www.tebe-trazim.com

Jel to moguće? Da se možeš pričestiti svojevoljno, prekrižit se sv. vodom, ići na ispovijed?
Da nemaš nikakve "filmske" manifestacije.
Moj problem je što se ne osjećam "svoj". Molim se, suzdržavam se od svakog bluda, molio sam se za to i dano mi je. Osjećam se,huh,normalno ali sam u sebi fragmentiran i ne osjećam se slobodno. Trebalo mi je pola dana da uopće ovo sročim jer me malo sram, stalno brišem pa tipkam.

Počinjem teško funkcionirati na poslu, koncentracija mi je u bunaru, a ono što me čini još tjeskobnijim je da nemam vremena bit u stanju vegetiranja, potreban sam na radnom mjestu ali si ne mogu pomoći. Nije ovo prvi puta, to se povlači već 10 godina.
Možda bi me više ražalostilo da je u pitanju samo medicina, velika je muka ujutro se ustat i strepit kako ćeš odraditi dan. Teško je u tom trenutku i moliti, blokiran si tjeskobom. Želudac me ubija svakodnevno, povraća mi se i stalno se napinjem ali nikada ne povratim. Umoran sam od lijekova, odustao sam od njih. Možda nekaj vrijedi spomenuti da je mentalno oboljenje u mojoj obitelji (pre)često. Baka, sestra od bake, teta, tata. Svi na "dizalicama". Za bakinu sestru nisam siguran koje je godište, mi ostali uvijek godina bude na 4. 34,54,64,84...
Možda blesava podudarnost samo.

Kaj vi mislite?

Jesi ispovjedio tu svoju tjeskobu/sumnju ?

Svim nečistim dusima smeta sv.voda,pričest i ispovijed,
i baš zato uvijek se trebamo ispovijedati i pričešćivati..
ako budeš i dalje ustrajan u tome..oni će sami pobjeći od tebe..
Ako imaš neki problem, ne znači to odmah, da si
opsjednut i zaposjednut od demona, ne znači da
ćeš imati kako ti kažeš "filmske manifestacije"..

Odbaci sve svoje strahove,nemire,tjeskobe,sram,
i osloni se na Isusa. Gledaj u Njega,a ne u svoje
probleme i vjeruj Njemu,
predaj mu sve, i On je uz tebe,On će ti pomoći..
zamoli ga da ti da mir,sigurnost,slobodu,radost,hrabrost,
da te oslobodi od svih tjeskoba. Isus će ti pomoći,On je
najbolji liječnik.

moje mišljenje je da se nisi dokraja, sav, stavio u poslušnost Gospodinu, nisi ušao u potpunosti u njegovu zaštitu, a to je poslušnost posvemašnja, zato ti se to događa... pusti zle duhove i sve... prvo se podloži Gospodinu, a tek onda će neprijatelj pobjeći

Također, druga mogućnost ti je ova da kako postepeno ozdravljaš duhovno, psiha ti je još uvijek opterećena, umorna... Savjet kao hitna pomoć je... pusti sve to na miru, hodi korak po korak u svemu što si odrediš kroz dan, ako možeš raditi, radi, ako ne, vidi koja opcija ti je trenutno najbolja, često puta najlakši korak (ono kad se ''osjećamo'' super i u miru'') ne znači da doista i jesmo na pravom putu i u "Božjem miru"...

ja ti mogu posvjedočiti da sam se isto tako osjećao 2005. godine i godinu dvije poslije, očaj, tjeskoba, beznađe, zlostavljanja, uznemiravanja, prisilne misli... dok mi duhovnik nije svaki dan (ispočetka), a kasnije sve manje govorio "to sve je jedna velika laž''... kako sam to sve više poslušno provodio, tako je to negativno postajalo sve neuvjerljivije.. a ja sve slobodniji....

jedno što je sigurno, jest to da kad god ti je teško... javi se piši kako god zvučalo, netko će te uvijek u tom trenutku razumjeti, nisi sam... na dobrom si putu... moli koliko možeš, kada ne možeš ne siluj se (ni u jednoj stvari)... nastoji kroz neko vrijeme graditi balans u životu... da ti amplitude u + i - budu sve manje... tada će ti se u miru postojanom očitovati Gospodin za sljedeće korake.... ovako kad si ko nošen valovima, ne možeš puno... uhvati jednu rutu i ustraj pa ćeš vidjeti što te i tlači i opterećuje i čini bolesnim.... mentalno kako kažeš... nisi ti mentalno bolestan... vrlo razumno i bistro rezoniraš stvari koje ti se događaju... u mojim si krunicama

BB

Hvala vam svima, osjećam se mirnije. Mrsko mi je dijelit takve probleme s ljudima, radije ih zadržim za sebe.

Treba biti uporan i strpljiv.Ne odustaj od sebe,daj si vremena i polako.Bog dragi ne siječe kao mačem pa odjednom kada mi to hoćemo...Njegov plan za nas je drugačiji i mi se moramo pouzdati u Njega, i prepustiti se Njegovoj volji.
Sada samo budi ustrajan i strpljiv, i vidjet ćeš kako je velik Gospodin, i koliko nas sve ljubi, bez obzira na sve.




Btb

Doista sam umiren, očekivao sam kušnje i stalna preispitivanja, ali je grozno teško ostaviti sebe, svoja očekivanja i nestrpljivost etc.
Očekivao sam ali kad prolaziš kroz istu onda to daje sasvim drugu dimenziju na riječ kušnja.

Updejt:

Bio sam u Međugorju od 7. do 10.9. Impulzivno sam rezervirao termin i čak dan dva prije mi se nije ni dalo ići.
Poslije toga nekako mi se sve poklopilo, jer nisam nekako u sebi imao redoslijed što i kako. Pa se to saželo u ispovijed, misa, molitva i post i čitati. Iako je blesavo jednostavno, kao da ti je netko pokazao kako pravilno idu brojevi. Dakle, ništa spektakularnog za pričati drugima. Promjena je u tome što nemam više tjeskobnu vjeru. Nisam u grču i imam želju ići na misu nekako mi se to samo mota po glavi, samo me malo sram jer me moj župnik možda vidio triput u kojih 7 godina i nedavno kad sam išao po potvrdu za bit kum (bilo me užasno sram jer sam znao da će bit "prodike" da me nijednom nije vidio na misi, iako je blage naravi)


Uglavnom mladica vjere je proniknula iz zemlje i čudim se. Ne sebi, već kako me Bog mjesi iako ja pokušavam predvidjeti neke stvari,odvrtim desetke scenarija; uvijek se tim malim stepenicama začudim zbog načina kako je do njih došlo.Klišej al kaj mogu. Počeo sam čitati Katekizam i mislio sam da ću ga tek malo prolistati a ne mogu stati već 4 i pol sata. Baš me "oduzeo" iako opet da sam ga čitao prije par mjeseci samo bi rolao očima dok ih valjda ne bi iščašio.

Samo me strah da se ne uzoholim, iako ima jedan "trn" koji me stalno podsjeća. Ne bih htio postati teolog, već živjeti ono što pročitam.

Ne znam kako da se postavim kad me netko nešto netko pita, najradije bih šutio nisam još za takve razgovore koji su često bez strukture i random pitanja (zašto Bog ovo, zašto ono...) kao za nekakvu statističku procjenu Boga koliko je "dobar i fer"

Ildefonz, mozda ti pomogne i ovo