www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 10:53

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 161 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 ... 17  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 25 srp 2013 20:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
ISUS NA KRIŽU ..
Isus na križu
Ja sam umro da bi ti živjela.
Ja sam uzeo grijeh na sebe, da bi ti živjela čisto.
Ja sam uzeo prokletstvo da bi ti imala blagoslov.
Ja sam uzeo porugu i sramotu da bi ti imala dostojanstvo i slavu u meni.
Ja sam prolio krv da bi se ti mogla oprati.
Ja sam trpio i patio da bi ti bila radosna.
Ja sam umro da bi ti imala život, mojom smrću, ti živiš.
Slika
Zašto mi ne vjeruješ kad ti kažem
Da si dragocjena, da te ljubim?
Pogledaj u moje rane,
U moju ljubav!
Umro sam radi tebe i tvoga spasenja,
Umro sam da ti budem blizu,
Da mogu biti svjetlo na tvom putu,
Da mogu biti uz tebe kada padneš,
Kada te slome da te dignem,
Kada te osude da te opravdam!
Ja sam tu da ublažim tvoje boli,
Da ti donesem radost!
O, povjeruj dijete moje,
Povjeruj da te ljubim u svom milosrđu.
Život za tebe dajem da bi živjela!
Ljubi taj život, taj dar s neba!
Ljubi ga jer je toliko dragocjen,
Toliko poseban, toliko silan..
Ljubi put koji sam za tebe pripravio
Jer to je put pravednosti,
Pomirenja i spasenja,
To je put u kojem ćeš izrasti
U predivno dijete moje.
To je put moga milosrđa,
Moje ljubavi za tebe..
Ne boj se, ne sumnjaj
Jer s tobom sam...

A.I.
Slika
BOG U PRIČESTI

"Neki čovjek dođe k svećeniku i reče mu:

"Ali kako u tu malu hostiju može stati cijeli Bog?"

Odgovori svećenik:

"Pogledaj ovo veliko obzorje koje se prostire pred tobom. Kako sva ta prostranstva mogu stati u tvoje sićušno oko?"

Čovjeku se svidio odgovor, pa nastavi pitati:

"Kako to da Bog može biti prisutan u svakoj pojedinoj hostiji, u milijunima malih kruhova koji se dnevno posvećuju na oltarima?"

Svećenik uzme ogledalo, okrene ga čovjeku i upita:

"Vidiš li da čitav možeš stati u ovo ogledalo? A što misliš, da ga sada razbijem, ne bi li u svakom komadiću vidio cijeloga sebe?"

I to je bio dobar odgovor. Ozario se čovjek i smislio teško pitanje:

"Vi kažete da se u hostiji nalazi Bog. Teško mi je povjerovati da se kruh i vino mogu pretvoriti u Tijelo i Krv Kristovu."

Svećenik mu odgovori:

"Nije li istina da se kruh i vino, koje ti uzimaš, pretvaraju u tijelo i krv tvoju? To se čudo svakodnevno događa u tvom organizmu i to ti je, dakle, naravno. A misliš da je ono nemoguće Bogu, koji je stvorio i tebe i mene, i kruh i vino?"
Od: Zbor Župe Sv Andrije
Slika
izvor, facebook
In te Domine speravi


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 kol 2013 07:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Rodila se je u Asizu 1194. godine. Sa svetim Franjom se je susrela u više navrata između 1209.-1211. godine. U razdoblju od 1211.-1212. Klara se je potpuno posvetila Bogu u crkvici Svete Marije od Anđela. Nakon kratkoga boravka u samostanima benediktinki u Bastiji i Svetoga Anđela u Panzu iznad Subazija, ulazi u samostan Svetoga Damjana. Sveti Franjo piše za nju »Oblik života«. Franjo 1213. godine u sumnji glede svoga zvanja traži pomoć po molitvi Klare i sestara, a dvije godine kasnije Franjo obvezuje Klaru da prihvati dužnost opatice. Već 1216. godine Klara je isposlovala povlasticu siromaštva za samostan Svetoga Damjana.
Slika



Klarise više godina nisu imale pravoga Pravila, nego su živjele po Evanđelju, slijedeći svetoga Franju. Nakon IV. Lateranskoga sabora (1215) koji je zabranjivao osnivanje novih redova, Klara je bila prisiljena prihvatiti Pravilo svetoga Benedikta, ali je i dalje tražila od pape Inocenta III. odobrenje barem "Povlastice siromaštva" što bi jamčilo posebnu vezu s Prvim redom. Tako je postavila temelj za buduće Pravilo. Kardinal Hugolin 1219. godine daje klarisama uredbe koje se zovu "Hugolinove Konstitucije", vrlo stroge u pogledu posta i šutnje, ali vrlo neodređne o siromaštvu i o vezi s Prvim redom do čega je Klari bilo toliko stalo.

Franjo je prije svoje smrti napisao ono što se smatra njegovom "posljednjom voljom" za Klaru i klarise, ističući apsolutnu obvezu "nasljedovati život i siromaštvo svevišnjega Gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke". Kad je kardinal Hugolin postao papa pod imenom Grgur IX, potvrdio je 1228. Godine povlasticu siromaštva, ali je 1230. godine zabranio braći pohađati samostane klarisa. Konstitucije od 1219. godine potvrdio je 1239. godine navodeći u uvodu: "Kao Pravilo dajemo vam ono od svetoga Benedikta."Papa Inocent IV. ponovno potvrđuje Hugolinove Konstitucije uz male promjene, ali 6. kolovoza 1247. godine proglašava pravo Pravilo. U njemu je prisutnije franjevačko nadahnuće tako da je nazvano "Pravilo svetoga Franje". Ono predviđa također da generalni ministar Prvoga reda bude duhovnim ocem Drugoga, ali dopušta vlasništvo i prihode.

Klara nije prihvatila tu povredu siromaštva. Ona osobno piše jedno Pravilo koje se nadahnjuje Pravilom Manje braće. U njemu uzakonjuje propise što ih je primila od Franje, a koji su se uvijek poštivali u Svetome Damjanu. S pravom će ga papa Inocent

IV. u buli kojom ga potvrđuje predstaviti kao "Oblik života i način svetoga zajedništva i uzvišenoga siromaštva što vam ih je naš blaženi otac Franjo usmeno i pismeno predao na opsluživanje". Svetica ga je predočila kardinalu Rinaldu, pokrovitelju klarisa, a on ga je odobrio 6. rujna 1252. godine. Zatim poduzima sve da

postigne odobrenje od samoga pape Inocenta IV., i u tome je svom nastojanju je uspjela 9. kolovoza 1253. godine, dva dana prije svoje smrti.

