu da bi me ostavilo na miru. No, mnogi se plaše upustiti se u bučno srce. Radije se od njega odvraćaju hitajući od jednoga mjesta do drugoga. Ali njihovo srce viče i dalje. Ono se ne da odbaciti. Ono treba naklonost. Ono hoće biti umireno.

"Samo je u Bogu mir, dušo moja" stoji u psalmu 62,2. Ovaj psalam pjevamo uvijek za vrijeme povečerja srijedom. Svaki put me dirne. Ja sam ne mogu smiriti svoje srce. Kad se priklonim nutarnjem kriku svoga srca, osjetim da gladuje za nečim sasvim drugim od onoga što mu ja mogu dati. Ono čezne za Bogom. Stvarno se smiruje jedino u Bogu. Priušti si u vrijeme došašća to vrijeme tišine i u njemu se zagledaj u Boga. I kad se u tišini najprije podigne nutarnja buka, jednostavno ju izdrži. Ostani stajati.

Stavi svoje srce koje viče pred Boga, da ga On smiri. Tišina će tada za tebe postati blagodat, ti ćeš svoju dušu tada kupati u šutnji. Ustrajat ćeš kod sebe. Moći ćeš uživati u tome da si jednostavno kode sebe i pred Bogom. U tišini nitko od tebe ne želi ništa. Ti možeš jednostavno biti ti.

Tišinu treba ne samo vrijeme došašća, nego i božićno vrijeme. Bog će u moje srce sići jedino onda kad se ono smiri. Rođenje Boga događa se u onome najintimnijem prostoru šutnje. Svojom šutnjom ja ne mogu prisiliti Boga da dođe k meni. Ali šutnja je pretpostavka da ću Boga u sebi zapaziti. U šutnji ja sam silazim u svoju vlastitu dubinu. A put u ovu dubinu vodi kroz noć moje tame, kroz noć moga straha i moje samoće. Tu napuštam svoje kraljevsko prijestolje, na kojemu stolujem siguran i s kojega upravljam i određujem život. Tu se priklanjam do dna svojoj duši. Jer Bog se samo tu može u meni roditi. Bog hoće u meni postati čovjekom samo u dubini moga srca, u dubini do koje više ne prodire buka površine.

Anselm Grün

Kad kažem došašće...

LJUBAV U ADVENTU


Advent je vrijeme povratka u budućnost. Povratak tamo odakle se čovjeka jedino može definirati. Iz točke gdje smo dovršeni. Gdje smo postigli i doputovali. "Naš život je skriven u Bogu, a očitovat će se kad on dođe." Vjernik je budućnik. Živi od onoga "onkraj", od transcendencije. Pomisli čega sve ne bi bilo bez te nade u sve što se ima zbiti: "Vjerujem u život vječni… Tvoj slavni dolazak iščekujemo". Istina, vjernik živi u sadašnjosti, ali od onog što mu daje budućnost. Živi na zemlji, ali mu je korijenje u nebu. Bez nade da će sunca i ujutro izići očajni bi lijegali. I baš zato što se nadamo mi znamo da će i najtamniji dan proći, ako smognemo snage dočekati jutro. Nada je sidro koje nas spašava u olujnim noćima. Nada je kad budni sanjamo realnost, u svijetu iluzija. Vjernik je stoga "čuđenje u svijetu" živi kao da je "pao s neba". Za njega stvarnost nije ovo što mu svijet nudi i nameće – za njega je iluzija da čovjek mora biti zvijer da bi opstao, dvoličan i gramziv da bi živio. On živi sanjajući evanđelje. Koraca svijetom a misli na Kraljevstvo Božje. U tami širi svijetlo. Na zemlji stvara nebo. Ta ovaj život vrijedi ne onoliko koliko je u njem zemlje, već koliko je u njem neba.

Mi živimo od onoga čemu se nadamo. U mjeri koliko našu sadašnjost prožima ono čemu idemo ususret, sadašnjost nam je kvalitetna. Živimo u vjeri, a ne u gledanju. Gledanje to je ljubav. Vjera je slutnja o susretu u kom ćemo Ljubav gledati oči u oči. A ono što nas tom susretu nosi je nada. "Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo." Ona je predokus ljubavi.

