Ako pogledate križ, vidjet ćete kako su Isusove ruke raširene,
jer vas želi zagrliti.
Glava mu je nagnuta, jer vas želi poljubiti.
Srce mu krvari, jer vas želi primiti u nj.
Stoga, kada se osjećate sami i u duhovnoj suhoći,
pogledajte križ: bol. trpljenje, poniženje, razočaranje, usamljenost,
nisu drugo doli prigode za solidariziranje
s onima koji se, poput vas, osjećaju sami,
tužni ili napušteni.
Majka Terezija*********************************************
*****************************************************
https://scontent-a-ams.xx.fbcdn.net/hph ... 6952_n.jpg*************************************************
*****************************************************
Pijateljstvo
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
Halil Džubran
Leptir i gusjenica
Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se. Nitko se nije s njom družio, a još manje bi se s njom igrao.
Njezino jedino zadovoljstvo bilo je popeti se na drvo i promatrati leptire. Dala bi sve na svijetu da može letjeti poput njim. Satima bi ih promatrala. A kad bi sišla na zemlju, čula bi opet uobičajena ruganja i prijetnje. Umorna od svega toga, odluči popeti se na vrh stabla gdje je nitko neće pronaći i nikad se više ne vratiti na zemlju.
Jednog dana neki leptir, da se odmori, sleti na granu na kojoj je bila gusjenica. Ona mu se približi, i zapodjenuše razgovor. Tako su postali veliki prijatelji, svaki bi dan našli vremena da budu zajedno i popričaju. Nakon nekog vremena gusjenica upita:
- Zašto si pristao biti moj prijatelj kad me nitko ne voli, jer sam svakome odvratna?
Leptir joj odgovori: - Za prijatelje nije važno kako netko izgleda, nego koliko dobrote ima u sebi.
Gusjenica je bila jako zadovoljna, jer je pronašla pravog prijatelja. Bila je toliko sretna da je jedne noći, dok je spavala na vrhu nekog stabla, osjetila kako joj se tijelo preobražava. Sljedećeg jutra postala je prekrasan leptir kakva svijet još nije vidio. Kad ju je njezin prijatelj leptir došao posjetiti, primijeti tu divnu promjenu i bijaše veoma zadovoljan te joj reče:
- Sada si pokazala ljepotu i dobrotu koju si nosila u sebi.
Oboje su zajedno odlepršali. Od tada, kad god bi našli tužnu gusjenicu na vrhu drveta, spustili bi se k njoj, a nakon toga ponovila bi se ista priča.
izvor,
http://www.nadbiskupija-split.com/kateh ... eptir.html ***********************************
-A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
-Pronađi nekoga ko se ne plaši da ti kaže da mu nedostaješ. Nekoga ko zna da ti nisi savršena, ali se prema tebi ophodi kao da jesi. Nekoga čiji je najveći strah da tebe izgubi. Nekoga ko svoje srce daje bez uslovljavanja. Nekoga ko ti kaže “Volim te!” i to misli. Na kraju, ali nikako najmanje važno, nađi nekoga kome neće smetati da se probudi kraj tebe jednog jutra, da te vidi sa borama i sijedom kosom, ali će te bez obzira na to voljeti
******************************
Volim te zauvijek
Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.
Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u dvogodišnjaka i trčao po cijeloj kući. Skidao je sve knjige s polica. Izvlačio je svu hranu iz hladnjaka i čak je uzeo sat svoje majke, bacio ga u WC školjku i povukao vodu. Ponekad bi njegova majka rekla:
“Ovaj klinac me naprosto IZLUĐUJE!”
Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.
Taj mali dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u devetogodišnjaka. I nikad nije htio doći kući na večeru, nikad se nije htio okupati, a kada bi baka došla u posjetu on bi uvijek govorio proste riječi. Ponekad ga je njegova majka htjela prodati zoološkom vrtu!
Ali u noći, kada bi taj devetogodišnjak spavao, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.
Dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u tinejdžera. Imao je čudne prijatelje i oblačio je čudnu odjeću i slušao je čudnu muziku.
Ponekad bi njegova majka mislila da ona živi u zoološkom vrtu!