U vrijeme postupka za kanonizaciju sestra Filipa spominje: "Silno je željela imati potvrđeno Pravilo Reda; makar samo jedan dan imala tu potvrdu na svojim ustima, a drugi dan potom umrla. I kako je željela, tako joj se i dogodilo. Zapovjedila je da dođe jedan brat s pismom potvrde. S poštovanjem ga je uzela, iako je bila blizu smrti, i sama stavila tu potvrdu na usta da je poljubi. Sljedećega dana prešla je iz ovoga života Gospodinu." Orginalni zapis „Pravila“ pronađen je u prvome samostanu Svete Klare u Asizu 1893. godine.

Kao Franjo, tako i Klara piše Oporuku imajući pred očima glavne crte Učiteljeve Oporuke, ali želi postići drukčije ciljeve. Franjo kani ostaviti braći spomen, opomenu i poticaj da im pomogne kako bi bolje opsluživali Pravilo. Klara, naprotiv, želi točno izreći svoju volju osobito glede siromaštva. Napisana je vjerojatno 1247. godine kad je Pravilo Inocenta IV. ozakonjivalo vlasništvo i prihode za klarise. Započinje naglašavajući blagodat poziva i nužnost da se na nj velikodušno odgovori. Upozorava pritom na obvezu posvemašnjega siromaštva i na zahtjev slijediti put poniznosti i jednostavnosti. Završava s blagoslovom nakon poticaja na molitvu. Stil je ponešto težak i ponekad zbrkan. Na nekim je mjestima teško slijediti misao zbog gomilanja ideja. Ipak je to divna stranica duhovne literature koja očituje siguran nauk, živo iskustvo i divnu vjernost Kristu i svetome Franji. Neki sumnjaju u njezinu autentičnost jer je stari izvori ne spominju i nema rukopisne tradicije. No, po svome se sadržaju predstavlja kao jedan od spisa koji najviše odgovaraju srcu i duši Klarinoj. Vrlo je bogata sjećanjima iz njezina života.
umjetnički izričaj, kroz pjesmu...
https://www.youtube.com/watch?v=oKSh3680w40



Literatura: MONTOROSI Giambattista, Klara Asiška učiteljica života, 8-10
izvor, http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjero ... eta-klara/
http://www.zupa-svkriz.hr/kalendar/novi ... ara811.htm


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 kol 2013 09:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Globalizacija u malom ili mala globalizacija
KORISTAN IDIOT
Ako možeš da sačuvaš razum kad ga svi oko tebe gube i osuđuju te;
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad svi sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili te mrze, a da sam ne daš maha mržnji;
I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre;
Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu cilj,
Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu
I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao,
Izopačenu od podlaca u zamku za budale.
Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
I nikada, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, i ako su te već odavno izdali
I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više
Do volje koja ti govori: „Istraj! “
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da sačuvaš svoju čast;
Ili da opštiš sa kraljevima, a da ostaneš skroman;
Ako te, najzad, niko, ni prijatelj ni neprijatelj, ne može da uvredi;
Ako svi ljudi računaju na tebe, ali ne preterano;
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta
Sa šesdeset skupocenih sekundi,
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ćeš biti Čovijek, sine moj



**********************************************************

Svaka grupa ljudi organizovana dali u poslovnu, političku, novinarsku,

ili bilo koju grupaciju, tipa:masa, stado, krdo, organizacija, biznis or polititkus group, po nekom nepisanom zakonu, slično Marfijevom zakonu inata, mora da ima jednog korisnog idiota.

Zvuči idiotski kao i sama reč, ali je tako manje više svugde, samo ako malo zagrebete ispod površine ljudskih sujeta malo zvaničnijih i niže,

rangiranih likova otkrit ćete, ako ih slučajno zapitate za dotičnog korisnog idiota, jednu dozu nipodoštavanja, blago rečeno.E, u tome se i krije "tajna" korisnog idiota.Potreban je.Niko ne želi biti kao on.Ali, opet s druge strane gledajući prednosti su velike, npr. pošto je idiot najčešće je on kriv, pošto su svi ostali pametni, i dobro dođe i za šalu , a i za zbilju status "krivca".Oslobađajuće, za mnoge, pa čak i relaksirajuće, mentalno, uz kaficu....Koristan idiot služi još i za razne druge stvari tipa:Odi donesi mi ono što bi i sam mogao, al me mrzi da pokrećem donji deo leđa, ili Idi vidi dal je stigao ...(onaj za koga znam da neće doć ..pa možda tek u idućem veku), al, šta to idiot zna , i bolje da ne zna.....to je ionako "po(s)lovna tajna.No, ima i konkretnih stvari koje mu se mogu poveriti, da uradi nešto, ali ne preterano stručno, (hm, možda se opameti, usavrši, bude bolji od mene), i obavezno mu se mora naći mana u poslu koji je savesno obavio, da se zna gde mu je mesto!!Može mu se i dozvoliti da kaže nešto, mada je to uzaludan posao, jer ga svakako nećemo saslušati, samo ćemo klimati glavom i uljudno(pa valjda smo mi pristojni i demokratski nastrojeni ljudi), a i za njegovo dobro, ......da se ne iskompleksira, pa da nam padne u depresiju, a to košta, treba onda tražit drugog, a niko se ne otima.Koristan idiot je umeren, stabilan i racionalan, pa čak i prilagodljiv, do te mere da se može upotrebiti i kao čiviluk, ili drugi deo kancelarijsko-radioničkog nameštaja.Umeren, jer je verovatno svestan da je koristan, do nekih granica, stabilan, jer ga možeš i rečima a, i rektalno zloupotrebljavati, on će ostati uvek na ....visini, dubini, širini....zadatka.Racionalan, jer zna da pravilno rasporedi i svoju glupost (pa, idiot je, normalno, što ste očekivali, Ajnštajna)i vremenski, prostorno i prema zahtevima mnogobrojnih...u stvari svih....jer su mu svi i nadređeni.Divota jedna.A, idiot je .....zato što je glup, a glup je jer se nije na vreme i odgovarajući način "izborio", za neke bolje pozicije, kod rukovodećih struktura, mentalno ili analno, nekad je razlika mala, ili je u pitanju kombinacija, pa kad šta upali, ali je to ko "7" na loto-u.I zašto je idiot, dobro pitanje, pored svih drugih načina, da se izbegne ovo zvanje, nema najvažnije....NIJE UGLEDAN.Tu se ne podrazumeva (mislim na ugled), neka pamet, inteligencija, osim sna lažljiv, način da se zgrne, il obrne neka lova, i stekne kapital, a ako imaš kapital=ugled, od političkog, političari ti zanose testise u krivini, u toaletu posle obavljene male ili velike nužde, (nije važno kako i čime), higijenski ti doteraju određene delove tela koji su bili u upotrebi.Ako si ugledan, možeš lupetati, podrigivati, "puštati vetar" i za stolom, još će i sa odobravanjem da ti aplaudiraju, shvatajući da je to ipak deo tebe i tvoje ličnosti, kojoj se oni dive (dok ih finansiraš, i izmuzavaju te, ali suptilno i marketinški nežno, ko Pavlovićeva krema)..i ne možeš bit idiot i da jesi, ne daju ti ljudi, nevolja jedna.