Ljubav kao temeljna vrednota je takva da se ima samo idući joj ususret. Susrećemo je u mjeri u kolikoj joj se nadamo.

Advent je vrijeme ižednjivanja i izgladnjivanja. Rast u čežnji i nadi. Jer čar i snaga susreta je dubini nade. Čekanje pripravljati srce; oblikuju u njem "negativ", "kalup" na koji će ljubav stati. Čekanje je izgradnja jaslica u kojima se Isus ima roditi.

Pitamo li se kako čekati, naučimo to od Zakeja koji ga čeka na smokvi, ili od Bartimej1a koji ga čeka pored puta. Čekajmo ga bdijući. "Budni budite!" kaže evanđelje. Ili "Gregorate!", ako ćete grčki. "Vigilate!", na latinski. Odatle imena: Gregorije, Vigilije, Budimir, Butko. Advent je poziv da postanemo Grguri, Vigiliji, Budimiri.

Pitamo li se s kolikom ga željom čekati, naučimo to iz priče o učeniku koji s takvim pitanjem stao pred učitelja. Ovaj ga je odveo do rijeke, zagnjurio ga u vodu i držao dok se ovaj skoro ugušio. A onda ga upitao za čim je pod vodom najžarče čeznuo? "Za zrakom." "Tolikom željom Boga trebaš čekati!" To upravo kaže i Biblija: "Više no zoru straža noćna, nek Izrael čeka Gospodina." "Ko košuta što žudi za izvorima vode, ko pustinja što žeđa za oblacima kiše i duša moja čezne za tobom o moj Bože." Živi žareći živom žeravicom želje.

Pitamo li se kako uvijek bdjeti i moliti? Naučimo to od Augustina, koji kaže: "Ako ne želiš prestati moliti, ti ne prestani čeznuti. Kad prestaneš čeznuti, prestat ćeš ljubiti."

p. Luka Rađa, SI
http://sveti-juraj.org/put%20srca.html

Poziv







“Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom…

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: “To!”

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili što ili sa kime si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.”

Oriah Mountain Dreamer

mome prijatelju Miroslavu

Na neki načim jesmo, ali koja je alternativa - živjeti bez tv, interneta, mobitela?

Odredite svoje prioritete


Ako vas gledanje televizije ničemu ne uči, ne približava Bogu, ne učvršćuje obiteljske veze, čak vas i ne opušta, isključite televizor. Što više budete pazili na to da se svi vaši poslovi uklapa­ju u područje vaših prioriteta, to ćete sve rjeđe bespotrebno trošiti svoje vrijeme.

Prioritet

Načini na koje živite svoju misiju zovu se prioriteti. Naučite ih svr­stati po redu i organizirati. Na taj ćete način iz njih izvući maksimalnu korist i svoju zadaću bolje ispuniti.

Kako bih organizirao svoje prioritete, podijelio sam ih u šest osnovnih i za moju zadaću bitnih (iako ne podjednako) kategorija.

Zasad vam predlažem da prihvatite mojih šest kategorija kao opću smjernicu za sve vaše dnevne odluke o upravljanju vremenom. Ovo će vam uštedjeti vrijeme jer će vam pokazati jednostavan način eliminiranja poslova koji ne doprinose ispunjenju vaše životne misije.

Ovo su moji prioriteti, svrstani u šest kategorija i nasumce poredani:

Vjera

Obitelj

Financije

Zdravlje

Doprinos društvu

Životni poziv/Izobrazba
Odredite svoje prioritete

PRVI KORAK:

Zapišite svoje prioritete za svaku od ovih kate­gorija. Neka odgovaraju (čak i neizravno) vašoj izjavi o misiji. Sada imate opći plan djelovanja za ispunjenje svoje misije – životne zadaće.

DRUGI KORAK:

Prestanite raditi ono što se ne uklapa u vaše prioritete.

