www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 tra 2024 20:17

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 15 tra 2013 14:49 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Katolicki stav..
Gdje i kako su se razdvojili Istok i Zapad?
AKTUALNOSTI
Kardinal Walter Kasper
Predsjednik Papinskog Vijeća za promoviranje jedinstva Kršćana, Rim
Posjeta Srbiji od 10. - 15. svibnja 2002.

Predavanje kardinala Waltera Kaspera na tribini
Dijalog između Istoka i Zapada - teološki i praktično
1. Gdje i kako su se razdvojili Istok i Zapad?
Godine 1959. objavio je poznati francuski teolog Yves Congar knjigu o crkvenom razdvajanju Istoka i Zapada, koja na njemackom nosi naslov "Razdijeljeno kršcanstvo". Gdje su se razdvojili Istok i Zapad? Podnaslov i pitanje "Gdje su se razdvojili Istok i Zapad?" mi se cine važnim. Kada sam citao knjigu prvi put, primijetio sam da uopce nije tako jasno i da je mnogo teže nego što se obicno misli kada se radi o pitanju gdje, kada, zašto i kako su se naše Crkve podijelile.
Obicno se kao datum navodi godina 1054. Tada su se uzajamno ekskomunicirali papinski legat, Cerularije patrijarh iz Carigrada i ranije grcki patrijarh Focije. Ovo ipak nije bila crkvena podjela? Po sebi ekskomunikacija se ticala samo ta dva gospodina, dva nepomirljiva, svadalacki raspoložena stara covjeka, ali ne i Crkve. Pored toga, u vrijeme ekskomunikacije papa je u Rimu vec preminuo i time se automatski ugasila punomoc njegovog legata. Ekskomunikacija, dakle, kanonski nije bila pravosnažna.
Pored toga, ispada da je vec prije više puta izmedu Istoka i Zapada bilo poteškoca i svada, cak i šizmi. Dakle, uopce nije tako jednostavno govoriti o prvom tisucljecu kao tisucljecu nepodijeljenih Crkava. Medutim, ipak su svi ti raskoli jednom prestali. Pa i kada je od 1054. godine sa rimske strane opet pocelo. Zapravo, bilo je suradnje i poslije 1054., cak i zajednickih euharistickih bogoslužja. Još i 1453. godine bilo je slavljeno zajednicki bogoslužje prije zauzimanja Hagije Sofije od Turaka. Prethodio je još zajednicki, ali nakon toga prakticno propali koncil o uniji Ferrara-Firenca (1439-42). Godina 1054. je, dakle, simbolicni broj.
Pravi rez predstavlja osvajanje i pljackanje Carigrada 1204. godine za vrijeme 4. križarskog pohoda latinskih križara, vodenih prije svega od strane Venecijanaca. Ovo i etabliranje jednog latinskog patrijarha u Carigradu bio je loš preokret križarske ideje i dovelo je do nepopravljivog raskida izmedu Istoka i Zapada. Prilikom svog posjeta u Atheni 2001. godine, papa Ivan Pavao II. je zbog toga izricito tražio oproštenje.
Pitanje je: Kako je moglo otici tako daleko? Kako se moglo dogoditi da kršcani sebi ucine tako što? Odgovor, koji Yves Congar na ovo pitanje s pravom daje i koji je za mene potpuno uvjerljiv, glasi: Istok i Zapad su se otudili u jednom dugom povijesnom procesu; više se ne razumiju i postali su sami sebi strani.
To su bile kulturne razlike. Oni više nisu razumjeli svoje jezike, grcki i latinski. Od diobe Rimskog carstva u starom i novom Rimu razvile su se dvije razlicite kulture. Bilo je i politickih razlika. Dok je Zapadni Rim vec tog stoljeca propao napadom barbara, bizantinsko carstvo je živjelo još skoro 1000 godina. Pošto se od Istocnog Rima ipak nije mogla ocekivati pomoc, papinstvo se okrenulo Francima, Bizantinci su rekli prezirno: barbarima. Tako je došlo do Svetog rimskog Carstva njemacke nacije, koje je vec sa Karlom Velikim dospjelo u konkurenciju i konflikt sa Istocnim Rimom. Za Istocni Rim je ovo bila izdaja.
Istovremeno sa raskolom 1054. godine došlo je do svade zbog investitura a kao posljedica srednjovjekovnog razilaženja izmedu pape i cara. Time se utro put za razlikovanje crkvene i svjetovne sile; Istok se, nasuprot tome, držao simfonije izmedu države i Crkve. Politicki razvitak donio je sa sobom kulturne i socijalne razlike. Na Zapadu je nastalo srednjovjekovno kršcanstvo koje je ostalo strano Istoku u teologiji i duhovnosti kao i u svom umjetnickom izrazu.
Bilo bi ipak pogrešno da se razlike utvrduju tek u 2. tisucljecu. II. vatikanski koncil je imao pravo kada je rekao da je od samog pocetka jedna te ista poruka Evandelja na Istoku i na Zapadu bila razlicito recipirana i da je dovela do suviše razlicitih crkvenih oblika života. Istok i Zapad su imali, usprkos velikim slicnostima u ucenju o trojstvu i kristologiji, kako su se izrazili u priznanjima ekumenskih koncila, od samog pocetka razlicitu ekleziologiju i razlicitu crkvenu strukturu. Istok se cvrsto držao svog partijahalnog i sinodnog shvacanja uprave, dok se na Zapadu vec u prvom tisucljecu snažno istakla rimska ideja primata.
Usprkos ovoj razlici i povremenim raskolima, Istok i Zapad su u prvom tisucljecu živjeli u crkvenom zajedništvu. Razlike nisu bile promatrane kao one koje razdvajaju Crkvu. Bilo je to jedinstvo u raznolikosti kao što se danas preko II. vatikanskog koncila opet priznaje kao legitimno. Tek kasnije su iz toga nastale dogmatske suprotnosti koje djelomicno i danas postoje. Na dvije najtvrdokornije želim kao sljedece ukazati: Pitanje "filioque" i papinskog primata.