Koristan idiot može da se uteši da će jednog dana ako, neko bude (ne)raspoložen i kandidat za Malteškog Viteza, pa da ti oda priznanje(jer ne košta ništa, put ionako sam plaćaš, a, o dnevnici samo sanjaj) može biti ....pa ne Vitez ali neka četvoronožna životinja, tipa magarac, ili slično.

I, na kraju, gde padne svaki koristan idiot?

Nešto,i negde da se nađe, u "nevreme", znači nisu ga na vreme sklonili, pred nekim, važnim gostom, kaže il uradi nešto pametno.....i ode ti sav trud oko idiotarije, shvate da si pametan, konkurentan, pronicljiv,

radan, inventivan, pa čak imaš i lidersko-organizacione sposobnosti,što je i prije bilo, ali onda si bio običan mali, lokalni korisni idiot, a sad....sad si pretnja, našoj gluposti, lenjosti, bezidejnosti, i svim .........našim stečenim pozicijama.Gotovo, ne očekuj medalje, već nož u leđa, ne očekuj pohvale, nego podmetanje nogu, ne očekuj unapređenje, i da će se tvoje ideje ma koliko bile pametne i racionalno-štedljive, ili prisvojiti neko drugi, ili prestaješ biti i koristan sad kad si na svoju nesreću(a, tako su te prije lepo sažaljevali...) pokazao da si pametan.
*********************************
Hvala što ste nam se javili,

više sreće idući put...bip...bip..automat za sreću, telefonski..
***********************************
idiote.zato prvo pročitaj gornji tekst, pa razmisli hoćeš li biti i ostati koristan idiot, ili si stvoren za krupnije stvari u ovome životu.

Književnik Phil Bosmans je napisao jednu pesmu, dobru,

koja mi je bila inspiracija.......
Ima ljudi koji nikada nisu primili
ni jednu riječ priznanja,
nikada nisu primili
ljubaznu pohvalu.
Rade najteže poslove
i svatko to smatra
po sebi razumljivim.
Posve tiho obavljaju tisuću
malih stvari
u kući, u uredu, u pogonu.
I nikoga nema to da vidi.
Ali, ako samo jednom nije tako
ili ako učine koji krivi korak,
tada svatko to vidi.
Broje im se pogreške
i stavljaju na grbaču.
Zato previše ljudi ide pogrbljeno
u društvu koje ne traži
spremnost za pomaganje i dobrotu,
pouzdanost i vjernost.
Previše se ljudi osjeća
isključeno i otpisano.
Nemaju više nikakve radosti u poslu,
ali ni radosti za život.
Potišteni ljudi kao da su se nasukali
i ne znaju kako dalje.
Oni moraju dobiti krila.
S krilima život postaje lakši.
S krilima sve postaje poletnije.
Riječ priznanja može dati krila.
Pohvala je poput opruge.
Pohvaliti od vremena do vremena,
i ljudi će dobiti krila.
Phil Bosmans


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 20 kol 2013 10:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
nastavak, onog surovo i sirovo istinitog teksta iz života,
malih ljudi.....
Važnost novca u odgoju djeteta

Društvo, Obitelj



Novac i odgoj

Teška tema? Apsolutno! Zašto? Zato što nam je nametnut osjećaj krivnje ako ga nemamo…Tko nam ga je nametnuo? E, u to baš nisam sigurna. Vjerujem da je nametnuto krivom percepcijom nas samih i odgoja koje ide s koljena na koljeno. Društvo? Društvo je termin kojim se koristimo umjesto da kažemo JA I ONI SLIČNI MENl. Vrijeme je da prestanemo doživljavati društvo kao nekakav skup nekakvih ljudi koji nisu dio nas i koji eto nemaju nikakve veze s nama, ali eto mi smo nemoćni da tu išta napravimo. Dakle društvo kao pojam ne prihvaćam, osim ako se ne smatrate dio tog društva i ne priznate svoju odgovornost u njemu.

Dakle….novac… Ah, ti papirići koji nam zagorčavaju život kad ih nemamo ili uljepšaju i olakšaju neke trenutke kada ih imamo. Ne pada mi na pamet umanjiti važnost novca u današnjem vremenu, jer živimo u apsolutno materijalističkom svijetu koji smo SAMI STVORILI !!!

Vratimo se mi na odgoj… Dakle, zašto kao roditelji mislimo da ne smijemo djetetu reći da nemamo novca za nešto što on u tom trenutku hoće? Molim Vas ako netko ima odgovor da mi ga da kasnije u komentaru, jer ja ovo zaista ne razumijem. Mislim pokušat ću, ali ne znam hoću li uspjeti. Znam jako puno roditelja koji se srame reći svome djetetu da u određenom trenutku nemaju novca, pa smišljaju razne laži i obmane zašto mu u tom trenutku neće nešto kupiti. Zašto lagati, kad je u tom trenutku jedina istina, da tog novca nemate! Ljudi moji, prikazujući djetetu da svaki put imate novca za njegove želje, ne učite ga njegovoj važnosti! Ne možete sutra kriviti dijete koje ćete razmaziti i koje će sve više i više zahtjevati da mu ga date, ako ga nikada niste naučili da za taj novac vi trebate raditi. Svaka čast roditeljima kojima se to nikada ne događa, nadam se da ste sretni, posebno se nadam da radite ono što volite, jer tada su vaša primanja zapravo šlag na torti vašeg života, ali tim istima poručujem da ozbiljno porazmisle čine li zapravo djeci uslugu ili im otežavaju život u budućnosti kupujući im sve što požele…ali to je tema za jedan drugi tekst.

