www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 19:15

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 171 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 18  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 31 sij 2015 21:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 05 stu 2011 08:58
Postovi: 135
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Anthos napisao:
Mandolina napisao:
Anthos ima primjer fanatizma, gdje se sirotica ubila jer je što prije željela vidjeti Boga :?
Zatim poznavala sam ženu koja nije bojala kosu jer je to za nju grijeh,kao sve neka bude prirodno.

Trenutno se nemogu sjetiti još ,ali ima fanatika jako puno,i pročitala sam na ovom forumu više zla može učiniti jedan fanatik nego stotine nevjernika.



Slazem se s tobom,u zivotu treba izbjegavati krajnosti,a te ljude koje navodis ne mogu nikako smatrati istinskim vjernicima,jer da jesu znali bi da je samoubojstvo jednim od najvecih grijeha i nebi ni pomisljali na to.Za ovaj primjer s bojanjem kose nemam stvarno sto reci ako ta osoba tako misli,ha nek se ne boja,nebi to tako apriori osuđivao i to joj uzimao za zlo,isto tako ne bih osuđivao ljude koji bojaju kosu,ali smo svi svjedoci koliko su ljudi danas optereceni vanjskim izgledom i dokle su sve spremni ici,tako da nebi ja nju bas proglasio ludom(MOLIM TE nemoj me krivo shvatiti nemam nista protiv toga).Fanatizam sam spomenuo zato sto sam dosta cesto to cuo,ali ne u ovakvim krugovima nego vecinom od ljudi koji napadaju vjernike i osuđuju jer ih je tako lako diskvalificirati u raspravi i zato sto je jako tesko postaviti granicu između "fanatika" i nekog ajmo rec "normalnog" vjernika i ne znam ko je ta osoba koja bi u tom slucaju mogla bit moralna vertikala pa reci e ti si sad fanatik,a ti nisi.Samo sam htio istaknuti koliko je nama vjernicima danas u stvari tesko spojiti svjetovno i duhovno i nekako uklopiti te dvije stvarnosti i zivjeti u duhu vjere protiv kojeg se vanjski svijet tako grcevito bori.


Da,to je doista kadkad teško imati stalnu borbu duhovnog-svjetovnog.
Ovo za bojanje kose sam samo navela kao primjer,a to da je vanjski izgled kod mnogo ljudi presudan,nažalost tako je,od mladih djevojaka koje polugole izlaze van,i sl...baš kuda ide ovaj svijet...?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 sij 2015 22:42 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 27 sij 2015 20:38
Postovi: 5
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
ita napisao:
Anthos napisao:
...treba drugu stranu pitat zasto su oni tako iskljucivi i zatvoreni(ne mislim da su svi nevjernici takvi naravno da ima i dobrih i otvorenih prema svima) i mislim da je to opcenito problem vjernika,mi trosimo silnu energiju u nekom opravdavanju umjesto da radimo na sebi.


Slažem se s ovim što si napisao.Baš je tako nekako.
I sama to vidim svuda oko sebe-u svakodnevnom životu,u medijima,
ma i u razgovoru s vjernicima o različitim temama.
Uvijek neka pitanja npr.- Zašto vi vjernici stalno po svom,a svijet napreduje i stvari se mijenjaju,a vi ko da ste u Srednjem vijeku?
- Zašto Crkva ovo ili ono?
-Gdje je Bog sad kad se ovoliko pati u svijetu?
-i stotine drugih pitanja,koje smo svi čuli nebrojeno puta i stalno tako.
I zbilja ispada kao da se trebamo opravdavati zato jer vjerujemo.
I stvarno to objašnjavanje zna nekad iscrpiti do krajnjih granica,
ali i to je mislim jedna od kušnji u tom našem cjeloživotnom obraćenju.
Uglavnom,tako je kako si rekao,treba stalno radit na sebi( uz molitvu,sakramente,misu )
a to znači ispravljati kod sebe ono što nije dobro,svaki dan,korak po korak.
Zapravo naš odnos sa drugim ljudima,pogotovo onima koji ne vjeruju
najviše ovisi o nama samima tj.o jačini i postojanosti naše vjere.
Jer ako smo tu jaki,onda možemo podnijeti sve-i neslaganja,i odbijanja,i verbalne napade,i prezire-jer
"Sve mogu u Onome koji me jača."(Fil 4,13)



