www.tebe-trazim.com

Što mislite o nastajanju novih redovničkih zajednica. Jeste li kad posjetili neku takvu zajednicu ili susreli nekog "novog" redovnika ili redovnicu?
Jel bi voljeli da u vašu sredinu dođe neka takva zajednica?

Kroz svoja švrljanja po netu, naišao sam na neke nove zajednice, pa sam krenuo u izradu jednog bloga gdje donosim kontakte novih zajednica. Ovo je adresa s kontaktima nekih zajednica za početak:
http://noveredovnickezajednice.wordpress.com/

Ako se nekome da razglabati na ovu temu......kakva su vaša razmišljanja, dojmovi i slično?

Lijepo je to. Mada ih ima koje se bez problema mogu inkorporirati u postojeće...
Ali , bolje je biti "prvi na selu , nego drugi u gradu" , zar ne ?

Lijepo. Samo nastavi pisati.
Uvijek mi je zanimljivo čitati o redovnicima i redovnicama jer oni daju Gospodinu svoj život, svoje srce, svoje sve... Kad ih gledam, vidim malo nebo.

Nama za primjer, Bogu na slavu.
U kojoj god zajednici bili, neka Božji blagoslov bude uvijek nad njima!

Ja bi bio neizmjerno sretan,da Kongregacija Oratorijanaca dođe u Hrvatsku.
http://www.oratoriosanfilippo.org/

Pošto me mori nesanica evo nešto noćas napisano :

DRUŽBA BOŽANSKOG SPASITELJA-SALAVTORIJANCI

Latinski naziv družbe: Societas Divini Salvatoris,: kratica S.D.S.

Osnivač ove družbe Franziskus Maria vom Kreuze Jordan (Franjo Marija od Križa Jordan), imao je zanimljiv život. Franjo Marija rođen je 16.lipnja revolucionarne ,1848 god u Gurtweil u okrugu Waldshut , ondašnja pokrajina Baden, na samoj granici Njemačke i Švicarske .Prema svjedočenju osjetio je poziv za svećenika, već na prvoj svetoj pričesti, ali pošto je bio iz siromašne obitelji želja mu se nije mogla odmah ispuniti. Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja , kao mladić radi sve vrste poslova a najčešće kao soboslikar. Vrijeme je to Kulturkampfa, teškog vremena za katoličku crkvu u Njemačkoj, pa i cijeloj Europi. Ipak, Franjo nije odustajao od svoga poziva i nauma da postane svećenik. Najprije ga je podučavao lokalni župnik, kasnije pohađa gimnaziju u Constanzi. Kako je bio uporan u učenju, profesori su otkrili njegov talent za jezike.Za maturski rad izradio je esej na osam europskih jezika, te još jedan esej na četiri ostala jezika.
Počinje studij teologije i filologije,1874 god. na sveučilštu Ludwig Albert u Freiburgu. Nakon završenog studija , zaređen je za svećenika 1878 god .Njegov biskup ga odmah šalje u Rim da otpočne studije orijentalnih jezika .Putuje po Bliskom istoku, i sve više u njemu raste želja za osnivanjem novog reda koji bi imao apostolsku svrhu. Nakon povratka u Rim, oživljuje svoju ideju, osnivajući zajednicu redovnika i laika, organizirajući ih u tri skupine. Prvi bi bili kao apostoli, ostavivši sve zemaljsko i posvetili se naviještanju Radosne vijesti. Drugi bi se bavili pisanjem i tiskanjem pobožnih publikacija, a treći bi bili laici,koji bi svojim svakodnevnim životom svjedočili kršćanski nauk. Prvotni naziv društva je bio Društvo za apostolski nauk (1881 god.) Iduće godine mijenja se naziv društva, te se naziva Društvo za katolički nauk. Kasnije se društvo dijeli na mušku i žensku granu, a 1888 god. osniva zajedno sa bl. Theresom von Wüllenweber (uzima redovničko ime Marija od apostola),Kongregaciju Sestara Božanskog Spasitelja .Godine 1893 zajednica svećenika dobiva svoj današnji naziv. Osim muške i ženske družbe osnovana i Međunarodna zajednica Božanskog Spasitelja, koja je namijenjena vjernicima laicima, bilo da su u braku ili ne. Potpuno odobrenje za rad, družba je dobila od Svete Stolice 8. ožujka 1911.
Svaki početak je težak, tako da se Sluga Božji Franjo u potpunosti posvetio jačanju družbe na organizacijskom,kadrovskom i financijskom planu. Živeći svetim životom stekao je ugled u svojoj družbi ali i u Crkvi i među vjernicima, a mogao je pratiti kako se njegov trud isplatio, jer se družba počela širiti van Italije. Međutim, težak udarac Franjo će doživjeti 1915 god.,kada mora sa vodstvom društva emigrirati u neutralnu Švicarsku zbog izbijanja I. svjetskog rata i ulaženju Italije u rat na strani sila Antante. On kao etnički Nijemac nije bio po volji civilnim vlastima Italije, iako je bio obljubljen u cijelom Rimu. Iste godine iscrpljen radom, povlači se iz uprave družbe. Zadnje tri godine provesti će Fribourgu, gdje će i umrijeti u jednom malom hospiciju, 8. rujna 1918 godine. Godine 1956 njegovi zemni ostaci biti će prenešeni u matičnu kuću društva u Rim. Njegov nasljednik,Pancratius Pfeiffer nastaviti će voditi družbu istim žarom kao i Franjo. Proces beatifikacije osnivača Salvatorijanaca , Franje Marije od Križa Jordan, započeo je 1942 godine. Tijekom postupka došlo je do nesigurnog saznanja, da je između njega i jednoga od suosnivača došlo do sukoba, pa proces traje još i danas.
Trenutačni general družbe je Andrzej Urbański.
Danas družba djeluje na svim kontinentima i u 40 zemalja. Blizu nas oci Salvatorijanci imaju jednu kuću i pripadaju poljskoj provinciji. Nalaze se u zaljevu svetaca, Boki Kotorskoj u Crnoj Gori u mjestašcu Mulu odakle je bl.Gracija.
Svi članovi salvatorijanske obitelji imaju obvezu objaviti svima spasenje koje se pojavilo u Isusu Kristu. Dakle,ova družba ima i misionarsku djelatnost. Samo u zadnjih dvadeset godina otvorili su svoje kuće u 18 zemalja , od Komora preko Bjelorusije do Surinama i Mozambika.
Zaštitinici družbe su: BD Marija, dvanaestorica svetih apostola,sv. Mihovil arkanđeo i sv. Josip.
Ovo su citati iz Svetog Pisma koji su ugrađeni u temelje djelovanja družbe Salvatorijanaca: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode…(Mt.28:19-20); “A ovo vječni život, spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista“.(Iv.17:03); „A on im reče: Idite po svem svijetu, naviještati Radosnu vijest svom stvorenju“ (Mk.16:15); „Umnici će blistati kao nebeski svod i mnoge koji su učili pravednosti,kao zvijezde navijeke,u svu vječnost“.(Dn.12:03).
Družba je za sada dala šest biskupa od kojih su tri živuća.
Po podacima iz travnja 2011 družba je imala 825 zavjetovanih svećenika i djeluje u 155 župa.
Časni Franjo Marija od Križa Jordan moli za onoga tko je ovo napisao i za onoga tko ovo čita.

Može još ?

[quote="Toma.Didimos"]Pošto me mori nesanica evo nešto noćas napisano :

DRUŽBA BOŽANSKOG SPASITELJA-SALAVTORIJANCI

Latinski naziv družbe: Societas Divini Salvatoris,: kratica S.D.S.

Svi genarali reda salvatorijanaca :


Franziskus Maria vom Kreuze Jordan 1881–1915
Pankratius Pfeiffer 1915–1945
Facundus Peterek 1945–1947
Franz Emmenegger 1947–1953
Bonaventura Schweizer 1953–1965
Maurinus Rast 1965–1969
Earl Donald Skwor 1969–1975
Gerard Rogowski 1975–1987
Malachy McBride 1987–1993
Karl Hoffmann 1993–1999
Andrzej Urbański 1999–2013
Milton Zonta 2013–

FRANJEVAČKA BRAĆA OD BEZGRIJEŠNE
*neko piše Bezgješne
Latinski :Congregatio Fratrum Franciscanorum Immaculatae. Skraćenica : FFI

To je jedan novi redovnički Institut marijanskog usmjerenja. Nastao je 1970. godine u Frigentu u Italiji, a osnovali su ga dvojica tadašnjih talijanskih franjevaca konventualaca: pater Stefano Maria Manelli, OFMConv., i pater Gabriele Maria Pellettieri, OFMConv. Glavnim osnivačem Instituta smatra se Pater Manelli, duhovni sin kapucina sv. Patra Pija, dok je pater Pellettiere suosnivač.
Sve do 1990. godine ova novonastala zajednica bila je pod jurisdikcijom reda franjevaca-konventualaca (minorita). Pater Manelli je nakon osnivanja instituta dva puta bio biran za provincijala napolitanske provincije konventualaca. Budući da na duže vrijeme nije bilo moguće živjeti u dvije zajednice različitih pravila, 1989. godine postavilo se pitanje, kako i što dalje?
Odlukom Svete Stolice iz Rima, 8. lipnja 1990. nadbiskup Beneventa mons. Carlo Minchiatti, 22. lipnja 1990. proglašava zajednicu Franjevačke braće od Bezgrješne (Frati Francescani dell’Immacolata) Institutom posvećenog života biskupskog prava. Već 1998. godine priznat je kao Institut papinskog prava ( Vjerska kongregacija klerika ).
Od 2002. godine prisutni su u Austriji, u mjestu Kitzbühel, gdje su se nastanili u bivšem kapucinskom samostanu.
S vremenom je nastala i ženska grana Instituta Franjevke od Bezgrešne (FI). Oba Instituta danas broje oko 500 članova. Generalat Instituta je u Rimu.

Habit braće i sestara je plavo-sive boje što podsjeća na Mariju, a na lijevoj strani habita braća i sestre istaknuto nose čudotvornu medaljicu.
Danas postoje samostani na svih pet kontinenata. Samo u Italiji Institut broji oko 30 marijanskih samostana. Prisutni su u Poljskoj, Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Portugalu. Na Filipinima imaju šest samostana, pet u SAD-u, po dva u Beninu, Nigeriji, Brazilu, Kazastanu i Australiji te po jedan u Argentini, Indiji, Kamerunu i Čadu.
Karizma se temelji na marijanskom „duhu svetog Franje“ , koji je rekao :“ Živjeti siromaštvo našeg Gospodina Isusa Krista i njegove majke Marije“. Uzor je i sveti Maksimilijan Kolbe koji je imamo vlastitu pobožnost prema Blaženoj Djevici.
Veliku karizmu je ostavio sveti Maksimilijan, u naslijeđe braći.
Značajan utjecaj na braću ima život i rad svetog Pia iz Palencije.

Franjevci od Bezgriješne nastoje uskladiti svoj život sa Isusovim životom koji je živio siromašno i skromno, prakticirajući potpunu posvećenost majci Mariji , kroz molitvu, nadnaravnu ljubav, siromaštvo i pokoru.
Apostolski rad karakteriziraju dvije odrednice. To su marijanstvo i kao što priliči Maloj braći , poniznost .
Braća i sestre, također, djeluju u medijima; bave se izdavaštvom knjiga, knjižica i časopisa, a imaju vlastite televizijske i radijske postaje, posvećene Bezgrešnoj. Jedna od TV postaja je TV Immacolata. Međutim, kada je u pitanju molitva, braća se povlače u kapelicu u kojoj vlada potpuna tišina i mir.

Braća slave „običnu“ svetu misu po rimskom obredu, koju je propisao papa Pavao VI, 1969. godine nakon drugog vatikanskog koncila , ali i svetu misu iz predkoncilskog razdoblja prema buli pape Benedikta XVI „Summorum Pontificum“.
Osim tri evanđeoska zavjeta siromaštvo, poslušnost i čistoća, polažu i četvrti zavjet, a to je Marijanski zavjet, takozvani „voto mariano“.

Na dan 31.XII. 2014 , zajednica je imala 57 kuća i 384 braće od kojih 143 svećenika.

KAPUCINI OD ŽALOSNE GOSPE

Latinski : Fratres Tetrii Ordinis Sancti Francisci Capulatorum a Beata Virgine Perdolente ( T. C .)
Osnivač ove družbe je Lius Amigo y Ferer ( 17.10. 1854 – 01.10. 1934 ). Po njemu braća imaju nadimak Amigonianci.
Mladost je proveo u gradiću Turia kod Valencije , volontirajući u raznim bolnicama i po obiteljima u potrebi. Upisuje bogosloviju kao „vanjski student „. Bio je član raznih crkvenih udruga koje promoviraju apostolski rad sa marginaliziranima. Posebno će se mladi Luis zainteresirati za rad sa zatvorenicima.
Godine 1874 , napušta Španjolsku i odlazi u kapucinski samostan u Bayonne-u u Francuskoj, gdje oblači franjevački habit.
Vrativši se u Španjolsku tri godine kasnije , odlazi u kapucinski samostan u Antequerai. Nakon zaređenja za svećenika ( 28.03. 1879 ), dolazi u samostan Montehano kod Santandera. Njegovo apostolsko djelovanje razvijati će se u obližnjem zatvoru , El Dueso. Suradnici i stanovnici će ga nazvati apostol izgubljene mladosti. Uvidjevši da neće moći sam odlučuje uz pristanak nadređenih osnovati Družbu sestara kapucinki od Svete Obitelji (1885 god.) Nepune četiri godine kasnije ( 12 travnja 1889 god.) osniva Družbu braće kapucina od žalosne Gospe. U to vrijeme Luis Amigo je gvardijan samostana u Massamagrell (Valencia).
Otac Luis šalje svoje „kćeri i sinove“ u svijet s ovim riječima :“ Vi, moji voljeni sinovi i kćeri, koje je On pozvao za pastire svoga stada , vi ste oni koji trebate ići tražiti izgubljene ovce , i vratiti ih u stado Dobrog pastira.“
Otac Luis djeluje iz matičnog samostana na širenju družbe, ali Sveta Stolica ima planove za njega. Godine 1907 imenovan je za biskupa i apostolskim administratorom Solsona, a godine 1913 imenovan je za biskupa Segorbe ( provincija Castellon ). U obe biskupije Luis Amigo djeluje predano , služeći pod parolom koju je izabrao kao biskup :
„ Dajem život svoj za ovce svoje „.
Otac i biskup Luis Amigo y Ferer umire u matičnom samostanu na pragu osamdesete godine. Njegov grob je ubrzo mjesto molitava i hodočašća. Od 1950 godine vodi se proces za njegovu beatifikaciju .
Danas braća Amigonianci djeluju po pravilima i konstitucijama svoga osnivača. Preventivni odgoj za mlade, pastoral u zatvorima, bolnicama. Poseban je naglasak na mladima koji su „zastranili „ .
Amigonianska pedagogija ima slijedeće smjernice :
- Obitelj
- Rad na bliskosti
- Razumijevanje
- Traženje ugodnih mjesta za život i rad
- Pouzdanost
- Suživot.
Cilj ovakve pedagogije jest : preodgoj , rehabilitacija, korekcija i prilagodba u ponašanju mladih koji dolaze u sukob sa društvom.
Karakteristične značajke ovakvog načina rada sa mladima jesu : terapeutske, prilagođene ovisno od čovjeka do čovjeka, integralnost , doziranost, prevencija i obiteljski način rješavanja problema.
Braća rade u školama, župama i specijaliziranim centrima. Ovi centri su različite namjene. Tako postoje : centri za zaštitu djece i adolescenata, rehabilitacijski centri, domovi , terapijski centri za zlostavljane, edukacijski centri, centri za psiho-pedagoške studije. Osim toga braća opslužuju kapelice u zatvorima, te se bave socijalnim radom u sirotinjskim četvrtima.

Duhovnost Amigonianaca je slijediti Krista i danas.
Krist Dobri Pastir traži čak i jednu izgubljenu ovcu. Mi tražimo izgubljene mlade da ih dovedemo Kristu.
Naša majka Žalosna Gospa je podno križa sa Isusom. Ona sudjeluje u Kristovom otkupljenju , i ona dijeli svoju tugu i ljubav sa nama. Kako je Isus rekao sa križa sv. Ivanu :“ Evo ti majke“ , tako mi prihvaćamo Bogorodicu za svoju majku.
Sveti Franjo Asiški je naš izvor evanđeoske autentičnosti.
Oca Luisa Amiga , našeg utemeljitelja smatramo instrumentom Božje milosti.
Sjedište generala družbe je u Rimu. Družba je podijeljena u četiri provincije a djeluje u : Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Obali Bjelokosti, Filipinima, Brazilu, Kolumbiji, Argentini, Ekvadoru, Čileu, Venezueli, Portoriku, Dominikanskoj Republici, Nikaragvi, Kostariki, Panami, Boliviji i SAD-u.
Imaju 70 samostana i oko 450 redovnika od čega su polovina svećenici.
Današnji general družbe je fr. Ignacio L. Calle Ramirez.

ZAJEDNICA JAGANJCA

Rujan, 1975 godine , u bazilici svete Marije Magdalene u gradiću Vezelay,pokrajina Burgundija trojica braće dominikanaca, klanjajući pred Presvetim, dobivaju „poziv“, da slijede „Isusa Jaganjca“. Je li to Božja Providnost , poziv Duha Svetoga ili ideja koja se rodila u molitvi? Ova trojica svećenika, obvezuju se slijediti Isusa u apsolutnom siromaštvu, rad bez ikakve plaće, predati se u potpunosti Božjoj Providnosti i usredotočiti se na evangelizaciju.

Zajednica Jaganjca, sastoji se od dvije grane. Ženska, Male sestre Jaganjca, dobila je biskupsko odobrenje za rad, 6 veljače 1983 godine, od biskupa mngs. Jeana Chabberta , biskupija Perpignan. Osnovana je na inicijativu sestre Marie Coqueray.
Mala braća Jaganjca, kanonski su odobreni 8 kolovoza 1990 godine.
Od 1996 godine do danas odgovornost za cijelu zajednicu ima nadbiskup Beča, kardinal Christoph Schönborn.

Bivši vrhovni poglavar reda dominikanaca Fra Vincent de Couesnongle OP, za zajednicu Jaganjca, je rekao: „Oni su grana na rastućem stablu reda Propovjednika.“ U biti braća Jaganjca se nisu odrekli svoga izvornog porijekla, ali danas kombiniraju dominikanski i franjevački način djelovanja.
Stoga nije ni čudno, da im je glavni pokrovitelj ,ali i nadglednik, kardinal Schönborn, koji je izvorni dominikanac.
Sestre vode uglavnom konteplatitivni život, dok braća idu doslovno od vrata do vrata moleći za hranu, te je kasnije dijeleći sa siromasima, pogotovu beskućnicima. Neki katolici, baš i ne gledaju sa odobravanjem njihov stil života. Želeći živjeti radikalno siromaštvo, često su predmet čuđenja. Ali, nije li to evanđeoski?

Povlačenje u osamu, molitva i meditacija, sastavni su dio života braće. Središte života je sveta Euharistija i klanjanje pred Presvetim.
Objavljivanje Radosne Vijesti, bilo siromasima ili bogatima podjednako i traženje izgubljenih ovaca, njihova je misijska zadaća.
Ono što je bitno za napomenuti, da su se u kratkom roku proširili iz Francuske u dijelove Europe i svijeta.
Danas braća djeluju u : Francuskoj, Austriji, Španjolskoj, Argentini, Čileu.
Sjedište zajednice je u Saint-Pierre, Plavilla,Francuska.
„Ranjeni, ja Te nikad neću prestati ljubiti“! Ovaj usklik je moto zajednice.
I ne zaboravimo često se susreću sa ljudima u raznim potrebama. Stoga imaju na umu rečenicu iz Poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima. „ Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču…“(Rim,12.15-16).

Francuski :Communauté de l'Agneau (skraćenica: C.A.), Latinski: Communitatis agni..