Nemojte se sramiti reći da nemate. Na taj način osvještavate dijete da je novac nešto što se može imati i nemati. Učite ih da cijene njegovu vrijednost. Učite ih životu kakav zapravo jest. Znate li što je mene maksimalno osvjestilo? Priče poznatih i slavnih ljudi koji danas kada pričaju o svom djetinjstvu, pričaju o siromaštvu u kojem su živjeli. Ne o nesreći ili tuzi, već o materijalnom statusu. Svi su oni imali poriv uspjeti, stvoriti nešto i prve stvari koje su kupili bili su domovi svojim roditeljima. Većina rođenih sa zlatnom žlicom u ustima, danas su narkomani, alkoholičari po rehabilitacijskim centrima, sramote svojih obitelji koji se pitaju “Gdje smo pogriješili, a sve smo im pružili?!” Niste gospodo draga. Niste ih učili vrijednosti zarađenog novca i tome kako više vrijedi 1 zarađena kuna nego 1000 darovanih. Naravno, ovo se ne odnosi na sve, ali na većinu nažalost da.

Dragi roditelji, nemojte se sramiti reći da nemate. Mislite li zaista da je sretnije ono dijete koje ima plazmu u sobi? Touch mobitel sa 8 godina, kojima zubić vila donosi 100 kn pod jastuk? Što zapravo ti roditelji uče svoju djecu? Ne uče ih ničemu. Samo ih POKUŠAVAJU učiniti sretnima. Naglasila sam pokušavaju, jer nisu ni oni sigurni uspjevaju li u tome. I onda se iznenade kada to dijete traži sve više i više! Pa nije problem u djetetu. Vi mu cijelo vrijeme šaljete poruku, ima se dušo!

Dakle prestanite se gristi i kriviti za nešto što je NORMALNO! Pogledajte malo oko sebe i shvatit ćete da je ponekad nemati i reći da nemate najveći blagoslov…

Jer jedino ono što nikada ne biste smjeli reći da nemate je ljubav za njih….sve drugo je prolazno i manje važno…. 

Pozdrav od ekipe ” SAFARI DUHA!”
palotinci,

***************************************************
Bogu hvala, djecu nisam planirao

Obitelj

palotinci, razmišljanja


Trudnoća

“A to ste planirali?”, znaju me ljudi pitati dok nosim bezazleno djetešce u rukama. “Da, idiote”, mislim si ja, “sve sam u životu savršeno isplanirao pa tako i djecu.” Najprije sam još početkom osamdesetih točno predvidio da će do konca tog desetljeća propasti komunizam, iako se to nije usudila proreći ni najveća ptica zlosutnica Zbigniew Brzezinski; onda sam pouzdano znao da će izbiti rat, zatim da će me mobilizirati (i to dvaput), a na kraju sam i predvidio da ću u cijelom tom vrtlogu promijeniti zvanje i početi studirati ispočetka; u niz mojih iznimnih predviđanja ide i to da sam predvidio da ću svoju buduću ženu upoznati na putu u Španjolsku na koji sam otišao pukim slučajem; odmalena sam znao da će me iz jednih novina izbaciti, a da će druge biti financijski totalno neuspješne pa ću se zaposliti u Nacionalu; kruna mojih uspješnih predviđanja je iznenadna selidba i dizanje stambenog kredita uoči krize (koju sam također predvidio) .

Mislite da je Richard Fuld, kad se zaposlio na čelu Lehman Brothersa za plaću od 300 milijuna dolara, rekao dioničarima da 600 milijardi vrijednu banku planira odvesti u bankrot? Nije, a ipak je to učinio. Pa kad ni najbolje plaćeni ljudi na svijetu, s vojskama harvardskih diplomanata koji ne rade ništa drugo nego planiraju, ne vide vlak koji će ih pregaziti s udaljenosti od tri metra, zašto baš bijedni ja moram sve planirati. Reći ću vam: zato što je riječ o djeci. Pročitajte, molim vas, Deklaraciju o seksualnim pravima, proglašenu u Hong Kongu na svjetskom seksološkom kongresu 1999.

Među jedanaest prava – od onog na slobodu i užitak, preko slobode udruživanje i ponašanja, do slobode orijentacije – riječ odgovornost spominje se samo jednom, pogađate, u vezi s djecom. Logično: ako jedno dijete sprečavate da obuče poderanu majicu za školu, drugom mažete nutelu u palačinku, trećem režete slomljeni nokat, a četvrtom opipavate fontanelu jer vam se čini da je dehidriralo, onda čovjek stvarno ne stigne niti preispitati svoju seksualnu orijentaciju, a kamoli se s drugima slobodno udruživati pa da mu ponašenje lišeno odgovornosti priskrbi alternativni užitak. Planiranje djece – odnosno njihova restrikcija – tako je preduvjet seksualnih sloboda; djeca nisu posljedica seksa, nego njihova smetnja.

Programiranje donatora prije rođenja

Ali ima još nešto oko planiranja djece. Toj opsesiji nisu podlijegali samo vladari koji su se, poput Henrika VIII. i Napoleona, razvodili od supruga jer im nisu proizvele planiranog sina. Djecu s računicom donose mnogi na svijet, a kalkulacije su razne: netko želi ostaviti u nasljedstvo katedru, atelje ili ulogu Hamleta, netko obrt, kuću i grunt, a netko jednostavno želi imati pod stare dane nekoga tko će ga posluživati u bolesti i zabavljati ako nema ništa zanimljivoga na televiziji. Dvadeseto stoljeće je omogućilo roditeljima i da rađaju djecu koja će njihovim bolesnim mališanima biti donatori bubrega ili koštane srži, a dvadeset prvo je omogućilo da se takvi donatori još prije rođenja programiraju.

Prvi su to napravili u Chicagu: među nekoliko embrija oplođenih in vitro znanstvenici su izabrali da se rodi jedan s genski dovoljno kompatibilnim matičnim stanicama kako bi se spasio život njegova četverogodišnjeg brata Charlieja. Ima i u Španjolskoj takav slučaj. Da bi se malom Andresu, oboljelom od beta-talasemije, hemoglobin doveo u normalu, njegovi su roditelji odnijeli nekoliko embrija na pregled i rodili onog koji je najviše obećavao za presađivanje koštane srži.