Da slazem se da je i to neka vrsta kusnje i da trebamo biti jaki i prihvatiti cinjenicu da ce uvijek biti netko tko misli suprotno.Ali to je ono sto je mene po pitanju vjere fasciniralo,ne znam kako bih to rekao,to da je vjera tako jednostavna,a opet tako misteriozna,tako dostupna,a opet tako ju je tesko spoznati.To sto je dubinu vjere spoznala bakica koja ima 4.razreda osnovne skole,a tamo neki doktor znanosti nije uspio uci u dubinu vjere i naivno misli kako je to nesto besmisleno i bespotrebno.To sto su vjernici vecinom jednostavni ljudi,ljudi kojima nista nije tesko,ljudi koji mozda nisu nesto visoko obrazovani(naravno ne svi),ali su za mene pametniji i mudriji nego neke tamo nadobudne skolovane hulje koje misle da sve znaju,a ustvari ne znaju nista.

Slazem se kad kazes da treba krenuti od sebe i da treba ici korak po korak,a ovih napadanja i ismijavanja ce uvijek biti.Parafrazirat cu misao iz jednog filma,ne znam kako se tocno zove:"Ako gnjev uđe u naša srca,to znači da su oni pobijedili."


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 10:51 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 vel 2015 08:33
Postovi: 16
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
nova sam, nemojte što zamjeriti...

zanima me kako se vi nosite s padovima? u smislu - trudim se svakodnevno se obnavljati duhovno, prepoznati zamke koje nekad nije lako odmah razaznati, predati se u potpunosti Njemu da me vodi. i skoro svaki put, kad osjetim Njegovu milost i blizinu, pojavi se neko iskušenje i ja opet padnem, zakopaju me vlastite slabosti, a znam da sam mogla bolje...

pretpostavljate - opet mi se isto desilo, duša mi se raspada na komadiće, pokušavam se vratiti... s jedne strane čujem glas koji mi govori: Bog je ljubav! Bog te voli!, ali opet - ne vidim se dostojnom niti da mu pogleda uputim


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 11:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
nikolina napisao:
nova sam, nemojte što zamjeriti...

zanima me kako se vi nosite s padovima? u smislu - trudim se svakodnevno se obnavljati duhovno, prepoznati zamke koje nekad nije lako odmah razaznati, predati se u potpunosti Njemu da me vodi. i skoro svaki put, kad osjetim Njegovu milost i blizinu, pojavi se neko iskušenje i ja opet padnem, zakopaju me vlastite slabosti, a znam da sam mogla bolje...

pretpostavljate - opet mi se isto desilo, duša mi se raspada na komadiće, pokušavam se vratiti... s jedne strane čujem glas koji mi govori: Bog je ljubav! Bog te voli!, ali opet - ne vidim se dostojnom niti da mu pogleda uputim


Ako te pritisnu tvoje bijede, ne budi žalostan. Hvali se svojom slabošću kao sveti Pavao, jer djeci pristaje da oponašaju starije, bez straha da će pritom biti smiješni. Sv. Josemaría Escrivá "Put"

Ne udaljuj se od Boga zbog svojih pogrešaka i nesavršenosti, pa ni zbog teških grijeha. Nejako dijete, ako je pametno, privija se bliže svojemu ocu. Sv. Josemaría Escrivá "Put"

Ako ponekad padneš, sine moj, brzo se uteći Ispovijedi i duhovnome vodstvu: pokaži ranu!, da ti je potpuno ozdrave, da uklone svaku moguću zarazu, premda te može boljeti kao kod kirurškoga zahvata. Sv. Josemaría Escrivá "Kovačnica"

Ako si pao ili se osjećaš pritisnut teretom svoje bijede, postojanom nadom ponavljaj: Gospodine, vidiš da sam bolestan. Gospodine, ti koji si zbog ljubavi prema meni umro na Križu, dođi i ozdravi me. Imaj povjerenja, ponavljam: nastavi kucati na njegovo preljubljeno Srce. Ozdravit će te, kao gubavce iz Evanđelja. Sv. Josemaría Escrivá "Kovačnica"

Ne kloni duhom, naprijed!, naprijed sa svetom upornošću koja se, u duhovnome okružju, naziva postojanost. Sv. Josemaría Escrivá "Kovačnica"

Nisi gori. - Stvar je u tome da sada imaš više svjetla da bi se upoznao: izbjegavaj i najmanji znak obeshrabrenja! Sv. Josemaría Escrivá "Kovačnica"






