www.tebe-trazim.com

..vidi vidi heretičarke..koketiraš sa ..okultnom muzikom ..jer si još mlada..
...možeš mi se pridružiti..
...huliš... ..kad tvoje srce određuje..onda je to ispravno..
..a kad moje..onda je te hereza....


http://www.svjedocanstva.com/svjedocans ... 9-116.html

Metal i ostale vrste glazbe i ulazak u određeno stanje

Metal i ostale vrste glazbe i ulazak u određeno stanje

Moderni svijet donosi moderne promjene, moderne stavove, modernu glazbu. "Sex, drugs & rock" and roll jedna je stara poznata parola u zapadnjačkom miljeu. Što se krije iza svega, da li je sve toliko bezazleno, i da li je s druge strane opet, sve prenaglašeno u osporavanju. Ovo je jedan osvrt na glazbu i moje osobno svjedočanstvo kao nekoga tko je godinama sakupio preko 2000 raznih rock/metal albuma; i tko je godinama zalazio na takva mjesta. Također kao i osoba koja sluša i razne druge glazbene smjerove, posjetila brojne rock/metal koncerte. Te često posjećivala razna mjesta u Zagrebu poput Močvare, Boogaloo-a, Željezničara – svakako imam iako ništa drugo barem maleni kredibilitet da kažem nešto o dotičnoj problematici. Ovo je i osvrt na često spominjanu knjigu U. Baumer-a "Hoćemo samo tvoju dušu", pogotovo u vjerskim krugovima, koja se često navodi.



Psihološki utjecaj i ulazak u stanje meditacije ili delirija



Ono što mnogi ljudi ne obraćaju pažnju je činjenica da glazba nosi duhovni dodir. Glazba ljude tjera u plač, u stanje sreće, u stanje delirija, uzbuđenosti, vjere, ili malodušnosti. Također je u koncertima drugi duh dodatno prisutan - masa potiče čovjeka na nešto drugačije raspoloženje, buka, ritam, svjetlost - sve to čini svoje. Pjesma zapravo, djeluje preko teksta i glazbene podloge koju čini izvedba. Čovjek nesvjesno ulazi u jedno od tih stanja, to je ono neosporno. Možda vam je i poznata izreka: Medicine sanat animam per corpus, musica sanitem corpus per animam, što bi u prijevodu značilo: Medicina liječi dušu kroz tijelo, a glazba liječi tijelo kroz dušu.

Glazba je medij koji često pokreće meditativno stanje u čovjeku, pa katkada je čak i u stanju zavesti na način da osoba postane idolopoklonik nekome, slijedeći njegove stavove, noseći majice sa njegovim natpisima, označavajući svoje tijelo i na taj način nesvjesno se predavati u ruke tom duhu. Osobno sam to primjećivao dok sam sve dublje i dublje ulazio u vjeru. Sam sam nosio majice sa bendovima poput Iron Maiden-a, Pantere, Metallice. Dao si čak napraviti majicu sa likom E.A. Poe-a. U stabilnim i zrelim ljudima glazba neće određivati njegove smjernice života. Ni u mojem životu ti bendovi nisu predstavljali ništa više nego bendove. No s druge strane, sam poznajem neke koji su postali ništa drugo nego idolopoklonici i odbacivali sve više i više društvene norme. To je zapravo i dvosjekli mač – odbacivanje svijeta je i za svakog kršćanina; no ne na taj, nihilistički način, sa odbacivanjem dobrih plodova i pozitivnih vrijednosti života. Kako sam ostao barem u kontaktima sa nekim ljudima koji su ljubitelji iste glazbe, no mnogi od njih, daleko su od vjerskih uvjerenja i njegovanja duhovne komponente svoje osobe. No zapravo – njegovana je i njihova duhovna komponenta, no na jedan prepušteni način ne obazirući se na to; a to je područje gdje obično ulazi lukavi đavao jer on tada hrani duh. Pentagrami, invertirani križevi, depresije, beznađe, nihilizam, samo su mnogi od plodova koje sam mogao primjetiti kao netko tko je godinama obilazio razna mjesta gdje bi se puštala rock i metal glazba. S druge strane, čim sam više ulazio u područje Duha Svetoga, mogao sam jasnije isčitavati duhove zastupljene kod tih ljudi. Osoba sam koja može posvjedočiti da je fizički na rukama više puta osjetila Duha Svetoga, zbog toga svega ovo i pišem. Ja to otovreno svjedočim dakle – fizički sam imao dodire Duha Svetoga kako sve više vi više polazim u jednu karizmatsku zajednicu.



