Kriva slika o Bogu i odupiranje promjenama PDF Ispis E-mail
Pat Collins
Srijeda, 09 Ožujak 2011
Otac Pat Collins razmatra zašto mi ponekad smatramo da nam je se teško predati Bogu.
Kada pjevamo "Odlučio sam slijediti Krista ... svijet je iza mene, križ je ispred mene, neću se vratiti ..." osjećaj je možda u tom trenutku iskren, ali, sigurno, često je sasvim nerealno zbog nedostatka samosvijesti. Duhovni voditelji su sasvim svjesni da na ponašanje kršćana utječu i svjesni i nesvjesni faktori. Najprije, postoji ona profesionalna duhovnost, tj. ono što mislimo i osjećamo o Bogu na svjesnoj razini, i duhovnost koja je na djelu, tj. naša prvobitna osjećanja i intuitivni instinkti o Bogu koji su uvelike nesvjesni i koji se formiraju još u djetinjstvu.
Dr. Ana-Maria Rizzuto, katolički psihoanalitičar, je opisala kako ju je došao posjetiti jedan župnik. Njegovi vidljivi simptomi su bili kroničan umor i nesanica koji su se suprotstavljali njegovoj sposobnosti da bude na raspolaganju svojim župljanima. Kroz ispitivanje se otkrilo da kod njega tjelesno nije bilo ništa krivo. Međutim, kada je Rizutto upitala svećenika o njegovoj obitelji, po boji njegovog glasa, postalo je jasno da, iako je se divio svojemu ocu, on ga je se također i bojao jer je bio krut, strog i kažnjavao ga je. Kada je upitala svećenika o njegovom odnosu s Bogom, njegov odgovor je bio jednako dvosmislen. Kao što je Rizutto shvatila kroz promatranje, Bog ovog svećenika bio je Bog koji ljubi, strpljiv i nježan (tj. profesionalna duhovnost). Međutim, Bog ovog čovjeka je bio kritički Bog, strog i zahtijevan (tj. duhovnost koja je na djelu).
Bog toga teologa je bio ažuran (tj. profesionalna duhovnost), ali Bog toga čovjeka bio je anakroničan i uništavajući (tj. duhovnost na djelu). Dr. Rizutto je nastavila opisivati kako je pomogla tom svećeniku da svjesno prepozna sukob između svog profesionalnog poimanja Boga i svoje slike o Bogu koji je djelovao u njegovom životu, i kako je ono prvo bilo plod njegove izobrazbe, a ovo drugo rezultat njegovog doživljavanja očinskog autoriteta iz djetinjstva. Čim je postao svjestan ovih suprotstavljajućih aspekata u svojemu odnosu s Bogom, bio je sposoban ispraviti i promijeniti svoju sliku o Gospodinu i prevladati svoj osjećaj otpora.
Sukob između profesionalne duhovnosti i duhovnosti na djelu
Sukob između ova dva oblika duhovnosti može nastati dok molimo. Na primjer, jedna katolkinja imenom Joan posjetila je svog duhovnog voditelja. Kada je sestra Agnes upitala: "Jeste li osjetili posebnu bliskost prema Gospodinu, otkako smo se posljednji put sreli?" Joan je odgovorila: "Kao što znate, sviđa mi se Lectio Divina. Otprilike, prije deset dana ja sam se usredotočila na priču o tome kako je Isus susreo Samarijanku na zdencu. Pročitala sam, razmatrala i molila kroz to poglavlje, kao i obično. Ali, onda, u jednom trenutku sam imala živi osjećaj bezuvjetnog Božjeg prihvaćanja i ljubavi prema meni. To je bilo tako snažno, pošle su mi suze na oči." "Kako ste se osjećali", upitala je sestra Agnes "kada ste doživjeli to iskustvo?" "Veliko oslobođenje i radost" odgovorila je Joan, "i, također sam osjetila da bih trebala drugim ljudima govoriti o Isusu baš kao što je to činila Samarijanka."
Ali, tijekom dvije sljedeće prigode, kada se Joan susrela sa sestrom Agnes, morala je priznati da - umjesto osjećaja bliskosti prema Gospodinu - u stvari nije osjetila ništa nego osjećaj suhoće i otuđenosti.
Jako često suhoća i neutješnost duha nastane zbog onoga što nam je poznato kao otpor tj. udaljavanje, odbacivanje intimnog odnosa. To se često događa zbog negativnih osjećaja, tj. straha, srama, nedostojnosti, ljutnje, nepovjerenja i razočaranja, kojih se sjetimo i koji se evociraju negativnim ali nesvjesnim slikama, npr. da je Bog onaj koji samo nešto zahtijeva, koji je daleko od nas, kojemu je teško udovoljiti, koji je strog, kažnjava nas ili koji je apatičan. Kada je Joan osjećala da je Isus prihvaća i ljubi, ona je najprije reagirala spontanim osjećajima radosti i utjehe. Ali, onda su negativne slike o Bogu počele ubijati onaj osjećaj kada je bila pozvana govoriti drugima o Isusu.