http://www.suboticka-biskupija.info/kasper4.htm


Ovdje cijeli tekst..(jako je dugacak)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 tra 2013 14:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
PRAVOSLAVLJE

Pravoslavnu Crkvu je osnovao sam Gospodin Isus Krist i ona predstavlja živi izraz Njegovog prisustva u povijesti ljudskog roda. Pravoslavlje se posebno odlikuje bogatim liturgijskim životom i svojom vjernošću apostolskom predanju. Pravoslavni kršćani vjeruju da je upravo njihova Crkva sačuvala punoću predanja i kontinuiteta drevne Crkve, za razliku od ostalih kršćanskih vjeroispovijesti koje su u manjoj ili većoj mjeri odstupile od zajedničkog predanja Crkve prvih deset stoljeća. Danas Pravoslavna Crkva broji blizu 300 milijuna vjernika koji žive u vjeri i predanju sedam Vaseljenskih Sabora. U grčkom jeziku riječ "ortodoksija" označava pravo vjerovanje i pravo slavljenje (Boga) i odnosi se na sve one kršćanske zajednice i pojedince koji su sačuvali vjeru utvrđenu svetim saborima, nasuprot onima koji odstupili od prvobitne vjere i pali u hereze. Službeni naziv Crkve u njezinim liturgijskim i kanonskim tekstovima jeste "Pravoslavna Katoličanska (= saborna) Crkva".

Pravoslavna Crkva je obitelj "autokefalnih" (neovisnih) Crkava na čelu sa Vaseljenskim Patrijarhom iz Carigrada koji posjeduje titularni i počasni primat kao prvi među jednakima (primus inter pares). Pravoslavna Crkva nije centralizirana organizacija sa jednim prvosveštenikom na čelu. Jedinstvo Crkve se prije svega ogleda u zajedničkoj vjeri i zajedničkom liturgijskom općenju i nitko osim samog Krista nije glava Crkve. Broj autokefalnih crkava mijenjao se kroz povijest. Danas postoje sljedeće: Vaseljenska Patrijaršija (u Carigradu), Aleksandrijska Patrijaršija (u Egiptu), Antiohijska Patrijaršija (sa sjedištem u Damasku, Sirija) Jerusalimska Patrijaršija (Izrael), kao i Ruska, Srpska, Rumunjska, Bugarska i Gruzijska Patrijaršija, te Crkve Cipra, Grčke, Poljske, Albanije i Amerike.

Također postoje i "autonomne" Crkve koje su u kanonskoj ovisno od svojih matičnih Crkava. To su Crkve: Češke i Slovačke, Sinaja, Krete, Finske, Japana, Kine i Ukrajine. Osim toga postoji i vrlo brojna pravoslavna dijaspora raštrkani po svijetu i administrativno podijeljena u više jurizdikcija (koje su ovisno od matičnih autokefalnih crkava). Na čelu prvih devet autokefalnih crkava nalaze se patrijarsi dok ostale crkve predvode arhiepiskopi i mitropoliti. Ove titule su počasnog karaktera i svi episkopi su sasvim jednaki po sili koja im je darovana od Duha Svetoga.

Redoslijed po kome su autokefalne crkve pobrojane ne odslikava njihov stvarni utjecaj i broj vjernika. Carigradska, Aleksandrijska i Antiohijska Patrijaršija predstavljaju, na primjer, samo sjene svoje nekadašnje slave. Ipak postoji opća suglasnost po kojoj Carigradska Patrijaršija ima primat časti što je potvrđeno i drevnim kanonima, budući da je Carigrad nekada bio prijestolnica starog carstva i njegova Crkva je do danas ostala simvol crkvenog jedinstva i međucrkvene suradnje. Zato suvremene Svepravoslavne konferencije saziva Ekumenski Patrijarh. Nekoliko autokefalnih crkava su zapravo nacionalne crkve i među njima je najveća i najbrojnija Ruska Crkva. Ipak, norma crkvene organizacije nije kriterij nacionalnosti već prije svega teritorijalni princip.

U širem bogoslovskom smislu "Pravoslavlje nije tek jedan od vidova čisto ljudske organizacije na čelu s patrijarsima, episkopima i svećenicima koji služe Crkvi niti je to samo Crkva koja se službeno naziva" Pravoslavnom ". Pravoslavlje je prije svega mističko" Tijelo Kristovo "i njegova glava jeste sam Krist (vidi. Ef. 1,22-23 i Cole. 1,18-24). Pravoslavlje ne čine samo svećenici već svi oni koji istinski vjeruju u Krista i koji su Svetim Krštenjem postali članovi Crkve koju je On sam osnovao, oni koji žive na zemlji i oni koji su se upokojili u vjeri i pobožnosti "(vidi besjedu" ŠTO JE PRAVOSLAVLJE "od arhiepiskopa Averkija Džordanvilskog)

VELIKI RASKOL između istočne i zapadne crkve 1054. bio je vrhunac postupnog procesa otuđenja između istoka i zapada koji je počeo još u prvim stoljećima kršćanske ere i nastavio se kroz srednji vijek. Jezična i kulturne razlike, kao i politički događaji doprinijeli su ovom procesu. Od 4. do 11. stoljeća Konstantinopolj, središte istočnog kršćanstva bio je također i prijestolnica Istočnog Rimskog i Bizantskog carstva dok je Rim nakon barbarskih osvajanja potpao pod utjecaj zapadnog Svetog Rimskog Carstva koje je bilo u političkom rivalstvu s istokom. Na zapadu je teologija velikim dijelom ostala pod utjecajem Sv. Augustina hiponskog (354-430) i postupno je sve više gubila neposredni dodir s bogatom bogoslovskom tradicijom hrišćanskog istoka. Istovremeno Rimsku Crkvu su gotovo potpuno preuzeli Franci. Teološke razlike možda bi i bile razriješene da nisu postojala dva različita koncepta crkvene vlasti. Shvatanje rimskog primata zasnovanog na apostolskom podrijetlu Rimske Crkve, koja je tražila ne samo počasnu već i jurizdikcijsku vlast nad drugim crkvama, nikako se nije moglo uskladiti sa predanjske istočnom eklisiologijom. Istočni kršćani su sve crkve smatrali sestrinskim crkvama i rimskog episkopa su prihvaćali samo kao prvog među jednakima.
Za Istok najviši autoritet u rješavanju dogmatskih rasprava niakako nije mogao biti sud jedne crkve već Ekumenski Sabor svih sestrinskih crkava. Tijekom vremena Rimska crkva je usvojila razna nepravilna učenja koja nisu zasnovana na predanju i konačno je proglasila učenje o nepogrešivosti Pape kada poučava ex cathedra. ovo je još više povećalo jaz između hrišćanskog istoka i zapada. Protestantske zajednice koje su se odvojile od Rima su se u narednim stoljećima još više udaljile od učenja Svetih otaca i Svetih Vaseljenskih Sabora. Zbog ovih ozbiljnih dogmatskih razlika Pravoslavna Crkva nije u liturgijskom općenju s rimokatoličkom i protestantskim zajednicama. Tradicionalniji pravoslavni teolozi uopće ne priznaju crkveni i spasenjski znak zapadnih crkava dok oni koji su liberalnije nastrojeni prihvaćaju da Sveti Duh u nekom smislu djeluje i unutar tih zajednica, ali i pored toga one ne posjeduju punoću blagodati i duhovnih darova kao Pravoslavna Crkva. Mnogi ozbiljni pravoslani bogoslovi su mišljenja da između Pravoslavlja i nepravoslavnih zajednica, posebno u oblasti duhovnog iskustva, shvaćanja Boga i spasenja, postoji ontološka razlika koja se ne može tek tako pripisasti kulturnim i intelektualnim razlikama između istoka i zapada, već je neposredna posljedica postupnog napuštanja sveštenog predanja od strane nepravoslavnih kršćana.

U vrijeme Velikog Raskola između Rima i Konstantinopola, istočna Pravoslavna Crkva prostirala se diljem Srednjeg Istoka, Balkana i Rusije sa središtem u Konstantinopolu koji je također bio poznat kao "Novi Rim". Povijesne prilike su velikim dijelom utjecale na promjenu strukture Pravoslavne Crkve ali još i danas najveći dio pravoslavnih živi u istim geografskim prostorima. Misionarska aktivnost u Aziji i emigracija na zapadu učinili su da se utjecaj Pravoslalja proširio diljem svijeta. Danas je Pravoslavna Crkva prisutna gotovo svugdje u svijetu i neprestano svjedoči apostolsko i otačko predanje svim narodima svijeta.

Pravoslavna Crkva je poznata po svom razvijenom MONAŠTVU. Neprekinuto monaško predanje pravoslavne Crkve vuče svoje podrijetlo iz egipatskih pustinjskih manastira u 3. i 4. stoljeću. Uskoro se monaštvo proširilo diljem mediteranskog basena i Europe: u Palestini, Kapadociji, Grčkoj, Srbiji, Galiji, Irskoj, Italiji i slovenskim zemljama. Monaštvo je oduvijek bilo na braniku Pravoslavlja i napravilo je trajan utjecaj na cjelokupnu pravoslavnu duhovnost.

Danas Pravoslavna Crkva predstavlja neprocjenjivu riznicu bogatog liturgijskog predanja koje potječe iz najranijih razdoblja kršćanstva. Osjećaj sveštene ljepote i veličanstva u pravoslavnoj Božanskoj liturgiji stvara živ i snažan osjećaj prisutnosti neba na zemlji. Pravoslavna crkvena umjetnost i glazba imaju značajnu funkcionalnu ulogu u pravoslavnom životu i omogućavaju čak i tjelesnim osjetilima da osjete duhovnu veličinu Božjih tajni. Pravoslavne ikone nisu samo prekrasna umjetnička djela koja imaju izvjesnu estetsku i poučnu funkciju. One su prije svega sredstvo pomoću kojih opitno doživljavamo stvarnost Carstva nebeskog na zemlji. Sveštene ikone kriju neiscrpne dubine tajne Kristovog utjelovljenja za čiju su obranu tisuće mučenika žrtvovale svoje živote.
http://www.pravoslavna-srbija.com/Pravo ... lavlje.htm


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 tra 2013 15:00 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Pia napisao:
zdrave napisao:
Nije li ona nastala odcjepljenjem od katoličke Crkve i to upravo zbog NEPRIZNAVANJA PAPINE nepogrješivosti?


NIJE! jer je doktrina o Papinoj "nepogrešivosti" dogmatski definirana 1870. dok se Crkveni raskol zbio 1054.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Papina_nepogre%C5%A1ivost
http://hr.wikipedia.org/wiki/Crkveni_raskol


Ovi postovi su me potakli da otvorim novu temu...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 tra 2013 15:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
dokle su došla ekumenska nastojanja? Zadnje značajnije što sam imao prilike pročitati je da su neke pravoslavne crkve(ne znam koje sve) potpisale sporazum u Ravenni u kojem priznaju Papu za prvog među jednakima (ali izgleda zasad samo po časti, ne i po vlasti)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 tra 2013 18:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
običan momak napisao:
dokle su došla ekumenska nastojanja? Zadnje značajnije što sam imao prilike pročitati je da su neke pravoslavne crkve(ne znam koje sve) potpisale sporazum u Ravenni u kojem priznaju Papu za prvog među jednakima (ali izgleda zasad samo po časti, ne i po vlasti)

Mislim da u tome svemu najvise zasluge Rumunjska PC...,to jest Svestenici iz ostalih PC-na zapadu pokazuju mnogo vise razumjevanja za ekumenizam ..A ,oni i izmedju svojih Crkvi imaju podjelu ,tako da je to jos jednom problem...
Neki priznaju i Primat ,prvenstvo Pape medju jednakima...Koliko sam ja do sada uspjela procitati...ali i to tumacenje je ,svatko tumaci drugacije...
Imala sam jako ljepe tekstove o tome,jer sam i sama bila ukljucena u dijalog ,ali ne mogu pronaci...nazalost..
Citiram s jednog foruma..misljenje clanova..
Citat:
Pitanje: Da li pravoslavni trebaju prihvatiti primat pape onako kako ga doživljava katolička crkva?
trebaju - 1 (3.4%) ne trebaju - 28 (96.6%) Ukupno glasova: 29

Citat:
Dakle, ne znam da li se iu ovome slažemo do kraja? Je li Petar viši "po rangu" ili "po autoritetu," odnosno da li je "viši" u formalnom smislu ili, pak, suštinski? Da li je "kamen" njegova vjera u Krista kao Sina Božjega ili on kao ličnost (mada je govorio na momente i ono što je "sotonsko a ne Božje" i tri puta se odrekao Gospodina)?

Pokušao bih da dam skromni sažetak u kontekstu teme ove rasprave:

mislim da Petrovo prvenstvo neki zapadni (pa i istočni) oci tumače u formalnom smislu - a drugi istočni oci daju suštinsko, a ne formalno tumačenje. Ovaj drugi put je, u načelu, bliži pravoslavnoj duhovnosti. Tek kada na ovo odgovoriti, sticice negdje u ovoj temi.

Citat:
midrash:

--- Цитат: "Dragi" ---A ti, brate Midraš, reci nam kako ti zamišljaš jedinstvo svih Hrišćana.
--- Крај цитата ---
Ne kako zamišljam jedinstvo - nema tu šta puno da se zamišlja, već kako doći do njega, a sigurno se ne može doći vređanjem drugih, omalovažavanjem, optuživanjima, bez razgovora, međusobnog poštovanja i razumevanja. Dogovor kuću gradi. Tek kad se svi setimo da je osnova hrišćanstva ljubav, nastaće i poverenje pa onda i mogućnost da svi odbacimo šta nije hrišćanstvo a sledimo ono što jeste. Samo tada odbacivanje lošeg ili prihvatanje ispravnog neće biti čin nad kojim će neko likovati a drugi se osećati poraženima, već razlog za veselje svih, i tada neće biti teško priznati greške i sebi i drugima, kao i to da neće biti strašno naći i kod sebe greške, kao što ih vidimo kod drugih. To sada nije slučaj.

Midras je katolicki svecenik..



http://www.pouke.org/verujem/index.php? ... 73.95;wap2


Zadnja izmjena: rebeka; 15 tra 2013 18:18; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 tra 2013 18:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Citat:
Evgenik :
E, vidiš Midraš, sad smo došli na pravu temu ... O kakvom poštovanju pričaš, ako tako s omalovažavanjem govoriš o Pravoslavnoj crkvi. I o kakvom nepoznavanju rimokatoličke crkve je riječ, što od navedenog nije točno, ispravi nas, rado ćemo te i sa uvažavanjem, saslušati i uvažiti. Da li sam u krivu da Pravoslavni nemaju dogmate o papinskoj nepogrešivosti, bezgrešnom začeću, ishođenju Duha Svetoga od Sina ... itd. ... Zar misliš da su to nebitne stvari, pa onda su tom logikom vaseljenski sabori sazivani zbog nekih beznačajnih sitnica. Pravoslavna crkva najviše poštuje Rimsku crkvu od svih ostalih religija, o kakvom nepoštivanju pričaš? Ono što je za nas nepoštivanje i nepoznavanje naše vjere od strane rimske crkve jesu komentari da prvo moramo odrediti jedan prijestolje koji je glavnokomandujući (npr.Carigradski), a onda ta dva prijestolja (Rimski i Carigradski) da donesu soprazum o budućnosti Crkve. Otkud pravo jednom čovjeku da govori u ime cijele Crkve? ta odluka može biti donesena isključivo Saborne, bez obzira što se to vama ne dopada. A također, u našoj crkvi svatko ima pravo na svoje mišljenje, mi nismo sekta, već zajednica slobodnih ličnosti. Ovdje nije riječ o dogmatima, nego o čistoj politici i o rušenju Duha KONCILIJARNOSTI Crkve. Vraćamo se opet pričom na politiku, a vremenski i teološki u doba Firentinskog sabora .... Samo što ovaj put mi nemamo Turke pred vratima koji nas nabijaju na kolac i skrnave Svetinje ... Ako pogledaš na prvih tisuću godina dok smo bili jedna Crkva, sve stvari su rješavane Saborne, a ne odlukom jednog čovjeka. Vi pokažite poštovanje prema nama poštujući taj isti duh KONCILIJARNOSTI ... Iznesite po pitanju dogmata, da li se namjeravate i dalje držati dosadašnjih, pa tek onda ima smisla govoriti o * evharistijskom slavlju *. Kako slaviti evharistijsko slavlje, ako ispovjedamo različito? Zašto onda na slavlje ne pozvati i protestante, anglikance itd.., ako su dogmati takve sitnice? Zašto onda njih držati po strani? Ako vam do bratstva i jedinstva, odrecite se dogmata koji su bez ikakve potrebe izmišljani od raskola naovamo, i od sutra smo ista Crkva. Pokažite onda svoju ljubav tako, i problema više nema, a ni raskola ... Pravoslavni se od svih crkava razlikuju po tome što po cijenu života drže apostolsko predanje i ne relativiziraju svoju vjeru u skladu s duhom vremena.Ostali smo isti po pitanju dogmata, bez potrebe da izmišljamo nove. A Predanje Crkve svjedoči o posljednjim vremenima kada vjernicima dogmati i Kanoni Vaseljenskih sabora neće predstavljti ništa bitno ...


Citat:
midrash : --- Citat: "Evgenik" --- E, vidiš Midraš, sad smo došli na pravu temu ... O kakvom poštovanju pričaš, ako tako s omalovažavanjem govoriš o Pravoslavnoj crkvi. --- Kraj citata --- Tko govori s omalovažavanjem? Nije moja konstatacija da postoji neslaganje o pojedinim pitanjima unutar pravoslavne Crkve, a još manje je moj zaključak da se dogovor teško postiže. To nije nikakva kritika već jednostavno konstatacija koja dolazi i iz pravoslavne Crkve. --- Citat --- I o kakvom nepoznavanju rimokatoličke crkve je riječ, što od navedenog nije točno, ispravi nas, rado ćemo te i sa uvažavanjem, saslušati i uvažiti. da li sam u krivu da Pravoslavni nemaju dogmate o papinskoj nepogrešivosti, bezgrešnom začeću, ishođenju Duha Svetoga od Sina ... itd. ... --- Kraj citata --- Upravo se o tome i radi. Mi imamo te dogmate - štos je u tome što mnogi pravoslavci u stvari ne znaju osnove na kojima oni počivaju i ne znaju o čemu se ustvari tu radi. Nije stvar u činjenici da ti dogmati postoje, već u RAZUMEVANJU razloga za njihovo postojanje. Drugo, eto i ti reče - rado ćemo te uvažiti - nismo na ispitu i ne treba nam ničije uvaženje. Ako se dogovaramo i razgovaramo kao braća, zašto ne, nakon bratskih razgovora možemo i da prihvaćamo i da nudimo i da odustajemo od nečega, ali ako razgovaramo s pozicije - ajde da se vi odreknete nečega što MI mislimo da je neispravno - tada nitko od ljudi dan ujedinjenja neće dočekati. --- Citat --- Pravoslavna crkva najviše poštuje Rimsku crkvu od svih ostalih religija, o kakvom nepoštivanju pričaš? --- Kraj citata --- :) Mali odgovor je iu tvom pitanju - od svih ostalih RELIGIJA. Sudeći po tome ti ne smatraš da smo uopće kršćani. O kakvom poštovanju je tu riječ? No, ja nisam ni govorio o apsolutnom nepoštovanju. Postoji poštovanje i uvažavanje, međusobno, čemu su dokaz i ovi septembarski razgovori, samo nažalost, izgleda da vrh Crkve ima poštovanja a baza daleko manje. --- Citat --- Ono što je za nas nepoštivanje i nepoznavanje naše vjere od strane rimske crkve jesu komentari da prvo moramo odrediti jedan prijestolje koji je glavni zapovjednik (npr.Carigradski), a onda ta dva prijestolja (Rimski i Carigradski) da donesu soprazum o budućnosti Crkve. --- Kraj citata --- E vidiš, o tome sam govorio kad sam spomenuo nepoznavanje pa ako hoćeš i ne znanje. To što si rekao nije točno, au prilog tome ogovori i činjenica da se u Beogradu razgovaralo upravo o primatu. Da je za KC apsolutni princip primat pape nad svima, od čega se nikako ne može odustati, ne bi bilo ni razgovora o tome. Pazi, nisu glupavi pravoslavni teolozi koji su došli na razgovore. Oni nisu došli da ih katolici "uvjeriti" u vrijednost primata, već da zajedno promotre to pitanje i da se nađe rješenje. Kakvo je to nepoštivanje? --- Citat --- Otkud pravo jednom čovjeku da govori u ime cijele Crkve? ta odluka može biti donesena isključivo Saborne, bez obzira što se to vama ne dopada. --- Kraj citata --- Opet, eto, primjer nerazumijevanja i nepoznavanja. Potrajalo bi objasniti u detalje smisao papine nepogrešivosti ex catedra i kad govori o stvarima vjere i morala, jer se tu ne radi o vlasti jednog čovjeka, to je pitanje sabornosti ali na jedan drugi način. No, da bi o tome mogao govoriti morao bi znati ZAŠTO katolici to ispovijedaju. A većina je samo čula da je papa nepogrešiv pa onda komentari idu dotle da papa ne može pogriješiti ni kad sudi o vrsti paste za zube koja je bolja a koja lošija. --- Citat --- A također, u našoj crkvi svatko ima pravo na svoje mišljenje, mi nismo sekta, već zajednica slobodnih ličnosti. --- Kraj citata --- U kršćanstvu sloboda nije bezgranična. Ona je ograničena slobodom drugih, a dodatno, ograničena je samo na osobno djelovanje ne i na NAUK Crkve. Problem je što se često sloboda izbora hoću li ići za Isusom ili ne, brka sa slobodom da JA odlučujem što je ispravna nauka a što ne. Nitko od nas nije LIČNO dobio objavu nego mu je Crkva prenijela. Malko više poslušnosti Crkvi nije znak nedostatka slobode već sinovskoga poslušanja i znak pokornosti i odricanja svoje volje. --- Citat --- Ovdje nije riječ o dogmatima, nego o čistoj politici io rušenju Duha KONCILIJARNOSTI Crkve. --- Kraj citata - - Točno, i to dolazi sa OBE strane PODJEDNAKO. O tome je riječ. --- Citat --- Ako pogledaš na prvih tisuću godina dok smo bili jedna Crkva, sve stvari su rješavane Saborne, a ne odlukom jednog čovjeka. Vi pokažite poštovanje prema nama poštujući taj isti duh KONCILIJARNOSTI ... - - Kraj citata --- Pa zar ovi razgovori nisu znak pokušaja uspostavljanja te sabornosti? Koncilijarnost predpostavlja raspoloživost da se sasluša onaj drugi i da se iznesu svoji argumenti. --- Citat --- Ako vam do bratstva i jedinstva, odrecite se dogmata koji su bez ikakve potrebe izmišljani od raskola naovamo, i od sutra smo ista Crkva. Pokažite onda svoju ljubav tako, i problema više nema, a ni raskola ... --- Kraj citata --- :) Eto, baš o ovome pričam. Vidiš, sad da sam ja tvrdokorni katolik rekao bih - prihvatite vi naše dogmate pa ćemo opet biti jedno i nema više problema :) i onda bi to bio razgovor gluhih. Opet nerazumijevanje i oholost.



