www.tebe-trazim.com

Što iskusni đavao savjetuje mlađem u napastovanju ljudi?


“Postoje dvije, podjednako zastupljene i oprečne pogreške u koje naš rod može upasti kad se radi o đavlima. Jedna je nijekati njihovo postojanje. Druga je vjerovati i pokazivati za njih pretjerano i bolesno zanimanje. Sami đavli jednako se vesele objema ovim zabludama i s jednakim zadovoljstvom pozdravljaju i materijaliste i poklonike crne magije”, napisao je u predgovoru svoje hit knjige „Pisma starijeg đavla mlađem“ engleski pisac Clive Staples Lewis.
Prigodom 50. obljetnice smrti ovog briljantnog kršćanskog autora, objavljujemo ulomak iz spomenute knjige čiji su glavni likovi mladi đavao Wormwood i njegov stric Screwtape koji svojega nećaka nizom pisama poučava kako upropastiti mladog g. Spikea – tipičnog predstavnika mnogih vjernika.

Što iskusni đavao savjetuje mlađem u napastovanju ljudi?

Dragi moj Wormwood!

S velikim nezadovoljstvom saznao sam da je tvoj pacijent postao kršćanin. Još nema razloga za očaj. Stotine odraslih “obraćenika” opet su nam se vratile i sad su sigurno naši, nakon što su kratko vrijeme proveli u taboru Neprijatelja. Sve duhovne i tjelesne navike pacijenta još uvijek nam govore u prilog.

Jedan od naših najboljih saveznika trenutno je sama Crkva. Ali molim, shvati me ispravno! Ja naravno ne mislim na Crkvu kako je mi vidimo: proširenu u sva vremena i prostore i ukorijenjenu u vječnosti, strašnu kao vojska u nadiranju. Priznajem, pred takvom slikom Crkve i našim najhrabrijim napasnicima postaje neugodno. Ali, na sreću, ljudima je to nevidljivo. Sve što tvoj pacijent može vidjeti jest napola završena zgrada u lažnom gotskom stilu na zemljištu među novogradnjama. Kad stupi u nju, sretne najprije mesara iz susjedstva, koji mu svojim masnim rukama pruža otrcanu pjesmaricu, koju ni jedan od njih dvojice ne razumije. Uz to mu daje jadni sveščić izblijedjelih tekstova s najsitnijim slovima.

Kad zatim zauzme svoje mjesto u klupi i malo se ogleda, otkrit će da su mu susjedi upravo svi koje je do sada izbjegavao na putu. Moraš se u svom pothvatu snažno osloniti na te susjede. Pusti da njegove misli uspoređuju izraz “vi ste tijelo Kristovo” s licima što ih vidi u sljedećoj klupi. Naravno, uopće nije važno kakvi su stvarno ti ljudi u sljedećoj klupi. Možda među njima poznaješ nekoga tko je čak veliki borac u redovima Neprijatelja. To nije važno. Zahvaljujući našem Ocu u podzemlju, tvoj pacijent je budala. Dovoljno je da samo jednoga od tih susjeda čuje kako malo krivo pjeva ili nosi cipele koje stalno škripe ili ima dvostruki podvaljak ili se neobično oblači; tvoj pacijent će odmah lako povjerovati da i s vjerom toga čovjeka nešto nije u redu.

U svom sadašnjem stanju, kao što vidiš, on o kršćanima ima predodžbu koju drži duhovnom, ali koja je stvarno daleko od prave slike. Njegovo poimanje ispunjeno je togama i sandalama, siromaštvom i bosim nogama, tako da mu i samo moderno odijevanje onih što idu u crkvu postaje istinska, iako nesvjesna zapreka. Pobrini se zato da mu ta činjenica nikad ne dođe do svijesti. Ni pod koju cijenu on ne smije razmišljati kako bi zapravo kršćanin trebao izgledati. Pripazi da sve njegove predodžbe ostanu maglovite. Svim snagama ističi razočaranja i proturječnosti koje će tvoj štićenik doživljavati u prvim nedjeljama svoje pripadnosti Crkvi. Kroz takva razočaranja Neprijatelj iskušava svako ljudsko nastojanje. To se događa čak i dječaku koji, oduševljen za Odisejevu povijest, odlučuje ozbiljno učiti grčki. To se događa i mladom paru koji nakon medenog mjeseca počinje zajednički doživljavati svakidašnjicu. U svakom području života događa se izvjesno razočaranje kod prijelaza od sanjanog ideala na mukotrpni rad. Neprijatelj preuzima taj rizik na sebe jer ima čudnu namjeru da sve te male, ogavne ljudske crve učini stvorenjima koja ga, kako sam kaže, “slobodnom voljom” ljube i služe mu po “slobodnoj odluci”, kao sinovi, kako on to naziva u svojoj nepopravljivoj želji, kako bi sav duhovni svijet ponizio nenaravnom vezom s tim dvonožnim životinjama. Kako želi njihovu slobodu, odriče se da ih pukom osjećajnošću ili običajima dovede do cilja koji im je sam postavio. Prepušta im da ga “sami postignu”. I tu leži naša povoljna prilika. Ali ne zaboravi da tu leži i najveća opasnost! Ako ti ljudi uspješno prevladaju početnu duhovnu sušu, postaju sve neovisniji o svojim osjećajima i sve sigurniji protiv naših napasti.

Ovo do sada napisao sam pod pretpostavkom da ljudi u drugoj klupi u crkvi nisu dali nikakav razumni povod za razočaranje. Ako se to ipak zbilo – ako je tvoj štićenik u gospođi s blesavim šeširom prepoznao fanatičnu kartašicu, a u gospodinu sa škripavim cipelama gulikožu i lihvara bit će tvoja zadaća tim jednostavnija. Sav taj posao sastojat će se tada samo u tome da od njega udaljiš pitanje: “Ako ja, takav kakav jesam, sebe smatram kršćaninom, zašto bi onda različite mane, koje imaju ljudi u drugoj klupi, bile dokaz da njihova vjera nije ništa drugo nego laž i pretvaranje?” Možeš se zapitati je li uopće moguće od čovjekova razuma odvratiti jednu po sebi razumljivu misao. Da, Wormwood, to je moguće. Uzmi svoga štićenika čvrsto u šake i nešto tako jednostavno neće mu pasti na pamet. On se ne nalazi dovoljno dugo u neprijateljskom taboru da bi već poznavao istinsku poniznost. To što on, čak na koljenima, govori o svojoj vlastitoj grešnosti, nije ništa drugo nego papagajsko brbljanje. U svojoj nutrini on je potpuno uvjeren da je za svoje obraćenje dobio velik plus u glavnoj knjizi Neprijatelja. On također misli da već dokazuje veliku poniznost i skromnost kad ide u crkvu s tim samozadovoljnim, običnim “narodom“. Drži ga u tom duhovnom stanju što dulje možeš.

