www.tebe-trazim.com

draga Lucija,znam sto znaci prerano odrasti i koliko je to tesko.
Sa 17 god sam ostala trudna. Kad sam saznala,sve sto sam zeljela napraviti je zaspat i ne probudit se vise nikad,bas kao i ti. kroz glavu su mi prolazile svakakve misli,od pobacaja do samoubojstva. udala sam se i ne znajuci sto je brak,vjerujuci da je sve divno i krasno.koji hladan tus nakon par mjeseci braka kad me prvi put istukao, kad sam u stvari shvatila za koga sam se udala.plakala sam nocima,dani su mi prolazili u depresiji i gorcini.izgubila sam se u svemu tome,bas kao i ti.dok su moje prijateljice vodile brigu koje cipele obuc za subotnji izlazak ili koju torbu ponijet za popodnevnu kavu,ja sam morala vodit brigu o kuhanju,peglanju i sinu-ja sam morala naglo odrasti i jos bez potpore svog muza. kako li sam samo bila tuzna i jadna.ima toga jos za pisat,nekom drugom prilikom...
onda se nesto promijenilo,mama mi je dala papir sa molitvom blagoslivljanja i knjizicu Krunica Krvi Kristove. Pocela sam moliti,zazivati,blagoslivljati. moja okolina se nije promijenila,moj muz je ostao isti, ali ja sam se promijenila, ja i moj pogled na zivot.polako gubila se gorcina,gubila se depresija.svog sina sam s radoscu promatrala kako se igra.nasmijesila bih se ujutro kad bih se probudila.daleko od toga da nije bilo losih dana,imam ih i sada,pa tko ih nema?daleko od toga da me napasti nisu hvatale,koliko dugo se samo nisam mogla ispovijediti...ali shvatila sam da nisam sama,da je Isus tu uvijek sa mnom.zamoli Ga,pozovi Ga i vidjet ces da nisi sama.imas najvrijednijeg prijatelja na svijetu i nitko ti ne moze pruziti to sto On moze,takvo prijateljstvo.
nadam se da sam te bar malo utjesila.spomet cu te u molitvi.
Bog neka te blagoslovi i cuva,nek ozdravi rane na tvom mladom srcu,nek ti da snage za borbu! l

ne vise,hvala dragom Bogu!takvi kao on su slabici i kad pokazes da neces to vise trpit,kad dignes glas onda se pocnu bojati...uspijela se rijesit i toga

podigao je razvod prije tri mjeseca,svijet mi se srusio zato sto sam se udala u Crkvi i mislila da je to za cijeli zivot,kakav god da je bio prema meni.molila sam Boga da mi pokaze pravi put,sto da radim,o ponistenju nisam niti razmisljala...i nekidan u razgovoru sa svecenikom sam saznala da imam valjane razloge za traziti ponistenje braka...kad se civilni brak okonca,podignut cu tuzbu

zivim u malom mjestu tako da sam navikla na znatizeljnike oko mog zivota
ne radim,trazim posao- bezuspjesno.on je pomorac i ima jako veliku placu,obitelj mu je isto imucna,tako da se nadam da ce sud dodijeliti i malo vecu alimentaciju da imam za sina,za sebe cu lako.sto se tice stambenog pitanja,njegov otac je stao na moju "stranu" i rekao da u kuci mogu ostat koliko god hocu dok ne stanem na noge

zaboravih 24 god

svasta sam sa njima,s cijelom obiteljivprosla.nema tu zajednistva,nema obiteljske ljubavi.moj muz je zapravo jedna jako iskompleksirana i ranjena osoba,izgubljena.tako da ga u jednu ruku i razumijem i zalim.jedan jako ruzan period mog zivota,ali tako je moralo biti,inace ne bih imala kraj sebe svoje bogatstvo,svog sina

Ako nije previše ili preosobno, ne znam! Možeš li ukratko reči koje razloge imaš za dobiti poništenje braka??
Oprosti ako je printimno

Samo mali ispravak, nije moralo tako biti, sami smo odgovorni za svoju budučnost i postupke! Nije to sudbina, kako bi je nazvali modernisti!

bila sam maloljetna pri sklapanju braka,pri tom u drugom stanju sto je jako vazno kaze svecenik.roditelji su mi morali potpisati da su suglasni,majka nije htjela pa smo je nagovorili, sto ce i svjedociti. uostalom on je ovisan o kocki bio i prije braka,samo ja to nisam znala.i to eto ne znam kako da dokazem.bas sam danas dobila formu tuzbe kako je moram napisati.valjda se uzima u obzir i to sto on ne zeli vise imati djece,sto ne prihvaca svoje uloge oca i supruga

joooj samuel,ne mislim da je to sudbina(ne vjerujem u sudbinu) ali vjerujem da je Bog. cudni su putevi Gospodnji...