Ukoliko se nešto ne uklapa, to izostavite. Na­kon što ste napravili popis onoga što želite raditi u skladu sa životnom zadaćom koju ste sebi posvijestili, usporedite svoj popis s onim što doista radite.

Koji je rezultat uspoređivanja vaših dnevnih akti­vnosti s prioritetima koje ste upravo zapisali? Ra­zlika između vaših postavljenih prioriteta i načina na koji provodite svoj dan pokazatelj je koliko dobro (ili loše) živite svoju životnu zadaću.

Ta vam razlika također pokazuje koje biste poslove trebali izostaviti iz svog dnevnog ra­sporeda, čime biste dobili malo vremena, i ističe poslove kojima biste trebali posvetiti više pozornosti ukoliko ozbiljno shvaćate ostvarenje svoje misije.

Sve što radite trebalo bi se uklapati u prioritete koje ste odredili.

Sve!

Ne odgovara li nešto što redovito radite vašim prioritetima, ne trošite vrijeme na to.

Ako vas gledanje televizije ničemu ne uči, ne približava Bogu, ne učvršćuje obiteljske veze, čak vas i ne opušta, isključite televizor. Što više budete pazili na to da se svi vaši poslovi uklapa­ju u područje vaših prioriteta, to ćete sve rjeđe bespotrebno trošiti svoje vrijeme.

TREĆI KORAK:

Utvrdite svoje prioritete u svakoj od kategorija. Pogledajte svih šest kategorija prioriteta koje sam vam preporučio. Dobar će se katolik sva­koga dana pobrinuti za sve njih. Zanemarite li duže vrijeme samo jednu od njih, to će vrlo negativno utjecati na sve ostale kategorije. Sva su područja života međusobno isprepletena. Ne posvetite li dostatnu pozornost financijskim pitanjima, možete se naći u škripcu pa ćete ili iskaliti svoj stres na obitelji, ili ćete jesti previše, ili ćete izgubiti volju za rad. Isto tako, zanemarite li obitelj, možda će vam biti potrebne godine (i potpun prekid s ostalim područjima vašeg života) kako biste popravili štetu koju ste prouzročili krivo odabranim prioritetima.

ČETVRTI KORAK:

Procijenite svoje prioritete u Kristovu svjetlu.

Na kraju, ono najbitnije: razmislite kako će ka­tolička načela vaše životne zadaće utjecati na vaše prioritete. Svjetovni savjetnici upravljanja vremenom neće vam pomoći u određivanju vaših prioriteta ili u prepoznavanju najbitni­jih. Savjetnikov posao ne bi bio osmišlja­vanje prioriteta tog mladog čovjeka, već samo njihovo ostvarivanje.

Shvaćate li svoju vjeru ozbiljno, onda svoje pri­oritete morate osmisliti u skladu s njom. Ako ste sastavili svoju definiciju životne zadaće na temelju kršćanskih načela i pobrinuli se da vaši pri­oriteti budu jasni i duboko ukorijenjeni u vašoj zadaći, bit će vjerojatno potrebna samo manja dorada – ako uopće bude potrebna – kako biste ih uskladili s Kristovim naukom.

Dave Durand (iz knjige Upravljanje vremenom za katolike)

Biblija kao mobitel


Što bi bilo kad bismo s našom Biblijom postupali kao s našim mobitelom?

- imali bismo je uvijek u torbi ili u džepu.
- više puta dnevno bismo bacili pogled na nju.
- brzo bismo se vratili kući ili na radno mjesto kad bi je tamo zaboravili.
- upotrijebili bismo je da obradujemo prijatelje nekom porukom iz nje.
- postupali bismo s njom kao da ne možemo bez nje živjeti.
- svojoj djeci bismo poklonili bar po jednu – za njihovu sigurnost – a i da bismo komunicirali s njima.

Razlika između Biblije i mobitela:

- Biblija nema nikad problema s mrežom.
- pomoću nje imamo uvijek dobru vezu, svejedno gdje se nalazimo.
- ne mora joj se dopunjavati kredit, Isus je platio za sve; imamo neograničene razgovore i poruke.
- nema iznenadnog prekidanja komunikacije, a baterija je uvijek puna.