Te slike su probudile osjećaje tjeskobe i nepovjerenja u njoj. Na nesvjesnoj razini svijesti ona je osjećala da - ako bi Bog nastavio odnositi se prema njoj na takav način, pun ljubavi, ona ne bi imala nikakvu kontrolu nad onim što bi joj on mogao kazati. Mogao bi joj kazati bilo što. Pozvati je na bilo što. On bi mogao potkopati njezine stavove o sebi, izazvati njezinu emocionalnu preokupiranost s poslom, preokrenuti njezine temeljne društvene pretpostavke. Mogla bi biti ostavljena bez integracije i pouzdanja. Kao rezultat toga, ona je odbacila bliskiji odnos s Isusom u uvjerenju da ako bi Ga držala na odstojanju, mogla bi izbjeći teškom zahtjevu da bi morala napraviti zahtjevne promjene u svome životu, kao što je svjedočenje drugima o Njemu.
Od negativne do pozitivne slike o Bogu
Duhovni voditelji su vješti u pomaganju onima koje vode - ne samo da prepoznaju otpor nego i u tome kako da ga prevladaju. Na primjer, tijekom sljedeće posjete, sestra Agnes je rekla: "Joan, znam da se u ovom trenutku osjećaš daleko od Isusa, ali možeš li se sjetiti onog radosnog iskustva o kojem si mi govorila prije nekoliko tjedana? Što je to bilo da si osjetila kao da ti Isus budi osjećaj utjehe?" Joan je odgovorila: "Osjećala sam radost kada sam shvatila kako me Isus ljubi i prihvaća dok sam razmatrala Njegov susret sa samaritankom." (To bi bio opis njezine pozitivne slike o Bogu.) Zatim je sestra Agnes rekla: "Joan, pokušaj ostati uz taj osjećaj, pokušaj ostati uz taj osjećaj bliskosti koji si imala s Isusom. Da li si naknadno imala i nekih drugih osjećanja?" Joan na trenutak ili dva, nije ništa rekla. Zatim je odgovorila: "U početku je bio osjećaj radosti. Ali sljedećeg dana, kada sam razmišljala o pozivu da drugima pričam o Isusu, radost se pretvorila u osjećaj zebnje." Zatim je sestra Agnes upitala: "Je li bilo išta što si primijetila o Isusu što bi probudilo u tebi tu negativnu reakciju?" Joan je odgovorila: "Ja sam stidljiva osoba. Ja mislim da ja nemam hrabrosti drugima govoriti o Isusu, Ne samo to, štoviše - od djetinjstva sam imala dojam da su sveci koji su došli blizu Isusu izgleda mnogo trpjeli i od njih se tražilo da se podlože vrlo zahtjevnim zadacima u svojemu životu. Ja i tako život smatram suviše teškim. Mislim da se ne bih mogla suočiti s još nevolja, nedaća i zahtjeva." (Govoreći ovo Joan je priznala da je imala takvu sliku o Bogu kao o onome koji ubija radost ili kvari raspoloženje.) Zatim je sestra Agnes odgovorila: "Dobro Joan, izgleda da si se ti u posljednjih nekoliko tjedana susrela sa dva Gospodina; s jednim koji te ljubi i koji te prihvaća takvu kakva jesi; i sa drugim koji je zahtjevan i nerazuman u svojim očekivanjima. Što misliš, koji je od te dvojice stvarni Isus?" Nakon kratkog razmišljanja, za nju je svanuo trenutak istine i Joan je odgovorila: "To je Isus koji me uvjerava u svoje bezuvjetno prihvaćanje i ljubav." Na ovaj način sestra Agnes je pomogla Joani da identificira činjenicu da je negativna ali nesvjesna slika o Bogu stvorila otpor u njoj a samim tim i njezinu bezvoljnost. Želim usput kazati da uzrok našem otporu nisu samo negativne slike o Bogu. Ponekad se to događa zbog činjenice da promjena na koju Gospodin poziva tu osobu, od te osobe zahtijeva i određeni stupanj žrtve, što ta osoba nije voljna učiniti.
Svete želje i promjena
Duhovni voditelji znaju da nema rasta u duhovnom životu a da prije toga nije postojala želja za to. Što je dublja i jača želja, to je veća otvorenost za primanje neprekidnih blagoslova. Zato, kad god mi sami ili ljudi za koje se brinemo, doživimo otpor prema kršćanskom životu, osim što im trebamo pomoći da identificiraju negativne slike o Bogu, možemo im postaviti pitanje koje je Isus postavio dvojici Ivanovih učenika: "što želiš" (Iv 1, 38). Jednom kada ljudi dođu u dodir sa svojom dubokom nutarnjom duhovnom željom, oni će doći u dodir i sa djelovanjem Duha Svetoga u svojoj nutrini. Kao što nas Pavao u Fil 2, 13 uvjerava: "Da, Bog u svojoj dobrohotnosti [npr. kroz uslišane molitve srca] izvodi u vama [npr. svetim željama] i htjeti i djelovati." Obzirom na to da nas negativne slike i njihovi pridruženi osjećaji mogu spriječiti da se predamo Gospodinu, naše duhovne želje ne samo da imaju moć prevladati otpor, nego će nas one pokrenuti i usmjeriti prema intimnijem odnosu s osobom Isusa Krista i njegovom voljom. Što više budemo spoznavali Isusa, onakvog kakav On jeste, to ćemo više u sebi otkrivati krivih slika o Bogu i mijenjati ih novim.
Otac Pat Collins, CM, je poznati autor, propovjednik i voditelj duhovnih obnova, koji je trenutačno u crkvi svetog Petra u Dublinu.
Prijevod: Dražena Kolobarić
Login
FAQ
Chat
Traži
