www.tebe-trazim.com

Dragi prijatelji,

volio bih da svatko tko želi odgovori na gore postavljenu mogućnost u anketi i napiše rečenicu dvije o svojim iskustvima odlazaka na sv. Misu:

- koliko često idete na sv. Misu,
- kakvu važnost ima sv. Misa za vas ,
- kako vaša okolina reagira na vaše česte odlaske (ukoliko je to slučaj),
- općenito sva vaša iskustva o sv. Misi koja mogu poslužiti za duhovnu izgradnju.

Neka nam uvod u ovu temu posluže riječi sv. Župnika Arškog:

"Nema ništa ljepšeg i dragocjenijeg od sv. Mise, jer nam ona daruje Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kad bismo znali što je sv. Misa, umrli bismo od radosti. Nikada nećemo na zemlji shvatiti, kolika je sreća smjeti prikazati sv. Misu. U Nebu ćemo to razumjeti."

Sveta Misa je meni najvažnija u životu! Ja se osjećam ko malo dijete nakon pričesti! Čist i nevin!
Sto puta mi se nije dalo otić na Misu, ali sam otišao jer sam znao da Isus želi da dođem pa sam otišao! I to mislim na jutarnje Mise preko tjedna koje su mi i draže od nedjeljnjih jer tamo vidim puno ljudi koji su se došli samo šminkat i pokazivat!
Jutarnja Misa u polupraznoj crkvi je ono što mene veseli!

Evo, malo više od četiri godine na Svetu Misu idem svaki dan. Ne mogu zamisliti dan bez Mise. Moji doma su to odmah prihvatili i Bogu hvala na tome. Vremenom su to prihvatili i oni "dobronamjerni" koji su mi govorili da je bolje da sam sa svojima doma, da je previše biti svaki dan na Misi pa "što će drugi reći". Danas je normalno svima da me naveče nema doma. Za mene je Misa vrhunac svakoga dana i jako bih željela da na Misu ne idemo što moramo ili iz običaja nego da nam svima svaka Misa bude susret sa živim Isusom.

do otprilike 15-e godine redovito nedjeljom i blagdanom, nakon toga nisam nekih 15-ak godina uopće, sad idem redovitije al ne svaku nedelju jer radim po 48 sati u komadu nekad i više pa sam jednostavno prestrgan jer nema slobodnih dana, na blagdane izbjegavam jer su crkve prenatrpane a ne podnosim bas dobro guzvanciju i glumatanje.

Iako sam na prvi put prošle godine prije posla išao na zornice ne na sve al dosta jer kad sam dezuran nisam mogel.

e i poslje sprovoda obavezno idem na misu a kolko vidjeh većina pobegne i ne ode na misu to mi je isto malo bedasto.

uglavnom zaključak da sam se malo popravil po pitanju odlaska na mise al nije to to mogel bi ja i više

t o je to ukratko, e da i u izboru za glasanje mi ne odgovara ni jedan odgovor, pa ne bum kliknul, pardoniram se

P.S. e i zaboravih pripomenut, za vrijeme mise se baš nekak lepo mirno osjećam i nakon mise isto i to traje par dana

Na Svetu Misu idem svaki dan,i ne mogu zamisliti dan bez nje.Čak mi je i ljepše radnim danom,u skoro praznoj Crkvi,nekako intimnije,Moj Isus i ja.

-Nedjeljom, OBAVEZNO, ne zato što moram, ne moram ali mi treba, tijekom tjedna makar jednom, najmanje....
-Često i nisam svjestan u tom momentu ''važnosti'', ma to je potreba, poput vode ili zraka, ne mož disati, nešto sputava ak nema ispovijedi i pričesti, i pogotovo adoracije, joooooj kleknit pred živog Isusa, ma srce bude ko kuća veliko...
-Ne znam, a i ne obraćam pažnju, možda grešim, ali ......
-Da nam se Isus ne dariva u malenoj hostiji, da nema ispovijedi, adoracije, nedjeljne, ja ne znam gdje i šta bi bio i kako završio.......''puko'' bih..

Na svetu misu idem svaki dan.
Svaka sveta misa za mene je posebna milost. Spoznaja da me Bog voli i da je radi mene ostao na zemlji...jednostavno volim biti s Njim i svaki dan mu reći hvala...oprosti...volim Te...

Okolina...ne znam...ponesem ju sa sobom i predam Isusu...najjača je bila svekrvina: "srušit ćeš sve što si godinama gradila". Mislim da se odnosilo na moj brak, ali Isus je učinio da je taj temelj bio jači, pa i moj suprug i djeca osim nedjeljom i blagdanom budu na misi po dva-tri puta kroz tjedan.

Slušati pobožno svetu misu, sjediniti se sa Isusom u svakoj riječi i gesti, biti ono što jesi, predati mu se svim bićem, bez glumatanja jer On te pozna i voli baš takvog...ima li veće milosti i duhovne izgardnje?

Hvala Ti moj dobri Bože za sve milosti koje nam daješ po svetoj misi.

To je to, prelijepo rečeno!


Evo još nešto od sv. Župnika Arškog od kojega toliko toga možemo naučiti o pravoj i istinskoj duhovnosti:

"Da pravilno shvatite veličinu i zaslugu svete Misne žrtve, biti će dovoljno da vam sa sv. Ivanom Zlatoustim kažem: sv. Misa cijelo Nebo razveseljava, svim siromašnim dušama u Čistilištu donosi olakšanje, svakovrsne blagoslove privlači na zemlju i Boga više časti, nego sve muke svih mučenika, nego pokore svih pustinjaka, više nego sve suze koje su prolivene od postanka svijeta i sve koje će još teći do konca svih dana.