SOS brojevi:

- ako si utučen, biraj Ivana 14.
- ako si uznemiren, biraj 51. psalam.
- ako si zabrinut, biraj Mateja 6,19,34.
- ako si u opasnosti, biraj 91. psalam.
- ako ti se čini da je Stvoritelj vrlo daleko od tebe, biraj 63. psalam.
- ako tvoja vjera treba jačanje, biraj Hebreje 11.
- ako si usamljen i u moru strahova, biraj 23. psalam.
- ako misliš da si bezosjećajan i suviše kritičan, biraj 1. Korinćanima 13.
- ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj Kološanima 3,12-17.
- ako želiš mir i sigurnost, biraj Mateja 11,25 – 30.

Izvor: Katolici.org
bitno.net

Sedam navika svetih ljudi

Krenuli ste čitati ovaj tekst jer vas zanima kako da se odsad ozbiljnije posvetite svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu od ključnih točaka II. vatikanskog sabora, a to je važnost nauka o sveopćem pozivu na svetost. Također znate da je Isus jedini put prema svetosti: „Ja sam Put, Istina i Život.“ Tajna svetosti leži u neprekidnoj molitvi, koja se može opisati i kao neprekidan dodir s Presvetim Trojstvom: „Svagda molite i nikada nemojte posustati“ (Lk 18,1).

Postoje različiti načini kako možemo upoznati Isusa. U ovom članku ukratko ćemo spomenuti njih nekoliko. Upoznat ćete, zavoljeti i služiti Isusa isto onako kako upoznajete i ostajete u ljubavi bilo s kim: svojim bračnim drugom, članovima obitelji, bliskim prijateljima. S Isusom ćete, kao i s njima, redovito provoditi određeno vrijeme, ali u ovom slučaju na svakodnevnoj osnovi. Plaća će vam biti, ako baš želite, jedina istinska sreća u ovom životu i gledanje Boga u budućem. Nema lakih nadomjestaka. Posvećenje je cjeloživotni rad i zahtijeva naš odlučan napor u suradnji s Božjom posvećujućom milosti koja nam dolazi preko sakramenata.

Sedam svakodnevnih navika koje vam predlažem jesu:

1. jutarnja molitva prikazanja

2. duhovno štivo (Novi Zavjet i duhovna knjiga koju vam preporuča vaš duhovnik)

3. sveta krunica

4. sveta misa i pričest

5. barem petnaest minuta misaone molitve

6. molitva Anđeo Gospodnji u podne

7. kratki ispit savjesti navečer

To su glavna sredstva za postizanje svetosti. Ukoliko ste osoba koja želi donijeti Krista drugima preko prijateljstva, to su instrumenti preko kojih ćete skladištiti duhovnu energiju, koja će vam omogućiti da to budete kadri i učiniti. Apostolsko djelovanje bez sakramenata i dubokog, čvrstog nutarnjeg života na duge staze neće biti djelotvorno. Budite sigurni da su svi sveci na ovaj ili onaj način uključili sve te navike u svoju svakodnevnu rutinu. Vaš cilj je biti kao oni – kontemplativni usred svijeta.

Želim naglasiti nekoliko stvari prije nego što počnem opisivati te navike.

Prvo, zapamtite da je rast u ovim svakodnevnim navikama, upravo kao kad krenete na kakvu dijetu ili neke tjelesne vježbe, postupan rad u napredovanju. Ne očekujte da ćete uključiti svih sedam ili možda dvije ili tri u svoj svakodnevni raspored odmah, kao što se nećete upustiti u utrku na pet kilometara, ako prije toga niste redovito trčali, niti ćete početi svirati Liszta nakon svoje treće lekcije vježbanja glasovira. Takva užurbanost dovela bi do neuspjeha, a Bog želi da uspijete koristeći i svoj i njegov korak. Trebali biste usko surađivati sa svojim duhovnikom, te postupno i plodonosno uključivati te navike u svoj život tijekom nekog vremena tako da se one uklope u vašu osobnu situaciju. Može se dogoditi čak i to da će vaše životne okolnosti zahtijevati preinaku ovih sedam navika.