Velika poveznica – okrenutost protiv Crkve



Potpuno sam danas uvjeren da velik broj ljudi koji je okrenut protiv Crkve (a nevjerojatno je koliko je to velik broj ljudi) i njenog Duha je upravo zbog utjecaja drugih duhova koji utječu na stanje čovjeka. Moram li napomenti da poznajem čak osobe koji su bili ili čak još uvijek jesu u nekom obliku spiritizma, sotonizma. Brat od jedne prijateljice (kojeg ne poznajem) tako otvoreno slavi Sotonu i psuje na sve što je Božje. Navedena osoba kako mu tvrdi sestra, je imala i osjećaj prisutnosti zloga – često puta se to desi kod bilo kakvog prizivanja duhova. Slično kao kad kršćani prizivlju Duha Svetoga pa se nekima očituje u tijelu, jedino što se ovdje radi o zloduhu. Otvoreno mrzeći kršćastvo i Krista i predavajući se poganskim praksama, izuzetno velik broj mladih se predaje nesvjesno na taj način u ruke zlim duhovima. Simboli te načini ponašanja odaju velik prijezir i veliki ego osobe koji ne priznaje drugoga – sve je to sklon taj zloduh učiniti; samo da se osoba čim više okrene od Boga i postane sama sebi svoj zakon. Sve dakako na početku počinje običnom željom za istraživanjem; no taj žrvanj Sotone je uvijek prejak, i zvijer tako polako i sigurno odvuče žrtvu u svoju močvaru.



Mračni tekstovi i mračna atmosfera

Koliko god mi neki prijatelji koji slušaju metal i nemaju nikakve vjerske osjećaje za svetost istuču tu glazbu kao izraženi čin umjetnosti (sa čime čak u određenim elementima i slažem), ostaje i dalje činjenica da više manje siva boja prevladava u metal glazbi. I iako se mnogi slažu da bez velike boli nema velike umjetnosti, bitno je napomenuti da se vedrina također može isčitavati kroz bol. U žanrovima metala - death metalu, ili black metalu, manjka ikakve vedrine. Ta glazba mi se postala najviše odbojna od svih žanrova metal glazbe koju sam slušao najviše u srednjoj školi. Često otvoreno nasilni tekstovi (death metal bendovi poput – Cannibal Corpse, Deicide, Death, Carcass, Dismember, Obituary, i brojni drugi) svakako ne odaju primjer nikakve moralne uzvišenosti već izuzetne nazadnosti u moralnim pogledima. Nitko sa pogledom na život da treba ljubiti svoga bližnjeg i tako graditi ovaj svijet mi ne može progurati tu vrstu glazbe pod to. Apsolutno i nikako. Iako glazbeno ne za svačije uho zbog više gitara, brzine u svirci i nestandardnih vokala (vrištanje, ili popularan naziv „growl“-anje), ali naravno i kvalitetni za određenog kritičara kada ne govorimo o samom tekstu nego instrumentalnoj izvedbi, no na koncu konca; negativna energija, bez imalo blagosti i topline su karakteristike 99% ovih pjesama. Tu su, iza cijele priče o glazbi koja oslobađa i hrani duh osobe - stavovi zatucanosti, okretanja od svijeta zbog navodnog nerazumijevanja svijeta za dotične. Veličanje nasilja pod utjecajem raznih mračnih pisaca i općenito veličanje duha smrti. Mnoge tako osobe koje su u metal glazbi vole sebe prikazivati kao nekakvu vrstu umjetnika, ili se smatraju umjetnicima – pišući pjesme, ili crtajući, ili slikajući. Motivi? Naravno, mračni; kao što taj duh i želi. Moram napomenuti da ovo govorim kao osoba koja je bila barem u izvjesnom popriličnom obliku razočaranosti i tuge. Sam sam mnogo poezije napisao upravo u srednjoškolskim danima; što naravno je povezano i sa odrastanjem i izgrađivanjem osobe. No svakako je zanimljivo, da sam na neki način dopuštao to stanje depresije i beznađa i topio se u njemu. Bogu hvala, vjere sam ipak i tada imao; pitanje vjere nije nikada bilo nimalo dvojbeno za mene. Drugima se čini, ipak je. Zapravo, nikada nisam shvaćao odobravanje onih koji su ovu vrstu glazbe svrstavali na pijedestal i zapravo koji su bili u toj strasti za tako žestokom energijom koja je prenaglašena za prosječnu osobu. Osobe koje su imale taj duh, su osjetile tu strast. A svakako je da ova vrsta glazbe upravo cijele svoje poruke temelji na nihilizmu, neprihvaćenosti svijeta, nerazumijevanja, i na koncu, okretanje od svijeta. Nikada se nisam bio spreman okrenuti od zdravih dobara svijeta, zbog toga mi je očito ovaj oblik glazbe uz black metal postao najodbojniji. Ovo je svakako vrsta glazbe koja je početkom 90-tih godina eksplodirala, ponajviše u Skandinaviji kao najrevolucionarniji oblik metal glazbe. Druga najveća death škola je ona iz Floride, SAD-a.

Black metal glazba je priča sama za sebe. Neki bendovi su čak promicali da black metal i nije black bez sotonizma u njemu. Uvelike je to istina. Glazbenik benda Burzum je čak završio u zatvoru jer je policija zaplijenila planove za postavljanje eksploziva oko neke Crkve. Član benda Mayhem je ubio bivšeg kolegu i pojeo mu mozak. Na koncertima su znali imati neke morbidne situacije, poput bacanja odrezane glave od vola u publiku. Bend Satyricon ima pjesmu koja otvoreno ističe mržnju prema Bogu. Ovakvih stvari žanrovima poput black metala ili death metala ima jako puno. Ovakve poruke koje šire mržnju i potiču na mržnju su nazadan oblik izraza neshvaćenih buntovnika proizašli očito iz ne samo problematičnih društava, koliko sigurno i raznih obiteljskih odnosa i zloduha koji su zaposjeli vjerojatno i razne pretke tih obitelji. Ti bendovi su grupe sa članovima dakle punih psiholoških ekstremna koji imaju izuzetan otpor i mržnju prema ikakvim vrijednostima društva. Nihilizam je jedna jako dobra riječ koja opisuje svjetonazor mnogih osoba umiješanih u te bendove.



Počeci



Sve je zapravo počelo heavy metal/ hard rock bendom Back Sabbath, koji je svojim mračnim tekstovima, solažama i riff-ovima postao uzor mnogim bendovima. Zapravo i invertirani križ na unutarnjem omotu jednog albuma je zasigurno jedan od početaka tog modnog „dodatka“ u buntovnu mladež koja ne priznaje ništa pozitivno sačuvano u svijetu, osim ljubavi, shvaćene na svoj nihilistički način. Počelo je naravno i sa bendovima tipa Led Zeppelin, čiji vokal je kupio vilu od poznatog sotonističkog zagovornika. Zapravo taj konac 60-tih i početak 70-tih je zapravo razdoblje kada su mnogi bendovi koketirali sa sotonizmom što je bilo možda čak i zbog marketinškog trika, no svakako je ostavilo dubljeg traga. S druge strane, ti stariji bendovi ipak se ne mogu uspoređivati sa death i black metal bendovima koji su unijeli još više mraka i manifestirali taj duh. Danas imamo mnoge elecrto-goth bendove koji iza crne podloge odmah ovode osobu u stanje meditacije mračnom energijom i tonom. Led Zeppelin, ruku na srce, su imali i nježnijih pjesma i tekstova uopće nevezanih za vjerska pitanja. Također vrijedi i za Black Sabbath. Nisu baš sve poruke bile mračne, ja osobno neke pjesme od Black Sabbatha smatram vrlo vrijednima, iako su takve rijetke. Radi se o tome da su takvi bendovi postojali preko 30 godina; i logično – bilo je mnogo glazbenika, mnogo svjetonazora, drugačijih poruka – nisu dakle sve pjesme bile loše. Zbog toga treba dakle razmatrati da li je sav metal od zloga?



Kršćanski rock i metal


Nebih rekao da je sav metal od zloga. Papa Ivan Pavao II je priznao da svaki oblik glazbe može biti duhovna glazba. Benedikt XVI je ipak nešto više rezerviran prema rocku što se tiče tog pitanja, označavajući ga kao primaran oblik strasti.
U knjizi "Ein Neues Lied für den Herrn" (Nova pjesma za Gospodina) govori ovako: "Glazba je danas tako postala odlučujućim pokretačem jedne protureligije te poprištem dijeljenja duhova. Budući da rock glazba traži ispunjenje na putu oslobođenja od vlastite osobe i njezine odgovornosti, ona se s jedne strane vrlo točno identificira s anarhističkim slobodarskim idejama, koje su danas u velikom dijelu svijeta ponovno podigle glavu."


Glazba je tako medijator duhova i postaje hrana ljudske duše. No postoje i kršćanski rock metal bendovi. Teško je takvim bendovima zamjeriti za poruku, ako cijelu karijeru slave Krista u svojim pjesama, poput bendova kao što su Petra, Stryper, Cradle Catholic, Holy Bible – to su sve izrazito kršćanski bendovi. Može im se zamjeriti možda jedino na žešćem tonu koji dijele sa sekularnim bendovima, tako da takvi bendovi sigurno neće biti najbolji primjer za slavljenje euharistije, kad se zahtjeva sakralna glazba koja odiše mirom, jednostavnošću i dostojanstvom. Vokal kršćanskog detah metal benda Mortification svjedoči da ga je posjetio anđeo. Četiri puta doktori su mu u životu davali manje od 2 sata života. Pobijedio je neizlječivu bolest. Danas je taj bend, iako žestok, jedan od najcijenjenijih kršćanskih metal bendova, pa čak je cijenjen i kod sekularne metal publike kao vrlo vrijedan bend. Tu su i bendovi poput Saviour Machine, Deliverance, Believer. Svi ovi bendovi cijele svoje karijere otvoreno slave Krista. U Hrvatskoj žestoki kršćanski heavy/power/symphonic metal bend Effatha otvoreno slavi Krista. Za svoje pjesme imaju čak potvrdu riječkog nadbiskupa da ih mogu izvoditi. Bend također posjeduje i svog duhovnika. Dakle stvari očito nisu crno-bijele da se odmah rock, samo zato što je rock proglasi sotonskim djelom. Također, postoje i kršćanski black metal bendovi, što je svakako odraz duhovnih previranja u ljudima i dokaz da smo svi duhovna bića sa unutarnjim borbama.



Metal glazba – jedina koja hrani duh Sotone?



Možemo druge oblike glazbe ubaciti u igru pa ih usporediti sa metalom, vidjeti ćemo da nisu zapravo ništa bolji. Djelo Richarda Wagnera „Teulich Gefurth“, koje se izvodi u Crkvama za vrijeme vjenčanja nebi bilo možda sporno, da neke taktove iz jedne druge Wagner-ove opere Crkva službeno nije proglasila sotonskim zvukovima. Takvi zvukovi su početkom 70-tih primjećeni kod Black Sabbatha. Uz to, Wagner je bio poznat po nekim ponekad svojim anti-semitskim tvrdnjama. Pjesma „Battle Hymn of the Republic“ je pjesma kojom se slavi „Glory, Hallejujah“ u Crkvama, a popularizirao ju je upravo ne baš najveći primjer u djelima jer je umro kao rob droge, iako je imao i kršćanskih albuma – pokojni Elvis Presley.

No pogledajmo prave probleme. U pop, u rap, pa i običnoj narodnoj glazbi može se pronaći duh sotone. Pop ikona Britney Spears je za vrijeme svog boravka na psihijatriji po zidovima pisala „666“. Lady Gaga, još jedna pjevačica u usponu je znala izjavljivati da šmrće drogu sa stranica Biblije, i uz njene potpuno raskalašene koncerte i poruke sasvim jasno otkriva duh antikrista u sebi. Svetost? Ne, takve moderne ikone nemaju veze sa tim duhom, to je neosporno. Još veći, možda i najveći problem je u rap glazbi. Glazba koja u svakoj pjesmi ističe vrijeđanja, ruganja, duh raskalašenosti, duh bludnosti, a povrh svega duh blebetanja i egoizma. Ovdje čak i nema praktički nikakve umjetnosti. Glazbenici u spotovima plešu sa polugolim ženskim osobama prolijevajući skupocjene boce šampanjca i tako šalju poruku mladima koja se naizgled čini bezazlena, a svakako čini svoje u društvu. No upravo na taj način djeluje đavao. On preko trika djeluje na podsvjest odgojem, i promiču se poruke da je sve što vrijedi „imati“; i kako to steći nekim zaobilaznim putem, bez da se čovjek izbori za to. Čovjeku sve to naravno odgovara. Riječi utjehe, oprosta, blagoslivljanja, ljubavi, čistoće, nježnosti, poniznosti, skromnosti nemaju mjesta u tim pjesmama. Zapadnjački svijet već odavno robuje đavlu na tom području. Nevjerojatno je kako dobro marketing prodaje zlo – upravo se ispunjavaju time Ivanove riječi da je „cijeli svijet pod Zlim“.

U Hrvatskoj i glazbi sa Balkana također nema nekih primjera – ne mora se otvoreno zazivati đavao da bi đavao ostvario svoje namjere. Razna domaća ili folk glazba je također zamaskirana velom đavla – pjesme tipa: „Troši me ove noći“ nisu ništa drugo nego dodir đavla na svijet čovjeka. Često sam od ljudi znao čuti da je samo metal glazba u službi sotone. No upravo u svim porama glazbe se krije đavao. Pjesme poput „Vodka i džin“ ili „Zapalit ću pola grada“ samo daju maha labavim osobama da bezazleno shvate poruke u tim pjesmama, a u sebi zapravo izgrade neki sustav vrijedosti o zgodnim, našminkanim djevojkama do kojih treba doći, inače nije ostvarena jedna od osnovnih čovjekovih zadaća – da ima; ali ne duh, nego tijelo. Ističe se ponos, raskalašenost, i klasični snobizam pod krinkom ljubavnih pjesama. Pjesme o preljubu, o ostavljenim ženama, o ljubavnicama su više što prevladava u balkanskim narodnim oblicima pjesama nego nihilističke poruke koje su izrasle u više socijalno i ekonomski razvijenijim društvima. To su sve poruke koje nisu kršćanske, a jedina razlika naspram metala je što se ovdje na drugi način skriva taj duh.



Zaključak



Svaki čovjek bi trebao imati na umu činjenice da je glazba medij koji meditativno utječe na stanje čovjeka. Razni tonovi, tekstovi koji ne govore o pravim vrijednostima života i teže otvoreno ili prikriveno isticati neke stvari trebale bi pokrenuti čovjeka da razmišlja i dati mu pitanje nad samim sobom – ako shvaća da baš i nije potpuno u redu to kako ta glazba odiše, treba li i njegovati te životne stavove koji se ističu.



Dario, Svjedocanstva.com

http://www.katolici.info/index.php/comp ... cle/61/269

Ne, zao mi je, ovdje si za herezu zaduzen samo ti, ne mogu ti ni primirisat'. Ja ne pisem nista sto Crkva ne uci, za razliku od, jel... hm... (pa sjetimo se samo "ucenja" o Trosjtvu, pa Medugorje...), a to sto bi ti volio da ja hulim, to je tvoj problem - sto bi se reklo, sto je babi milo, to joj se i snilo

to što tvoj ženski mozak ne može razumijeti...što sam napisao o Svetom Trojstvu..to je tvoj problem

..isto vrijedi i za Međugorje..

..no još si mlada..kažeš i učiš..

..ima nade za tebe da ne budeš više RosPisa..

Od kada rospizam opada s godinama?

Da, moj jadni zenski mozak i tisuce muskih mozgova zaduzenih za nauk vjere u katolickoj crkvi ne kuzimo tvoje superiorno tumacenje... Upravo suprotno! Kuzim, zato i znam da si heretik!



No way, Jose Not in a million years

..heretično je tvoje objašnjenje...RosPio