www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 22:03

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 03 ruj 2013 08:47 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 kol 2013 10:13
Postovi: 8
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Pozdrav svima. Ovako, prije svega par crtica iz zivota. Rođen sam prije 32 godine. Djetinstvo sam imao lijepo, iako sam vec u ranom djetinstvu na nagovor starijih prijatelja usao u grijeh masturbacije koji je trajao sve do unatrag mjesec dana. Otac je bio dobar, cestit i posten covjek ali ne sjecam se da se ikada igrao sa mnom. Vise sam ga se plasio nego sto sam imao neki prisan kontakt. Mama je bila ta koja nas je odgajala. Otac je bio u partiji tako da nisam ni krsten po rođenju. Ali tada već u predškolskoj dobi došao sam nekim čudom do ilustrirane Biblije mladih kojom sam se toliko oduševio da sam ju pročitao od korica do korica i klečeći molio Boga da kad porastem budem Njegov prorok. Nisam odgajan vjerski. U osnovnoj skoli sam bio najbolji ucenik. Do 1993.g. sam u ratnom vihoru bio protjeran sa svoga ognjista. Tada smo kamionima prevezeni u jedan drugi grad gdje smo zivjeli u skoli. Nakon godinu dana preselili smo ponovno u novi grad zbog boljih uvjeta za zivot. Otac je cijelo vrijeme bio na prvoj crti kao i dva moja brata. Vec tada sam bio sramezljiv i stidan, stalne promjene sredine u koju dođete i nikoga ne znate i sve ostalo je ocito ostavilo traga. Iako sam i dalje bio odlican ucenik. U srednjoj skoli sam nastavio biti povucen u sebe, nisam izlazio u kafice i disko klubove kao svi ostali, vrijeme sam provodio doma citajuci. Ali sam bio u dubini duse tuzan sto svi izlaze vanka i imaju cure a ja nista. Tada sam prvi put poceo citati Sveto pismo i uzivao sam u ulasku u vjeru. Ubrzo sam se i krstio. Ali kroz cijelu srednju školu sam bio najbolji učenik, tijekom boravka u školi bio sam super zanimljiv i duhovit ali mimo škole se nisam ni s kim družio u smislu izlazaka i zabave. Sada vidim da sdam već tada imao kompleks manje vrijednosti. Upisao sam fakultet i tada su nastali pravi problemi. Studenstski život sam započeo u domu gdje sam postao "kao pušten sa lanca". Počeo sam se odavati alkoholiziranju, bludnostima i zanemario ono zbog čega sam došao na studij a to je fakultet. To sve skupa je roditeljima, a osobito majci bio pravi šok jer je navikla na dijete koje je uvijek u svemu bilo najbolje i isticano kao primjer drugima. Prve dvije godine sam dao u roku ali tada je slijedila prvi pad i ponavljanje godine. Samo sam posjećivao studenstke fešte, imao sam jednu dugoigodišnju djevojku s kojom sam bludno griješio, planirali smo se nekada i vjenčati. Nakon što sam prvi puta obnovio godinu (treću na faksu) došlo je do pravih izljeva bijesa od strane moje majke kao npr. da te nema mi bismo imali kuću a ne bismo živjeli kao podstanari, svi drugi su bolji od tebe, ti si najgori, ti si katastrofa, vidi kako ovaj, kako onaj, bili su u srednjoj školi gori od tebe a sada si ti najgori...i svakakvih još napada, to konstantno vrijeđanje, omalovažavanje i napadi su trajali par godina. Tada sam prekinuo i sa djevojkom što je bio dodatni stres. Upisao sam nekako četvrtu godinu ali i nju sam obnovio. Tada sam se vratio kući dok ne ispolažem preostale ispite gdje sam svakodnevno bio kao na streljani od strane majke čiji izljevi bijesa i prigovaranja su se nastavili. Ubijan sam u pojam svakodnevno. Nakon toga sam doživio i prvi napad panike. Užasan osjećaj. Mislio sam da ću umrijeti. Tada sam prvi puta uzeo krunicu u ruke. I krenula je morba duhovna borba. Bio sam i depresivan, a osobito nakon svađa sa majkom imao sam i suicidalne misli. Nakon toga uspio sam završiti fakultet uz svakodnevnu borbu s aanksioznošću i strahovima. I od tada moj najveći problem su strahovi. U međuvremenu sam se i oženio, imam dvoje prekrasne dječice ali i dalje imam jake paralizirajuće strahove za koje nitko ne zna. Najjači je strah od javnog nastupa. Za par mjeseci imam za položiti jedan veliki specijalistički ispit i imam već sada strašnu fobiju od toga. A to bi mi bio zadnji ispit u karijeri nakon čega bih mirno živio sa obitelji. Ali strah je ogroman. U zadnjih 6-7 godina koliko traje moja duhovna borba pročitao sam knjige Tomislava Ivančića, fra Zvjezdana Linića itd. itd. , nedavno sam bio u Šurkovcu na obnovi kod fra Ive Pavića, trenutno slušam CD-e Rajka Bundala, sve je to super lijepo i dosta mi pomaže, zavolio sam Isusa da bih i život svoj dao za njega, u zadnje vrijeme molim svakodnevnu krunicu i druge molitve, slušam duhovnu glazbu, vapim da me oslobodi tog straha i tjeskobe ali ne primjećujem neki učinak. Ne znam više kako da Ga zamolim a da me oslobodi strahova, svjestan sam da je svemoguć i da mu je to lako učiniti ali strahovi su i dalje tu. Zaboravih reći da sam imao i prisilne misli, grozne i ružne na svetinje i na svoje bližnje, i dan danas ih imam povremeno, ali sada ih manje ozbiljno doživljavam. Ispovijedao sam se ali nikada ove strahove nisam spominjao, nekako me stid to govoriti. Inače me jako stid ispovijedati se, uvijek to učinim da se što prije riješim. Ne znam hoću li ikada više biti normalan i živjeti normalno bez tih misli i strahova ili sam osuđen da se patim s tim do smrti a to je onda pakao na zemlji. Imate li neku ideju? Oprostite na dugom tekstu i hvala vam.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 09:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Odi opet na ispovijed. Ovaj put napravi to kako treba. Razgovaraj sa svećenikom. Reci mu kako se osijećaš da ti je na pamati da to samo obaviš, ali da želiš suprotno. Sigurno će te savjetovati.
Često se ispovijedaj. Svakih 14 dana.
Nestat će strahovi.
Ne pomaže Isus samo onda kada vidiš da pomaže. Nisi ni svjestan koliko si milosti primio a misliš da nisi.
Dok si u problemima i napasti imaj uza se neki posvećen predmet.
Nešto ovako:
http://verbum.hr/vjerski-predmeti/medaljica-svetog-benedikta-23-mm-2757/
Kupiš pa daš svećeniku da blagoslovi.
Moli se svaki dan ovu molitvu:
Sveti Mihaele Arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen.
http://hr.wikisource.org/wiki/Molitva_svetom_Mihaelu_arkan%C4%91elu


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 10:03 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 kol 2013 10:13
Postovi: 8
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Da, u pravu si za milosti koje sam dobio, sad vidim kako sam ružan i nezahvalan naslov stavio, oprosti mi Isuse.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 10:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 ožu 2007 14:07
Postovi: 714
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
dragi brate..baš sam sinoć čitala knjigu od Rajka Bundala ... i mislim da bi svi mi trebali sve naše pretke predati po svetoj Misi pod Krv Kristovu radi njihovih grijeha i da ih On izbjeli u svojoj Krvi ako nešto "trpimo" kao posljedicu njihovih teških grijeha....

ne znam, mislim da bi trebalo to učiniti jer kolika je snaga Isusove misne žrve... :shock:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 10:10 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 ruj 2013 22:18
Postovi: 19
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Svaki hrabar čovijek ima strahove, jer da nema ne bi ga mogli nazvati hrabrim. Razlika hrabrog i onog koji to nije, nije u tome da jedan ima strahove, a drugi nema, nego da se hrabar unatoč svojem strahu odvaži na nešto i taj strah uspije nadvladati.
Ja isto tako imam velike strahove, ali druge naravi. Nakon iznenade pogiblje moga oca, imam svakodnevne strahove od gubitka bližnjih. Znaći uvijek kada čujem sirene hitne pomoći ja mislim da se radi o mom bližnjem pa odmah zovem. Kad žena naiđe u trgovinu poslije posla i dođe kasnijne 10 minuta, to mi je odmah znak za uzbunu. Najcrnije misli mi padaju napamet, tipa prometna nezgoda itd... Svaki puta kada mi se netko ne javi na mobitel istog trena ja se odmah sjetim trenutka kada sam zvao majku, nakon što sam obavješten da se nešto dogodilo s ocem, a ona mi se nije odmah javljala na poziv. Kada se javila i rekla mi kako tata nije više među nama, vozio sam prema mijestu nesreće i taj trenutak nikada neću zaboraviti. Dodao sam gas i poceo vrištati iz petnih žila i poželio sam skrenuti sa ceste i okončati to. Ali strah od takove smrti me je sprijecio da to učinim. Strah je nekada dobar, a nekada ne, ali bez njega ne bi mogli opstati nikako. Ono što nije dobro je pretjeran strah koji mi imamo... Ostaje nam moliti Boga da nam pomogne prevladati te strahove i nositi se sa njima u svakodnevnom životu i prepustiti se Bogu, jer moramo biti svjesni da je ionako naš život dan od Boga i u njegovim je rukama, što ne znaći da se sami ne trebamo truditi savladati pretjerane strahove, ali uz Božju pomoć.
emaus Bog te blagoslovio!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 10:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
vidim stalno spominješ majku koja po tvom opisu izgleda kao da je i majka i otac. A kakav ti je odnos s ocem? Tvoj odnos s ocem je jako bitan za tebe da imaš kralježnicu jer mi muškarci kralježnicu dobijamo preko oca pa ako ti je odnos s ocem loš onda zbog toga ti može faliti one unutarnje čvrstine, da možeš nositi one tebi povjerene a ne da gubiš tlo pod nogama


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 12:13 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 kol 2013 10:13
Postovi: 8
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Odnos sa ocem ali i sa majkom je odličan trenutno, otac se prije nekoliko godina prvi puta ispovidio nakon komunizma, sada ide na nedjeljnu misu i puno se popravio što se toga tiče. S njim imam stvarno odličan odnos. Možda je i to jedan od uzroka što odnosa s njim nije bilo do zadnjih 5-6 godina. Jednostavno nije pokazivao neke emocije ali je sve obveze prema djeci odrađivao tehnički korektno, nije nam ništa falilo u materijalnom smislu, ali očito jeste očinske ljubavi u onom emocionalnom smislu. Meni je to nejasno jer imam kćer i sinčića i prosto uživam u igri s njima. I on se sada igra s njima i pokazuje im svoju ljubav, valjda mu se srce otopilo nakon tog komunističkog zla. Sa majkom i dalje se često zakačim ali sada je drugačije jer sada ne ovisim o njihovoj potpori pa me nema u šaci, ja njima pomažem u svemu, iako i sada zna odapinjati otrovne strelice svojim jezikom. Ali valja izliječiti dosadašnje zadobivene duhovne rane. Što se tiče Rajka Bundala evo večeras bi mi trebala stići njegova knjiga: Pogled u krajeve srca pa ću je pročitati. Znam njegove preporuke za grijehe predaka, čini mi se ok to što govori pa sam već ozbiljno razmišljao dati mise za svoje predke. S tim se nema što izgubiti a može se puno dobiti. Hvala vam svima na javljanju, puno mi to znači. Bog vas sve blagoslovio.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 12:36 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 kol 2013 10:13
Postovi: 8
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Svjestan sam toga, ali nije mi jasno zašto su demoni baš na mene toliko naklopili? :-) Doduše nisam nikada u ispovijedi spominjao ni strahove niti prisilne misli pa ću to učiniti prvom prigodom, to bi moglo pomoći.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 12:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Melek napisao:
Ja sam uvjeren da je današnji materijalistički svijet prepun demona i također prepun ljudi koji su im savršen plijen. Tako da se ne čudi što su se na tebe namjerili. Nisi jedini.

Razmisli i o vremenu kad ti se to počelo dešavati. S kakvim si se ljudima družio i na koja si mjesta izlazio.

Današnji svijet je sigurno prepun demona i vražjih uznemirivanja.
Plijen demona može biti bilo tko, pogotovo kad se vjera poljulja.
Od običnog malog čovijeka do plotičara i moćnika.
Mnogi su uvjereni da je Hitler bio pod utjecajem demona pa je težio moći i osvajanju pod svaku cijenu bez obzira na žrtve. Tu treba svakako naglasiti razliku biti pod utjecajem i biti opsjednut nije isto.
Kad je netko pod utjecajem demona i to shvati, sveta ispovijed i pričest puno pomažu.
Kod opsjednutosti je drugačije ali to sad nije tema.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2013 13:16 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 kol 2013 10:13
Postovi: 8
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Nije ni kod mene tako intenzivno kao nekada, ipak je puno bolja situacija nego prije 5-6 godina, ali i dalje me uznemiravaju. Ako uspijem položiti ovaj veliki ispit pred tročlanim povjerenstvom sve vas častim! :-) Čini mi se što se više pokušam približiti Gospodinu da su uznemiravanja sve jača. Slažem se da bez ljubavi nema ništa. Zato svojoj djeci pružam puno ljubavi i zajedničkih tenutaka. Svako zlo za neko dobro. Ali još nešto sam spoznao. Taj strah i te misli me tjeraju da svakodnevno molim i utječem se Spasitelju. Da nemam te strahove pitanje je kakav bi bio. Iako ne mogu razlučiti je li moj intenzivan duhovni život posljedica strahova ili ljubavi prema Isusu. Volio bih da je ovo drugo. Iako mislim da nije to kod mene prava duhovnost jer me sprječava u izvršavanju svakodnevnih obveza - začarani krug: strah - molitve - strah - molitve... Jer većinu slobodnog vremena provodim čitajući duhovna štiva, slušajući duhovnu glazbu, surfajući po internetu tražeći tekstove o vjeri i mojim problemima a onda mi ponestaje vremena za učenje ili ovozemaljske stvari. Mislim da nitko Isusu ne dosađuje više od mene. :-) Stvarno nemam mjere. :-) Ali ja bih da imam duhovnost poput npr. Tomislava Ivančića., to mi se sviđa, lagan život bez uzbuđenja, uživanje u malim stvarima poput cvijeća, potoka, izvora i druge prirode, u zajedništvu sa Gospodinom, mirom u duši bez ikakvih strahova i negativnih misli i ljubavlju prema svima. Eto to bih ja da postignem i da tako proživim ostatak života u ovome svijetu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 21 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr