www.tebe-trazim.com

Imam problem.
Već tjedan dana ne mogu moliti, a i kada molim imam užasna iskustva. Kada sam počela moliti molitve sv. Brigite, počela sam duboko u srcu, na neopisiv način, osjećati Isusa. Ne mogu naći pravu riječ za to iskustvo, ne vidim Ga očima, ali vidim Ga i osjetim u srcu, osjetim njegovo raspoloženje i vidim njegov lik. Ne znam čime sam to zaslužila, ali tako je i na to ne mogu utjecati. Svaki put dok bih molila, osjetila bih neopisivu radost jer mi se Isus smješka. Sve do prije par dana. Tada se plakao. Ne mogu vam ni opisati kakav je to osjećaj. Osjetim neopisivu tugu samo kada se toga sjetim i ne mogu ne pomisliti da sam za to ja kriva. Nakon što sam to doživjela, na brzinu sam završila molitvu jer sam osjećala jaki strah pomiješan sa tugom. Slijedeći dan se nisam molila. To je bio prvi put kada sam preskočila molitve sv. Brigite i još uvijek osjećam neopisiv sram zbog toga. Sve je ovo previše za mene. Nisam zaslužila vidjeti Isusov lik dok molim i mislim da je to previše za mene. Ipak imam samo xy godina! Ne znam niti kako se zove to što sada proživljavam, ali znam da tome nisam dorasla niti djelima, a još manje duhovno. Najrađe bih prestala moliti jer ono što doživljavam tijekom molitve i sve milosti što sam doživjela od Boga me jednostavno plaše i ruše sve što učimo u školi. Previše sam milosti doživjela i jedino što mi pada na um je to da ja tome nisam dostojna. Tko sam ja da mi se to događa?? To je rezervirano samo za svece i jako pobožne osobe. Ja čak u jednom razdoblju nisam ni vjerovala u Boga, preobratila sam se prije svega mjesec dana. Tko sam ja da to zaslužujem??

Uglavnom, trenutno prolazim kroz veliko razdoblje duševne krize zbog svega što se događa oko mene. Toliko sam ustrašena da mi je u par navrata sinulo da bi mi sve stvari bile jednostavnije da ne vjerujem u Boga, ali nedam se. Više se ne mogu početi moliti jer me je strah što sada Isus osjeća, koliko je sretan, jer se bojim ponovno osjetiti toliku žalost. Počele su mi se događati većinom loše stvari i zato još jače obraćam pažnju na Božje darove, ali ne mogu se pomiriti s njima jer im jednostavno nisam dostojna.

Ako itko ima sličnih iskustva s tim osjećajima tijekom molitve i duhovnim viđenjem Isusa, molim vas, neka mi objasni o čemu se radi jer se užasno bojim! Može i linkovi ako igdje o tome piše na internetu!

Oprostite na gramatici i nesmislenim rečenicama, pod prevelikim utjecajem emocija sam i nisam u stanju niti pravilno složiti rečenicu.

BVB

Ali on se ne bi javljao dok molim. Ili bi?

I krivo sam se izrazila. Ne nameće mi on takve osjećaje, to si ja sama. I u tome je problem. Ono što se događa nakon molitve, tada nastupa krivnja i strah.

bojim se da ti ne kazem nesto sto bi ti jos vise otezalo

no svakako strah ne dolazi od Boga... ono sto djavao zeli jest odvratit te od molitve i nasega ljubljenog Isusa... pa ti recimo "pokaze zalosnog Isusa" nakon cega te uhvati strasno velika tjeskoba i zalost... to nije plod Duha Bozjega nego nekog drugog...

prvo sto bi ti preporucio: ne citaj "kusnje, losa iskustva, napastovanja koja drugi prolaze moleci molitvu"... ja sam ih citao i ocekivao da bi vidio koliko mi je to samo odmoglo... neko vrijeme me je isto kao i tebe bilo uzasno strah... ono... sto ako i mene tako djavao napadne? moram li prestati moliti da to izbjegnem?... ta sam si pitanja postavljao... i uvidio kad sam na to zaboravio molio sam mirne duse... sa suhocama, nasladama, rastresenoscu... kako kada...

drugo: ukoliko doista vidis da ne mozes nastaviti zbog straha odustani i cekaj bolja vremena... da stanes na noge... jer kako i sama kazes... mjesec dana ima da ti se zivot zaokrenuo na bolje... prema Isusu... neka te onda Gospodin ucvrsti s vremenom pa onda kreni iznova... nemoj na sebi torturu sprovoditi... to ni Gospodin ne zeli

preporucio bi ti da svakodnevno molis Gospinu krunicu... stavi se u narucje nase ljubljene Majke... neka te ona povede pravim putom prema Bogu... mogu ti doista posvjedociti da kada sam se Majci utekao svim svojim bice, zivot mi se preobrazio... ne mogu ti ni opisati koliko... Ona je sada moj put ka Bogu, spasenju... Ona me primila za ruku i vodi me svakoga dana...

uteci se ljubljenoj Majci i ljubljenom Josipu i neka ti oni budu putokaz i uzor...

ne zelim te nagovarati da stanes sa Brigitinom molitvom, nego ti preporucam da se ne ubijas zbog nje

Bog te blagoslovio



sutra je sveti Josip radnik

Lucija, ustraj u molitvi i ne daj da te nista odmakne od molitve!!
Isus Krist potice na molitvu i zeli da molis, nebi nikada radio nesto cime bi te udaljio od sebe i molitve!!
Otresi crne misli, oslobodi se negativnih slutnji i nastavi sa istim onim zarom kojim si i pocela moliti, a o tome si vec pisala na forumu...

Ustraj i izdrzi i Papa Ivan Pavao II je govorio; NE BOJTE SE

BTB

Gospodin je prisutan u tebi stalno, svakoga trenutka a ne samo tokom molitve... blago onome koji se svakodnevno vjezba u posvjescivanju prisutnosti Gospodinove u svojoj nutrini

Lucija, nemoj odustajati od molitve, sjeti se sto je sve Isus obecao onima koji mole Brigitine molitve. Velika su spasenja u njima i naravno da je zlom u interesu da te prestrasi da bi odustala. Prekrsti se sa svetom vodom i moli radosna srca jer to je ono sto Isus zeli. Receno je, ondje gdje se mole te molitve GOSPODIN JE PRISUTAN sa svojom miloscu.

Samo ustraj sestro u Kristu.

draga Lucija,

ja sam se također tek nedavno obratila (prije koji mjesec), i imala sam vrlo slične kušnje u molitvi (ponekad ih još imam, ali znam ih prepoznati i brzo nestaju).
nisam prije čitala o kušnjama, nisam ni znala da se one mogu javiti, pojma nisam imala, pa je strah bio još veći jer nisam znala o čemu se radi.
strah definitivno ne dolazi od Boga. niti osjećaj krivnje radi molitve.
i budi sigurna u to da su ti te misli nametnute, i da nisu tvoje.
rogonja je ljut što te gubi, što postaješ Božja, i čini sve da ostaneš njegova. budi svjesna da, ono što sada doživljavaš, to je sve što ti on može učiniti, iskušavati te da prestaneš, ništa drugo ti ne može, sve dok si Božja.

nastavi s molitvom, obavezno. ne moraju to odmah biti brigitine molitve, ma ni krunice, mogu biti čak kratki osobni zazivi Isusu (ja sam znala govoriti "Isuse, znam da si tu, ostani uz mene i čuvaj mene i moju obitelj"), ili kratke molitve poput slava Ocu, bilo što, bitno da je iz srca. nakon nekog vremena strah će popustiti. ako ustraješ u vjeri, moći ćeš bez problema nastaviti moliti, rogonja će odustati kad skuži da te ne može okrenuti. BOg ti neće zamjeriti ako sad prestaneš s Brigitinim molitvama (iako bi bilo šteta), ali bi zamjerio da potpuno odustaneš od obraćanja Njemu kroz molitvu.

kušnje se mogu dogoditi dok moliš. to ne znači da nešto krivo radiš, ili da te Bog ne čuje. to samo znači da se ona druga strana bori za tebe. meni je pomagalo moliti "U Ime Isusovo" prije svake molitve. kad bi me obuzeo veliki strah, kojeg sam osjećala i fizički, samo sam na glas ponavljala neku svoju kratku verziju te molitve "U Ime Isusovo, neka odu od mene sve zle sile, svaki strah i svaki nemir". ponavljala sam ju jasno i glasno, i sve odlučnije, i svaki put bi taj strah nestao (iako bi ponekad bilo potrebno i dvadesetak ponavljanja). pokušaj tako, vidjet ćeš koliko će ti biti lakše

najteze je nekome pomoci kada se nema uvida u cijelu zbilju stvari... ovako je dosta toga puko nagadjanje pa ono "mozda corava koka pogodi zrno"... to je po meni veliki minus ovog internet komuniciranja

bojim se da mozda i mi u dobroj zelji postavimo dijagnozu i pririsemo lijek na vrlo siromasnim inf

Lucija budi blagoslovljena i ustraj u nasljedovanju Krista

Draga Lucija,

ne odustaj.Ustraj i budi uporna.