Genetski inženjering samo je znanstveni oblik životnog inženjeringa, a kloniranje je samo ekstremni slučaj narcisoidnosti od koje su oboljeli svi planeri djece. Planer je tako zaljubljen u sebe i svoje planove da ne shvaća koliko kobno sve to može biti i kako se osjećaju djeca uhvaćena u zamku roditeljskih planova koje ne mogu ili ne žele ispuniti (u sjetnom obliku o tome je “Praznik u Rimu”, a u tragičnom “Društvo mrtvih pjesnika”). Zato, kad me sljedeći put pitate jesam li planirao djecu, reći ću vam: “Bogu hvala, ne”.

Boris Beck http://www.femina.hr


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 kol 2013 08:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Glasnik MIRA
fra Ivan Dugandžić
travanj 2011 (prepisivano uz dozvolu, gl.od.urednik,g.din Krešimir Šego, hm, valjda sam jutros s njim pričo)
Trideset godina poslije (3)
-Ako je Gospino ukazanje u Lourdes - u shvaćeno kao odgovor na izazove modernizma prije stoljeća i pol,
-ako su ukazanja u Fatimi protumačena kao odgovor na opasnost od komunizma koja se tada nadvila nad svijetom,
-zašto onda Međugorje ne shvatiti kao kao odgovor na Izazove današnjeg vremena koji su zacijelo daleko veći i složeniji od onih prethodnih
Kriza kršćanstva i pitanje Boga.

Autor spomenutog članka u njemačkome kršćanskom tjedniku "Christ in der Gegenwart", (Kršćanin u današnje vrijeme), analizira.....
(nastavit će se..
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 ruj 2013 22:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Autor spomenutoga članka u nje- mačkome kršćanskom tjedniku "Christ in der Gegenwart" ("Kr­šćanin u današnje vrijeme"), ana­lizirajući zapanjujuće rezultate ankete o sta­nju vjerskoga života među mladima i baveći se postotcima, uglavnom se zadržao na fe- nomenološkoj razini krize Crkve, ne ulaze­ći dublje u pitanje njezinih korijena. A oni su u dubokoj krizi Boga koja je plod prosvje­titeljstva s kojim je Europa suočena već ne­koliko stoljeća, a svoj vrhunac doživljava baš u naše vrijeme. Već je Drugi vatikanski sa­bor u ateizmu gledao jednu od "najozbiljni­jih činjenica ovoga vremena", jer ateizam ni­ječe "bitnu crtu ljudskoga dostojanstva" koja je u "čovjekovoj povezanosti u zajedništvo s Bogom" (GS 19,1). A koliko je ateizam uzna­predovao u tih četrdesetak godina od zavr­šetka Sabora, ne treba ni govoriti.

U svemu tome za kršćane je posebno bol­no i tragično to što taj ateizam nije nikao ni u Aziji ni u Africi, nego baš u tradicional­no kršćanskoj Europi. Do njega se nije došlo naglim prekidom s kršćanskom tradicijom i baštinom, nego polaganim gašenjem žive vjere u Boga koji je prvo uklonjen iz misli, a onda i iz životne prakse suvremenoga čo­vjeka. Poznati koncilski teolog Karl Rahner pokušava u tom ateizmu otkriti i mogućnost "čistilišta" za današnje čovječanstvo. U pro­tivnom, kako on misli, "ateizam naših dana bio bi svojeglav otpor mogućnosti da u tom čistilištu ljudsko srce sazrijeva za Boga koji je uvijek veći i drukčiji od one slike koju smo malo prije imali o njemu".

Ne moramo se složiti s Rahnerovim op­timističnim očekivanjem, ali možemo s nji­me barem dijeliti mišljenje kako se čovjek u dubini svoga bića ipak ne može pomiriti s tom Božjom odsutnošću ni potisnuti u sebi urođenu čežnju za Bogom. Promišljajući te­ološki o toj čovjekovoj čežnji za Bogom, je­dan suvremeni teolog (T. Philipp) ustvrdio je kako moderna ima poteškoća s nadom u Boga i kako u isto vrijeme čezne za njim. Kako shvatiti to što na prvi pogled izgleda proturječno? To je, zasigurno, jedan od naj­ozbiljnijih znakova našega vremena, činjeni­ca čovjekove nemoći bez Boga i u isto vrije­me tihe potrebe za njim.

Moderni čovjek bez Boga zapleo se u proturječje sa samim sobom. Kako drukči­je protumačiti oblike čovjekova ponašanja koji vode u uništenje vlastitoga života, a na globalnoj razini dovode u pitanje opstanak cijeloga svijeta? Ako je Gospino ukazanje u Lourdes-u shvaćeno kao odgovor na izazo­ve modernizma prije stoljeća i pol, i ako su ukazanja u Fatimi protumačena kao odgo­vor na opasnost od komunizma koja se tada nadvila nad svijetom, zašto onda Međugorje ne shvatiti kao odgovor na izazove današnje­ga vremena koji su zacijelo daleko veći i slo­ženiji od onih prethodnih. Za vrijeme peto­ga susreta s malom pastiricom Bernardicom Soubirous, Gospa je 21. veljače 1858. pozva­la: "molite za siromašne grješnike i podivljali svijet!" Ako je tadašnji svijet u njezinim oči­ma izgledao tako jadno, što reći za naš da našnji? A ako je Gospa tada pritekla upomoć svijetu, po kojoj logici to ne bi trebala u dale­ko većoj mjeri učiniti danas?

Gospa otkriva zašto je današnji svijet takav kad kaže: "Vi samo svojim vlastitim snagama stvarate novi svijet bez Boga i zato ste nezadovoljni i bez mira u srcu" (25. siječnja 1997.). Ta poruka ne samo da dobro pogađa stvarno stanje svijeta, nego zvuči kao optužba suvremenog čovjeka za takvo stanje.


Ima danas vrsnih analitičara modernoga potrošačkog društva koji vrlo precizno upi­ru prstom u sve njegove proturječnosti i ap­surde, ali ne mogu, nažalost, ponuditi nika­kvu perspektivu. Oni tek prognoziraju kako će potrebe za sve većom potrošnjom stalno rasti, kako će ljudske želje biti sve rafinira-

nije, ali ne skrivaju uvjerenje kako ljudi time ne će biti nimalo sretniji. Prije dvije godine u hrvatskom je prijevodu objavljena knjiga cijenjenoga francuskog filozofa Gilles-a Li- povetsky-ja, člana francuske vlade za analizu društva i Nacionalnog savjeta za programe pri ministarstvu obrazovanja, i to pod iza­zovnim naslovom "Paradoksalna sreća".

U uvodu u svoju knjigu autor današnje društvo zove "civilizacijom želje" koja funk­cionira na načelu "neprekidne stimulacije potražnje, tržišnosti i beskonačnog umnoža­vanja potreba". U tome on gleda "novu reli­giju neprekidnog poboljšanja životnih uvje­ta" koja je u posljednja dva desetljeća od negdašnjega potrošača materijalnih doba­ra stvorila - kako on kaže - "hiperpotro- šača koji žudi za emocionalnim iskustvima i većom ugodom". Čovjek kojemu je glavna životna filozofija beskrajno uživanje živo­ta, u potrazi je za stalnim oblicima užitaka. Lipovetsky kaže: "svjedoci smo širenja tr­žišta duše i njezine preobrazbe, ravnoteže i samopoštovanja, dok istodobno bujaju lije­kovi sreće. U vremenu kad je patnja lišena svakoga smisla, kad su iscrpljeni veliki tra­dicionalni referencijali, pitanje unutarnje sreće ponovno izbija na površinu, postaju­ći komercijalni segment, marketinški objekt kojeg se kupac želi domoći već spremnog za uporabu, bez napora, odmah i na bilo koji način". Nakon te doista britke analize, autor se pita: "Ide li novi potrošač bolje od svojih prethodnika putem sreće?".

U tako skiciran okvir današnjega vreme­na i suvremenoga društva vrlo je lako smje­stiti brojne Gospine poruke koje nude lijek očito teško oboljelom čovječanstvu. Ona se obraća svijetu koji "se nalazi u velikom gri­jehu" (8. listopada 1984.), "nevjernom svije­tu koji hodi u tami" (5. lipnja 1986.), kojemu "sotona - kao nikada dosad - želi pokaza­ti svoje ružno lice" (25. rujna 1991.). U broj­nim porukama naglašeno je kako je to svi­jet bez mira i radosti. Gospa otkriva zašto je današnji svijet takav kad kaže: "Vi samo svo­jim vlastitim snagama stvarate novi svijet bez Boga i zato ste nezadovoljni i bez mira u srcu" (25. siječnja 1997.). Ta poruka ne samo da dobro pogađa stvarno stanje svijeta, nego zvuči kao optužba suvremenog čovjeka za takvo stanje. U brojnim porukama naglaše­no je kako je sve što se događa u Međugorju u službi spasenja svijeta. Sve one koji prihva­ćaju njezine poruke Gospa naziva "sred­stvom u njezinim rukama za spasenje svije­ta" (25. ožujka 1994.).

Vratiti Bogu mjesto koje mu pripada Bez obzira na to što su u Gospinim poruka­ma najčešće zastupljene poruke mira, obra­ćenja, pokore, posta, molitve, čitanja Svetoga pisma, zajednički cilj koji se preko njih želi postići jest ponovno vratiti Boga u središte čovjekova života. Pojedini teolozi znaju reći kako su te poruke odveć usmjerene na po­jedinca a zanemaruju crtu povijesti spase­nja, tj. Crkvu i svijet. Njihov cilj bio bi samo pobožnost pojedinca, a ne kršćansko posla­nje u Crkvi i svijetu. Takav dojam može ste­ći samo netko tko se sporadično osvrne na te poruke, a ne prati ih u sklopu svekolikog do­gađanja kroz ovih trideset godina.

Doista, Gospa sa svojim tako brojnim po­rukama ne ide za tim da pobožne učini još pobožnijima, gomilajući njihove molitve, nego nastoji bezbožni svijet ponovno prido­biti za Boga i to pozivom Crkvi da prepozna svoje poslanje u tome svijetu i na nj odgovori. Svi pozivi pojedincima i župi Međugorje sto­je u službi toga općeg cilja. Iz sadržaja mnogih poruka nije teško zaključiti kako Gospa bez- božnost današnjega svijeta smatra njegovom najbolnijom ranom. Zato poziva: ,,U svom radu i svagdanjem životu stavite Boga na prvo mjesto" (25. prosinca 1987.). Ta se poruka u različitim varijacijama veoma često ponavlja.

Gospina poruka kojom završava cijelo jedno stoljeće a započinje novo, ima upravo programski karakter: "Vašim 'da miru i va­šom odlukom za Boga otvara vam se nova mogućnost za mir. Samo tako, draga moja djeco, ovo će vrijeme, ovo stoljeće, za vas biti vrijeme mira i blagostanja. Zato dajte ma­lom, novorođenom Isusu prvo mjesto u svo­me životu a on će vas voditi putem spasenja" (25. prosinca 1999.). Koliko god se Gospa preko vidjelaca neposredno obraća pojedin­cima koji prihvaćaju njezine poruke, ovdje je jasno da pred očima ima čitavi svijet i njego­vu povijest. O tome zorno govore izrazi "sto­ljeće", "vrijeme mira", "put spasenja". A po­jedinci su sredstvo u njezinoj ruci da se to ostvari. Ni Isus se nije obraćao narodu kao takvomu, nego pojedincima koje je pozivao na obraćenje.
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 ruj 2013 07:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Slika

Slika
ljubav je snaga mira: gdje ima ljubavi
nema potrebe za "mirovnim snagama"...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ruj 2013 22:57 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
SKICE JEDNOG SVEĆENIKA
"Na svoj rođendan velečasni Sebastian se probudio s ne­kom tugom u srcu. Nije bilo razloga, ali... Znao je da ima mnogo više razloga za radost, jer velik je uspjeh doživjeti sedamdesetu. Mnogih iz njegove generacije više nema. Ostali su tek u maglovitu sjećanju. Poput sjena koje nestaju s prvim oblakom. Ali jutarnje se tuge teško osloboditi. Iz iskustva je znao da s takvim raspoloženjima tre­ba biti strpljiv. Kad te obujmi mrak, dobro je pričekati svanuće.