Ako me pitate zašto je tako, odgovor je vrlo jednostavan. Svi su ovi čini vršeni od ljudi grešnika, koji su svi manje ili više dužnici Bogu, dok u svetoj Misnoj žrtvi prikazuje svom nebeskom Ocu Njemu bivstveno jednaki Sin, Bog i čovjek, zasluge svoje Muke i Smrti. Iz toga možete vidjeti da sv. Misa ima beskrajnu vrijednost."

Moram ovdje jedno svoje malo svjedočanstvo napisati, i reći koliko je ovo jedna velika sotonina varka u koju puno nas upada, misleći da ćemo, (ukoliko se nalazimo u stisci s vremenom) prisustvovanjem na nečem tako važnom kao što je sv. Misa izgubiti nešto. O kakva obmana. Bog nam samo želi davati i davati, pogotovo kad mi Njemu darujemo mrvicu svog vremena i kad se žrtvujemo na taj način.
Osobno znam trgovat s Bogom što se tiče svakodnevne sv. Mise, zadnji ispit koji sam spremala sam pala jer nisam te dane išla na misu. Prepustila sam se strahu i svojoj slabosti misleći da moram uprijeti sve svoje snage kako bi položila ispit od 500 str. pa čak i odricavši se svakodnevne sv. Mise.
I eto pala sam ispit, a učila sam ko konj. Ne samo jer nisam išla na Misu kao inače, već sam bila puna nepovjerenja u Boga, nervoze.. jednom riječju pristala sam uz kušnje, umjesto da sam išla na sv. Misu.

I drago mi je da sam pala, jer mi je Bog pokazao moju nezahvalnost i glupi strah... a za usporedbu, prva dva ispita koje sam pripremala, usporedno odlazeći svaki dan na Misu, sam dobila 5. Nije mi palo na pamet da je se odreknem i Bog je učinio da sve stignem na vrijeme naučiti iako je bila velika stiska. I to je sva poanta..kad se žrtvujemo radi Boga, kad žrtvujemo nešto što mislimo da ćemo nepovratno izgubiti Bog nam vrati stostruko... nema šanse da naša mala bijedna žrtva ne učini 3 puta većeg ploda.

A o tome što sv. Misa predstavlja za mene.. samo ću reći da znajući ono što znam (npr. onih 77 milosti koje se primaju zahvaljujući njoj) ne bih se mogla smatrati vjernikom, niti reći da imam 2 zdrave u glavi svjesno ignorirajući blago koje primamo u Misnoj žrtvi ?? neizrecivo blago..

Od kad sam u vjeri, unazad malo više od 3 godine, išla sam na misu svake nedjelje. Ne zato što bi trebala, nego jer sam željela. Misu sam jako zavoljela i otkada sam primila prvu sv.Pričest i Krizmu, počela sam ići i češće. U početku mi je na misama bilo posebno, osjećala sam jaku Božju milost, često sam po skrivečki znala brisati suze radosnice sa lica dok sam stajala uvijek negdje iza...Bila sam na misi, uživala sam u njoj, ali ju nisam poznavala...Isusa u hostiji nikako nisam mogla shvatiti, ali nisam se ni trudila baš... A onda me je odjednom neobjašnjivo počeo privlačiti...taj period mi je teško pao jer sam Ga željela svim srcem, a znala sam da ne smijem... Otkako sam primila sve sakramente, idem na misu češće, zadnje vrijeme svaki dan, i ako sam na misi a ne pričestim se, to sad više gotovo ne mogu podnijeti, jako teško mi padne. Tražila sam Boga u životu, a On me doveo u Crkvu. Došla sam u Crkvu, i našla Njega na oltaru. Nekad sam mu bliže nekad dalje, ali On mi je sve, volim Ga i ne mogu zamisliti život bez Njega. Osim primanja Isusa u hostiji, jako sam zavoljela ispovijed, neopisivo mi znači. Moji nisu vjernici, ali me puštaju da idem svojim putem. Ponekad imaju svoje komentare kao i svi, ponekad i zaboli malo, ali u usporedbi sa onime što ja dobivam, to nije ništa. U misi sam primila puno milosti, imam predivna iskustva, nijedna misa mi nije ista...a sakrametni misi daju slatkoću...Znalo mi se desiti dosta puta da kad se nadjem u nekoj situaciji, konkretnom problemu kojemu jednostavno ne znam rješenje, prije mise, zamolim Isusa da mi da odgovor na misi, i dobijem ga. Jasan i konkretan. Kad sam isto trazila da mi kaže preko ispovjednika, često mi je upravo tu davao konkretne odgovore. Misu voliim slušati sa zatvorenim očima, da samo Božju riječ imam pred sobom. Učim zapravo kako slušati misu, kako joj se otvoriti. Moja župa je najbolja za mene, mislim da me je Isus sa razlogom tu stavio. Mladi pjevaju vesele pjesme, propovjedi su jako dobre, ispovjednici predivni ljudi, našla sam se tu. Volim kad mogu na glas zapjevati pjesme koje volim jer volim pjesmom slaviti Boga. U misi nalazim mir, radost, utjehu, ona me jača, mijenja, lomi moje slabosti...Bogu hvala na Sv.Misi, ni ne znamo koje blago nam je dao...