www.tebe-trazim.com

Sve je to relativno i ovisi kako se uzme. Npr,netko cesto ide na Misu,vjeruje u Boga,i da ga Bog vodi,kako takve osobe mogu uvijek biti neraspolozene ,gledati crno u buducnost i siriti negativno oko sebe ? Zar odlika poboznih ljudi nije u svemu se pouzdavati u Boga,i vjerovati da Bog zeli za nas sve najbolje,ako je i tezak put pred nama,pouzdanje u Boga nam daje snagu to izdrzati? Ovdje Ita nije mislila na moc pozitivnog misljenja,samo mozda na ono sto je nedavno i Papa Franjo izjavio :"Krscani ne smiju biti tuzni,nego uvijek imati nadu". I da..ja smtram da nisam dostojna ,i ponekad me strah upotrijebiti tu rijec "licemjerstvo",jer sam Bog zna da smo svi mnogo puta bili takvi..Ali znam gdje grijesim i nastojim se promijeniti. Ne zelim nikoga suditi,ali nam je Bog dao razum da pravilno odvagamo neke stvari,i mislim da je krscanska duznost upozoriti neku osobu ako mislimo da grijesi u svojim stavovima,dakle-ne pricati okolo,nego joj to osobno reci.

Emanuelas me shvatila . Johnny probat ću ti objasniti,bit će nadugo i naširoko,al drukčije ne ide.
Kad se spomene new age,a pogotovo u kontekstu mog posta,moram reagirati.Nemoj mene brate u new age.
Odgovorit ću ovdje,iako ovo nije ta tema,možda ima neka stara slična ,pa nek modovi prebace post tamo ili da otvorimo novu.




Prvo se moram ograditi od priče o new age-u.Nemam nikakve veze s tim i sto posto sam protiv toga.
Kad čujem za knjige o samopomoći tipa u deset koraka do sretnog života,
u tri dana do uspjeha ,think positive i cijeli će svemir biti uz tebe digne mi se kosa na glavi.
A tek emisije tog tipa,ima ih i na državnoj TV,gasim TV ili prebacim program.
Pratim sve što piše i govori Josip Blažević,naš stručnjak za raskrinkavanje new age-a,
a i preslušala sam govore Marina Restrepa o toj tematici ,
tako da dosta dobro znam i želim znati u čemu i gdje se sve ta obmana krije.
Katolički nauk mi je svetinja i nema šanse da idem protiv njega,
a ako slučajno i u neznanju(nisam teolog) nešto krivo protumačim,očekujem da me se ispravi,
kao što je već jednom bio slučaj(semipelagijanizam).
Tu smo da jedni drugima iznosimo svoja svjedočanstva i iskustva,
ali i da ispravljamo ili poučimo jedni druge ako je potrebno,a i da damo konstruktivnu kritiku ako je to potrebno.
Uvijek sam za to i zato ću se potruditi odgovoriti.



Pa naravno,slažem se s tim.
Kad sam rekla da govore negativno, mislila sam na neke potpuno druge stvari.
Probat ću objasniti,a sad hoću li uspjeti,to je neka druga stvar.
Uvijek krećem od sebe kad nešt pišem,pa tak je bilo i ovaj put.




Spomenula sam prepoznavanje licemjerstva,s tim nisam nikog htjela suditi.
Htjela sam reći da sam licemjerstvo počela prepoznavati nakon što sam ga prepoznala kod same sebe.
Naravno to se nije dogodilo preko noći,već je dio tog procesa obraćenja,
a taj proces zapravo stalno traje i kad nešt ovak spomenem to je uvijek
u kontekstu neke moje situacije koja se događala ili se još uvijek događa.
Trudim se ponašati,govoriti i pisati da je uvijek ovako kako Josip Stadler kaže:
"Imaj prema Bogu srce djetinje ,prema bližnjemu srce materinje ,a prema sebi srce sudačko."
Znači prvo sudim samu sebe,a nakon toga je jako teško suditi drugoga ,
jer svi smo grešni,ali uvijek ja prva.Shvatila sam da treba stalno sebe popravljat,
al to se događa kad prepoznaš i priznaš svoje greške.
Na taj način razmišljam,ali to je sve počelo nakon obraćenja,
prije sam bila klasika-gle mene pravedne,a gle ovih koji sve krivo rade.U tom smislu sam to napisala.


Što se tiče negativnog govora - tu nisam mislila da negativne pojave u društvu treba proglašavati pozitivnima,
već sam mislila na ponašanje ljudi u određenim situacijama,
a najviše na ponašanje unutar obitelji,jer najbliži te uvijek najviše povrijede ako ti govore nešto loše i negativno.
A to bi bilo recimo -prigovaranje-od najmanjih sitnica do nekih važnih stvari.
Ili kad uđeš u neke zrelije godine i kad ti netko konstantno govori
udaj se ,oženi se ,šta čekaš-to je za mene negativan govor,
pa nismo svi isti i ne moramo se svi udati i oženiti
točno onda kad to netko zamisli-u ovom slučaju šira i uža rodbina.
Lako je pričat kad se tebe ne tiče.
Ili sve to s odabirom supružnika-
ovaj ti je dobar jer ima ovo i ono,a onaj ti je loš jer nema ili zato što su mu roditelji ovakvi ili onakvi,
a tebi je možda baš suprotno,al te toliko tlače da ti više ne znaš šta da radiš,
a i osjećaš se loše kad ti tak netko govori,i šta je to sad nego negativan govor,
jer se nakon njega ne osjećaš uopće dobro,već loše,koma i šta još sve ne.
Netko te ubija u pojam iz dana u dan,al ti govori to je za tvoje dobro,a tebi loše,meni je to koma i totalna negativa.
Na takav sam govor mislila-to je govor koji uništava onog kome se govori-polako,često puta neprimjetno,ali djeluje razorno.

Suditi drugog-ovak sam ja to shvatila,a i doživjela na svojoj koži,a preko ispovijedi doslovno spoznala da je tako.
Jedno vrijeme sam bila uvjerena da ja ne ogovaram,a da samo drugi ogovaraju-eto ti suđenja drugih.
Gle mene pravedne koja ne ogovara,a gle ovih koji stalno ogovaraju.
Naravno tad sam bila potpuno nesvjesna da sudim i da će mi biti suđeno
i da mi je tad netko rekao da je tako, naljutila bi se na njega.
No kak sve kad tad dođe na naplatu,tak je i meni bilo.
Prvo sam na ispovijedi postavila pitanje o tome nečemu
i ni u snu nisam pomislila da će mi svećenik reći da je to nešto (neću ić u detalje)ogovaranje.
To me blago rečeno šokiralo i nisam htjela priznati da je tako.
Ali ipak bi svaki put na ispovijedi to isto spomenula i uvijek bi dobila isti odgovor.
No nikako se ja toga riješit,stalno ispovijedam i opet sve ponavljam,
sve dok mi se jednom nije obilo o glavu,baš onak scena kad stojiš pred ljudima i shvatiš da si suđen jer si sudio.
Onak, sve ti je odjednom pred očima i konačno se kaješ kako treba i ne želiš to više nikad ponoviti.
Iz onog što sam doživjela,razumijem i izvlačim zaključak što znači suditi i biti suđen.
Nisam ja to negdje pročitala,pa sad govorim oni sude,a idu u Crkvu,nego to kažem zato što sam i ja bila takva,
išla u crkvu,a sudila,ali u onom smislu u kojem sam ti objasnila.
Znači ne -tko to može odrediti kad netko nekog sudi,već sudi prvo samog sebe,
pa ćeš vidjeti da drugom nećeš nakon toga moći suditi.
Ima još tih primjera,ali nadam se da ćeš sad shvatiti što sam htjela reći,
iako sam otišla u širine i dubine,al jedino tak mogu objasniti.
Nije lako prenositi svoje iskustvo ,a da ga svi shvate.

Stavit ću dva teksta o pozitivnom mišljenju i suđenju drugih.

Iz knjige prof.Tomislava Ivančića "Povratak nade"(str.44 Misliti pozitivno)

"Ti vodiš onakav život kakvog imaš u sebi.A u sebi nosiš sliku onoga života
kakvog si primao od ranog djetinjstva do danas.
Ako si u djetinjstvu bio premalo voljen,ako si bio ugrožen ili maltretiran,
ako si bio bolestan ili napušten,tada su tvoje slike života
tmurne,crne ,pune sumnji i nemoćne da se ostvare.
Tada nosiš mračne slike u sebi i zbog toga je tvoj život mračan.
Nosiš li bolne slike u sebi,život će ti stvarati bol.
Trgneš li se,pak,iz takvih slika i pokušaš maštu ispuniti lijepim slikama,željama
prepunim nježnosti,topline ,povjerenja i uspjeha ,to će ti se i ostvariti.
S druge strane, ako je tvoje djetinjstvo sazrijevalo i raslo u sigurnosti majčinske i očeve ljubavi,
ako je ono bilo bez velikih stresova i šokova,ako je u tebi raslo povjerenje
i ako je tvoja mašta ispujena prekrasnim slikama prirode,obiteljskog ozračja i ljepote druženja
s ljudima,tad će tvoj duh bit prepun dobrih slika i njih će ostvarivati.
No,svaki život nosi sa sobom stresove i negativne dojmove koje je potrebno korigirati i pretvarati uvijek u pozitivne želje i čežnje.
Tvoj život ,naime, ovisi o veličini i intenzitetu tvojih čežnji.
Jer, ti si biće u projektu.Ti daleko nadilaziš samoga sebe.
Ti si poput zrna pšenice koje, ako isklija,može postati nova biljka koja donosi dvadesetak novih zrna pšenice.
Ti si poput žira iz kojeg može nastati hrast do deset,dvadeset ili trideset metara visok.
Slike u tebi ,tvoje misli,jesu projekti na kojima spontano radi čitavo tvoje biće.
Nosiš li pozitivne slike u svome duhu,tvoj će duh integrirati sve tvoje sposobnosti da ih ostvari.
Nosiš li negativne slike u svome duhu,one će se negativno odraziti na tvoj život.
U tome je razlika između kreativnog poslovnog čovjeka,
koji je mladalački spreman sve ostvariti i čovjeka koji je sav slomljen,
koji ni u šta ne vjeruje,koji se sažalijeva i doživljava neuspjehe.
Vjera,to si ti.Ona u tebi ostvaruje i intenzivira ono što joj pružaš kao materijal.
Ispuni danas svoju maštu i svoje misli pozitivnim,
vedrim,uspješnim mislima.Neka tvoj duh uobliči novog tebe i novu domovinu."


Iz knjige "Filotea 21.stoljeća"-to je duhovni klasik sv.Franje Saleškog napisan suvremenim jezikom-autor je o.Michel Tournade
(str.161-A nepromišljeni sudovi)

"Ne sudite i nećete biti suđeni,kaže Gospodin u Evanđelju po Luki(Lk 6,37).Ne osuđujte i nećete biti osuđeni.
Evanđelje često govori da naši sudovi o drugima uopće nisu ugodni Bogu!
U najstrožem smislu riječi samo Bog može o nam izreći pravedan sud koji nije osuda nego ljubav.
Neka svatko najprije brine svoje brige.Uvijek se hoćemo pačati u tuđa posla,možda zato što nam naša posla idu na živce,
jer nam je od njih muka.Puno je lakše napraviti popis pogrešaka naših bližnjih ,nego razmisliti o vlastitim nedostacima.Zašto?
Katkada možda negativno sudiš jer si ogorčen.Tada se trebaš najprije riješiti svoje gorčine da bi mogao bolje vidjeti.
Možda te ponese oholost.Kad u mislima i riječima ponižavamo druge,sami sebi izgledamo bolje!
Farizeji su započinjali molitvu tako da su najprije zahvaljivali Bogu što ih nije stvorio kao ženu,
a onda što nisu lopovi i varalice, kao neki ljudi u njihovom okruženju.
Može se dogoditi da nisi ni ogorčen ni arogantan,
ali osjećaš sitno zadovoljstvo pri pomisli na tuđe pogreške,
misliš kako su smiješni kad nemaju uspjeha na onim područjima
na kojima misle da su nadareni.Uvijek je zabavno vidjeti lovca koji je pao u vlastitu zamku.
Katkad se tješiš,javno tvrdeći da nisi jedina osoba na svijetu koja ima tu manu koju si kod sebe primijetio.
Ta logika ima svoje granice:ako petero ljudi ubije čovjeka,
to ne znači da je svatko od njih odgovoran samo za petinu ubojstva.
Događa se i da se znatiželjno raspitujemo za tuđe pogreške.
Katkada strastveno tvrdimo da je ono što volimo jako dobro,a ono što ne volimo bez veze.
Takve su procjene krajnje neobjektivne,zar ne?Katkada iz ljubomore,straha ili ambicioznosti postajemo
sumnjičavi te negativno sudimo druge ljude.Kako se izliječiti od toga tako proširena zla?
Narkomani koji uzimaju teške droge katkada imaju vrlo lucidne halucinacije.
Potrebno i mje hitno odvikavanje ,a to zna dugo trajati i biti jako teško.
Protuotrov za pogrešne sudove jest dobrohotnost prema drugima.
Kaže se da onima koji boluju od žutice sve izgleda žuto.
Suditi i osuđivati druge-to je neka vrsta duhovne žutice.
Ako smo prema ljudima dobrohotni,uvijek ćemo tražiti najpovoljnije tumačenje ,ali nećemo biti naivni.
Ako se neko djelo ili ponašanje može protumačiti na stotinu različitih načina,
u duhu Evanđelja uvijek ćemo tražiti najljepše moguće tumačenje.
Možemo biti sretni što Josip svoju zaručnicu nije strogo sudio,
što se nije sablaznio kad je vidio da je trudna prije braka.
Čak i kada ti ljudi idu na živce,potrudi se pa mirno i pravedno razluči
sve elemente koji su u igri.Krist na križu nije mogao opravdati one
koji su mu zabijali čavle u ruke i noge,ali je zavapio Ocu
da im oprosti jer ne znaju što čine.
Znači li to da baš nikada ne smijemo suditi svojega bližnjega?Ne smijemo.
Bog je taj koji će suditi.Suci i sudovi izriču kazne,to je istina,
ali iako je legitimna ,ljudska je pravda redovito nesavršena.
Nije zabranjeno posumnjati u svojega bližnjega,
opravdano je čuvati se njegovih poroka,to je zapravo pitanje zdravog razuma,
ali ni u kojem slučaju ne smijemo suditi misli i srca drugih.
Ako bdiješ nad svojim mislima,izbjeći ćeš tu vrstu negativnih sudova.
Ako si odgovoran za ljude jasno je da moraš bdjeti nad njima
i ispravljati ono što treba biti ispravljeno,ali neka to uvijek bude blagonaklono i s ljubavlju."

U ovim nekim citatima od prof. Ivančića vidim problem. Naime čini se da je sve to povezano sa suvremenom psihologijom, a i sjećam se kad sam prije pisao na forumu da ga je zbog toga i kritizirao lik s nickom Timotej. Da, ok čovjek treba mislit pozitivno, al to ne znači da će se zato pozitivne stvari događat. Ja mogu mislit pozitivno al mogu ostat bez posla, sutra me može auto pogodit pa ostanem invalid, svašta lošeg se može desit al je bitno kak se nosim s tim. S Bogom bi trebao podnijet sve i svašta i na kraju postić ono najbitnije život vječni. Kao da se fokus prebacio s vječnosti na ovaj svijet. Pa šta ne govori sv. Pavao na jednom mjestu izgleda kao da smo oni koji ništa nemamo a posjedujemo sve, ili ona njegova znam obilovati znam oskudijevati. Čini se da je danas i u duhovnosti bitan uspjeh i to ovozemaljski, barem meni to vuče na to. Izgleda mi ko mješavina suveremene psihologije s primjesama new age pozitvnog mišljenja umotana u kršćansku duhovnost.

Sjetim se epizode Seinfelda Serenity now :

slažem se s itom. Mislim da nisi skužil kaj ona hoće reći . Dobro je razmišljat pozitivno, jer onda daješ nadu ljudima u bolje, kad se smiješ vjerojatno če se i ljudi oko tebe smijati i biti će im ugodno u tvojem društvu. No ak si negativan, i ak trkeljaš celo vreme kak buš dobil otkaz ili te bude pogazil auto onda buš se zatvoril u sebe i postal buš depresivan. Kao katolici smo duži širiti nadu i radost na druge. Da bi imali radosti, i da bi razmišljali pozitivno ( i u najnegativnijim slučajevima) moramo se napajati na izvoru radosti i sreče, a to je Isus.

Za Seinfelda ,pogodio bit kao i uvijek, što se tiče moći pozitivnog mišljenja.
Gledala sam već ohoho puta ,ali svaki put se moram .

Ali mislim da kod prof.Ivančića to nije taj stil pozitivnog mišljenja.
Priznajem da na prvu tak djeluje,ali ipak to nije to,jer nema šanse da bi on širio nekakvu mješavinu
suvremene psihologije s primjesama new age-a.Kod njega se uvijek radi o hagioterapiji .
Ne može se to sve odmah razumjeti,treba malo čitati o svemu tome,probati primijeniti u praksi to što on govori
i tek onda se može posvjedočiti da sve to djeluje.
Dokle god sam samo čitala i slušala što prof.Ivančić govori,ništa mi sve to nije značilo,
ali kad sam počela to lagano provoditi u praksi,vjeruj mi rezultati su vidljivi.
Znam dobro kak sam prije razmišljala,a isto tako vidim koliko mi je bolje sad.
Ovo je opet jako teško objasniti,ali vjeruj mi nema veze baš nikakve s mantranjem -misli pozitivno i sve će biti dobro.
Sve ti je to što Ivančić govori zapravo rad na sebi i popravljanju samoga sebe koji traje cijeli život,
nema tu stajanja i govora -evo sad je sve dobro i ne moram više ništa.
Baš suprotno-to te baš u nosi u nekim tvojim najtežim situacijama-vjera da će sve ipak biti dobro iako izgleda bezizlazno.
Ovo isto govorim iz svog primjera,jer sam imala baš situaciju kad sam bila totalno pred zidom
i tad sam se uvjerila da u trenu kad sve izgleda nemoguće,
jedino što ti ostaje je vjera i naravno nada da ćeš se ipak nekako izvući.
I hvala Bogu tak je bilo.Možda jednom ispričam detaljnije,sad još ne,reći ću samo da se radilo o zdravlju.
Kad te tu udari,e onda više stvarno nemaš drugih želja,osim te jedne ,da ti bude bolje i da ozdraviš ako je moguće.
Sve drugo pada u vodu i nema više nikakvu važnost i tad te jedino vjera drži,ako je imaš ili je tad tražiš,jer drugog izlaza nema.
Dok sam bila zdrava ko dren,nije bilo šanse da to razumijem,a sad itekako razumijem.
Prof.Ivančić kaže:
" Hagioterapija nije liječenje,već spoznaja-tko sam ja?
Ona želi svijetu pokazati da je spas u mudrosti,a ne samo u znanju,
jer mudrost oslobađa i vodi k cilju života."

Iz knjige "Hagioterapijska ljekarna" koju je napisala hagioasistentica Lela Crnek,
naravno sve temeljeno na onome što prof.Ivančić radi i istražuje.

ZDRAVA MISAO(str.90,91)

"Sve ono što zrači dobrotom-istina,dobrota,cjelovitost,ljepota-jest zdrava misao.
Moramo razlikovati:
-misao uma,intelekta,kao sveobuhvatnu misao,
-misao s razine razuma,kao ograničenu misao

U razumsku spoznaju uvijek je potrebno uključiti i intelekt koji vidi cjelinu.
Tek tada vidiš da je stvarnost drugačija,da dobro unatoč svemu postoji.
Time ulaziš u stanje sigurnosti i povjerenja te možeš imati zdravu misao.
Neuroznanstvenici poput dr.D.Amena,kažu da čovjek koji živi u negativnosti,
koji je okrenut negativnosti,koji je depresivan,jednostavno ne može imati dobru,
zdravu misao.Misao izlazi iz srca,iz duše,i zato,kada si okrenut od dobra,
kada si duhovno ranjen,ti si pun negativnosti,to je tvoj život,to si ti,
tvoja misao ne može biti zdrava.Tvoje su misli tada razarajuće,pa zbog toga silno patiš.
Sjeti se da nema bezizlaznih situacija,svojom intelektualnom spoznajom uvijek vidiš dalje
i zato se ne zaustavljaj samo na racionalnoj spoznaji,nego te dvije spoznaje ujedini itada ćeš vidjeti cjelinu.
Duh nema vremena,on je iznad vremena i čim misliš dobro,ti si vrhunski i vječan.

Vježba:
-Unatoč svemu postoji dobro,ono je jače od zla i ima zadnju riječ.
-Želim se u potpunosti osloniti na to dobro jer me ono uvodi u sigurnost života.
-Kada sam okrenut negativnosti,mislim i izgovaram samo negativne misli,
kada sam u depresiji,jednostavno ne mogu imati zdravu misao,kažu neuroznanstvenici.
-Želim izbjegavati negativne misli jer me one razaraju,okrećem se samo na stranu dobra,
koje me izgrađuje i čini vrhunskim čovjekom.
-Ja vjerujem da se sve može okrenuti na dobro.Bitak je samo dobrota,ljubav ,ljepota,a ja sam biće u bitku."

Znam da ove hagioterapijske metode nisu baš odmah razumljive,
ali ako se primjenjuje u praksi rezultati su vidljivi,ne odmah,ali malo pomalo počinje sve dolaziti na svoje mjesto.
Ali ako netko u startu sve to odbacuje,onda ga ne treba uvjeravati,jer na silu ništa ne ide.

Da dobar je Seinfeld ,
moram priznat da nisam baš čitao nešto od prof. Ivančića al sam par puta upao u kuhinju kad je tata to (njegovu emisiju) slušao na radiju pa sam slušao.
U biti ja ne kužim baš tu hagioterapiju. Btw, baš su spomenuli hagipterapiju u ovoj emisiji Petog dana pa su se sprdali s tim, kak Ministarstvo znanosti daje pare za nekakvu hagioterapiju.

Da šta sam pisao, dakle ne kužim u biti koje je razlika između hagioterapije i zadaće Crkve i svećenika??? U jednoj emisiji je prof. to objašnjavao kao zadaća hagioterapije je liječenje duhovne duše, mislim si da a šta je zadaća Crkve nego to. Pa je onda spominjao neku antropološku medicinu itd.
Jer onih par emisija šta sam slušao vidim da se tu spominje katolički nauk(Bog, Sotona, grijeh), samo što su to oni nazvali hagioterapija.

Hoću reć, ti si čini se čitala njegove knjige, jel ta hagioterapija stvarno neka terapija ili se samo nauka Crkve nazove terapija da ne odbije ljude na prvu loptu???

Jesam,dosta sam toga njegovog pročitala,ali još sam više slušala njegove emisije utorkom i to baš onak redovno,
umjesto sapunica sam to slušala i rezultati su vidljivi.
Hagioterapija nema veze s crkvom,ali se ni ne kosi s Naukom Crkve,
no da ti ja sad to svojim riječima ne objašnjavam,evo ti link.
http://www.cdp.hr/index.php?option=com_ ... &Itemid=56
Čitaj samo,pa ćeš vidjeti sam o čemu se radi.
Ne želim te uvjeravati da je to dobro za tebe i za sve,samo svjedočim da je meni pomoglo i da je dobro.
Al kažem,čitaj,a na toj stranici ima još dosta toga,a ako budeš htio više saznati,
dosta toga ti je na netu,a i you tube ima snimke nekih
profesorovih predavanja.Tako da,ak imaš volje i vremena-kreni po nove spoznaje.

okej, nadam se da ste riješili pozitivu/negativu . Vratimo se temi... Hvala.

OK,riješeno.Sorry radi skretanja s glavne teme.