Prisjeća se kako ga je prije nekoliko godina izne­nada usred noći slomio srčani udar. Bilo je oko 2 sata ujutro. Ležao je u hodniku ispred operacijske sale u bolničkim kolicima pokriven tek bijelom plahtom. Prolazili su liječnici i kao usput gledali njegov "karton" te zabrinuto mahali glavom. Reče mu jedan od njih da s takvim stanjem ne će doživjeti svitanje. Bio je pri punoj svijesti i dobro je razumio o čemu je riječ. Ipak u njemu nije bilo nimalo nemira ili panike. Ni trunka straha. Ili nekog žala što je smrt tako bliza. Vrtio je u mašti film svoga života i osjećao se zadovoljan. Nekako ispunjen. Proteklih nešto više od šezdeset godina vrlo bogatog i sadržajnog života brzo je prošlo. Nisu to bogzna kakve godine. Pokosilo ga usred posla, na važnim položajima u firmi i društvu. U sjećanje su mu navirali samo lijepi i uspješni časovi života. Oni što ih je nesebično poklanjao drugima i sam dobivao u obilju. Svaki je takav uspjeh iziskivao određenu hrabrost, prisebnost i stvaralački napor. Nauživao se razočaranja, ali mnogo više zadovoljstava. Te radosti kao da su svojim svjetlom izbrisale sve ono ružno što je doživio. Tada je shvatio kako je svjetlo sebedarja u ljubavi jače od svakoga zla. Uvjerio se u to na svojem iskustvu. Bio je ispunjen mirom. Da mu je život tada završio, umro bi zahvaćen osjećajem ispunjenosti. Zaista. Kad je to poslije pokušao ispričati drugima, jedva su mu vjerovali. Zapravo, danas, s odmakom od nekoliko godina, te tre­nutke pred vratima smrti doživljava kao potvrdu

dotadašnjeg života. Rekli bi: "Isplatilo se živjeti." Gotovo sve bi ponovio. I ljude koji su ga pratili od djetinjstva do sada. Doduše, neke koje mu je život nanio ne bi više volio susresti. Zbog boli koju su mu zadavali. Ali, ne zna cijeniti radost i doživjeti vrhunce sreće onaj koji nikad nije osjetio ponor boli. Život je poput gorskog lanca satkanog od cvjetnih proplanaka, osunčanih vrhova, tamnih ponora i prostranih dolina što se gube u maglo­vitu obzorju. U njemu je najvažnije sačuvati dječju znatiželju, mladenački polet i zrelu ustraj­nost. Nikada ne treba stati zbog problema. Pro­blemi nisu tu da čovjeka zaustave na putu, nego da se, rješavajući ih, dođe do zadanog cilja. A, napredujući prema cilju, nikad se ne smije zabo­raviti da svaki život svoj puni smisao i sreću doseže u nesebičnom sebedarju. Kad se previše bavimo sobom, vrtimo oko sebe, pretvaramo se u zamršeno klupko koje ne služi ničemu. To se zove promašeni život. Takav osjećaj nije mu tada do­lazio ni u dalekoj primisli.

Tupa mu je bol razdirala mišiće u ramenima. Pred svitanje su mu izveli kirurški zahvat uz lokalnu anesteziju. Rekli su mu da ima sreću što je dežurna kirurginja najbolja na tom području. Svega je bio svjestan. Tup. Krv je šiknula u mišiće i bol je istog trenutka prestala. Ostala je samo neobična slabost od koje se još tjednima opo­ravljao. S tugom je zamišljao kako vjerojatno više nikada ne će zapjevati. A pjesmu je volio iznad svega. Veselio se posjetima prijatelja. Osobito nekima. Onih koji su se svojedobno zaklinjali u svoju humanost i solidarnost nije bilo. Ta ga je spoznaja malo žalostila, ali i otrijeznila. U takvim trenutcima ostanu samo oni koji iskreno vole. Shvatio je kako se puno i previše govori o ljubavi, a da je tek ostvarena ljubav, ljubav na djelu, lijek svakomu srcu. Bio je sretan da ima prijatelje koji su u onim teškim trenutcima iskreno stajali uz njega. Oni su ga zapravo izliječili. Naučio je ko­lika je to radost biti s onima koji te vole. Dotada ta mu je spoznaja bila tek na razini teorijske ra-

sprave. Sada bi se razveselio i samom sjećanju na to iskustvo.

Sada je u zasluženoj mirovini, bogat snažnim iskustvom i daleko od nekadašnjih odgovornosti, strepnji i napetosti. Život mu se odjednom iz ne­mirne brzice pretvorio u mirnu rijeku koja nezau­stavljivo teče prema moru vječnosti. Okružen cvijećem što obilno cvate zahvaljujući njegovoj brizi, uz šumovite brežuljke što se poput morskih valova naslagaše oko kuće, malokad razmišlja o prijašnjem životu. On mu se sada čini kao ne­stvaran san. Potrebe su mu se smanjile i veseli se kad zasluženu mirovinu može podijeliti s drugi­ma, svjestan da mu je ovaj, "drugi" život darovan, pokušava živjeti u skladu s onim snažnim do­življajem uoči operacije. U svjetlosti.

Prije dva desetljeća prijatelju i suradniku u apo­stolskim zadatcima na njegovoj je samrti obećao da će voditi brigu o njegovoj dječici. Domovinski je rat tek započeo i nesigurnost je bila velika. Trudio se da im ispuni barem osnovne potrebe za život. Koliko je mogao. Dovoljno blizu da osjeti potrebe a dovoljno daleko da ijn ničim ne uvje­tuje. S vremenom su mu postala najdraža i najbliža bića u životu. Promatrao je kako rastu i radovao se svakomu njihovom uspjehu. Tugovao je zbog neuspjeha. Kao da su njegovi. Zapravo, hoćeš-nećeš, i bili su njegovi. Pratio ih je kroz mladenačka lutanja i s velikom radošću dovo­dio pred oltar na vjenčanje. Onda su zareda­la krštenja njihove dječice koju je doživljavao kao neku vrstu svojih unuka. Radovao se njihovoj ra- zigranosti i čudio se ozbiljnim pitanja kojima su ga obasipa­li. To mu je ispunjalo život.

Osobito sada kad u miru živi svoju starost. Cesto misli na njih, a uživa kad ga posjećuju.

Dok se spremao na svoje svećeničko zvanje, nije slu­tio život u takvoj blizini dra­gih ljudi i s toliko toplih osjećaja koji su mu donosili

radost u odabranom pozivu. Trebalo se samo odJ baciti neke oklope i osloboditi se za davanje. I za primanje. Ljubav je i jedno i drugo. A najviše umanjivanje. Sebe. Shvatio je dosta kasno: ljudi trebaju nas, a ne naše sposobnosti, savjete ili da­rove... Lakše je davati darove. A dati sebe je teško. Malobrojni uspiju.

Danas na rođendan neki su ga se i sjetili.