Ali u noći, kada bi taj tinejdžer spavao, majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.
Taj tinejdžer je rastao. On je rastao i rastao i rastao. On je narastao u odraslog čovjeka. Iselio se iz svog doma i preselio u kuću na drugom kraju grada.
Ali ponekad, u tamnim noćima, majka bi sjela u svoj auto i odvezla se na drugi kraj grada.
majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.
Ali majka je starila i starila i starila. Jednog dana nazvala je svog sina i rekla, “Dođi me vidjeti jer sam jako stara i bolesna.”
I njen sin ju je došao vidjeti.
Kada je ušao na vrata ona je pokušala pjevati pjesmu. Pjevala je:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno...
Ali nije ju mogla dovršiti jer je bila prestara i prebolesna.
Sin je prišao svojoj majci.
Podignuo ju je u naručje i ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
I pjevao je ovu pjesmu:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živ
moja Mama ćeš biti.
Kada je sin tu večer došao svojoj kući, stajao je dugo vremena na vrhu stepenica. Onda je ušao u sobu gdje je spavala njegova mala beba. On ju je podignuo u naručje i veoma polako ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
I dok ju je ljuljao, on je pjevao:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živ
moja beba ćeš biti.
Robert Munch
********************************
***********************************
ruke moje nevine, kršćanske...
ruke moje nevine, kršćanske..
sebi.. koji nemam ;
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
.jer..;
punina je moja prazna..
.već dugo..
.samo ljuštura njena stoji..
.s mojim imenom ..
.na pročelju..
.da se zna
..da sam bio.. tu..
.a tamo trojanski konj..
..njemo strši u sredini..
.s kojim sam..
.na prevaru ušo¨..
..u nutrinu..
..i opljačko¨ je…
.sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
..jer..
..osmijeh dvorske lude..
..nema tri sloja..
..da sve prekrije…već;
.samo jedan bijedan..
..prvi.;
..koji niti rane cjeliva..
..niti boli…
..samo odjekuje…
.. u predgrađima srca…
.bljutavo..
.sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
..jer;
..lud sam od ljubomore..
..kipim od zavisti..
..bijesnim zbog slabosti..
..preračunavam darove tuđe…
..zbrajajući poklonjene Ushite
..a gdje je moje ?…gdje je moje ..?
..ushićenje zemaljsko…?.
..eto ti ga.. izdajniče..
.šutnja je tvoj Ushit..
..i klepet je tvoj Ushit..
..pa se skrijem ko vuk u jazbinu…
.da rane svoje zaližem..
..u tišini..
..klepećući sam sebi..
sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
.jer..;
..ne pada suza da zalije brijeg..
..već da vuku sakrije trag..
.jer ;
..ne ljubi čovjek, samo da ljubi..
..već zbraja svaki ljubavni dar…
..jer;
..ne dariva čovjek od nutrine svoje..
..već samo okrajke treslovine..
.jer;
. čovjek je čovjeku …brat..
..a brata ..bratu..vuk…
..pa kako ćemo onda dalje…?
..kršćanin je, kršćaninu .. brat
.i .ljubav je… ljubavi ..brat…
..a OTKUD ONDA..
..u našim srcima RAT..
..jer kršćanin je kršćaninu..brat..
.a i svak ..nam je brat..
..pa makar nije ni pozvan..
..niti naš svat..
sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
..plačem
…plačem pred Gozbom Jaganjčevom..
..jer niti jedan ljudov ..
. nije je dostojan primiti..
..dostojni smo primiti..
...samo pelina gorkog…
..i vrućeg sumpora..
Sodomskog i Gomorskog..
..a ipak primamo Mane nebeske..
..i suze nebeske radosnice,
...miju nam lice…
..Besplatno i Bezuvjetno…
..to Beskrajno Božansko Milosrđe..
..začinjeno krvlju srca Kristova nevina..
..duše spašava…duše spašava..duše spašava..
..i srca zemaljska i hladna..cjeliva..
..ljubavlju..ljubavlju..ljubavlju..
.zato..
.ne plačimo jedni nad drugima..
..dok šutimo..
.sami ..nad sobom..
sebi.. koji nemam
..nevinije ruke o sebe..
..plačem..
(matador, u areni života, palac gore, palac dolje)
************************************
KAD POČINJE UMIRANJE
Lagano umire onaj tko ne putuje,
onaj tko ne čita, onaj tko ne sluša glazbu,
onaj tko ne pronalazi zadovoljstva u sebi.
Lagano umire onaj tko uništava vlastitu ljubav,
... onaj tko ne prihvaća pomoć.
lagano umire onaj tko se pretvara u roba navike,
postavljajući svaki dan ista ograničenja.
Onaj tko ne mijenja rutinu.
Onaj tko se ne usuđuje odjenuti u novu boju i
ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj tko bježi od napuštenih srdaca.
Lagano umire onaj tko ne mijenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom; onaj tko se ne želi odreći sigunrosti zbog nesigurnosti
i tko ne ide za svojim snovima; onaj tko si neće dopustiti niti jednom u životu
pobjeći od smislenih savjeta...
ŽIVI DANAS! RISKIRAJ DANAS! UČINI DANAS!
NE DOPUSTI LAGANO UMIRANJE!
I NE ZABORAVIT BITI SRETAN.
Pablo Neruda
***********************************
Molitva blagoslova
Bože Sveti, natopi me blagoslovom, kao što kiša natapa suhu zemlju.
Blagoslovi čas mog začeća, rođenja i sv. krštenja i sve dane djetinjstva moga.
Blagoslovi primanje sv. Potvrde i dane mladosti moje.
Blagoslovi čas sv. Ženidbe i cijelo vrijeme bračnog života.
Blagoslovi moje trudnoće rađanja i odgoja moje djece.
Blagoslovi moju djecu i potomke, obilno ih blagoslovi Gospode.
Blagoslovi moju rodbinu, prijatelje i znance i moj odnos sa njima.
Bože Sveti, natopi nas blagoslovom, kao što kiša natapa suhu zemlju.
Blagoslovi moj rad, molitve i dobra djela da budu na Tvoju slavu.
Blagoslovi molitvene zajednice kojima pripadam da rastu u milosti Tvojoj.
Blagoslovi slušanje Tvojih riječi da ih provedem u djela.
Blagoslovi moje blagovanje Euharistije da mi bude na spasenje.
Blagoslovi moja putovanja da me dovedu do određenog cilja
Blagoslovi i moj odmor da to bude vrijeme provedeno s Tobom.
Bože Sveti, natopi nas blagoslovom, kao što kiša napata suhu zemlju.
Blagoslovi moju prošlost, sadašnjost i budućnost da vršim Tvoju volju.
Blagoslovi me i onda kad Te iznevjerim i griješim i budi mi milostv.
Blagoslovi moje kušnje i križeve da me još više približe k Tebi.
Blagoslovi sve one koji su mi teški da ih ljubim od srca.
Blagoslovi i one koje sam povrijedio da mi oproste, kao ti Bože.
Blagoslovi i čas moje smrti i uvedi me u vječno prebivalište sviju svetih.
Amen!!!]**********************************************
Bog je Mir i Mir je Bog u čovjekovom Srcu. Nema Mira bez Boga, kao što nema ni Boga bez Mira. Uistinu, Mir je čovjeku darovani Bog, kojeg čovjek svojom slobodom prima ili odbija. Alternativa Miru ne postoji. Nije čak ni rat, kao nešto što stoji nasuprot Miru, ne prije je to ništavilo. Odsutnost Boga u čovjeku je odsutnost Mira u njemu samome, a zbog čovjeka i u svijetu. Mir ne možemo zaslužiti, nego samo dobiti na Dar. Dar se pak ne može dobiti, ako mu se čovjek ne otvori. Otvoriti mu se možemo po Vjeri, a vjerovati ne možemo bez Milosti. Milost pak ne možemo zadržati, ako s njom ne surađujemo.http://www.velecasnisudac.com/rijec/med ... meditacije
https://www.youtube.com/watch?v=PC-Y3sijJTI