|
Želio bih reći kao u dubini srca osjećam kako me Gospodin zove, a ja konstantno bježim od Njega. Gdje god pošao, kojom god stvari se pokušao zadovoljiti (novi tv, PC, zvučnici) uvijek mi se odjednom na neki svoj čudesan način Gospodin obrati. Jedino kad sam u Crkvi, ili dok se molim doma, čitam Bibliju osjećam se sretno, zadovoljno, ispunjeno.
Pred kraj srednje škole krenio sam na prijemni ispit na KBF Đakovo za bogoslova, no falilo mi je 2,5 boda.
Nakon neuspjelog ispita uplašio sam se i bježao od Crkve. Što ja sebi umišljam, baš će mene Bog pozvati, pogledaj se, imaš govornu manu (slovo R), kako ćeš držati propovjed... i gomila pitanja u glavi (danas se pitam, jesu li uistinu to moja pitanja ili od onog dolje).
Uglavnom, zaposlio se, radim, našao djevojku, podigao kredit, zaručio se, ostavila me, ali taj Bog mi je uvijek bio u mislima, i dok sam bio sa djevojkom.
Govorila mi je kako ja preozbiljno shvaćam tu vjeru i zar ne mogu biti normalan kao i svi drugi.
S kime god da pričam, meni je samo Bog u glavi i srcu, ali ja konstantno bježim. Osjećam u svom srcu kako me zove, i kad kažem Da Gospodine, evo me dolazim, na putu mi stoji kredit od 3000eura koji moram plaćati 10 godina. Plaća mi je mala, dok platiš režije, hranu, jedina opcija mi je bila na 10 god.
I sad kako da ja krenem ususret Gospodinu, kad mi je na putu kredit.
Uglavnom familija mi je u banani, besparica i opet stojim ja ispred tog kredita, Gospodin je s druge strane....
Nikakve, ama baš nikakve stcari me ne zadovoljavaju, usitinu sam sretan kad pričam o Bogu, o Isusu i Duhu Svetom.
Skoro svi ljudi koje ja poznajem su nevjernici ili su tek na papiru katolici, ali to im ništa ne znači.
Nemam nijednog prijatelja, jedino Isusa kojem mogu sve reći i koji će me saslušati.
Samo bih vas zamolio da se pomolite za mene da nekako otplatim taj kredit da mogu krenit ususret mojem Gospodinu.
Hvala što ste čitali.
S Ljubavlju vaš: Dario
|
Login
FAQ
Chat
Traži
