www.tebe-trazim.com

26 godina nikoga nemam ni za popricati, svecenici samo kazu jedno moli Boga. Mislim da imam jedno rjesenje... a to je da sebe skratim muka... i ne izazivam sažaljenje drugih i ne trosim vrijeme tude.

..misliš li da si manje sretan od drugih..
..i od onih..koji nemaju ni 90 % onog što ti imaš..

..a zahvalni su Bogu na životu...
..na svakom trenu predragocijenog života...

..a ti ..zbog..par oluja u života..
..čezneš za smrću..za olakšanjem..?????

da, nažalost, nerijetko možemo naići na takve
što nema nijednog karizmatičnijeg svećenika u tvojoj blizini, okolici??
eh...
a neakav psiholog, psihijatar prek socijalnog?
niej to sramota, a očito ti treba pomoć.. nekog da te neko vrijeme drži i pogura

a da otvoriš/otvorimo temu "Ima li koga iz ZAdra?" .. za druženje
neki mladi, molitvena zajednica.. nekog tko shvaća...??

neke stavri čovjek jednostavno ne može sam
i nekak mislim da ti nemreš sad sam
i ne trebaš
i nije sramota tražiti pomoć
eto, velim, i Mojsije je imao pomoć...
treba nam i druženje i zajednica i sve...

nije ti potrebno sažaljevanje neg razumijevanje..
humanost, empatija
to je neš sasvim drugo
shodno tome, nikom ne trošiš vrijeme
jer smo tu jedni za druge
bar bi trebali biti

nisam imala tako žestokih faza ko ti
al kad sam imala neke svoje faze di sam mislila baj baj.. imala sam i prijateljicu.. pa opleti sto i jedan put..
i pomalo sam izašla iz tog stanja..
naučila neke stvari prihvatiti

hajd, otvori temu - ima li kog iz zadra i okolice za druženje
ne trebaš sam ovo prolaziti
i nerijetko čovjek treba pomoć čovjeka, zajednice da izađe iz tog nekog stanja

eto, kad čovjek slomi nogu, svi trče doktoru
ma svi!!
a kad je u nekom sivilu.. onda jedva ko da traži bilo stručnu bilo pomoć prijatelja, obitelji, župne/crkvene zajednice.. nekog tko će ti izaći u susret.. a i to su stanja bolesti, očaja, duševne malodušnosti i treba nam pomoć!!

Nisam iz Zadra, ali eto preko net-a našla sam ove dvije stranice:

http://www.zupavostarnica.hr/
http://www.klanjateljice.hr/molitvena-z ... 05-03.html

Piše da imaju molitvene zajednice, a ova prva ima i grupu mladih. Javi im se, mailom, telefonom, odi osobno tamo.
Ja vjerujem da će te netko saslušati i pomoći.
Krist je uz tebe samo vjeruj!

Prijatelju...

Samosažaljenje ne donosi ništa dobro... vodi te u očaj i duhovnu tamnicu.
I ne pomišljaj da dižeš ruku na sebe jer odgovoran si Bogu za svoj život ma kakav on bio.
Što bi rekli mnogi oni koji su izgubili svoje dijete...bračnog druga, roditelja, oni koji svaki dan gledaju patnje svojih najmilijih u teškoj bolesti? Misliš li da bi si skratio muke oduzimanjem života? Pa toliko vjere valjda imaš da znaš da je to tek put ka VJEČNOJ muci i patnji, koja je sa ovom tvojom neusporediva.

Pokreni se, dobro ti se savjetuje da potražiš pomoć u nekoj molitvenoj zajednici, jer treba ti psihička pomoć i podrška. Bog sigurno ima planove za tvoju budućnost, stvar je samo u tome koliko si voljan pružiti Mu šansu.

Kartuzijanče, di si ??

ako pod ovim smatraš samoubojstvo mogu ti samo napisati ne da nećeš skratiti muke nego ćeš se uvaliti u još veće muke. Gdje ćeš tada završiti samo Bog zna ali ako se spasiš mogu ti reći koliko sam u knjigama o čistilištu čitao o samoubojicama piše da se neki spašavaju ali ih prvo čeka patnja čistilišta onoliko godina koliko su još trebali živjeti na zemlji plus muke za grijehe za koje nisu zadovoljili za života. Kad to pogledaš onda je jasno da se samoubojstvom ništa ne rješava nego sam sebi dodaš još patnji povrh ovog što već imaš. U trenutku kad samoubojice sebi oduzmu život Bog im pokaže milosti koje su mogli imati u vječnosti da su ostali živjeti onoliko koliko im je Bog odredio da još žive, ali koje neće nikad imati jer su sebi oduzeli život. Kažu da je to najveća bol koju su doživjeli jer nikad neće imati ono što bi im Bog dao da su ostali živjeti.

Ja u jednom periodnu života toliko sam patio da se ni meni nije živjelo ali jasno mi je bilo da nemam izbora nego ili boriti se (molitvom, pokorom, sakramentalnim životom,...) ili pustiti se i tako vegetirati. Ovo drugo mi nije bilo opcija jer sam tako mogao vegetirati čitav život, niko mi nije garantirao da bi se izvukao. Ali nikad mi nije palo na pamet da se ubijem jer sam znao da izlaza ima i to samo u obraćenju Bogu i promjeni života i da je samo pitanje vremena kada će se to dogoditi. I naravno, dogodilo se, sad sam sretan a one patnje zbog kojih mi se nije živjelo su nestale još prije nekoliko godina