www.tebe-trazim.com

Pozdrav svima ja sam novi na forumu. Ne znam dal je pogodno da moju pricu stavim u vjerska iskustva al.. Ide ovako: prije mozda kojih 10 mj sam poceo gubit volju za stvarima koje su me prije veselile. Zivio sam punim plucima zivot i dani se nizali ko na filmskoj traci. I malo, pomalo, dan za danom sve gore i gore. Znaci dani postaju dugi ko stoljeca, pogledas u buducnost vidis hrpu nadolazecih dana kao neke zvjeri koje na tebe cekaju (tek mi je 23). Moja obitelj je duboko vjerska, al sto se mene tice ja sam uvijek istrazivao Boga i pokusao sam ga razumom dokucit. Bilo je perioda kad sam bio agnostik (iako sam sebi to nisam htio priznat), preioda kada sam donekle vjernik. Kad me je ovo stisnulo mnogo sam citao o depresiji, anksioznosti... I kazem ja sebi ovo je vjerovatno bum kojim Bog hoce da me vrati sebi. Racunam da on jedini moze moje probleme rijesit koji su dubogo u dusi i psihi a antidepresevi il nesto bi samo prekrilo probleme. I tako sam poceo moliti svaki dan krunicu, te krunicu bozanskog milosrdja, citati vjersku literaturu, dnevnik s Faustine... Ali problem je sljedeci: ja nikakkkooo nemogu, ne osjecam poboljsanje, nemam nade, nemam vjere, zelim vjerovat, zelim znat da je Isus sa mnom u svakoj situaciji, zelim otvorit srce Bogu, iskreno se molim da me izljeci, alii pobogu nista se ne desava, nista i nista. Ne znam vise odakle me u ovom tijelu, ne znam zasto sam nastao, kaos u glavi. Molim neku pomoc ili savjet dali treba ustrajat u molitvi (iako sam vise razocaran), dal je netko imao slicnih iskustava... A tek mi je 23

dragi brate... mogu reci da te potpuno razumijem iz nekoliko razloga... 22 su mi godine (skoro 23) pa slicno razmisljamo i dozivljavamo stvari oko sebe (mladenacki jel )... kazes svjestan si da ti antidepresivi nece rjesiti problem... slava Isusu sto imas tu milost da si toga duboko svjestan... evo prva stvar na kojoj mozes biti zahvalan Gospodinu...

ono sto bi bilo dobro jest da otkrijes sto je uzrok toj tvojoj anksioznosti, depresiji... cega se bojis? sto si potisnuo u sebi, koji problem? moli se Duhu Svetomu da ti pomogne to otkriti ako nisi svjestan

sam kazes da bi ova poteskoca mogla biti pomoc da dodjes do Gospodina... i dobro mislis... ali nemoj misliti da to Bog zeli, da budes takav vec da Bog iskoristava sve prilike da te priblizi sebi, pa tako i ovu... a covjek je najvise otvoren za Boga bas u boli i trpljenju... i to je tvoja sansa za bit Bozji

kazes da si krenuo u intenzivan religiozan zivot (molitva, knjige...) ali da se nista ne desava... moram ti priznati da sam isto iskusio... i moram ti reci iz iskustva zivotnog da je problem sto bi mi sve htjeli instant rjesit... kao popit tabletu za glavu i da za par sati prodje (tako i sa molitvom... izmolit krunicu i da se sve rjesi, da nocna mora zivota nestane)... no ono sto ti zelim reci jest da ti preostaje da molis i dalje strpljivo i ustrajno... jednu deseticu krunice za svoje poteskoce, a ostalih 4 za one koji su daleko potrebniji od drugih (tako sam ja radio)

ono sto je lijek za depresivnost jest ZAHVALNOST... brate ljubljeni u Kristu budi zahvalan sto imas priliku za zivot, novi dan, novo jutro, nova prilika da budes bolji, zahvalan za roditelje, suncani dan, oblacan dan, snijeg, kisu i jos mnogo toga... mnogi nazalost nemaju tu privilegiju danasnjeg dana... ali ti imas...

ono sto bi ti preporucio, a 2 godine sam se mucio s ovime cime se i ti dalje mucis, a trazio sam pomoc mnogih osoba, razgovarao, kucao, trazio, jest da se pokrenes... IDI SVAKI DAN TRCATI (ili neku drugu aktivnost, sport, ono sto volis, ja trcim i igram kosarku, to je moja strast), DRUZENJE SA LJUDIMA KOJI NA TEBE POZITIVNO UTJECU (izadji iz kuce medju ljude, odi u neku zajednicu mladih, frama, karmel mladi, salezijanska mladez, dominikanska mladez; ja sam u karmelskoj mladezi i bio u evangelizacijskoj na sv. Duhu i mogu ti reci kako puno dragih i lijepih mladi tamo ima... oni su me izvlacili iz poteskoca i jos uvijek)

iskoristi sva sredstva koje ti je Bog dao i vidjet ces da ces procvjetat... vjeruj mi... ono sto najcesce blokira da dodjes do ljubavi Bozje je tvoje zatvoreno srce sa problemima, sumnjama... Bog uvijek ostaje isti, stvar je u nama samima...

oprosti na dugom postu... ali ovo sam imao potrebu napisati... ovo nije pamet iz knjiga vec iz zivota

Bog te blagoslovio, a Majka Bozja zagrlila plastem ljubavi i sacuvala od svakog zla da budes potpuno Njen i potpuno Bozji po Njoj



Neka ti Gospa Karmelska pomogne u tjeskobi i strahovima (meni je beskrajno)

Dragi naš brate u Kristu, ja ću ti pokušati odgovoriti..onako kako ja to vidim...
Nisam imala takva iskustva, al' kušnje, probleme..nekad osjećaj kao da Bog "šuti", neka traženja sebe u svemu tome.....to da, to svi prođemo i prolazimo! Zato, molim te, nemoj odustajati od molitve! Bog svakome od nas pokuca na vrata srca, nebitno koliko nam je godina..želi nam pomoći, želi da Mu se vratimo, pod Njegovo okrilje..al' i mi moramo surađivati, moramo dati dio sebe....Počeo si tražiti dobrog liječnika za svoje stanje..prijatelja Isusa....i nemoj olako odustati, ostavi antidepresive po strani.

Pokušaj taj kaos u glavi smanjiti, tako da malo da isključiš tolika razumska pitanja...jer Boga možeš upoznati, zavoljeti, shvatiti samo srce,...srcem punim ljubavi...Jer i ljudsku zaljubljenost je nemoguće opisati pravim riječima, shvatit razumom...pa tako je i sa ovom još većom Ljubavi...
Moj savjet ti je...da potražiš župnika za razgovor ili nekog drugog svećenika...da mi kažeš što te muči...da zatražiš i od njega savjet. A evo počela je i korizma..pa iskoristi i to razdoblje za svoj duhovni rast..ne odustaj od molitve...otiđi na dobru ispovijed, posti..čitaj Bibliju..i pokušaj u tišini osluškivati što ti Isus želi reći preko tvoje savjesti, voje duše...


I ne brini, svi smo mi bili ili budemo zbunjeni..izgubljeni u mislima...ne znamo kud i kako dalje...al' dobro je potražiti pomoć, kad ne možemo sami...
Nk' te dragi Bog blagoslovi i čuva..

evo sto nam Sveto Pismo kaze o zabrinutosti:

Jednoga dana kralj je sazvao sve čarobnjake, mu drace i svećenike svog kraljevstva. Zaprijetio im je najtežim kaznama ako mu ne uspiju pokazati Boga. Jadnici su očajni čupali kosu od muke ne znajući što da čine, kadli se pojavi neki pastir koji svima obeća da će riješiti problem.


Oni ga žurno dovedoše pred kralja. Pastir izađe s kraljem na balkon, pokaza mu sunce i reče: »Gledaj gore!«
Kralj načas pogleda i brzo oborivši oči povika: »Hoćeš li da oslijepim?«
»Gospodaru moj«, reče pastir, »sunce je tek malo Stvoriteljevo djelo, blijedi odraz njegova sjaja... Kako misliš gledati u njega kad ti se sam pojavi?«
Učenik je svakodnevno postavljao isto pitanje: »Kako mogu pronaći Boga?« I svakoga je dana primao isti tajanstveni odgovor: »Moraš ga željeti «.
»Ali ja ga želim svim srcem, zar ne? Zasto ga onda ne nalazim?«

Jednoga se dana u rijeci sa svojim učenikom kupao učitelj. On gurne mladićevu glavu u vodu i zadrži je pod površinom, dok se ovaj na sve načine otimao da se oslobodi.
Sutradan je učitelj započeo razgovor: »Zašto si se ona ko izbezumljeno otimao dok sam ti držao glavu pod vodom?«
»Zato što sam očajnički tražio zraka.«
»Kad dobijlj započeo razgovor: »Zašto si se ona ko izbezumljeno otimao dok sam ti držao glavu pod vodom?«
»Zato što sam očajnički tražio zraka.«
»Kad dobiješ milost da tražiš Boga kao što si tražio zrak, naći ćeš ga. «

Hvala vam svima na odg znao sam da ovdje ima ljudi koji stvarno hoce i znaju pomoci.
Naj gore sto to nije ona obicna depresija, nego iz besmila se pocmes pitat odakle me ovdje, koje su niti moje licnosti, dal uopce postojim... neka kriza identiteta, mozda proizasla iz depresije. Jer ta pitanja sam uvijek postavljo i svi ih naravno postavljaju ali nikad me nisu izbezumnjavala. I bas zato samo tu Bog moze pomoci, a ja sam skoro uvjeren da postoji po brojnim cudima koji svjedoce milijuni, po cudima u medjugorju, po cudima preko svetaca. Ne moze mi nitko reci da je Faustina sve ono izmislila jer ocigledno je da nije bila poljuljana licnost nego najsretniji covijek na svijetu (naravno da je imala mnogo boli u zivotu al zbog drugih) a ako je ono ludost i ja bi volio biti lud . I sve to znas i sve, al eto nemas neke nade i gotovo.
Jedan od najvecih pitanja kod mene jest: kako je moguce vjecno zivjeti i u ostalom ne znam zelim li to u ovakvoj situciji kad jedna godina izgleda kao milenium, sta bi mi trebali radit? vjecni zivot bi nam trebo biti utjeha. Uredu, kazu slavit ce mo Boga, al evo konkretno ne znam kako se to radi, a imas zelju i onda se nadjes u zacaranom krugu iz kojeg nema izlaza.
Prije sam se rugao ocu kad mi je govorio da je vjera dar jer sam mislio kako to moze bit dar ili hoces da vjerujes ili ne vjerujes. Vjerovatno sam ja taj izgubio (ako sam ga ikad imao) pa ga treba dosta vremena da se ponovo nadje.

vjeruj mi da ono s cim se ti boris su se mnogi borili... ja se recimo borim i pitam se kako je to kad se covjek potpuno preda Gospodinu pun povjerenja, da se puno ne pita vec se puno oslanja na njega... nikako ne mogu se skroz prepustiti Gospodinu a toliko za time ceznem da mi zna nekada veliku bol stvoriti i muku... ali tjesi me da su i drugi ljudi prosli kroz to... Tereziji od Isusa je trebalo jako puno godina dok se nije potpuno dala Isusu da ne zivi vise osrednji zivot koji joj je toliko muke pruzio... preporucam ti njezinu knjigu da procitas Moj zivot...

mislim da se zivot pretvori u uzas kada ti nemas sto dati drugome, a ni drugi tebi... kao da je zivot besmislen i bez koristi... zato je jako dobro biti otvoren za ljubav bozju i za bliznje... mozda bi bilo dobro da za recimo korizmu si uzmes vjezbu da sluzis bliznjima gdje god mozes... kad te netko pita za pomoc... a krenes od onih s kojima najvise provodis vremena, pretpostavljam roditelji, braca, sestre...

ono sto si rekao vjera je dar, ona zaista jest... okreni se oko sebe pa ces vidit koliko je to samo dragocjen dar kojeg nazalost mnogi nemaju... a ti IMAS TU MILOST DA TRAZIS, POSTAVLJAS PITANJE... dok druge za to uopce nije briga... imaju ovaj zivot koji imaju i bas ih briga... umrijet ce i uopce se ne zamaraju sa "zivotom nakon smrti"... kako je jedan filozof rekao:"dok sam ja tu smrti nema, dok je smrt tu mene nema"... ljudi vecinom tako razmisljaju, ali ti bar imas taj dar da se pitas...

a sto nam je Gospodin kazao:"trazite i naci cete, kucajte i otvorit ce vam se"... zelim ti od svega srca da nadjes to sto trazis i da ti Gospodin udjeli, po meni najvecu milost koju moze dati covjeku, svijest o svojoj blizini i svijest o svojoj neizmjernoj ljubavi koju ima za svakoga od nas...

On ne silazi svaki dan s neba zato da ostane u zlatnom ciboriju, nego da nađe drugo nebo koje mu je neizmjerno milje nego prvo: nebo naše duše načinjeno po njegovoj slici, živi hram Presvetoga Trojstva!... (Mala Terezija)

zelim ti da ti tu milost da Gospodin... da postanes svjestan toga sto je bila svjesna Mala terezija... prisutnost Gospodinove u tvojoj nutrini... o kako je to velika milost

neka ti Gospodin oraspolozi srce za taj dar... i neka ti budu u pomoci Blazena Djevica Marija i njezin precisti zarucnik sv. Josip

Pozdravljam te brate u Kristu,
pročitala sam tvoje dileme,pitanja,i odmah da ti kažem da nikako ne možeš biti u depresiji,iz jednog jednostavnog razloga,a taj je da ljudi koji su u depresiji ne vide izlaza nigdje,ne znaju kamo...a ti si brate u toj svojoj situaciji u kojoj jesi ipak došao Gospodinu.To je razlika između onih koji su u depresiji i onih koji u svojim patnjama okreću lice Bogu.
Zakoračio si Njegovom stazom,ali ne posustaj...budi uporan,traži Ga.On će te naći,vjeruj mi.
Na kraju krajeva,došao si na stranicu:TEBE TRAŽIM,zar to nije jedan od znakova?

Neka te prati zagovor naše Majke.

nadamase slažem se sa Magdom, velika je milost što si uopće ovdje, ja sam u tvojim godinama bila na skroz krivom mjestu, cijeli moj život je izgledao besmislen i kao u priči koju je napisao cirenac ja sam tek sa 31 godinu dobila milost da tražim Boga kao što bi tražila zraka da me netko potopi u vodu. Sada kada gledam unatrag na te godine kad sam živjela bez Boga vidim da ne bih ništa propustila da sam išla pravim putem. Kako kažu stariji, "da imam ovu pamet i onu mladost" samo bih strpljivo molila, išla na vjeronauk i čekala kad će mi Bog pokazati što želi od mene u životu.

Btb

..bit će ti lakše..kad znaš da je to tvoje stanje..najnormalnije..kao dio..nečega kroz koje čovjek prolazi na putu do Neba..
..svi smo mi..isti kao i ti..putnici u traženju..ponekad manje ili više zadovoljni sa onim što smo našli.
..tako da je za početak dovoljno da se RELAX =SMIRIŠ..i jednostavno živiš dan za danom..
..a odgovori će dolaziti...jedan po jedan.
..kroz događaje u tvom životu..
..no dok si u panici...to ti je malo teže primjetiti..
.Kao prvo sagledaj svoj život onak...s prvom kategorijom,,

1..ZBROJI SVE ONO ŠTO IMAŠ..ŠTO JE TVOJE.. nemoj gledati na druge i na ono što ONI imaju
..i na koji način žive..

..zapanjit ćeš se koliko darova imaš ..a koje nisi primjećivao..
..npr..dar hodanja..dar govora..dar smijanja....dar spavanja...dar da možeš prati suđe
..dar da svašta možeš raditi.itd...a to te do sada nije usrećivalo..

..pa ćeš sa više poštovanja prema samom sebi leći u krevet..u ujutro se probuditi sretan..
..gledajući sebe kao nekog novog..sretnog čovjeka..koji će se ujutro radovati npr samo tome..
..što pada lijepa sitna kišica..ili što je sunce..zasjalo punim sjajem..

..no to te i dalje..neće zadovoljiti..iz samo jednog razloga..
..a to je STRAH...strah...onaj koji osjećaš i onaj tajni..skriveni koji te rastura..
..jer ti u um..donosi .,.hrpu pitanja..u svezi egzistencije...vjere..tko sam ja , kuda idem..
..postanku čovjeka..životu nakon smrti..itd..
.to u tebi stvara košmar..te NEPOZNANICE..

..jer VJEROVATI a ne Vidjeti..temelje svoje vjere..je teško svakom..

..zato naša vjera kaže da prvo moramo namiriti NEBESKO..

.tj..prihvatiti sebe kao Božje stvorenje..ograničenog zemaljskog trajanja..stvorenje koje će tek svoj mir naći..u Nebeskom kraljevstvu..
.[b].TO NE ZNAČI DA NA ZEMLJI MORAMO STALNO BITI NESRETNI...dapače..
..možemo ..uzeti obilje zemaljskih radosti..ali ako ih shvatimo na način da su prolazne ..
.i da se uz njih ne možemo vezati za vječnost..
..a to znači onda ...živjeti raditi moliti boriti se...pokušavati uvijek biti dobar..
..a ako se posrne..opet se ustati i opet ponovo ..prema KRISTU...
..jel..ako je moguće uz ispovijed, pokajanje za grijehe i Sv.Pričest, SV.MISU..

..tu bi čovjek trebao naći mir i snagu za BORBU U ŽIVOTU..
..da se ne brine..da će mu život uzalud proći..a da nakon smrti NEMA NIŠTA..i onda čemu sve to...

..IMA IMA IMA ŽIVOTA NAKON SMRTI..dapače..i to u Punini..svjedoče mnogi naši..dragi koji su dobili darove..da nam to prenose
.evo ja često spominjem i primjer moje pokojne mame..koja je umrla 1999.g..i javila se mojoj sestri
2 dan nakon smrti..ukratko...rekla je sestri da je našla svoj mir..da je najvažnija ljubav..i još za svakog nešto obitelji..Mama se javila ..na način kako kaže sestra..da je to teško opisati..kao nebesko biće..gdje je riječ i slika i osjećaj teško..definirati..ali to je bila mama u punom svom identitetu..ali na nebeski način..eto ukratko..malo svjedočenje..da te malo ..razveselim da se ne brineš turobno ..o životu nakon smrti.

..eto toliko za početak,,
..budem ti još neke..postove...replicirao ovdje..
..pa češ si valjda naći nešto..

..a sad prvi zadatak..
..NASMIJ SE I RECI BOGU..HVALA TI BOŽE ŠTO ME LJUBIŠ I JA LJUBIM TEBE I VJERUJEM TI.