ita napisao:
Mislila otvorit temu o Božjoj volji,al nađoh je.
Nije uvijek lako prepoznat,a i prihvatit Božju volju.
Treba bit strpljiv,molit i pokazat će se kad tad,šta i kako.
Ali nekad nije baš tak lako čekati odgovor,samo smo ljudi.
Nađeš se pred nekim zidom i stojiš i čekaš strpljivo,a odgovora nigdje.
Trenutno i ja čekam neki svoj odgovor,pa mi došla ova pitanja.
Kak razlikovati našu i Božju volju?Zapravo,kako znati kad treba reći Bože,nek bude tvoja volja,a ne moja?
Svatko ima neko svoje iskustvo s tim,a baš ta različita iskustva mogu pomoći drugima da shvate.
Prvo, što će ti to,
postavi si pitanje i da je saznaš (mada Bog može promjeniti svoju volju, možda lakše nego ti, ili ja svoju)
da je saznaš, spremna li si i da se suočiš s njom,
jer mi smo , ograničeni, kao materijalna bića,
jer Bog vidi i zna dalje , uzroke i posljedice,
i zna zašto......
"~ŽIVJETI SVE~
„Budite strpljivi prema svemu što je neriješeno u vašem srcu i pokušajte voljeti i sama pitanja. Ne tražite sada odgovore koje ne možete dobiti, jer ne biste mogli živjeti s njima, a bit je u tome da treba sve živjeti. Sada živite pitanja.“
Reiner Maria Rilke"
naggar je imao jednu zanimljivu teoriju o zidu, pred tobom,
velik, ne moš ga preskočit, što dalje.....
odmicanje, 10m unazad, pa, manji je zid,
50m, još manji, 100m može se preko njega,
više nije tolika prepreka,
ja sam to uzmicanje shvatio kao molitvu,
kao predanje, sakramente....
ne bežanje.
copy Maina iz 2011god.
"Iz dnevnika Sv.Faustine, izvađeni citati na temu..
''Postoje 3 stupnja u vršenju Božje volje.
Prvi se sastoji u tom, da duša sve izvršuje što je izvanjski određeno zapovijedima i zakonima.
Drugi stupanj se satoji u tom, da duša slijedi nutarnja nadahnuća i ostvaruje ih.
Treći stupanj sastoji se u tom, da je duša odana Božjoj volji i prepušta Bogu slobodu s njom činiti što se njemu sviđa ako je poslušno sredstvo u Njegovoj ruci.''
Isus Sv.Faustini: ''...Također znaj Moja kćeri, da sva stvorenja, da li znajući ili ne, da li htijući ili ne, uvijek vrše Moju volju.''
Sv.Faustina o spoznavanju Božje volje: ''Ne smijem se suprotstavljati Božjoj volji i željama, ma koje da su vrste. Čim sam postigla sigurnost i spoznala ispravnost s obzirom na volju Božju, trebam je ispunjati. Od toga me ne može nitko osloboditi. Ma kakva da je Božja volja, ukoliko sam je spoznala, trebam je ispuniti.''
Isus: ''Znaj, ako u sebi umrtviš svoju volju, vlada u tebi Moja volja.''
Sv.Faustina: ''Svetost i savršenost počiva na uskom sjedinjenju čovjekove volje s voljom Božjom. Bog nikada ne čini nasilje našoj volji. O nama ovisi, da li ćemo prihvatiti Božju milost ili nećemo, da li želimo s njom surađivati ili je proigrati.''
Svoje predanje svoje volje Božjoj volji, Sv.Faustina je slikovito naznačila i u svom dnevniku, tako što je na sredini jedne prezne stranice napisala -Moja volja- i potom je prekrižila velikim -X To je bila njena odluka da se od toga dana odriče svoje vlastite volje i prihvaća Božju volju u potpunosti. Nakon toga Isus joj je rekao: ''Znaj, ti od danas nećeš biti suđena.''
Moje mišljenje: Bog ima svoju volju i nepromijenjeni plan sa nama, ali je nama ta Njegova volja u svakom našem danu i duhovnoj etapi, ona različita, dakle od nas zahtijeva uvijek nešto drugo, a opet neke iste stvari. U prvom redu je to glas savjesti, a onda slijede nadahnuća koja je potrebno osluškivati, to je govor Duha Svetog u nama. Ja bih rekla da kad jednom stanemo na taj duhovni put na kojem nas On onda vodi i uči, napredujemo malo pomalo sve više usvajajući znanja i spoznaje koje nas sve više vode k tom krajnjem konačnom cilju, koji je potpuno predanje svoje volje -volji Božjoj. Mislim da će većini nas to krajnje podlaganje Božjoj volji biti moguć tek u vječnosti, gdje ćemo biti potpuno uronjeni u Boga i jedno sa Njim. Ali ovdje na zemlji to uspijevaju postići samo uistinu svete duše, poput svete Faustine recimo. Ipak mislim, da ono što kaže, da smo mi kršćani svi pozvati na svetost, koji je poziv od samog Krista -Budite sveti jer i ja sam svet.- treba zapravo i shvatiti tako, kao težnju i čežnju u nama koji bi svatko od nas trebao imati, da bude svet, ili da barem da sve od sebe da bude što svetiji može, dakle da konstantno uči i radi na svom duhovnom rastu, u skladu sa Božjim nadahnućima. I tako duhovno rasti, ali biti i sve ponizniji, jer su tu velike zamke oholosti u koje se lako pada. I zato su sveti upravo najponizniji i najjednostavniji ljudi koji sebe smatraju najnedostojnijima. Bog bogato obasiplje dušu svojim darovima, ali poniznu dušu. Tko se vježba u poniznosti, poslušnosti Duhu i u ljubavi, taj sigurno čini Božju volju. A plod poslušnosti Božjoj volji je upravo taj blaženi Božji mir u srcu i duši. Naša narav se često buni i negoduje zbog Božje volje, mislim da se sa time svaki od nas bori, ali to onda treba predati Isusu, imati Njega stalno pred očima, uočavati svoje greške sebičnosti i onog našeg -ja hoću!- da bi ih mogli ispravljati znači biti -budan- i moliti, puno moliti...
Oče naš....budi volja Tvoja!"
možda i nađeš u svemu ovom djelić odgovora...
Login
FAQ
Chat
Traži