Spustila se večer kad su mu došli oni koje je pra­tio od djetinjstva. S dječicom koja su mu se iskre­no radovala. I on njima. Bili su mu zapravo naj­draži gosti. Darovali su mu sliku anđela. Izrađena od plavog konca. Poput crteža. Bila je umotana u prozirnu foliju zavezanu ukrasnom vrpcom. Ob­radovao se daru i stavio ga uz druge darove. Kad su otišli odmotao je darove i razgledao ih. Uglav­nom korisno rublje. Sliku s anđelom nije odmo­tao, nego ju je odložio u ladicu. Ta, kamo da po­stavi toga skromnog anđela? Nije bilo mjesta za njega. Na zidovima su mu visjele vrijedne umjet­ničke slike koje je skupljao tijekom života. I tako, s vremenom je zaboravio na toga skromnog an­đela od plavog konca.

Jučer je, nakon nekoliko mjeseci, slučajno otvorio ladicu s odloženim uspomenama. Na vrhu je bila uokvirena slika neraspakiranog anđela. Odmotao je prozirnu foliju iz koje je ispao mali žuti papirić. Pokupio ga je s poda i zanijemio od iznenađenja. Ne sjeća se da mu itko u životu uputio tako divne riječi. Oči su mu se zamutile suzama ganuća. Na papiriću je pisalo: Dragom našem anđelu koji nas vjerno prati. Sretan roćkasi P. S. Prati nas i dalje.

Skinuo je dragocjeni križ od ebanovine što je visio na počasnom mjestu iznad kreveta i postavio sliku anđela od pla­vog konca. S papirićem. Svako jutro čim se probudi pogled mu svrne na anđela i žuti papirić: Dragom našem anđelu. Otada mu svaki dan počne s radošću.


P. Tonči TRSTENJAK, Dl
Glasnik Srca Isusova i Marijina
Slika

Dopusti si da možeš šutjeti
dopusti si da ne znaš
dospusti si da padaš
dopusti si da te boli
dopusti si da plačeš
dopusti si da budeš slab

Bog od tebe ne traži savršenost, jer zna da si čovjek
Bog računa na tvoje slabosti, mane, nedostatke
ali ono što također ti trebaš znati je
da
tvoje slabosti u Njemu postaju jakosti
tvoje mane postaju tvoje vrline
tvoji padovi odskočne daske
tvoje boli oaze mira
tvoje suze oslobođenje
tvoja bijeda tvoja veličina

a
samo ako Njemu pustiš da u tebi živi
ako Mu dopustiš,
kako god ti teško bilo
kako god ti se nešto ne dalo
da dopustiš da te upotriijebi
preko
riječi, osmijeha pogleda, zagrljaja
i
tada,
drugi ne vide tvoju bijedu i slabost,
nego vide Boga, ljubitelja ljudi - u tebi!
Dopusti Mu da u tebi živi i diše
BTB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 ruj 2013 08:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2012 09:23
Postovi: 167
Lokacija: bih
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Predivno ,Cirenac Btb.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 lis 2013 18:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Dat ću ti ono što želiš. Vodit ću te u samoću. Vodit ću te putem koji ne možeš nikako razumjeti, jer želim da to bude najbrži put.

Stoga će sve stvari oko tebe biti protiv tebe, kako bi te se odrekle, kako bi te povrijedile, kako bi ti nanijele bol. I dovele te u samoću.

Zbog njihova neprijateljstva, uskoro ćeš ostati sam. Oni će te izbaciti, odagnati, odreći te se i bit ćeš sam.

Sve što te dotakne opeći će te, i ti ćeš povući ruku u boli, sve dok se ne povučeš iz svega. Tada ćeš biti sasvim sam.

Sve što se može željeti opržit će te, i spaliti ranu željezom, i ti ćeš u boli pobjeći, kako bi bio sam. Svaka stvorena radost doći će ti samo kao bol, i okanit ćeš se svih radosti i ostat ćeš sam. Sve dobre stvari koje drugi ljudi vole i žele i traže doći će k tebi, ali samo kao ubojice da te odvoje od svijeta i njegovih radosti.

Tebe će hvaliti, a to će biti kao da goriš na lomači. Voljet će te, i ubiti tvoje srce i odvesti te u pustinju.

Imat ćeš darove, koji će te slomiti svojim teretom. Imat ćeš zadovoljstvo molitve, i stvarat će ti muku, i bježat ćeš od nje.

A kada te budu malo hvalili i malo voljeli, ja ću ti oduzeti sve tvoje darove i svu tvoju ljubav i svaku tvoju pohvalu i ti ćeš biti potpuno zaboravljen i napušten i bit ćeš ništa, mrtva stvar, odbačena. I toga dana počet ćeš posjedovati samoću koju si tako dugo želio. A tvoja će samoća donijeti ogroman plod u dušama ljudi koje nećeš nikada vidjeti na zemlji.

Nemoj pitati kad će to biti ili gdje će to biti ili kako će to biti: na planini, u zatvoru, u pustinji ili koncentracionom logoru, u bolnici ili u Getsemaniju. To nije važno. Zato me nemoj pitati, jer ti neću reći i nećeš znati sve dok ne uđeš u to.

Ali okusit ćeš pravu samoću moje boli i moga siromaštva i ja ću te voditi do hrama moje radosti i ti ćeš umrijeti u Meni i naći sve stvari u Mojoj milosti koja te je stvorila za ovu svrhu i dovela te od Pradesa do Bermuda, od Sv. Antonina do Oakhama i Londona, od Cambridgea i Rima do New Yorka i Columbije, od Corpusa Christija i Sv. Bonaventure do cistercitske opatije siromašnih ljudi koji rade u Getsemaniju:

Da možeš postati brat Božji i naučiti poznavati Krista spaljenih ljudi.



T. Merton, “Gora sa sedam krugova"Slika

Neizbježnost križa

Križ je realnost u svakome ljudskom životu.
Ali sve manje ljudi izlazi s njime na kraj.
Više ga ne prihvaćaju, ne mogu ga podnijeti.

A ipak, izbora nemaš.

Ili ćeš nositi svoj križ, ili će te križ satrti.
A nosit ćeš ga moći jedino ako naučiš shvaćati smisao i zadaću križa.

Križ će te vratiti natrag k tvojoj istini, k onoj pravoj mjeri siromašna, slaba, ranjiva, malena ljudskoga djeteta.

Križ je kao antena preko koje ti Bog šalje svoju poruku.
Pogledaj na križ Velikoga petka.
On te neće osloboditi tvoga trpljenja, ali će te otkupiti od besmislenosti trpljenja.

Pobrini se dobro za svoje tijelo, ali se prije svega pobrini za svoje srce i svoj duh.

Phil Bosmans
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 161 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 ... 17  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 20 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr