www.tebe-trazim.com

Nikad se u životu nisam osjećala ovako izgubljeno i bespomoćno.
U vjeri pokušavam pronaći utjehu i želim se svim srcem predati Isusu ali mene uporno izjedaju sumnje. Ne mogu ih podnijeti i mrzim sebe što u takvim trenucima imam potrebu tražiti dokaze naše vjere. S druge strane, osjećam se potpuno otuđeno od ovoga svijeta. Osjećam da mu uopće ne pripadam. Postala sam izuzetno osjetljiva na tuđu nevolju, a da ne pričam o nevolji svojih najbližih prijatelja. U stanju sam sebe potpuno staviti u drugi plan, da bih im pomogla. Evo, navest ću za primjer - moj prijatelj već mjesecima prima plaću na kapaljku jer je firma na klimavim nogama. Život mu je doslovno na stand by-u jer se ne može pokrenuti dalje od svoja 4 zida. A željan je poznati djevojku, imati nekoga kraj sebe i mene boli što mu je to spletom nesretnih okolnosti uskraćeno. Ja sam dobila nešto novac od svojih da si kupim što želim. Imala bih ja što kupiti, ali to nije bilo ništa što nije moglo pričekati. Moj prijatelj, koji mi se toliko puta u životu iskazao kao divan čovjek koji uvijek pomaže u nevolji, je meni bio bitniji od mene. Posudila sam mu novac da si kupi nešto robe, jer doslovno nije imao što obući i rekla mu da će vratiti kad mu bude najzgodnije. Ja se zbog toga osjećam divno, i ne osjećam se niti najmanje uskraćenom za išta. Lijepe robe će uvijek biti a ja hvala Bogu, imam za promijeniti. Možda nije po zadnjom modi ali ja tu robu imam, za razliku od njega. Našu malu tajnu znamo nas dvoje i moj dečko. Vjerujem da bi me ostatak mog društva zbog ovog čudno gledao, možda smatrao i ludom - zašto bih ja to činila kad nemam ni za sebe? Ne mogu vam opisati koliko je meni bilo prirodno to napraviti, vjerujem da je to glas Boga u meni. Vjerujem da se naša se vjera mjeri po tome kakvi smo prema bližnjem svome, da li ostajemo imuni na njegovu nevolju.
Ispravite me ako pogrešno gledam na ovo, jako me zanimaju vaša mišljenja.
I kako se oduprijeti sumnjama? Ne znam uopće zašto mi dolaze sad kad sam odlučila više prakticirati vjeru, čitati Bibliju i ići na sv. misu običnim danima. Osjećam ogromnu potrebu biti u Crkvi, tamo nalazim svoj mir i snagu za dalje. Kad surfam internetom i tražim vjersku tematiku niotkud naletim na ateistički blog i onda zaglavim po tri sata na njemu i pitam se je li Isus Horus i mrzim sebe iste sekunde kad pomislim na to
Hvala vam unaprijed što ćete ovoj temi posvetiti pažnju i nadam se dati korisne odgovore

ništa neobično da te zli napada kad si se odlučila približiti Bogu, tuče te tamo gdje si slaba da bi te spriječio da se više zbližiš s Bogom. Svakoga lupa tamo gdje je najslabiji, tebe očito po pitanju tvojim sumnji. Mogu ti samo reći - samo nastavi s molitvom i ne daj se smesti. Svako ima različite kušnje, čisto da znaš da nisi jedina i da smo svi to prošli, samo svako na svoj način a mnogi vjerujem isto kao i ti. Kušnji i napasti će biti dok smo živi pa se na to treba priviknuti.

Draga Noemi,

hvala ti što si ovo podijelila s nama.Srce samilosno, otvoreno Bogu, kao trn je onom koji nas želi na svojoj strani, i svako tko se proba otrgnuti biva kušan i napadan.
Ja sam to isto prošla, u početku nesvjesna o čemu se radi, ali ipak sam uz Boga još jače prionula.Sada znam, i onda samo krunicu u ruke, i Mariji se pomolim.Zato, samo strpljivo i ustrajno naprijed i ne boj se.Zamoli Gospu da otjera strah i sumnje iz srca i da ti pomogne.

Btb