Tvoj odani stric Screwtape"
izvor, davno skinuto sa bitno.net
https://www.youtube.com/watch?v=QILNA2neRSY

Napasti, cijena, obraćenja,
kušnje, odupiranje i borba....
"

Talijanski glumac: Ta mala uloga Barabe u Pasiji
promijenila mi je život zauvijek



Pietro Sarubbi nije niti želio igrati epizodnu ulogu bez teksta u filmu Mela Gibsona. Ali, ta je uloga vratila Boga u njegov život

Susreo se s Melom Gibsonom dvaput. Bilo je to u vrijeme kada je australsko-američki redatelj i glumac radio casting za film o Isusu Kristu koji je htio snimiti. Pietru Sarubbi, tom poznatom talijanskom glumcu koji je u dotadašnjoj karijeri imao već niz značajnih uloga, Gibson je nudio manju, epizodnu ulogu Barabe, zločinca kojeg su Židovi željeli osloboditi umjesto Isusa.

- Umirao sam od smijeha. Ja, veliki i važni glumac da igram neku epizodnu ulogu i da uopće nemam teksta u njoj? Rekao sam Gibsonu: Nema šanse. Daj mi ulogu svetog Petra – prisjeća se Sarubbi.

Gibson, međutim, nije htio odustati. Na oba susreta svađali su se satima, a Australac je neprestano ponavljao: Bit ćeš Baraba, treba mi tvoj gnjev za tu ulogu. I Sarubbi je naposljetku pristao na tu malu, epizodnu ulogu. Koja će mu promijeniti život zauvijek i upoznati s ljubavlju i milosrđem Božjim.

Priču o tome kako je počelo njegovo obraćenje Sarubbi je ispričao u nedavnom razgovoru za poljski katolički tjednik Gosc Niedzielny. U ovom članku su najzanimljiviji dijelovi te priče koju je glumac govorio u diktafon i pero novinara Marcina Jakimowicza.

Pa kako se Sarubbi dogodilo obraćenje? Koji je to trenutak bio presudan? „Pogled u oči između dva glumca“, ispričao je Talijan. Scenu u kojoj gomila oslobađa Barabu snimali su čak dva tjedna. U toj sceni zločinac u jednom trenutku pogleda u Isusa. Taj pogled s kojim je Sarubbi pogledao u oči Jima Caviezela, koji je glumio Isusa – on je bio taj nevjerojatni trenutak kojeg se talijanski glumac neprestano sjećao poslije toga.

- Znao sam Caviezela niz godina, puno sam ga puta gledao u oči. Ali, ovaj put u njegovu pogledu vidio sam oči Isusa koje su mi postavljale pitanje. On je u tom trenutku bio Isus. Ne zato što je tijekom snimanja prestao pušiti i piti. On je naprosto bio Isus. Očekivao sam kako ću vidjeti pogled očajnika osuđenog na smrt. Osobu koja je ljuta na mene i cijeli svijet. A vidio sam pogled prepun ljubavi i spokoja – ispričao je Sarubbi.

Scena tog pogleda zločinca koji se našao na slobodi i koji je pun bijesa pogledao u Isusa i vidio u njemu neizrecivo milosrđe, traje u filmu možda nekoliko sekundi. Na snimanju, Sarubbi je u Caviezela gledao više od minute. Gibson to nije prekidao. Naposljetku, kada je Baraba/Sarubbi spustio pogled, redatelj je uzviknuo: Rez! To je ono što sam htio!

Scena je bila snimljena, ali glumac se tek trebao suočiti s onim što je osjetio i doživio. Tu večer u hotelu Isusov pogled pun pitanja nije mu izlazio iz glave. Nije zapravo razumio to pitanje sadržano u njemu. Vratio se u svoj rodni grad Milano.

- Starim navikama i obavezama. Ali, nešto je u meni puklo. Pitanja su mi se vrzmala glavom. Taj pogled nije mi dao mira. Stvorio je u meni nekakav gigantski strah. Nisam mogao spavati, počeo sam se bojati mraka. Cijelo vrijeme taj pogled, pogled bez ikakvih prebacivanja, bez ikakve osude, prepun mira i spremnosti na žrtvu. Osjećao sam se strašno osamljen, nisam mogao o tome nikome pričati. Na koncu sam ‘kapitulirao’ – prisjetio se glumac.

A ta ‘kapitulacija’ bila je predavanje Bogu. Sarubbi je uvijek, kaže, bio nemirnog duha koji je bio ‘u potrazi’. Boravci u Indiji, na Tibetu… Sada je shvatio da sve odgovore može pronaći u Isusu koji je smirio njegovo srce.

- U to vrijeme ja sam bio pravi Baraba. Pun gnjeva, gluposti, ciničan i razočaran. A danas? Naprosto sam sretan. Vratio sam se u Crkvu, živim sakramentalnim životom. Sa svojom ženom sklopio sam sakramentalni brak, krstio sam svoje petoro djece. Samo je Gospodin Bog mogao učiniti da stari čovjek doživi iskustvo novoga rođenja – svjedoči on.

Nekadašnji protivnik institucije braka na dan svojeg vjenčanja u crkvi doživio je nevjerojatno iskustvo. Kada je došao do oltara i vidio svoju djecu kako sjede u klupama i gledaju u svoje roditelje, počeo je plakati od ganuća. Uskoro, pola crkve plakalo je s njim.

- Da je netko ušao u crkvu i vidio nas, mislio bi da je na pogrebu, a ne vjenčanju – šali se Sarubbi.

Napisao je dvije knjige o svojem obraćenju. Putuje po cijelom svijetu i održava predavanja mladima u školama u kojima im govori o svojem problematičnom djetinjstvu punom konflikta s roditeljima i života na ulici. Govori im, kaže, o ljubavi Božjoj i pokušava im objasniti kako im nema smisla gubiti vrijeme onako kako ga je on izgubio.

Za Sarubbija nema nikakve dvojbe. Film Pasija, kojeg neki i dan danas vole zvati ‘kontroverznim’, djelo je Duha Svetoga. Za poljske novine prisjetio se i premijere filma u Italiji.

- Kraj filma, odjavna špica. Ljudi sjede na svojim mjestima, nitko se ne miče, potpuna tišina. Konačno, polagano ustaju i kreću prema vratima, u tišini kao da idu s mise. Nakon filma našao sam se sa svojim kolegama koji su također glumili u filmu. Luce Lionello, koji je glumio Judu, Giovanni Capalbo koji je glumio Longina. Gledali smo se bez riječi i bacili jedan drugom u zagrljaj, kao braća koja su se našla poslije neke tragedije, još puni straha za sigurnost ostalih ljudi – kaže Sarubbi.

Mel Gibson je nakon toga filma upao u grijeh – povratak alkoholizmu, razvod od dugogodišnje žene… Što to znači u duhovnom smislu za film, kvari li njegovu poruku?

- Apsolutno ne – kaže glumac:

- Gibson mi je pričao kako je na ideju za film došao u vrijeme kada je bio u depresiji, osamljen i u jako teškim vremenima. Za mene nema dvojbe. Bog se, kao i uvijek, poslužio nama slabima i grješnima kako bi bili njegovo oruđe. On uvijek tako radi. U katedrali u Modeni imate dva kipa koja su jako blizu jedan pokraj drugoga – Jude Iškariotskog kako prima trideset srebrnjaka za izdaju Isusa i svetog Petra. Petar je također bio grešnikom, ali Isus ga nije odbacio. Izgradio je Crkvu na njemu. Pasija je bila djelom Duha, puno ljudi vratilo se ili po prvi put došlo Bogu preko nje Netko je očito bio jako ljut zbog toga i napao je onoga tko je bio na prvoj crti bojišnice – redatelja. Ne moram govoriti tko je taj ‘netko’. Svi koji znaju što je duhovna borba znaju i o kome govorim – zaključio je glumac u razgovoru za Gosc Niedzielny."

bitno.net.

NJEGOVO VRIJEME JE KRATKO
Petak, 03 Siječanj 2014 15:27 | Autor Miroslav Baotić

Možda ste nedavno obnovili svoje predanje molitvi sa svom revnošću. Ili ste
možda posvetili um i tijelo Bogu kao živu žrtvu. Povikali ste: "Neću više
živjeti samo polovično. Dajem sve što imam Isusu!"

Takva predanja raspiruju đavolji gnjev kao ništa drugo. On zna da je svatko,
čiji je život potpuno predan Bogu, velika prijetnja njegovu kraljevstvu.
Đavao predobro zna da će svatko naći Boga tko ga traži svim svojim srcem i
da će molitveni sveti na kraju pobijediti.

Ali sotona zna i da postoji razdoblje između trenutka kad je ta molitva
izgovorena i kad je odgovorena. Ljubljeni, to je đavolje kratko vrijeme za
rad! On zna da je uporna udovica vapila jedno vrijeme prije nego je bila
uslišana. Isto tako će i naš odgovor doći u pravo vrijeme. A u međuvremenu
dok čekamo na Gospodina, đavao nas pokušava proždrijeti!
Činjenica je da Bog ne skače svaki put kad zavapimo: "Gospodine, dajem ti
sve!" Bog zna da jednokratan, emotivni vapaj uvijek ne prati posvećenje,
predanje i glad za Kristom. Zbog toga njegov Duh ne odgovara dok u nama ne vidi
ustrajnu odluku, neku vrstu dokaza da nećemo odustati od naše gladi.

Sotona i to prepoznaje. Od promatranja naših života on zna kad nismo ozbiljni
u vezi s našim predanjem Gospodinu. Ako nismo ozbiljni da ćemo ga slijediti do
kraja, ne trati vrijeme na nas. Pušta nas u našoj slabosti i grijehu.



Ali onoga trenutka kad vidi pravu odanost u nama, želju da budemo oslobođeni
od grijeha, odluku da odbacimo svu ludost te se obučemo u Krista, zna da je
njegovo vrijeme kratko. Zna da će biti samo kratko razdoblje prije nego
izađemo iz njegovih kandži te hodamo u slavi, djelujući po vjeri, živeći u
pobjedi. Tada on započinje bacati sve iz pakla u nas!
Otkrivenje 12 nam govori: Kršćanine, hajde dalje, iskorači iz svoga mrtvila!
Predaj svoje tijelo Isusu kao živu žrtvu. Traži Boga sa svime što je u tebi,
ali budi spreman suočiti se s kušnjom svoga života, jer sotona će doći na
tebe sa svom svojom moći!

Sotona zna vaše slabe točke i pokušat će vas odnijeti u bujici nevolja i
iskušenja. Pomahnitao je jer vas vidi na rubu pobjede te zna da je njegovo
vrijeme kratko.

David Wilkerson

Ažurirano (Petak, 03 Siječanj 2014 17:25)
izvor, http://www.dvasrca.com/

Kateheza Sotone: Što mu se sviđa, a što ne?


Kateheza Sotone je knjiga koju je napisao talijanski egzorcist Pellegrino Ernetti. U knjizi je zapisao što je sam Sotona govorio preko ljudi za vrijeme egzorcizma. Sve te riječi su snimljene na magnetsku vrpcu. U nastavku vam donosimo dio koji govori što se Sotoni sviđa a što ne.



Što se sviđa Sotoni

1) »Pričest na ruku: tako mogu gaziti vašega Boga, onoga Boga kojega sam ja ubio; i mogu slaviti svoje mise (= crne mise) sa svojim svećenicima, koje sam Njemu istrgnuo ...

2) Svećenici obučeni kao gradski pometaći, prerušeni; tako ih mogu odvesti kamo god hoću, u gostionice i u privatne kuće, u potrazi za ženama i homoseksualcima, i činim da počinjaju tolika svetogrđa, i vodim ih u svoje kraljevstvo! Koliki, koliki su tako zamaskirani svećenici u mojem kraljevstvu! I neće mi više izbjeći (ovdje slijedi grohotni smijeh, malo kažem, da se groziš).

3) Svećenici i biskupi upisani u masoneriju i u moje sekte (sljedbe): »Ah kolike, kolike sam u njih doveo pomoću novca i žena... Koliki, koliki postaju moji vjerni prijatelji... po novcu i po ženama... Uzimam ih koliko hoću i vodim ih u svoje kraljevstvo.

4) Kratke, mini-suknje: s kojima hvatam muškarce i žene i ispunjam svoje kraljevstvo (dugi smijeh... obijestan). Kojeg li zadovoljstva... kojeg li veselja.