Drugo, istodobno se morate uz pomoć Duha Svetoga i svojih posebnih svetaca zagovornika čvrsto obvezati da će vam te navike biti na prvom mjestu u vašem životu – važnije od jela, spavanja, posla i rekreacije. Želim još jednom naglasiti da se te navike ne mogu steći na brzinu. To nije način na koji želimo postupati s ljudima koje volimo. Njih treba obavljati kad smo najbudniji, tijekom dana, na tihom mjestu i bez ometanja, tamo gdje nam je lako ući u Božju prisutnost i obratiti mu se. Na koncu, nije li vječni život važniji od našeg prolaznog života? Sve što ćete sa sobom ponijeti na Božji sud, bit će količina ljubavi Božje u vašem srcu.

Treće, želim istaknuti da življenje sedam svakodnevnih navika nije igra koja u ukupnom rezultatu završava ništicom. Vi ne gubite vrijeme, nego ga, naprotiv, stječete. Nikada nisam sreo osobu koja ih se svakodnevno pridržavala, a koja je postala manje produktivnim djelatnikom, lošijim supružnikom ili koja bi imala manje vremena za svoje prijatelje, pa čak i za intenzivnije praćenje kulturnog života. Upravo suprotno, Bog uvijek nagrađuje one koji ga stavljaju na prvo mjesto. Naš će Gospodin umnogostručiti naše vrijeme na izvanredan način, onako kao što je to učinio s nekoliko kruhova i riba, kojima je nahranjeno mnoštvo ljudi, i još je preteklo. Budite sigurni da su bl. papa Ivan Pavao II., bl. Majka Terezija ili sv. Maksimilijan Kolbe u molitvi provodili puno više vremena od jednog i pol sata, koliko je ukupno potrebno da biste tijekom dana proveli sedam svakodnevnih navika.

Prva navika je jutarnja molitva prikazanja. Kleknete i svojim riječima ili nekom naučenom molitvom ukratko prikažete cijeli dan, koji je pred vama, na slavu Božju. Ono što tu nije tako jednostavno jest ono što se treba dogoditi prije molitve prikazanja. To utemeljitelj Opusa Dei opisuje ovako: „Svladavajte se svakog dana od prvog trenutka, ustajući u točno određeno vrijeme, ne popuštajući ni minutu svojoj tromosti. Ako se svladavaš s Božjom pomoći, već si postigao velik predujam za taj dan. Veliko je obeshrabrenje doživjeti poraz u prvom okršaju“ (Put 191). Prema mom pastoralnom iskustvu, oni koji su kadri provesti taj „junački trenutak“ ujutro, te poći na spavanje na vrijeme, imat će i fizičke i duhovne energije tijekom cijelog dana da prekinu raditi ono čime su zaokupljeni, kako bi proveli svoje preostale navike.

Druga navika jest barem 15 minuta tihe molitve. S vremenom ćete možda poželjeti dodati još 15 minuta takve molitve u neko drugo vrijeme tijekom dana. Na koncu, tko ne bi poželio provesti još vremena u tako odličnom društvu? Molitva je jednostavno izravan razgovor, licem u lice, s Isusom Kristom, najbolje pred Presvetim oltarskim sakramentom u svetohraništu. To je vaše „izravno vrijeme“ ili „kvalitetno vrijeme“, ako tako želite, kad se možete otvoriti govoreći o tome što vam je na umu i u srcu. Istodobno ćete stjecati naviku pozornog osluškivanja u molitvi poput još jedne Marije (Lk 10,38-42) da vidite što Isus traži od vas i što vam želi dati. I upravo u takvoj molitvi možemo shvatiti Isusove riječi: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“