http://www.pouke.org/verujem/index.php? ... 73.95;wap2


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 tra 2013 10:05 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 763
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Ukratko objašnjeno, pa koga zanima i tko ima vremena:

http://books.google.de/books?id=_u9-wZN ... I4BEOgBMAs


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 tra 2013 11:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 stu 2012 14:32
Postovi: 100
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
čini mi se da su pravoslavne crkve na neki način izgubile kompas(tu ne mislim da je u katoličkoj crkvi sve savršeno), budući da je politika zasjela ispred duhovnosti i ona je u većini crkava u prvom planu...

npr. nama najbliža SPC meni više djeluje kao neka politička organizacija s ciljem da očuva srpstvo i srpski utjecaj nad pojedinim narodima(makedonci, crnogorci), nego da naviješta Krista i Radosnu vijest...naravno nije cijela crkva takva, ali ovo je u prvom planu...da ne govorim o proglašavanju vladara, koji su bili ratnici svetcima...

nekako mi stavovi pravoslavnih crkvi djeluju pomalo agresivno, što mi je nekako nespojivo s onim što propovjeda Isus...

to je moj osobni stav, koji ne mora biti točan...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 tra 2013 12:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
IsuseTrebamTe napisao:

npr. nama najbliža SPC meni više djeluje kao neka politička organizacija s ciljem da očuva srpstvo i srpski utjecaj nad pojedinim narodima(makedonci, crnogorci), nego da naviješta Krista i Radosnu vijest...naravno nije cijela crkva takva, ali ovo je u prvom planu...da ne govorim o proglašavanju vladara, koji su bili ratnici svetcima...


Tesko je odvojiti politiku " iako bi trebali" i pravoslavci i katolici...Kada se srbinu spomene katolik,on odmah ( ili samo) misli na hrvata..a ne da je katolik u cijelom svijetu..i da nije samo hrvat katolik..
I ovaj mali pomak sto se vidi u "zblizavanju" PC i KC..je pomak napravitit u drugim zemljama...( na zapadu)Nama je ocito tesko pomaci s mrtve tocke,jer nas bas ta ( politika )sprijecava....

Nama je puno lakse razgovarati sa PC,bugara,grka,rusa,rumuna itd....nego sa srbima...
Moj prijatelj pravoslavni svestenik kaze," mi imao istu veru,samo razlicitu liturgiju" ...i on se dosta bori za pomak nasih dviju Crkvi...Tako i sam podnosi razne osude njegovog naroda...Jer oni su jos dosta ( okovani) sto se tice molitve i euharistijskog slavlja ,nije im dozvoljeno da mole s nama moraju imati dozvolu Patrijarha za to..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 tra 2013 12:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Pia napisao:
Ukratko objašnjeno, pa koga zanima i tko ima vremena:

http://books.google.de/books?id=_u9-wZN ... I4BEOgBMAs


Steta ne znam engleski..!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 55 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr