Emanuelas napisao:
Pozdrav svima
Ovim putem bih vam se obratila i zatrazila pomoc u savjetu,vlastita iskustva su uvijek dobrodosla.. Imam 23 godine,potjecem iz mnogobrojne katolicke obitelji gdje je mama bila ta koja je preuzela brigu o odgoju djece,da je bilo po tati,stvarno ne zelim zamisljati sto bi bilo od nas kad odrastemo..Moj tata nikad nije imao oca za autoritet,tako da njegovu nemoc i nedostatak karaktera u odgoju djece mogu shvatiti,i ne osuđujem ga.Moja obitelj je primjer obitelji koja je izvana divna,tata slovi za predobrog covjeka,mama za divnu zenu dobra srca koja je uspjela toliki broj djece podici na noge i odgojiti u pristojne ljude. Situacija unutar obitelji je drukcija-mama se za tatu nije udala iz ljubavi(razlozi za to su dugi),tako da on nikad ni u cemu od nje nije imao potporu ,tako da se i on vremenom pretvorio u covjeka kojemu je sve bilo na prvom mjestu osim obitelji,a mama je bila ta koja je drzala,ne 3,nego 4 stupa kuce,metaforicki receno.Otkad znam za sebe,pamtim samo neslaganje između njih i svađu i zbog najmanje sitnice. Da ne duljim pricu-ja sam sad odrasla osoba,zavrsavam tezak fakultet,uvijek se od mene mnogo ocekivalo,i to mi je uvijek stvaralo velik pritisak,pogotovo jer je mojim roditeljima previse stalo sta netko drugi misli o nama. To je rezultiralo time da mama misli da zna sta je za mene najbolje,ali pri tome ne mjeri "duhovnim mjerilima",nego "mjerilom ovog svijeta". Uviđam da je to licemjerje,svaki dan moli Krunicu,ide cesto na Svetu Misu,ali sebi uzima za pravo da mi govori kakav je koji decko,kako bi mi bilo sa njim u braku ,iako nijednog od njih nije upoznala,previse analizira ,povezuje neke stvari,i stvara mi ogroman pritisak. Ako ima dobro misljenje o roditeljima nekog decka sa kojim ja izlazim,i ako se on njoj ucini kao miran decko,a meni se kroz druzenje ne svidi,pocne mi nabijati na nos kako ja nista ne vidim,kako je on fin momak,ali sam ja slijepa,kako svakome nađem manu i slicno..Prije nego se meni svidi,bitnije je da se svidi "selu",zatim njoj,pa tek onda meni. Nikad nisam imala ozbiljnu vezu,prije par godina sam nekoliko mj-hodala sa deckom koji je njoj bio skroz po volji,nakon sto sam prekinula jer se nisam nimalo fino osjecala sa tim deckom,ona si je uzela pravo od tada,pa sve do danas,predbacivati mi kako sam propustila super momka,kako bi bio divan muz,kako mu je divna obitelj,itd.. Ja shvacam da svaki roditelj svome djetetu zeli sve najbolje,ja prva cijenim dobre karakteristike kod decka ,ali protiv sebe se ne moze,ili postoji ono nesto ili ne
Prije skoro 2 godine sam upoznala decka u kojeg sam se odmah zaljubila,ne samo da su postojali osjecaji,nego je imao i sve karakteristike divnog momka,vjernik je,ja sam mu bila na prvom mjestu uvijek,hodali smo oko godinu dana,cak planirali i zajednicku buducnost.. Svi su mislili da je napokon TO TO. No,on je iznenada izgubio posao,tako da su svi nasi planovi morali stati.. Tada se opet pocela mama petljati.."a sta ako ne nađe posao,ti nemas posla,od cega cete zivjeti,kako cete ista planirati,koliko cete morati hodati (misljenje moje mame je da ako djevojka dugo hoda sa deckom i prekinu,da ce svi misliti da je on mene ostavio
). Ispocetka je nisam dozivljavala,no vremenom je pritisak postao neizdrzljiv,svakog dana mi je ubacivala zajedljive komentare,kao nece mi se ona mijesati,ALI.. tako da kad god bi izasla sa deckom,trazila sam mu podsvjesno i najmanje mane,to je rezultiralo cestim svađama i da me on poceo zivcirati,no on je bez obzira na sve preko svega prelazio,i uvijek prvi popustao,iako to nimalo nisam zasluzila. U konacnici smo prekinuli,moji osjecaji kao da su se potpuno promijenili,postala sam hladna prema njemu i tako nije moglo dalje..Od prekida je proslo 8 mj,i dalje smo u kontaktu,on nema pojma koji su moji razlozi bili za prekid,rekla sam mu da su mi se osjecaji jednostavno promijenili.. Ali ne mogu se trgnuti od osjecaja da je mama krivac za nas prekid,po prirodi je pesimisticna ,meni je stvorila osjecaj slijepog puta ako nastavim vezu sa njim,ukazujuci mi da ja mogu bolje i slicno,kako moram prosirivati vidike i slicno. Ironija je ta sto svaki dan moli Krunicu,ide na Misu nekad svaki dan,prica o Bozjoj Providnosti,ali kad se treba uzdati u Boga i providnost,samo vlada pesimizam. Izlazila sam nakon njega sa par momaka,ali nikako nemam osjecaja da je to netko "moj" ,nemam tog osjecaja koji sam imala za njega.. I dan danas kad se vidimo,kao da vidim nekog svog..Nekoga za koga mogu sutra staviti ruku u vatru da cu mu ja biti uvijek na prvom mjestu,i da cemo se međusobno poticati u vjeri..da se pozelim sad pomiriti,on bi me docekao rasirenih ruku i sve zaboravio. Ali si postavim i logicno pitanje- ako sam bila tako sigurna u nas,kako sam dopustila da me ista pokoleba ? Kako sam postala podlozna utjecaju mame,da li je onda nasa veza bila nestabilna i građena "na pijesku",ne mogu da se ne upitam da li je Bog djelovao preko mame da nas razdvoji ako nismo jedno za drugo.. Iako su mamini razlozi bili daleko od razloga jedne pobozne vjernice,ali me sve ovo uvlaci sumnju.. Odlucila sam se srcem moliti za buduceg supruga ,i da Bog udalji od mene sve ljude koji negativno djeluju na mene ,i da postanem otvorena poticajima Duha Svetog,a ne poticajima ljudi. Ispricavam se na dugom postu
Ako netko ima slicno iskustvo ili savjet na ovom forumu,bila bih mu zahvalna
Draga Emanuelas
,
nemam iskustvo kao ti,ali imam iskustvo spoznaje ovakvih stvari koje si ti ovdje navela.
Pod tim mislim na prepoznavanje licemjerstva kod ljudi,a pogotovo onih najbližih.
To nisu lake stvari za podnijeti,pogotovo u početku obraćenja,znalo mi je biti skoro neizdrživo.
Jedno govore,drugo misle ,a treće rade.
Idu u Crkvu,mole se ,pozivaju se na Boga,a s druge strane negativno govore,sude druge i pesimistični su(slično kao i tvoja mama).
A ja to najedanput vidim,baš kao i ti sada i ne znam kud bi sa svim tim što znam.
Nije lako,znam,ali to ti je ,bar sam ja to tako shvatila i doživjela ,
vrijeme produbljivanja vjere i zapravo sad trebaš izdržati sve to.
Neću ti davati savjete,već ću ti reći iz svog iskustva,
da ti je u ovom trenu najveća pomoć redovni sakramentalni život(ispovijed,pričest),
obavezna nedjeljna misa i redovna molitva-najbolje krunica,bar jedna desetica dnevno ako ne možeš više.
E da i moli za sve one nakane koje si nabrojila,posebno za budućeg muža.
Uvijek se prvo uzdaj u Boga i ne boj se ,neće ti biti sve jasno odmah,ali odgovori s vremenom dolaze,samo vjeruj.
Zasad toliko od mene,nadam se da će ti bar malo pomoći ovo što sam ti napisala.Drži se i ustraj.
Login
FAQ
Chat
Traži