Treća navika je petnaest minuta čitanja duhovnog štiva, koje se obično sastoji od nekoliko minuta sustavnog čitanja Novog Zavjeta kako bismo se poistovjetili s riječima i djelima našeg Spasitelja. Ostatak vremena posvećujemo nekoj klasičnoj knjizi katoličke duhovnosti koju vam preporuči vaš duhovnik. Kao što je sveti Josemaría Escrivá napisao: „Ne zapuštajte duhovno štivo. Čitanje je mnoge učinilo svecima“ (Put 116). Na određen način, to je i najpraktičnija naša navika. Ako je godinama provodimo, puno ćemo puta pročitati Kristov život i steći mudrost svetaca i Crkve čitanjem mnoštva knjiga, koje će prosvijetliti naš intelekt tako da ideje izražene u njima uzmognemo pretvoriti u djelo.

Četvrta svakodnevna navika sudjelovanje je u svetoj misi i primanje svete pričesti u stanju milosti. To je najvažnija navika od svih sedam (usp. Iv 6,22-65). Kao takva, treba biti samo središte našeg nutarnjeg života, pa prema tome i našeg dana. To je najintimniji čin susreta s Bogom koji je moguć čovjeku. U svetoj pričesti susrećemo živoga Krista, sudjelujemo u obnavljanju njegove žrtve za nas i sjedinjujemo se tijelom i dušom s Uskrslim Kristom. U svojoj pastoralnoj pobudnici „Crkvi u Americi“ Ivan Pavao II. je rekao: „Euharistija je živo i trajno središte oko koje se okuplja cijela crkvena zajednica“ (br. 35).

Peta svakodnevna navika zahtijeva tek časak ili dva. Svaki dan u podne zaustavimo se u poslu koji obavljamo da bismo izmolili Angelus ili molitvu Kraljice neba našoj blaženoj Majci, već prema liturgijskom vremenu. To je katolički običaj već mnogo stoljeća. Prekrasan je to način kako nakratko možemo pozdraviti našu blaženu Majku, kao što se svako dobro dijete sjeti svoje majke tijekom dana, te razmatrati utjelovljenje i uskrsnuće našeg Gospodina, što daje smisao našem čitavom postojanju.

Šesta navika je također marijanska – molitva svete krunice i razmatranje njezinih otajstava koja prikazuju život našeg Gospodina i naše Gospe. Kao što je sveti Josemaría rekao: „Za one koji koriste svoju inteligenciju i svoje znanje kao oružje, krunica je najdjelotvornija, jer taj naoko monotoni način usrdne molitve Gospi, kao što djeca mole svoju majku, kadar je razoriti svako sjeme oholosti i razmetanja“(Brazda, 474). Krunica je takva navika koju je, jednom kad je prihvatimo, teško prekinuti. Ponavljajući riječi ljubavi upućene Mariji i prikazujući svaku deseticu za naše nakane, prečicom dolazimo do Isusa, što znači da prolazimo kroz Marijino srce. A on joj ništa ne može odbiti!

Sedma navika je kratak ispit savjesti navečer prije spavanja. Ponovno, sveti utemeljitelj Opusa Dei kaže:„Ispit savjesti. Svakodnevna zadaća. Nijedan poslovan čovjek ne zapušta računovodstvo. A postoji li ikakav važniji posao od onog vezanog za vječni život?“ (Put, 235). Sjednete, zazovete Duha Svetoga za rasvjetljenje i u nekoliko minuta prođete svoj dan u Božjoj prisutnosti, pitajući jeste li se ponašali kao Božje dijete kod kuće, na poslu, sa svojim prijateljima. Također promatrate i ono određeno područje, koje ste uz duhovno vodstvo već identificirali, i za koje znate da ga treba poboljšati kako biste postali sveti. A možete i brzinski utvrditi jeste li bili vjerni onim svakodnevnim navikama koje smo razložili u ovom članku. Nakon toga zahvalite se za sve dobro koje ste učinili i pokajete se za sve ono gdje ste vlastitim pristankom pogriješili. Iza toga slijedi vaš zasluženi počinak koji također želite učiniti svetim – nutarnjim razgovorom s Presvetim Trojstvom i vašom majkom Marijom u trenutcima kad tonete u san.

Ako osoba iskreno promatra svoj dan, bez obzira koliko je zaposlena (a ja izgleda nikad nisam sreo ljude koji priznaju da nisu jako zaposleni osim ako nisu u mirovini), obično može pronaći da svaki dan protrati nešto vremena. Razmislite o toj bespotrebnoj dodatnoj šalici kave u vrijeme kad ste prije posla mogli svratiti do crkve i 15 minuta posjetiti Presveti sakrament. Ili pola sata ili više potrošenog vremena gledajući dosadne i besmislene televizijske programe ili video. Tu je također i vrijeme kad putujete na posao i provodite ga tako da spavate u vlaku ili slušate radio u autu umjesto da molite krunicu. A što je s novinama koje se mogu pročitati za deset umjesto dvadeset minuta, a to se vrijeme iskoristi za čitanje duhovnog štiva? A ručak koji se može završiti za pola sata, pa tako ostane vremena i za podnevnu misu? Ne zaboravite onih pola sata protraćenog vremena na kraju dana kad ste se mogli posvetiti dobrom duhovnom štivu, ispitati svoju savjest i otići na počinak u unaprijed određeno vrijeme te tako obnoviti svoju snagu za bitke sljedećeg dana. Lista se nastavlja. Napravite svoju vlastitu. Budite iskreni sami sa sobom i s Bogom.

Ove nam navike, ako ih ispravno živimo, omogućuju da ispunjavamo drugi dio velike zapovijedi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Nalazimo se na zemlji, kao što je bio i Gospodin, „da bismo služili, a ne da budemo služeni“. To se jedino može postići postupnom preobrazbom u drugog Krista preko molitve i sakramenata. Življenje sedam navika omogućit će nam da postanemo sveti i apostoli, te da budemo uvijek sigurni da kad u nečemu velikom ili malom pogriješimo, uvijek imamo Oca koji nas ljubi i čeka u sakramentu pomirenja kao i molitvenu pomoć našeg duhovnika da nas vrati na pravi put.
o. John McCloskey
Preuzeto sa stranice: stellamaris-naklada.com/hr

DANAŠNJI RECEPT ZA SREĆU

2 PUNE ŠALICE STRPLJENJA
1 SRCE PUNO LJUBAVI
2 ŠAKE PUNE VELIKODUŠNOSTI
MALO OSMIJEHA
1 GLAVA PUNA RAZUMIJEVANJA

Poprskati obilato ljubaznošću i s puno vjere te dobro promiješati.
Rasporediti ravnomjerno po svom životu i poslužiti svakome koga sretnete. Blagoslovljen i mirom Vam ispunjen dan.
međugorje facebook
odgovor između redova

Znak pepela



Poput večernje vatre na kominu koja
sljedećeg jutra ostaje samo pepeo:
Tako će i naši dani postati pepeo,
pepeo je sve što od naših vrućih riječi ostaje,
pepo je izgorena ljubav ,
koja je grijala srca dvoje ljudi.
O čovječe, misli, Prah si,
i samo prah će od tebe ostati.

Pepeo izgorenih knjiga,
pepeo Aušviza i Mauthausena,
pepeo Dresdena i Vukovara pepeo Herošime,
pepeo povijesti čovječanstva:
povijest: pepeo grijeha.
I vlastita životna povijest:
nije bez grijeha njezin pepeo.
I sama duša je razgrađena,
njena krila polomljena, osjećaji zatvoreni.
Budućnost drugih na smetište odbačena.
O čovječe, misli. Pun si grijeha, I pepeo tvoj grijeha je pun.

Poput jeseni na poljima, sve što nakon žetve ostaje, izgara.
Te zemlja i pepeo strpljivo čekaju da budu spremni za novi život,
ili poput rudače mučene vatrom daje srebro ili zlato:
tako u nama mnogo toga mora biti prokušano osvjetljeno, izgoreno,
postaje pepeo, šljaka:
da se u nama rodi novi čovjek
O čovječe: određen si za život Obrati se i vjeruj evanđelju!

Joop Roeland