www.tebe-trazim.com

Možda je nezgoan naslov,no nisam znala kako da to nazovem.Naime živim u vjeri i ljubavi Božjoj.No kako odrastam tako uviđam duhovne mane u mojoj familiji.Nitko s nikim u kontaktu,ono tri puta godišnje.Evo moji roditelji ne komuniciraju ni s maminom sestrom,ni s tatinom.Bratić je upao u zamku kocke,stric kune ko kočijaš.Moji su se roditelji obratili kao i ja,sestra ne,mislim vjeruje ali površno,nevoli crkvu.Meni je najveći problem kod mame,on je svojom tvdoglavošču dosta udaljila od sebe,teška je jako kao osoba,moli se ona ali nije se iskreno otvorila Bogu,i jaaako mi je ponekad teško biti blizu nje,osjećam se umorno kad ode!Bilo je dosta toga kod mojih predaka,okultno,abortusi,spontani pobačaji,ma o svađama da ne pričam.
Sad sam trudna s trećim djetetom,odnosno četvtim(JEDAN SPONTANI),i kad gledam ja neću imati koga pozvati na krstitke,niti tete,niti bratiće sestrićne,ajme koma i žalosti.
Molila sam Brigitu,razmišljala o grijesima predaka,no moram živjeti u sadašnjosti i moliti za svoju obitelj,supruga koji je isto ateista(ali imamo lijepi i skladan brak,nije ga imao tko približiti Bogu),kod njega svi površni vjernici,osim sestre i njezine obitelji.
I sad ja razmišljam kuda kamo,i zapravo uopće se bojim krenuti na veeeeliku molitvu za spas tih odnosa,mir i ljubav u familiji,sama sam,znam da je Krist samnom,ali nemam nikoga s kim bi udružila snagu,žrtvu i molitvu za moju familiju.Oprostite na dugom postu,gladna sam odgovora i pomaka po ovom pitanju.

Draga moja...u slicnoj sam situaciji. Moj muz i ja dok smo se vjencavali...bilo nas je iz familije 25. Malo vjencanje....skromno...obiteljsko okruzenje....ali nitko nikoga ocima nemoze vidjeti. Svi muljaju jedni protiv drugih...a o ljubomori da nepricam. Bilo bi bolje da smo se vjencali sami i organizirali veceru s kumovima...ali eto...covjek uvijek misli da ce se nekako situacija promjeniti nabolje. Tako ti je to, draga moja...

Lk 12:51-53

51 Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlji? Ne, kažem vam, nego razdor. 52 Od sada bit će pet u jednoj obitelji podijeljena jedni protiv drugih, trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice. 53 oni će biti podijeljeni, otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snaja i snaja protiv svekrva ".

evo lijepe prilike da baš ti budeš spona koja će povezati familiju.
pozovi ih sve na krstitke, zašto ne? ako ne pozoveš, znači da ih i ti odbijaš.
ne obaziri se na to tko će doći, tko ne. ti moli, i za one koji će doći, i malo više za one koji neće.
netko treba napraviti prvi korak. vjerujem da je to lakše tebi nego bilo kome od njih, jer ipak nisi sama, kao što si rekla, imaš najboljeg mogućeg pomagača i ogromnu podršku

I sama imam iskustva s narušenim odnosima u obitelji, i užoj i široj..i znam kako to boli..I slični osjećaji vezano uz mamu..jer, često se osjećam umorno i slomljeno, zarobljeno nakon vremena provedenog s njom..što mi je jako žalosno..Jer, sve vidi samo crno, sve predviđa loše...dosta je tvrdoglava i teškog karaktera..jako puno zarobljena zemaljskim stvarima..

Prvo jačaj i izgrađuj sebe, da bi mogla dalje, sve uz Božju pomoć..jer, mi svojim ljudskim snagama ne možemo ništa. Misli na svoju bebicu, svog muža..pa onda na ostale. Sve ih blagosivljaj u svakoj situaciji..i prepusti Isusu u ruke, Njegovoj providnosti, da ih On vodi i upravlja..Teško je od nekoga zahtjevati promjenu, jer i sami se teško mijenjamo..zato, moli Isusa da uđe u njihove živote i djeluje po svojoj volji, da ih oblikuje po svome naumu. Svoje srce otvori Bogu...Teško je i ništa ne ide preko noći...vremenom ćeš osjećati promjene i na sebi samoj...Bude i padova i uspona..
Kad budeš u mogućnosti..prikaži sv misu za vaše pokojne, učini neku pokoru za spas duša u čistilištu..moli Duha Svetog da te vodi i nadahnjuje..prije svake važne odluke, prije susreta s njima, moli Svetog Duha da prođe s tobom kroz svaku tu situaciju...Sad ti je i prilika za devetnicu, danas počinje..
I ne brini puno za krstitke..ne opterećuj se s tim...svakom danu dosta njegove brige..o tome ćeš misliti kad dođe vrijeme...

Ako muževa sestra živi kao vjernica, pokušaj s njom više razgovarati...molite se nekad skupa..Povjeri se svome ispovjedniku, zamoli ga za razgovor, za savjet...ili s nekim za koga misliš da bi ti mogao pomoći, a da je neutralan u toj situaciji....

Ja sam također molila 15 molitava SvBrigiti...i osjećam da je Bog počeo djelovati u mojoj obitelji..al' puno je toga do nas..svi imamo slobodnu volju činiti kako želimo. Bila sam par puta kod jednog svećenika na razgovoru..i uvijek kaže.."molit ćemo..predati u Božje ruke da od upravi svime." Preporučio mi je 2 molitve..Molitvu za iscjeljenje obitelji i Molitvu za iscjeljenje sjećanja..i vjerovati da je Bogu sve moguće!
A što se mame tiče..rekao mi, pošto ju je upoznao..da takvo njeno ponašenje, strahovi, pesimizam...nosi korijen u ranama iz prošlosti..rane kojima nije pustila da zacijele, neopraštanje ljudima koji su je povrijedili..

Nek' tebe i sve tvoje dragi Bog blagoslovi i čuva!

Hvala vam na tako lijepim riječima.
Ivona upravo tako je i kod moje mame ljuta je na djetinstvo na život koji joj je bio ne baš lagodan,i nažalost hrani i Judu u sebi koliko i svetost.
leelaa zvala sam ih i na vjenčanje.S tatine strane nitko nije došao,a kad sam ih došla pozvati lijepo su me ugostili.Jednom sam tetka srela u gradu,plakao je kad me je vidio,od sreće.Možda bih zaista trebala sjesti u auto i do njih,onako neobavezno,a vjerujem da bi im bilo drago.Plačem...
Sestrični s mamine strane sam jedino ja bila na vjenčanju,i cjelu sam svadbu proplakala,ajme žalosti.
Dug put me čeka,osjećam da nisam u duhu dovoljno jaka za molitvu u ovoj situaciji...doći će dan...

Nemoj se puno uznemiravati, misli ma malu bebicu..da dođe zdrava i živa na ovaj svijet...
A ostalo..nemoj odustajati, vjeruj..Nemoj se puno opterećivati što će biti..mada znam da to nije lako, da je preteško misli zaustaviti..Ako su loši prema tebi, ti se nemoj spuštati na njihovu razinu..blagosivljaj ih u sebi u svakoj prigodi...vremenom, osjetit ćeš snagu blagoslova..to mogu reći iz svog iskustva. Ako osjećaš da bi trebala poći do tetke i tetka..učini to..čisto onako u posjetu, bez da ih već pozivaš na krštenje...samo da vidiš kako su, kako žive...

I mene jako boli ponašanje moje mame..duša se doslovice nekad kida..Da, i ona ide redovno na mise..moli se puno..al' ne želi oprostiti,..nekad imam dojam da i nije toga svjesna, da ne razumije samu sebe..Teške riječi često čujem od nje..nekad se ukočim od straha, od toga da nešto takvo može i pomisliti...Na njoj ne vidim nikakvu promjenu...dok kod nekih drugih primjećujem promjene..Ona u biti jako pati..grozno se muči nekim stvarima, koje želi svojim snagama..bez prepuštanja Božjoj volji...
Vjeruj, bit će dobro!

Ivona upravo tako je s mamom.lijepo si napisala,ali tužno.Zarobljena je...skroz.