www.tebe-trazim.com

SVETO TRODNEVLJE – VELIKI TJEDAN


Veliki tjedan središte je i vrhunac kako cjelokupne liturgije tako i našeg vjerničkog života. Tjedan je to u kojemu se odigrala drama povijesti spasenja čovječanstva i poticaj svima na istinsko obraćenje i nasljedovanje Isusa Krista.
VELIKI ČETVRTAK
Veliki četvrtak nam uprisutnjuje vječni novi Savez koji je Krist sklopio sa svojim narodom u svojoj krvi. „Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku, jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu, dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. ( Heb 13,12-15)
Na Veliki četvrtak, Kristovi vjernici i čitava Crkva, prisjećaju se Večere Gospodnje koju je Gospodin dao pripremiti svojim učenicima u čast blagdana Pashe, spomena na oslobođenje iz egipatskog sužanjstva. „ Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem. ( Lk 22, 15-16) Isus je današnjim činom svijetu ostavio znakove svoje trajne prisutnosti u kruhu i vinu, predajući svoje Tijelo i Krv kao polog i garanciju pobjede nad zlom, grijehom, patnjom i smrću. Danas, Isus je izdan od Jude, uhićen i ispitivan pred svećenstvom i rimskim namjesnikom Pilatom. Znajući da mu se bliži čas da prijeđe s ovog svijeta Ocu, Isus natoči vodu u praonik i počne učenicima prati noge. Reče im: Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer ja to i jesam. Zaista, zaista kažem vam: nije sluga veći od gospodara, niti poslanik od onoga koji ga posla (Iv13, 12-16). Ovim činom, Isus nam pokazuje da je cijeli njegov život i skora smrt – darivanje, služenje, suosjećanje, a nadasve LJUBAV prema čovjeku.
„Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu! poziv je to da uđemo u zajedništvo s Gospodinom i među sobom, kako bismo postali djeca Božja i baštinici Neba. Euharistija, najuzvišeniji je čin Isusova potpuna darivanja koja preobražava nas i naš život usmjerujući ga ka ljubavi prema bližnjem, ka miru, ka Riječi života vječnoga.


http://www.zupa-kraljicekrunice.hr/Zupn ... 308-13.pdf

nadam se da se Rebeka nećeš ljutiti ako ovdje postam link za Meditaciju Muke Isusove, od bl. Anne Katharine Emmerick. Nisam našla prikladniju temu, a ova mi se čini prikladnom.

Malo kasno ovo stavljam, ali evo još uvijek stignemo meditirati Muku, posebice sutra.
BVB

http://www.zlatnopero.com/urad/Meditacija_muke.pdf

Hvala -courage

Veliki Petak...
Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Razdijeliše među se haljine moje i za odjeću moju baciše kocku (Ps 22(21). Zvona su utihnula, crkva odaje napuštenost, oltari su ogoljeni. Vrata Svetohraništa otvorena, pred oltarom Svetog Križa „Božji Grob“. Ni svijeće ne gore. Mir, posvuda mir. Dan je ovo potpunog ljudskog pada i sramote u kojem je ova naša zemlja primila na sebe zločin ubojstva samoga Boga. Čovjek-Bog bez ljage grijeha raspet, umire na križu radi nas, naše zloće, griješnosti, oholosti, opaćina. Isus Krist prinosi se na križ kao žrtva za spas svijeta. Križ postaje znak pobjede, slave, vrelo spasenja.
Isusov „čas“ preobrazio je svijet. Taj čas patnje, vlasti Tame, čas je pobjede svijetla i života nad tamom i smrću.
„ Krist je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo stopama njegovim. On koji grijeha ne učini, nit mu usta prijevaru ne izustiše: on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima, pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječismo. (1Pt2, 21-24)

VELIKI PETAK

Današnji je dan najtužniji u povijesti čovječanstva. Nema ulazne pjesme ni klasičnoga misnoga slavlja jer se ne posvećuje euharistija, Crkva šuti, sve se obavlja u tišini, gotovo pognute glave, pokajnički. Ipak, okupljeni smo da ispratimo Krista na Njegovu križnom putu u smrt, da molimo za svoj spas i spas cijeloga čovječanstva koje je prouzrokovalo Isusovu patnju i smrt na Golgoti. Isto smo tako pozvani da se sjedinimo s otajstvom euharistijskoga kruha posvećenim jučer, na misi večere Gospodnje, da ni danas, kada je cijeli svijet zanijemio, ne budemo lišeni sjedinjenja sa Sinom Božjim i Sinom čovječjim kojega smo, na današnji dan, izdali, a zatim, utopljeni u krvožednoj masi uvijek željnoj spektakala, promatrali kako ga muče, bičuju i krune trnjem, ljuti na Njega što nas je na trenutak zavarao, zanio, vratio nam nadu, a onda dokazao svoju lažnost ovom nemoći koju pokazuje, a koju bi, da je uistinu Sin Božji lako mogao zamijeniti čudom koje bi Ga spasilo...

Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga





Muka gorka Gospodina,
Isukrsta Božjeg Sina,
Po Ivanu evanđelisti,
Koji Gospi plač navijesti.
Plačnim glasom sve vas molju
Čujte Majke sad nevolju
Koja' no vas na plač zove,
Jer u gorkim mukam' plove.
Zove duše Bogu mile
Da zajedno s njom procvile.
Sve vas molim, pravovjerni
Poslušajte srcem smjernim.
Slatke pjesme ostavite,
Plačne glase sad počnite,
Te plačite Božjeg Sina,
Isukrsta Gospodina,
Koji za nas muku prima
I na križu umrijet' ima.
Sve stvorenje sad se združi,
S Marijom u teškoj tuzi.
Cvileć Gospa pogledaše,
Odkuda će čuti glase.
Kad Ivana zgleda plačna,
Obori je rana mačna.
Popanu je teške boli
I tu pade nice doli.
Tad priteče Magdalena,
Primi Gospu na koljena.
Gospi sestre pritekoše,
Nad njom kose raspletoše.
Udri u plač s Magdalenom,
Za Isusom Gospodinom.
Kad se Gospi svijest povrati,
Poče Ivu zagrljati:
»Ivo, dragi, ti m' utaži
Te mi tužnoj majci kaži:
Gdje je Isus, moja dika?
To je, Ivo zla prilika
Da ti tako k meni tečeš,
Hoću da mi to sad rečeš.«
Tada Ivan pade nice
Sakriv skutom suzno lice.
Vele gorko uzdisaše
Te on Gospi govoraše:
»Crno ruho uzmi na se
Jer ti nosim tužne glase.
Juda izda meštra svoga,
Zlim Židovim' Sinka tvoga.
Od starijih iska pomoć
Da Isusa izda obnoć.
Oni vojsku pripraviše
Te je s Judom otpraviše.
Na molitvi Isus staše,
Vas se krvlju on znojaše.
Anđel s neba doletio,
U muci ga pokrijepio.
Kada Juda s vojskom dođe,
Suprot vojsci Isus pođe,
Pa im reče: »Kog ištete?«
Udariše svi na pete.
Tad ga Juda cjelivao.
Cjelivom ga izdavao.
Čim se Juda s njim pozdravi,
Podbiše ga kao lavi,
Podbiše ga oružnici,
Pobjegoše učenici.
Izmučiše, njega jako,
Vežuć' ruke naopako.
Sve ga biše palicama,
Ispriječaše modricama!
Da mu vidiš tužno lice,
Drhtala bi od groznice.
Od zemlje ga podigoše
I s njim Ani potekoše.
Već sad brzo da idemo
Da ga živa zatečemo«
Kad to Ivan Majci reče,
Kao mrtva Gospa kleče.
Strašna groza na nju dođe,
Britki mač joj srce prođe.
Opet k zemlji pade nice,
Potamni joj suzno lice
I zavapi »Sad hodimo
Da ga živa zatečemo!«
Poče hodit jadna Mati,
Gorke suze prolijevati.
Kad dođoše pred dvor k Ani,
Ali bjehu tu dvorani,
Pristupiti ne smjedoše,
Jer u dvoru Isus bješe.
Izdaleka tu slušahu,
Gdje Židovi vapijahu.
Jedan dignu tad desnicu
Dav' Isusu zaušnicu.
Kad to začu tužna Mati,
Poče suze prolijevati:
»Eto, Sinko, željo moja,
Jadna ti je Majka tvoja!
Ajme, Sinko, ti li primi
Zaušnicu među njimi!
Nemilo te, Sinko, tvore,
Dokle mi te ne umore.«
Netom Gospa riječ izusti,
Iz dvora se narod pusti.
Prije nego u dvor dođe,
Hitro Isus svezan prođe,
Ništa Majci ne zboreći,
Osta Gospa tu cvileći.
»Obazri se, zlato moje,
Eto tužne Majke tvoje.«
S njim Kaifi potekoše,
Odahnut mu ne dadoše.
Tu stadoše na nj vapiti
I još krivo svjedočiti:
»On iznosi zakon novi
Po svim zemljam' cesarovim,
Te puk mami naglim činom,
Praveći se Božjim Sinom.
Ja ću i hram razoriti
I u tri dni sagraditi.«
Sav puk na njeg vapijaše,
Ali Isus šuteć staše.
Tad mu Kajfa zaprijetio:
»Zar Sin Božji ti si bio?«
Na nj se Isus ne ispriječi,
Neg' mu reče ove riječi:
»Dobro jesi rek' o i sam,
Ja Sin Božji pravi jesam.«
Kad Kaifa to razumi,
Zlo namisli i naumi,
Razdre skute svoje ljuto
I zavapi glasom kruto:
»Ne ištite već svjedoke,
Ne čuste li ove psovke?«
Kad Židovi razumiše,
Svi iz glasa zavapiše:
»Na smrt njega da vodimo,
da već vrijeme ne gubimo.
K Pilatu ga!« svi rekoše
Pa s njim opet potekoše.
Na obraz mu svi pljuvahu,
Pred Pilatom govorahu:
»Sudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo;
Jer puk mami naglim činom,
Praveći se Božjim Sinom.«
Al i Pilat to znađaše
Da kriv ništa ne bijaše;
Iz zavisti ga predadoše
Te ga sudit ne htijaše.
Tad u gradu Irud stao,
S Pilatom se zlo gledao.
K Irudu ga Pilat šalje
Da mu Irud sudi dalje.
Kad dođoše pred Iruda,
Poče Irud tražit čuda:
»Eto vino, eto voda,
Čini čudo kod naroda;
Ko si prije ti činio,
I narode začudio.«
Mnoge riječi govoraše,
Ali Isus šuteć' staše.
Tad se Irud rugat' stade,
Luđačku mu halju dade,
K Pilatu ga opet vrati,
U taj dan se s njim pobrati.
Kad dođoše pred Pilata,
Navališe svi na vrata:
»O Pilate, sad ga sudi
Te nas više ti ne trudi.«
Poče Pilat tad misliti
Kako će im ugoditi.
Pa ga dade bičem biti,
Neće li ih umiriti.
Tu ga biše mnogo ljuto,
Privezaše k stupu kruto;
Krv ga svega oblijevaše
I po zemlji tecijaše.
Tad pred dvorom Majka staše
Te žalosno uzdisaše:
»Ajme, Sinko, dušo moja,
Jadna ti je Majka tvoja.
Kad te tako udaraju,
Svu mi dušu razdiraju.«
Kad ga ljuto bičevaše,
Od stupa ga odvezaše.
Trnovu mu krunu sviše
I na glavu postaviše.
Nabiše je sa svih strana
Da mu dođe do moždana.
Koje srce da ne plače,
Gledajući oštre drače?
Držeći ga sam za ruku,
Pokaza ga Pilat puku.
Da ga vide okrunjena,
Po svem tijelu izranjena,
Ne bi li se ukrotili
Te mu smrt ne tražili.
Oni većma vapijahu:
»Propni njega!«, govorahu.
Opet Pilat govoreći,
Umirit ih hotijaše:
»Nahodim ga bez krivine,
Nije pravo da pogine.
Pustit ću ga rad blagdana,
A dat ću vam Barabana.«
Tad Barabu svi prošahu,
A Isusu smrt željahu,
»Propni njega«, vapijahu.
Još Pilatu govorahu:
»Ako ovog ne pogubiš,
Cezarovu milost gubiš.
Jer tko sebe kraljem kruni,
Na Cezara narod buni.«
Kad mu carem zaprijetiše,
Pilat ne htje ništa više.
Već se umi tude vodom,
Opra ruke pred narodom:
»Čist od krvi hoću biti,
Koju ćete vi proliti.
Kad na moju sada ne bi,
Propnite ga vi po sebi.«
To svi željno dočekaše
I Pilatu povikaše:
»Krv njegovu mi primamo.
I na djecu prizivamo.«
Kad osudu Pilat stavi,
Podbiše ga kao lavi.
Konopom ga pak vezaše
I križ teški nosit daše.
Sav puk za njim tecijaše,
Vidjeti mu smrt željaše.
Mnoge žene tu bijahu,
Za njim plačne sve iđahu.
Obazre se Isus na nje
Te im reče tužno stanje:
»Ne plačite, žene, mene,
Već plačite same sebe,
I plačite sinke vaše
Koji mene na smrt daše,
Jer će vrijeme brzo biti,
Tužno ćete govoriti:
Planine se oborite,
Pa nas žive pomorite.«
Tada Isus govoreći,
Pođe putem križ noseći.
Za njim Majka gredijaše,
Sva se suzam' oblivaše.
Prignu Isus glavu dračnu
Da ne vidi Majku plačnu.
Priteče mu tužna Mati,
Al ' ne može njeg' poznati,
Jer nagrđen vele biše,
Nemilo ga izmučiše.
Kad ga tako ona zgleda,
Studenija bi od leda.
Padne pred njim tu cvileći,
I ovako govoreći:
»Postoj, Sinko, dušo moja,
Žalosna je Majka tvoja,
Da te vidi tvoja Majka,
Na čas ovi od rastanka.«
Isus Majku tad gledeći,
Pade k zemlji križ noseći.
Tu na zemlji Isus staše,
Već križ nosit' ne mogaše.
Tad Židovi pritekoše
I Šimuna privedoše.
Daše njemu križ nositi,
A Isusa zlo voditi.
Majku s njime razdiliše
I još više rascviliše.
Tu Isusa povedoše
I na mjesto dovedoše,
Kalvarija što se zvaše,
Gdje puk skupljen vas bijaše.
Tude na križ s njim udriše
I sve rane povrijediše:
Probodoše ruke, noge,
Zadaše mu tuge mnoge.
Ponoviše njemu rane,
Krv poteče na sve strane.
Kada Gospa blizu dođe,
Već na križu Sinka nađe.
Sva od tuge tu drhtaše,
Uz križ ruke uzdizaše:
»Primi Sinko, na križ mene
Nek' i moje lice vene,
Ti umireš dušo moja,
Što će tužna Majka tvoja?«
Isus Majku kad slušaše,
Veću muku sam imaše.
Pa kad vidje gdje se muči,
Ovako je preporuči
»Evo t' Ivan, moj predragi,
Nek ti bude sinak blagi.«
Ivanu se pak obrati:
»Evo t', Ivo, moja Mati.«
Gospa Ivu cjelivaše,
Suzama se oblijevaše.
Tada Isus zavapio,
Da je žedan govorio.
Tu Židovi pritekoše,
I žući mu prinesoše.
Kad okusi, ne htje piti,
Nego Ocu govoriti:
»Svršio sam muku svoju
Primi Oče, dušu moju.«
Kada riječ tu izusti,
Prignu glavu, duh ispusti.
Kad on Ocu dušu dade,
Na svu zemlju tama pade.
Sva se zemlja trese kruto,
A Marija cvili ljuto.
I grobovi raspukoše,
Mrtvi iz njih iziđoše.
Prestrašeni svi tu stahu:
»Sin je Božji«, govorahu.
A i stotnik to videći,
On zavapi govoreći:
»Prav doista ovaj biše
I prava ga pogubiše.«
Longin s vojskom tu bijaše,
S jednim okom ne viđaše.
Premda Isus mrtav bio,
Kopljem bok mu otvorio.
Tad poteče krv i voda
Na spasenje sveg naroda.
Na Longina kaplja pade,
Odmah okom zdrav ostade.
Kad Židovi sve svršiše,
Odjeću mu razdijeliše,
Pa se u grad povratiše,
Jerbo i noć blizu biše.
Tu pravedni Josip biše
I Nikodem još odviše,
Isusovi sljedbenici
I skroviti učenici
Te Pilata tad moliše,
Mrtvo tijelo isprosiše.
Kad metnuše uz križ skale,
Tad ne biše suze male.
Kad mu čavle izdirahu,
Majci srce razdirahu.
Uz križ ruke podizaše:
»Dajte mi ga«, vapijaše.
Kad se mrtvo tijelo snimi,
Na krilo ga Majka primi.
Mrtva sina cjelivaše,
I ovako govoraše:
»Ajme, Sinko, to sad što je,
Da ne pukne srce moje.
Eto, tvoje lice bijelo,
Vele ti je poblijedjelo.
Oči tvoje potamnile,
Svu su svjetlost izgubile.
Tvoja usta, zatvorena,
Gorke žuči napojena,
Tvoje ruke premilene,
Ljutim čavlim probodene.
I vi noge izranjene,
Bolne grudi otvorene.
O moj Sinko, rano moja,
Tužna li je Majka tvoja.«
Kad ga Gospa oplakaše,
Mirisom ga pomazaše,
Pa ga u grob položiše;
Plača, tuge mnogo biše.
Od groba se odijeliše,
Pa sa Gospom svi cviliše,
I ti puče, sad se smili
Te sa tužnom Majkom cvili,
Na koljena svoja pani,
Gospodinu tvom uzdahni:
Slava tebi, Svemogući,
Koj' nas spasi umirući.
Sine Božji, budi hvaljen
Po sve vijeke vjekov'.
Amen.
(Facebook)

POTRESNE LITANIJE MUKE KRISTOVE

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Isuse, Sine Boga života,

Po Tvom svetom životu i vladanju,

Po svetom životu i smrti Tvojoj,

Po žalosti što si je trpio kad si išao u Getsemani,

Po Tvojoj triput ponovljenoj molitvi,

Po Tvojoj smrtnoj tjeskobi na Maslinskoj gori,

Po predanosti Tvoje volje volji Očevoj,

Po Tvom krvavom znoju,

Po Tvom teškom i bijednom zatvoru,

Po sramotnoj ćuški kod Anne, velikog svećenika,

Po izrugivanju i vezanju što si u noći pretrpio,

Po krivoj presudi što je Kajfa nad Tobom izgovorio,

Po izrugivanju što si ga kod Heroda podnio,

Po svim poniženjima i bolima što si ih podnio dok su Te vukli od jednog suca do drugoga,

Po Tvojoj strpljivosti i šutnji,

Po Tvom pogrdnom svlačenju i vezanju za stup,
oceopr-1.jpg

Po Tvom bolnom bičevanju,

Po Tvom bolnom i sramotnom krunjenju,

Po Tvom purpunom odijelu i ruganju,

Poradi Tvoga popljuvanoga, presvetog Lica,

Poradi pogrda i poruga što si pretrpio kad su Te pokazali narodu,

Poradi Tvoga bolnoga Srca, koje je trpjelo kad si čuo povike »Raspni ga, raspni!«,

Poradi strašne presude što ju je Pilat nad Tobom izgovorio,

Poradi ljubavi kojom si zagrlio križ svoj i položio ga na svoja ramena,

Poradi svih udaraca, boli i nevolje što si pretrpio sve do Kalvarije,

Poradi krvavih koračaja što si ih učinio sa svojim teškim križem,

Poradi gorke boli što si je pretrpio od svoje rane na ramenu,

Poradi duboke sućuti što si je osjetio kad Ti je Tvoja Majka došla ususret,

Poradi strašne boli i sramote što si je podnio kad su Ti skidali odijelo,

Poradi Tvoje tjeskobe i Tvojih jecaja od straha pred razapinjanjem,

Poradi bolnih razvlačenja Tvojih udova na križu,

Poradi nasilnog pribijanja Tvojih ruku i nogu,

Poradi boli što si ih oćutio kad se je potreslo Tvoje Presveto Srce i svi Tvoji udovi,
oceopr-2.jpg

Poradi naglog i žestokog dizanja i spuštanja Tvoga križa,

Poradi bogohulnih i pogrdnih riječi koje si na križu podnio,

Poradi Tvojih sedam svetih riječi što si ih izgovorio,

Poradi svih boli što si ih na svom cijelom Tijelu podnio,

Poradi ljubavi kojom je gorjelo Tvoje Srce za spas čovječanstva,

Poradi svake Tvoje kapljice krvi što si je prolio,

Poradi duboke sućuti što je Tvoja Majka podnijela s Tobom i Ti s Njom,

Poradi gorkih suza što si ih na križu prolio,

Poradi Tvoje žeđe i Tvoga pića od žuči i octa,

Poradi pada Tvoje glave na prsa,

Poradi Tvoje gorke smrtne borbe,

Poradi bolnih udaraca što ih je Tvoje Srce pretrpjelo,

Poradi posljednjeg, nemilosrdnog udarca, koji je probo Tvoje plemenito Srce,

Poradi Tvoje otvorene rane na boku,

Poradi vode i krvi što je iz nje potekla,

Poradi ljubavi kojom si Ti sva mučenja i boli podnio,

Poradi svega onog dopadanja što ga je imao Tvoj Otac poradi Tvoga trpljenja,

Poradi zagovora i zasluga Tvoje preslavne Majke i svih svetaca.
oceopr-3.jpg

Isuse čuj nas; Isuse, usliši nas!

Spasitelju svijeta, koji si nas svojim križem i trpljenjem otkupio, smiluj se nama!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Gospodine Isuse, primi ove svete litanije, što ih Tebi prinosim sjedinjujući se s najvećom ljubavlju s kojom si Ti dragovoljno izdržao i podnio sve svoje rane i boli, svu sramotu i prezir, svu svoju tjeskobu i nevolju. Molim Te da bi Ti sve boli što sam ih u tim litanijama spomenuo, sada i uvijek, a posebno na mom smrtnom času pokazao i žrtvovao svom nebeskom Ocu za moje mnogobrojne grijehe kojima sam Ga ikada uvrijedio! Amen!

VELIKA SUBOTA

Izmučeno, sveto Isusovo tijelo počiva. Žene, Kristove suputnice i supatnice ostaju podno križa. Promatrale su kako je Isusovo tijelo sahranjeno. Čim je vrijeme dopustilo, s miomirisima i povojima uputiše se grobu. Božjom snagom kamen grobni otkotrljan. „ Što tražite živoga među mrtvima (Lk 24,5) Nije ovdje, uskrsnuo je (Lk 24,6) riječi su koje žene čuše. Čudesna novost koju žene primiše i objaviše učenicima njegovim. Bogu ništa nije nemoguće! Isusov životni put koji je on najavio, i na koji je pozivao „ Dođi i slijedi me! ključ je za uskrsnu tajnu. On traži malene, jednostavne ljude koji će pred njegovim grobom kleknuti, pomoliti se, otvoriti mu svoje srce i nastaviti svoj životni križ uz njega, po njemu do vječnosti. Grobna jama nije kraj. Ona je početak života u Kraljevstvu Gospodnjem, u savršenoj dovršenosti.
Vazmeno bdijenje započinje blagoslovom ognja i hvalospjevom Vazmenoj svijeći:
„ Ovo je noć koja svjetlošću stupa ...“ Svijetlo Kristovo unosi se u crkvu kako bi plamen svijeće raspršio tamu i unio svjetlo u današnji svijet. Dionici slavlja na uskrsnoj svijeći pale svoje svijeće pjevajući Vazmeni hvalospjev.
U liturgiji Velike subote čitaju se odlomci Staroga zavjeta u kojima se slušamo o Božjim zahvatima u povijesti izraelskog naroda Svi događaji Staroga zavjeta vode nas ka punini vremena – Kristu Spasitelju i Otkupitelju, Gospodaru vječnosti. Nakon posljednjeg čitanja slijedi Slava koja se nije pjevala u vremenu korizme.
Obilju obreda Velike subote pridružuje se i blagoslov vode kojem prethode litanije Svih svetih. Obnavljaju se krsna obećanja koja smo dali Bogu sami ili preko naših roditelja i kumova. Vrhunac Kristove prisutnosti je euharistijska služba pod kojom nam daje samoga sebe za naše suobličenje njemu, Proslavljenom Sinu Božjemu.
O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao. Ovo je noć u kojoj je pisano: „ I noć će sjati kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj“. Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima.

USKRSNA SVIJEĆA
Uskrsna svijeća od davnine je dio uskrsnog bogoslužja, i to ne samo kod katolika, već u istočnim Crkvama, te kod anglikanaca. Velika uskrsna svijeća koja stoji kraj oltara, pali se u noći Velike subote, tijekom vazmenog bdijenja. Gdje je to moguće, pali se na velikom ognju izvan crkve, kao znak života i radosti koji bukti i grije. Potom se svijeća unosi u crkvu, a s njom se zatim unosi vatra kojom se pale sve ostale svijeće u crkvi, tako da uskrsna svjetlost zasja u svakom kutku, u svakom srcu. Da svi postanemo dionici iste pobjede nad tamom.
Taj lijepi obredni čin poznat je već iz 4.stoljeća . Uskrsna svijeća predstavlja Isusa, jer on je "Svjetlo svijeta", pa je njezin plamen simbol njegova uskrsnuća.
U davnini je većina članova vjerničke zajednice nosila plamen uskrsne svijeće iz crkve kući, pa su se njime palile svjetiljke i svijeće, na radost ukućana. Na taj način pokazivalo se kako Krist daje svoj život. Taj običaj u nekim zemljama i danas traje.
Sve te lijepe "svjetlosne slike" sažimaju se u riječima koje svećenik izgovara blagoslivljući oganj u vazmenom bdijenju: "Bože, ti si po svome Sinu dao vjernima sjaj svoje slave. Posveti ovaj novi oganj i daj da nas ovi vazmeni blagdani tako ražare nebeskim željama da uzmognemo čista srca stići na blagdan vječne slave. Po Kristu Gospodinu našemu." Još kraće i još jasnije, sve nam se "u glavama rasvjetljava" kad svećenik uskrsnu svijeću pali na velikom ognju i govori: "Svjetlo slavno uskrsnulog Krista raspršilo tmine pameti i srca!"

USKRSNO JANJE
Jedan od najpoznatijih uskrsnih simbola je janje. Obično se slika uz zastavicu sa znakom križa i naziva se na latinskom "Agnus Dei" (Jaganjac Božji). Simbol je povezan sa židovskom Pashom. U davnini su Židovi žrtvovali janje za, taj svoj
blagdan. Prvi kršćani, koji su većinom bili Židovi, povezali su tu žrtvu s Kristovom žrtvom na križu. Radosno pashalno slavlje, kojim se slavilo oslobođenje Židova iz egipatskog sužanjstva, kršćani su usporedili s oslobođenjem od smrti koje im donosi Uskrsnuće. Blagovanje janjeta na uskrsnom ručku u Srednjem vijeku postalo je običajem na papinu dvoru, a u mnogim europskim zemljama i dalje traje ta tradicija.

http://www.ministrant.net/pocetna-uskrs-simboli.html