www.tebe-trazim.com

Mandolina jako dobra tema, šteta što ju pojedinci pokušavaju uništiti (pre)dugačkim tekstovima, filozofskim trabunjanjima i neprimjerenim šalama.

Svakome je teško, svi imamo svoje križeve, napasti, dvojbe i sl. Drži se molitve, budi ustrajna, onda kad je najteže treba biti dosljedan.
Stavi Boga na prvo mjesto i sve će krenuti na bolje. Ako misliš da si ga stavila na prvo mjesto zapitaj se je li to doista tako?
Zadaj si molitve koje ćeš moliti svaki dan, meni je tako puno lakše jer onda doista i molim.

Ne možeš ništa sama, svojim snagama nećeš napraviti ništa. Prepusti se Gospodinu da te vodi, pouzdaj se u njegovu milost, razgovaraj s Njim i traži od Njega što da napraviš u pojedinoj situaciji. Budi strpljiva i doći će odgovor kad najmanje očekuješ.

Također meni pomaže kvalitetna duhovna literatura, to me uvijek podigne. Sad baš čitam Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske, to je remek djelo duhovnosti i milosti Božje.
Čitaj takve knjige, hrani dušu jer jad smo i bijeda ako se oslonimo na vlastite snage.

Spomenula si duhovnika pa bih ti preporučio don Stepana iz Crkve sv. Marije Pomoćnice na Knežiji, napravi si životnu ispovijed kod njega, izvrstan je svećenik, sveti čovjek.
Imam ti njegov broj telefona, pa se javi na pp ako te zanima. Imaš i dosta toga o njemu napisanog na forumu.

A miša mu malega.
Sad smo došli do toga da su misli čovjeka koji je bio papa i koji je jedan od najvećih katoličkih teologa 20. stoljeća, na temi koja govori o odnosu vjernika spram nevjernika - predugačko filozofsko trabunjanje? Bolje mi znamo od njega?

Hvala na lijepim riječima i svakako iskustvima.

Znam da Bog na njemu poseban,a i meni pomalo odgojan način čini u duši i srcu velika dijela.
Nakon zadnje prepreke koja me stavila u kut,i kad sam zaista mislila da će duša puknuti,izrodilo je nešto lijepo i zaista posebno,Bog mi je na prekrasan način ulio u dušu milost oproštenja,iskrenu milost prihvaćanja svakog čovijeka kao njegovog najimilijeg,u srcu sam iskreno,toplo i s ljubavlju oprostila,prihvatila i zaboravila onu tjeskobu koja steže nakon sukoba i uvreda.

Kad sam počinjala ovu temu,već je Bog počeo otvarati moje srce ka ozdravljenju,samo sam mislila da je još jedan pad,a On mi je otvorio srce izlječeno od rane.
Smiješno je kako je tema stara tek nekoliko dana,a moje potpuno oproštenje osobi onako duboko,iskreno i u srcu trajalo je punih 13 godina.
Nemogu pisati,plačem...

Draga Mandolina, nisi jedina koja živi u takvom okruženju..ni jedina koja nailazi na probleme, iskušenja..želiš najbolje, a koji put to ispada skroz krivo!
Ja sam se po tom pitanju dosta promjenila, tako osjećam. I primjećujem, tom mojom promjenom, počinju se događati i neke promjene u okolini. Kakavi smo mi...takvim očima gledamo. I uvijek je potreban rad na sebi..neprestano. Naravno, ništa ne ide bez Božji pomoći..
Mislim da se ne može puno postići, ako nekom stalno ukazuješ na njegov propust, grijeh iz prošlosti. Mislim da ga time možeš samo još dalje udaljiti, stvoriti odbojnost. Svojim životom da im dajemo primjer..Dopusti im neka u tebi vide Svjetlo koje je zapalio Bog! Jer, prije će zavoljeti, pustiti Boga u svoje srce, život..otvorit će im se duhovne oči, uši..ako kroz tebe osjete dio Božje ljubavi...prihvaćanje, ne osudu..znati se suzdržati i ka d nas povrjede..Dopusti neka Bog i tebe odgaja preko njih. S nekim su razlogom baš na tvom životnom putu! Jako teško je promjeniti sam sebe...zahtjeve puno truda, volje..a kako onda tek da drugog mijenjamo. Zato je potrebna Božja milost za koju se trebamo moliti...Moliti za milost da prepoznamo Božju volju za svoj život..i da tako živimo! Da se ne bojimo odgovornosti koju nam je Bog povjerio!
I sve molitve, meditacije..koje nema donose mir, lijepo duhovno raspoloženje..da to znamo prenijeti i u stvarnosti, posebno onima koji su toga najpotrebniji..
Korak po korak...dan po dan..i vjera u Boga! BVB

Ivona lijepo si to napisala,no uvijek me iznova iznenadi koliko su ljudi baš daleko od Boga,ne mislim po dijelima,nego uopće da se sjete da je Bog tu prisutan neprestano.Neki dan sam dobila komentar kako nisam u toku ovoga svijeta,nisam željela komentirati temu jednog filma koji stiže u kina,temelji se na bludu.
Rekli su mi da gdje ja živim.?
Priznajem da nisam baš neko svijetlo u svojoj okolini,nedostaje mi poniznosti da šutim,i da ne ulazim u rasprave,kad zlo najviše grize preko naših najbližih.

Promjene se ne događaju preko noći! Mi nismo savršeni..niti možemo biti savršeni koliko Isus. Al' možemo se truditi, težiti svetosti u svome životu. Kad padnemo..treba ustati, nastaviti dalje s Božjom pomoći. Tako nemoj za sebe govoriti da si loš primjer..Isus te želi, tu gdje jesi. I tvoje svjetlo koliko god nekad bilo prigušeno, žmirka na vjetrometini...ipak svijetli. I ne dopusti da drugi na tebe loše utječu...ti pozitivnim primjerom utječi na njih. I ne trebamo ni težiti da se svidimo ovome svijetu...to nam ne treba. Drugačiji smo...i volimo tu svoju različitost i čuvajmo.
Često i sama nailazim na takve komentare o sebi...da sam zaostala, ne pratim svjetovana događanja, trendove. Prije su me te riječi znale uznemiriti...al' više ne. Često prešutim...ili kažem da se ukusi razlikuju..i svatko ima svoj izbor! Ne ide ni meni lako..niti je sve savršeno..često znam pasti..ne biti onakva, kakva bi trebala biti..zakažu moja dijela, ne prate riječi..ma puno je toga. Ali, treba se boriti!
Nije lako...al' vrijedi truda! Što je ovaj život, nasprem vječnosti!!

a joooojjjj
pa malo i humora ..bez obira

..kako mi ne bi bilo teško..
..pa imam 125 kg..
a volio bih imati 84.kg.

uzet ću ti ja 10 a ti dalje što znaš

..a dat ću ..kvalitetni aktivni špek..