5) Televizija: ... Ah, televizija... to je moj aparat; ja sam ga izumio ...da razorim pojedine duše i obitelji:... Rastavljam ih, rastačem ih sa svojim programima: dovitljivim, oštroumnim, pronicavim i prodornirn... Uh, televizija je središte privlačenja kojim privlačim i pridobivam tolike svećenike, redovnike i redovnice, naročito u sitnim satima, i time ujedno postižem da više ne mole: hahahahahaha... u jedan čas ja se predstavljam u čitavom svijetu...slušaju me i vide me svi... Veoma dobro mi pomažu moji vjerni sluge, vračari, vještice, gataoci iz karata, gataoci u dlan, astrolozi (gataoci po zvijezdama)... hahahahahahahaha...!

6) Diskoteke:...Kako je to lijepo... To su moje zlatne palače kamo privlačim najbolje nade društva, i činim ih svojima, uništavajući njihove duše i tjelesa... Kolike tisuće i tisuće odvodim za sobom pomoću alkohola, droge, seksa...Ah, koje li neprestane žetve... Povjerio sam ih tolikim političarima, mojim vjernim slugama, i posvećenima... Ja sam pravi kralj svijeta, a ne vaš Bog kojeg sam ja razapeo.

7) Razvod braka ...odvajanje supruga: ja sam to izmislio i zadržavam to kao svoje isključivo vlasništvo ... To je jedno od mojih najinteligentnijih otkrića...Tako uništavam obitelj i društvo, gdje mi se klanjaju kao pravom kralju svijeta ...Seks ... seks ...Ne slušajte onog čovjeka raspeta na križu koji vam ništa ne daje... Pravo uživanje dajem vam jedino ja po slobodnom seksu ...Moje kraljevstvo je nadasve sloboda u seksualnom uživanju, s čime vladam na zemlji.

Pobačaj - abortus ... Ubojstvo nevinih: Ah...Hura! Hura! To je bilo moje
najljepše i najukusnije iznašašće! Ubijati nevine umjesto krivaca i čovjekoubojica iz mafije! Uništavam čovječanstvo i tako završavaju, još prije rođenja, klanjatelji vašeg krivog Boga...Hura ...hura...!

9) Droga: To je najslađa hrana koju pružam na blagovanje mladima da ih učinim ludima ... i tako od njih činim što hoću ... lopove ... ubojice ... bludnike... okrutne kao što sam ja ... gospodare svijeta ... moje službenike. .

10) Ali nadasve mi se sviđaju i razveseljavaju me oni biskupi i oni svećenici koji niječu moje postojanje i moje djelovanje u svijetu:...a ima ih veoma mnogo... Ah! Koje veselje, koje veselje za mene... Tako radim mirno i sigurno ... Čak i teolozi danas ne vjeruju u moje postojanje ...Kako je to lijepo! ... Koje li veselje! ... I tako ujedno niječu onoga svoga Boga koji je došao da me uništi ... Ali ja sam ga pobijedio ... pribio sam ga na Križ.. Hahahaha...! Hvale vrijedni su ti svećenici ... a još više ti biskupi ... i ti teolozi... Svi su to moji vjerni slugani ... s njima činim što hoću... ahahahaha!... Sad su već moji...Vodim ih kamo hoću...obučeni su kao grobari... trajno s cigaretom u ustima ... namirisani kao gizdelini (kicoši)...u potrazi za lakim (brbljavim) ženicama... s automobilom po posljednjoj modi... puni novaca... bune se protiv dogmi svojega krivoga Boga ... i lažne Crkve onog Raspetoga, koji je moja žrtva... To su najsigurniji vojnici mojega kraljevstva, koje ih je puno, puno...Po njima unosim zbrku i pomutnju u narod, koji se sve više udaljuje od krivoga Boga... i vodim ih u moje kraljevstvo mržnje i vječnog očaja... Zauvijek sa mnom, sa mnom...Hahahahahaha! Kolike li sam od njih uspio upisati u moje sekte... namamljene mojom karijerom i mojim novcem. Kupujem ih veoma lako...jer sam konacno uspio da više ne ljube onoga svoga krivoga Boga, niti onu Ženu (Mariju) koja misli da me je pobijedila».


Ono što se ne sviđa Sotoni

1) Ispovijed...kojeg li glupog iznašašća:
Koliko mi zla zadaje... čini da trpim...Krv onog vašeg lažnog Boga... ta Krv koja me gnječi... uništava... pere vaše duše i čini da bježim...(strašno plačno zavijanje!)... Ta Krv, ta Krv...to je moja najstrašnija muka... ali sam ipak našao svećenike koji više ne vjeruju u ispovijed i šalju kršćane da u grijehu prime onog krivog Boga... Dobro, dobro... izvrsni su...
Koliko li svetogrđa time postižem...

2) Gozba (sv.Misa) na kojoj blagujete Tijelo i Krv onog Raspetoga,
kojeg sam ja ubio...Tu se nalazim razoružan...Nemam više snage za borbu...Oni koji se hrane tim Tijelom i koji piju tu Krv postaju veoma snažni protiv mene, postaju nepobjedivi pred mojim lukavim zavođenjima i napastovanjima; izgledaju razliciti od ostalih, kao da imaju neko posebno svjetlo i veoma brzo shvaćanje...; odmah me prepoznaju i udaljuju se od mene i tjeraju me kao da sam pas...Kakve li žalosti i boli imati posla s tim kanibalima...(jauci plača!)... Ali ja ih divlje progonim... i toliki idu blagovati tu Hostiju u grijehu... Hahaha! Kojeg li zadovoljstva...kojeg li veselja...Mrze svoga Boga i blaguju ga, hahaha! To je moja pobjeda... pobjeda...hura...hura!...

3) Klanjanje komadu kruha/=Euharistiji/:
Kako su bezumni oni koji gube sate i sate, danju i noću, na koljenima, klanjajući se komadiću kruha skrivenom u kutijici na oltaru, od onog vašeg krivog Boga! (misli se na sat klanjanja). Koliko me razbješnjuju te osobe! Uništavaju mi sva djela koja postižem po tolikim svetogrđima, kršćana, svećenika, redovnica i biskupa...Koliko li svetogrđa trajno žanjem...to je moja neprestana pobjeda...Ali kolike li boli... kolikog
li bijesa...ta nerazumna klanjanja...!

4) Mrzim Ružarij (Krunicu):... To pokvareno i trulo oruđe one Žene tamo... To je za mene kao čekić koji mi cijepa glavu ... ahiiiii! To je izum krivih kršćana koji me ne slušaju, i zbog toga slijede onu ženetinu! To su
krivi, lažni... Umjesto da slušaju mene koji vladam nad čitavim svijetom, ti krivi kršćani idu se moliti onoj ženetini, mojoj prvoj neprijateljici, s tim sredstvom... Ah koliko mi boli uzrokuju... (jecaji placa)...


5) Marijina ukazanja:
Najvece zlo ovog vremena za mene su neprestane prisutnosti (ukazanja) ove ženetine... po čitavom svijetu... To je za mene najveće zlo ovoga
vremena... U svim se narodima ukazuje i progoni me otimljujući iz mojih ruku tolike duše... tisuće i tisuće... da bi slušali njezine krive poruke...Na sreću me brane biskupi i moji svećenici koji ne vjeruju toj prezrivoj Ženi...Ne vjeruju i tako unose pometnju... O dobri, dobri
su ti moji apostoli hereze ... hahaha!...

7) Magareća poslušnost onom covjeku obucenom u bijelo:
Ali ono što me najviše uništava je magareća poslušnost onom čovjeku,
obučenom u bijelo (=Papa), koji zapovijeda u ime lažnog otkupitelja i vašeg lažnog spasitelja...Kojih li magaraca... ovaca...kunića... ! Slušati jednog čovjeka koji ljubi onu ženetinu tamo... koja me oduvijek progoni...Kakve li sramote... To uništava moje kraljevstvo... Ali ja sam podigao na stotine svećenika, fratara, teologa i biskupa koji su s njim na ratnoj nozi... To je rat bez granica protiv onog bijelog slamnatog pajaca... Ja cu pobijediti, ja cu pobijediti... hahaha! Učinit ću da umre, da bude ubijen... Strašno ce završiti... Mrze ga moji sljedbenici, tog Poljaka koji ljubi onu ženetinu tamo... koji širi Ružarij (Krunicu) one prezrive Žene, kao njezine najomiljenije molitve... Kojeg li bijednika... kojeg li magarca...mene gazi... mene gazi... ohohohohohoh (placno zavijanje)... !


Strogi kontemplativni redovi: redovnice u klauzuri:
Mnoge mi brige zadaju sluškinjice s ovijenom glavom koje napuštaju sve i sva da se zatvore u četiri zida, žrtvujući sve što je lijepo i dobro radi onog Boga kojega sam samo ja uspio pobijediti...Danju i noću mrtve se bdjenjima i postovima...ne govore slobodno bilo gdje i bilo kada... šutljive su... mole... pjevaju... Da moram ih doista uništiti... jer se nadasve bojim tih zatvorenih redovnica... strašno se bojim... ! One su moji najstrašniji i
najopremljeniji neprijatelji... grabe mi iz ruku mnogo duša obaju spolova, svake klase i položaja... Kakve li strašne neprijateljice... Kada počnu moliti za obraćenje neke duše da mi je istrgnu, više nikako ne popuštaju... nikako... nikako... Ako li pri tome nisu dostatne duge i iscrpljujuce molitve njihovom Krivom Raspetom Bogu, cije «zaručnice» se bez stida nazivaju, tada zapocinju s iscrpljujucim pokorama svake vrste... Kakvih li neprijateljica ... kakvih li vojnika prve jurišne bojne... ! Pokušavao sam toliko puta da smanjim zvanja za taj glupi život... ali nažalost do sada nisam uspio. Te ženice su još odviše glupe i tupe, makar su mnogo puta čak doktorirale i di pIomirale... Kakvih li neprijateljica...!

"Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” Petar 5:8


Papa Leon XIII sastavio je kratku i vrlo djelotvornu molitvu egzorcizma:

«Sveti Mihaele Arkanđele brani nas u boju. Protiv opakosti i zasjeda
đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovijedi Bog, ponizno
molimo, i Ti Vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge duhove zlobne
što svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao
protjeraj. Amen.»


MOLITVA SPREMNOSTI ZA BORBU PROTIV ZLA (za sebe osobno kojim zaštićujemo sebe i svoj dom kroz cijeli dan).


Stavljamo se u prisutnost Isusa Krista. I podlažemo Njegovoj vlasti. Oblačimo svu bojnu opremu Božju da se mognemo oduprijeti đavolskim napadima (Ef 6,10-11). Čvrsto stojeći opasujemo bokove istinom, oblačimo oklop pravednosti (Ef 6,14). Potpasujemo noge spremnošću za evanđelje mira (Ef 6,15). Uzimamo veliki štit vjeru, njime ćemo moći ugasiti sve ognjene strijele zloga (Ef 6,16). Uzimamo kacigu spasenja i mač Duha tj. Riječ Božju (Ef 6,17).


U IME ISUSA KRISTA raspetoga, umrloga i Uskrsloga, vežemo sve zle duhove zraka, atmosfere, vode, vatre, vjetra, zemlje, podzemlja i onoga svijeta. Također poništavamo svaki utjecaj bilo koje izgubljene ili pale duše, koja bi ovdje mogla biti prisutna, i sve izaslanike sotonskoga stožera, bilo koje udruge vještica, čarobnjaka ili sotoninih klanjatelja koji mogu biti prisutni na kakav nadnaravan način. Zazivamo ISUSOVU KRV da zaštiti zrak, atmosferu, vodu,vatru,vjetar, zemlju, njezine plodove oko nas, podzemlje i onaj svijet.



U IME ISUSA KRISTA ZABRANJUJEMO svim spomenutim neprijateljima da se obraćaju jedni drugima, da se pomažu na kakav drugačiji način, da se obraćaju nama ili da čine išta drugo osim onoga što im u IME ISUSOVO zapovjedimo. U IME ISUSA KRISTA zabranjujemo svim izgubljenim duhovima, sotonističkim skupinama ili izaslanicima kao i njihovim suradnicima, podanicima ili poglavicama da oštećuju ili uništavaju išta od onoga što posjedujemo.


U Ime Isusovo raskidamo i poništavamo svaki sotonski pečat koji je stavljen na ovo mjesto, na sve nas, na sve naše obitelji i suradnike, prebivališta, imovinu i izvore opskrbe. (Ponoviti 3 x)


U IME ISUSA KRISTA I PO ZASLUGAMA NJEGOVE PREDRAGOCIJENE KRVI, KRŠIMO I PONIŠTAVAMO SVAKO PROKLETSTVO, VRAČARIJU, PEČAT, UROK, ZAPIS, ČARANJE, BAJANJE, VEZU, VARKU, ZAMKU, LAŽ, KAMEN SPOTICANJA, ZAPREKU, PREVARU, SMUĆENOST UMA ILI ODVRAĆANJE POZORNOSTI, UTJECAJ ILI NALOG, KAO I BILO KOJU BOLEST TIJELA, DUŠE, UMA ILI DUHA BAČENU NA NAS, NA OVO MJESTO, ILI BILO KOJU SPOMENUTU OSOBU, MJESTO ILI STVAR, PO BILO KOJEM SREDSTVU ILI PO NAŠIM VLASTITIM POGREŠKAMA I GRIJESIMA. ( ponoviti 7x )



U IME BOGA OCA PEČATIMO OVO MJESTO, SVE PRISUTNE, SVE NAŠE OBITELJI I SURADNIKE, PREBIVALIŠTA, IMOVINU I IZVORE OPSKRBE U KRV ISUSA KRISTA

U IME BOGA SINA PEČATIMO OVO MJESTO, SVE PRISUTNE, SVE NAŠE OBITELJI I SURADNIKE, PREBIVALIŠTA, IMOVINU I IZVORE OPSKRBE U KRV ISUSA KRISTA

U IME BOGA DUHA SVETOGA PEČATIMO OVO MJESTO, SVE PRISUTNE, SVE NAŠE OBITELJI I SURADNIKE, PREBIVALIŠTA, IMOVINU I IZVORE OPSKRBE U KRV ISUSA KRISTA


Sada postavljamo križ ISUSA KRISTA između nas i naraštaja našega obiteljskoga stabla. Također stavljamo križ ISUSA KRISTA između onih za koje molimo i naraštaja njihovog obiteljskog stabla. U IME ISUSOVO neka se prekine svaka izravna veza između naraštaja i neka Predragocjena KRV Gospodina ISUSA KRISTA očisti njihovu međusobnu povezanost.


O Marijo bezgrešna odjeni nas u svijetlo, snagu, i moć svoje vjere. Oče molimo te da pošalješ anđele i svete koji će nam pomoći u borbi protiv svega zla. Hvala ti Gospodine ISUSE KRISTE što si naša Mudrost, naša Pravednost, naše Posvećenje, naše Otkupljenje, naš Iscjelitelj, naš Osloboditelj. Predajemo se službi Tvojega Svetoga Duha i primamo Tvoju istinu u službi ozdravljenja.


Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. AMEN.
izvor, http://www.rastimougospodinu.com/index. ... &Itemid=80

Ako pogledate križ, vidjet ćete kako su Isusove ruke raširene,
jer vas želi zagrliti.
Glava mu je nagnuta, jer vas želi poljubiti.
Srce mu krvari, jer vas želi primiti u nj.
Stoga, kada se osjećate sami i u duhovnoj suhoći,
pogledajte križ: bol. trpljenje, poniženje, razočaranje, usamljenost,
nisu drugo doli prigode za solidariziranje
s onima koji se, poput vas, osjećaju sami,
tužni ili napušteni.

Majka Terezija
*********************************************

*****************************************************

https://scontent-a-ams.xx.fbcdn.net/hph ... 6952_n.jpg

*************************************************

*****************************************************
Pijateljstvo
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.

Halil Džubran



Leptir i gusjenica


Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se. Nitko se nije s njom družio, a još manje bi se s njom igrao.

Njezino jedino zadovoljstvo bilo je popeti se na drvo i promatrati leptire. Dala bi sve na svijetu da može letjeti poput njim. Satima bi ih promatrala. A kad bi sišla na zemlju, čula bi opet uobičajena ruganja i prijetnje. Umorna od svega toga, odluči popeti se na vrh stabla gdje je nitko neće pronaći i nikad se više ne vratiti na zemlju.

Jednog dana neki leptir, da se odmori, sleti na granu na kojoj je bila gusjenica. Ona mu se približi, i zapodjenuše razgovor. Tako su postali veliki prijatelji, svaki bi dan našli vremena da budu zajedno i popričaju. Nakon nekog vremena gusjenica upita:
- Zašto si pristao biti moj prijatelj kad me nitko ne voli, jer sam svakome odvratna?
Leptir joj odgovori: - Za prijatelje nije važno kako netko izgleda, nego koliko dobrote ima u sebi.

Gusjenica je bila jako zadovoljna, jer je pronašla pravog prijatelja. Bila je toliko sretna da je jedne noći, dok je spavala na vrhu nekog stabla, osjetila kako joj se tijelo preobražava. Sljedećeg jutra postala je prekrasan leptir kakva svijet još nije vidio. Kad ju je njezin prijatelj leptir došao posjetiti, primijeti tu divnu promjenu i bijaše veoma zadovoljan te joj reče:
- Sada si pokazala ljepotu i dobrotu koju si nosila u sebi.

Oboje su zajedno odlepršali. Od tada, kad god bi našli tužnu gusjenicu na vrhu drveta, spustili bi se k njoj, a nakon toga ponovila bi se ista priča.
izvor, http://www.nadbiskupija-split.com/kateh ... eptir.html
***********************************
-A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
-Pronađi nekoga ko se ne plaši da ti kaže da mu nedostaješ. Nekoga ko zna da ti nisi savršena, ali se prema tebi ophodi kao da jesi. Nekoga čiji je najveći strah da tebe izgubi. Nekoga ko svoje srce daje bez uslovljavanja. Nekoga ko ti kaže “Volim te!” i to misli. Na kraju, ali nikako najmanje važno, nađi nekoga kome neće smetati da se probudi kraj tebe jednog jutra, da te vidi sa borama i sijedom kosom, ali će te bez obzira na to voljeti


******************************


Volim te zauvijek

Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.

Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u dvogodišnjaka i trčao po cijeloj kući. Skidao je sve knjige s polica. Izvlačio je svu hranu iz hladnjaka i čak je uzeo sat svoje majke, bacio ga u WC školjku i povukao vodu. Ponekad bi njegova majka rekla:
“Ovaj klinac me naprosto IZLUĐUJE!”

Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.

Taj mali dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u devetogodišnjaka. I nikad nije htio doći kući na večeru, nikad se nije htio okupati, a kada bi baka došla u posjetu on bi uvijek govorio proste riječi. Ponekad ga je njegova majka htjela prodati zoološkom vrtu!

Ali u noći, kada bi taj devetogodišnjak spavao, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.

Dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u tinejdžera. Imao je čudne prijatelje i oblačio je čudnu odjeću i slušao je čudnu muziku.
Ponekad bi njegova majka mislila da ona živi u zoološkom vrtu!

Ali u noći, kada bi taj tinejdžer spavao, majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.

Taj tinejdžer je rastao. On je rastao i rastao i rastao. On je narastao u odraslog čovjeka. Iselio se iz svog doma i preselio u kuću na drugom kraju grada.

Ali ponekad, u tamnim noćima, majka bi sjela u svoj auto i odvezla se na drugi kraj grada.
majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.

Ali majka je starila i starila i starila. Jednog dana nazvala je svog sina i rekla, “Dođi me vidjeti jer sam jako stara i bolesna.”
I njen sin ju je došao vidjeti.
Kada je ušao na vrata ona je pokušala pjevati pjesmu. Pjevala je:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno...

Ali nije ju mogla dovršiti jer je bila prestara i prebolesna.

Sin je prišao svojoj majci.
Podignuo ju je u naručje i ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
I pjevao je ovu pjesmu:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živ
moja Mama ćeš biti.

Kada je sin tu večer došao svojoj kući, stajao je dugo vremena na vrhu stepenica. Onda je ušao u sobu gdje je spavala njegova mala beba. On ju je podignuo u naručje i veoma polako ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
I dok ju je ljuljao, on je pjevao:

Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živ
moja beba ćeš biti.


Robert Munch
********************************

***********************************

ruke moje nevine, kršćanske...


ruke moje nevine, kršćanske..

sebi.. koji nemam ;
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
.jer..;

punina je moja prazna..
.već dugo..
.samo ljuštura njena stoji..
.s mojim imenom ..
.na pročelju..
.da se zna
..da sam bio.. tu..

.a tamo trojanski konj..
..njemo strši u sredini..
.s kojim sam..
.na prevaru ušo¨..
..u nutrinu..
..i opljačko¨ je…

.sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
..jer..

..osmijeh dvorske lude..
..nema tri sloja..
..da sve prekrije…već;
.samo jedan bijedan..
..prvi.;
..koji niti rane cjeliva..
..niti boli…
..samo odjekuje…
.. u predgrađima srca…
.bljutavo..

.sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
..jer;

..lud sam od ljubomore..
..kipim od zavisti..
..bijesnim zbog slabosti..
..preračunavam darove tuđe…
..zbrajajući poklonjene Ushite
..a gdje je moje ?…gdje je moje ..?
..ushićenje zemaljsko…?.

..eto ti ga.. izdajniče..
.šutnja je tvoj Ushit..
..i klepet je tvoj Ushit..

..pa se skrijem ko vuk u jazbinu…
.da rane svoje zaližem..
..u tišini..
..klepećući sam sebi..

sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..
.jer..;

..ne pada suza da zalije brijeg..
..već da vuku sakrije trag..

.jer ;
..ne ljubi čovjek, samo da ljubi..
..već zbraja svaki ljubavni dar…

..jer;
..ne dariva čovjek od nutrine svoje..
..već samo okrajke treslovine..

.jer;
. čovjek je čovjeku …brat..
..a brata ..bratu..vuk…

..pa kako ćemo onda dalje…?
..kršćanin je, kršćaninu .. brat

.i .ljubav je… ljubavi ..brat…

..a OTKUD ONDA..
..u našim srcima RAT..

..jer kršćanin je kršćaninu..brat..

.a i svak ..nam je brat..
..pa makar nije ni pozvan..
..niti naš svat..

sebi.. koji nemam
..nevinije ruke od sebe..
..plačem..

..plačem
…plačem pred Gozbom Jaganjčevom..
..jer niti jedan ljudov ..
. nije je dostojan primiti..

..dostojni smo primiti..
...samo pelina gorkog…
..i vrućeg sumpora..
Sodomskog i Gomorskog..

..a ipak primamo Mane nebeske..
..i suze nebeske radosnice,
...miju nam lice…
..Besplatno i Bezuvjetno…

..to Beskrajno Božansko Milosrđe..
..začinjeno krvlju srca Kristova nevina..
..duše spašava…duše spašava..duše spašava..
..i srca zemaljska i hladna..cjeliva..
..ljubavlju..ljubavlju..ljubavlju..

.zato..
.ne plačimo jedni nad drugima..
..dok šutimo..
.sami ..nad sobom..

sebi.. koji nemam
..nevinije ruke o sebe..
..plačem..
(matador, u areni života, palac gore, palac dolje)
************************************
KAD POČINJE UMIRANJE
Lagano umire onaj tko ne putuje,
onaj tko ne čita, onaj tko ne sluša glazbu,
onaj tko ne pronalazi zadovoljstva u sebi.
Lagano umire onaj tko uništava vlastitu ljubav,
... onaj tko ne prihvaća pomoć.
lagano umire onaj tko se pretvara u roba navike,
postavljajući svaki dan ista ograničenja.
Onaj tko ne mijenja rutinu.
Onaj tko se ne usuđuje odjenuti u novu boju i
ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj tko bježi od napuštenih srdaca.
Lagano umire onaj tko ne mijenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom; onaj tko se ne želi odreći sigunrosti zbog nesigurnosti
i tko ne ide za svojim snovima; onaj tko si neće dopustiti niti jednom u životu
pobjeći od smislenih savjeta...
ŽIVI DANAS! RISKIRAJ DANAS! UČINI DANAS!
NE DOPUSTI LAGANO UMIRANJE!
I NE ZABORAVIT BITI SRETAN.
Pablo Neruda
***********************************


Molitva blagoslova

Bože Sveti, natopi me blagoslovom, kao što kiša natapa suhu zemlju.

Blagoslovi čas mog začeća, rođenja i sv. krštenja i sve dane djetinjstva moga.

Blagoslovi primanje sv. Potvrde i dane mladosti moje.

Blagoslovi čas sv. Ženidbe i cijelo vrijeme bračnog života.

Blagoslovi moje trudnoće rađanja i odgoja moje djece.

Blagoslovi moju djecu i potomke, obilno ih blagoslovi Gospode.

Blagoslovi moju rodbinu, prijatelje i znance i moj odnos sa njima.

Bože Sveti, natopi nas blagoslovom, kao što kiša natapa suhu zemlju.

Blagoslovi moj rad, molitve i dobra djela da budu na Tvoju slavu.

Blagoslovi molitvene zajednice kojima pripadam da rastu u milosti Tvojoj.

Blagoslovi slušanje Tvojih riječi da ih provedem u djela.

Blagoslovi moje blagovanje Euharistije da mi bude na spasenje.

Blagoslovi moja putovanja da me dovedu do određenog cilja

Blagoslovi i moj odmor da to bude vrijeme provedeno s Tobom.

Bože Sveti, natopi nas blagoslovom, kao što kiša napata suhu zemlju.

Blagoslovi moju prošlost, sadašnjost i budućnost da vršim Tvoju volju.

Blagoslovi me i onda kad Te iznevjerim i griješim i budi mi milostv.

Blagoslovi moje kušnje i križeve da me još više približe k Tebi.

Blagoslovi sve one koji su mi teški da ih ljubim od srca.

Blagoslovi i one koje sam povrijedio da mi oproste, kao ti Bože.

Blagoslovi i čas moje smrti i uvedi me u vječno prebivalište sviju svetih.

Amen!!!]
**********************************************


Bog je Mir i Mir je Bog u čovjekovom Srcu. Nema Mira bez Boga, kao što nema ni Boga bez Mira. Uistinu, Mir je čovjeku darovani Bog, kojeg čovjek svojom slobodom prima ili odbija. Alternativa Miru ne postoji. Nije čak ni rat, kao nešto što stoji nasuprot Miru, ne prije je to ništavilo. Odsutnost Boga u čovjeku je odsutnost Mira u njemu samome, a zbog čovjeka i u svijetu. Mir ne možemo zaslužiti, nego samo dobiti na Dar. Dar se pak ne može dobiti, ako mu se čovjek ne otvori. Otvoriti mu se možemo po Vjeri, a vjerovati ne možemo bez Milosti. Milost pak ne možemo zadržati, ako s njom ne surađujemo.

http://www.velecasnisudac.com/rijec/med ... meditacije
https://www.youtube.com/watch?v=PC-Y3sijJTI

Zašto je Isus ostavio ubrus uredno složen u svom grobu nakon svog uskrsnuća?

Subota, 19. Tra, 2014.

Zašto je Isus ostavio ubrus uredno složen u svom grobu nakon svog uskrsnuća?

Evanđelje po Ivanu (Iv 20, 1-10) nam govori da ubrus, koji je bio stavljen na Isusovo lice, nije bio bačen na stranu kao ostali povoji s njegovog tijela. U Svetom Pismu Evanđelist nam točno navodi taj detalj:
"Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: 'Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.'

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući."

- Je li to važno? Apsolutno! - Je li to zaista značajno? Da!

Da biste razumijeli značaj presavijenog ubrusa, morate razumjeti malo hebrejske tradicije toga dana.

Presavijeni ubrus ima veze sa pojmom gospodara i sluge, a svaki židovski dječak je znao tu tradiciju. Kad sluga postavlja stol za objed gospodaru, on se trudi postaviti stol baš na način kako to gospodar želi.

Nakon što je stol savršeno postavljen, sluga će pričekati, promatrajući sa strane, dok gospodar ne završi objedovanje. Sluga se ne usuđuje dirati stol dok gospodar ne završi.

Kada gospodar završi s objedom, on ustaje od stola, obriše prste, svoja usta i bradu, te taj zamotuljak salvete (ubrusa) baca na stol. Sluga tada zna da smije počistiti stol, jer je bačen ubrus na stol (u ono doba) značio: "Ja sam završio." Ali ako je gospodar ustao od stola, presavio svoj ubrus i stavio ga kraj svoga tanjura, sluga ne bi smio dirati stol, jer je tako složen i ostavljen ubrus značio: "Vratit ću se."

Shvaćate li sada što nam je Gospodin Isus poručio tim činom? Vjerujmo!

Osjećate li koliko nas On voli? Neće nas ostaviti same!

Predivno.

Pismo prijatelja Isusa svima nama

Srijeda, 14. Svi, 2014.
Autor Medjugorje-info


Pismo prijatelja Isusa svima nama

Pismo prijatelja
Dragi prijatelju! Želio sam ti pisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš poželjeti i sa mnom tako šetati. Naslikao sam zalaz sunca za završetak tvog dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam, nisi me zvao, a ipak ja te i dalje volim!

Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam te zagrliti. Spustio sam mjesečinu do tvog lica, rasula se po tvojim obrazima kao tisuće suza. Uza sve to nisi mislio na mene, a ja sam te želio utješiti. Slijedećeg jutra raspršio sam sjajan izlazak sunca u veličanstveno jutro, sve to za tebe! Ali ti si se probudio kasno, a zatim odjurio za svojim obvezama, nisi ni pomislio na mene, a kamoli pogledao što sam ti priredio. Moje nebo je postalo oblačno, a moje suze pretvorile su se u kišu.

Volim te, zaista te volim!

Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi mogle pjevati. Htio sam te oduševiti sunčevim zracima i slatkim mirisom prirode. Htio bih da znaš da je moja ljubav prema tebi dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što treba tvoje srce. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo do tebe i koliko brinem za tebe!

Moj te Otac također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se također brine za tebe. Očevi su ti jednostavno takvi. Molim te javi mi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću te čekati, jer te volim!

Tvoj prijatelj, ISUS
************************************************************

ODGOVOR, JEDNOG GREŠNIKA
Dragi moj Isuse!
Nemam što dodati a kamoli oduzeti.Tako je. Osećam duboku sram, gotovo, do suza,
jer si u pravu.........
Premalo ili nedovoljno(uglavnom kad je nevolja, ili neke moje ovozemaljske želje,)pomislim, zavapim, molim i plačem, da, jadnih li suza, oholih, jer mislim na sebe.....
Retko ti zahvaljujem(a, imao bih na toliko toga, samo se kasno setim... kasno se setim....i kad "proradi moja uspavana savest".....osećam tupu bol u duši pitajuć se što je?)
Negde između Petra i Jude, ponekad se osećam, ma lažem, vrlo često....
Poznaješ me , kad dođem doma, odem u crkvu, ispovijedim onoga čega se sjeti,
ova ranjena i rastrzana duša, molim te za oprost i za ono što sam zaboravio, ima toga......prilično...
I kad mi svećenik daje odrješenje...slomljen sam dok ga izgovara, mlinski kamen me pritiska.
Na pokajanju, ne mogu jednostavno da se ne rasplačem, mešavina je to....
i olakšanje i radost i tuga jer sam te izdao, pa nekada i ogorčenje na sebe......
znam, nije to dobro, al, strah da ću opet ponovit isto............DIGNI ME IZ BLATA, SVAKI PUT,
I, klečim, pre-
damnom tabernakul, živi Ti, Tebi govorim, ne svećeniku, Tebi, nekad i reči teško nalaze put kroz stisnuto grlo, a, iznad tabernakula, KIP, TVOJ, Raspeti,
eeeeeeeeeee, to mi je ...ko da osećam Tvoju krv kako kaplje na mene, znam to samo umišljam, ali boli, boli, nisam je dostojan, osećam prvo groznu tugu, samooptuživanje, i polako , polako nastaje mir, tišina u duši, neki nežni jutarnji lahor ko da prolazi kroz mene, ne zadržavam ga...
olakšanje, bi se moglo reć,
Tvoja ljubav, milost i blagoslov,
svom grešniku.
Volim Te moj Isuse, ma koliko malo mislio na tebe,
svako zrno misli, je jedan mali biser, jedan plamičak, zvezdica u noći, koja ne gasne,
Oprosti mi, što sve to nije češće, ...
Tvoj Donko.