Kada je netko prešao određeni put u duhovnom životu i doista želi ljubiti Gospodina od sveg srca, kada je naučio imati u njega povjerenja i predavati mu se usred poteškoća, tada još uvijek ostaje jedna okolnost u kojoj može lako izgubiti mir i spokoj duše i koju demon želi iskoristiti, da bi ga obeshrabrio i uznemirio. Radi se o spoznanju vlastite bijede, o iskustvu vlastitih pogrješaka i padova koji se događaju na određenim područjima, usprkos dobre volje i želje da se čovjek ispravi. I ovdje je važno biti svjestan činjenice da žalost, obeshrabrenje i zabrinutost duše koje osjećamo nakon što smo počinili neku grješku, nisu dobri, i da nam valja sve učiniti da bismo ostali u miru. Evo osnovnog načela koje nas treba voditi u svakodnevnom iskustvu naše bijede i naših padova: nije potrebno činiti nadljudske napore da bismo se potpuno riješili nesavršenosti i grijeha (što je u svakom slučaju iznad naših snaga) već, nakon što smo zapali u pogrješku ili bili uznemireni iskustvom naših nesavršenosti, znati što je moguće brže ponovo naći mir, izbjegavajući žalost i obeshrabrenje. Taj stav ne znači niti opuštenost, niti pomirenje sa osrednjošću, već put prema bržem posvećivanju, i to iz više razloga. Prvi razlog jest osnovno načelo koje smo spomenuli u više navrata: Bog djeluje u duši koja je mirna. Vlastitim snagama se nikako nećemo moći osloboditi od grijeha: samo milost Božja može mu stati na kraj. Umjesto da se uznemirujemo zbog nas samih, mnogo je djelotvornije ponovno pronaći mir i pustiti Boga da djeluje. Drugi razlog jest da je to samom Gospodinu draže. Da li Bog više voli da se nakon pada obeshrabrimo i mučimo, ili da uzvratimo govoreći: "Gospodine, molim te da mi oprostiš, opet sam sagriješio, evo za što sam sposoban po mojim vlastitim snagama! S pouzdanjem se predajem tvojem milosrđu i tvojem praštanju, zahvaljujem ti da nisi dopustio da još teže sagriješim. Predajem ti se s pouzdanjem, jer znam da ćeš me jednog dana potpuno izliječiti, a dok na to čekam, molim te da mi daš milost da me iskustvo vlastite bijede učini poniznijim, blažim prema drugima i svjesnim da sam svojim snagama nisam ni za što sposoban, već da moram sve očekivati od Tvoje ljubavi i Tvojeg milosrđa"!? Odgovor je jasan. Treći razlog jest činjenica da su nemir, žalost i obeshrabrenje koje osjećamo nakon nekog neuspjeha ili pogrješke rijetko čisti. Rijetko se radi o tome da žalimo zato što smo uvrijedili Boga. Uglavnom je riječ o dobroj mjeri oholosti. Žalosni smo i obeshrabreni ne zato što je Bogu nanesena uvrjeda, nego zato što se savršena predstava koju smo imali o sebi odjednom našla grubo narušena. Naša je bol vrlo često uzrokovana time što nam je ponos bio pogođen! Pretjerana žalost je upravo znak da smo računali sa sobom i s našim vlastitim snagama, a ne s Bogom. Poslušajmo riječi koje je napisao Lorenzo Scupoli, kojeg smo već naveli:


"Čovjek uvjeren da se uzda u Boga, a ne u sebe (što je temelj duhovnog života kojeg se moramo truditi postići) najbolje će znati da li se radi o taštini kad iskusi neki pad: ako bude smeten i žalostan i ako izgubi nadu da će moći ponovno napredovati u vrlini, tada je to znak da se nije uzdao u Boga, već u sebe sama. Što su žalost i očajanje veći, to veća je i krivica. Ako čovjek, koji se uvelike uzda u Boga i koji pazi na to da ne računa previše na sebe sama, počini neku grješku, on se tome niti čudi, niti je zabrinut ili žalostan zbog toga, jer dobro zna da je do toga došlo zbog njegove slabosti i jer se nije dovoljno uzdao u Boga. Pad ga uči tome da se što manje pouzdaje u svoju snagu i što više u pomoć Onoga koji je jedini moćan. Takav čovjek iznad svega mrzi svoj grijeh, osuđuje strast ili poročnu naviku koja mu je bila uzrokom, i trpi što je uvrijedio Boga. Njegova je bol uvijek mirna i ne sprječava ga vratiti se poslu, podnositi uobičajene kušnje i do smrti progoniti gorke neprijatelje... Vrlo je uobičajena iluzija držati vrlinom taj strah i nemir koje čovjek osjeća nakon grijeha: iako je nemir koji slijedi nakon grijeha uvijek praćen žalošću, ona ipak uglavnom proizlazi iz oholosti i skrivene taštine uzrokovane prevelikim pouzdanjem u vlastite snage. Kada, dakle, zahvaljujući žalosnom iskustvu svojih padova, čovjek koji prezire napasti i koji je mislio da je čvrsto ukorijenjen u vrlini spozna da je slab grješnik kao svi drugi, on se tome čudi kao nečemu što se nije trebalo dogoditi i, izgubivši slab oslonac na kojeg je računao, prepušta se tuzi i očajanju. Ta se nesreća nikada ne događa poniznima koji se ne uzdaju toliko u sebe koliko u Boga: kada oni pogriješe, nisu ni iznenađeni ni uznemireni, jer svjetlost istine koja im svijetli daje im vidjeti da je to prirodna posljedica njihove slabosti i nepostojanosti." (Duhovna borba, 4. i 5. poglavlje). Jacques Philippe "Traži mir i idi za njim"





Blagost možemo vježbati na sebi tako da se ne ljutimo na sebe i svoje nesavršenosti; jer, premda razum zahtijeva da zamrzimo na grijeh, ako nam se dogodi da sagriješimo ta mržnja ne smije biti oštra, puna gnjeva i ljutnje. Griješe, dakle, oni koji se rasrde na sebe zato što su se rasrdili, razgnjeve zato što su se razgnjevili, razljute zato što su se razljutili; jer, tako im srce stalno sve dublje tone u srdžbu; i premda im se čini kako ova druga srdžba uništava prvu, ona zapravo širom otvara vrata novoj koja će se prvom prigodom pojaviti; osim toga, ove srdžbe, ljutnje i gnjev protiv sebe upereni su na oholost ali potječu iz samoljublja; a samoljublje vrijeđa naša nesavršenost. Dakle, trebamo se za svoje pogreške kajati staloženo, ozbiljno i odlučno, jer kao što sudac bolje kažnjava krivce ako im presudu izriče razumno i staloženo nego kad to čini naprasito i strastveno, ne kažnjavajući pogreške po onome što one zaista jesu nego po svojoj strasti; isto tako sami ćemo sebe bolje kazniti kajemo li se staloženo i ustrajno nego kad to činimo s gorčinom, u srdžbi i tjeskobno; jer, kajući se u srdžbi nije nam na umu veličina naših pogrešaka nego sklonosti koje su u nama. Tako primjerice onaj tko je sklon čistoći žestoko će se srditi na svaku pa i najmanju pogrešku koju je učinio protiv nje a teška kleveta koju počini izgledat će mu smiješno. Ako su pak nekome mrski kleveta i ogovaranje neobično će se uznemiriti ako koga i najmanje okleveće a neće mariti ni ako počini najveći grijeh protiv čistoće, i tako redom; to se događa poglavito zato što ljudi ne prosuđuju po svojoj savjesti razumom nego strašću. Vjeruj mi, Filotea, kao što na dijete više djeluje i popravlja ga ako ga otac kori blago i srčano, nego kad to čini žestoko i ljutito; tako je i s našim srcem; više će ga se kosnuti i više ćemo žaliti ako ono počini kakvu pogrešku pa ga prekorimo blago i smireno, s više samilosti, nego kad to činimo žestoko i strastveno, tražeći da se popravi. Kad bih, primjerice, ja osobito želio i nastojao ne upasti u grijeh taštine a ipak se taštinom teško ogriješio, ne bih svoje srce korio ovako: "Nisi li bijedno, jadno i odvratno kad si se nakon toliko odluka dalo zanijeti taštinom? umri od stida, ne podiži više bestidno oči k nebu, ti izdajničko i svome Bogu nevjerno srce!" i tome slično, nego bih ga nastojao popraviti razumno i samilosno: "Hajde! jadno srce moje, evo, upali smo u jamu koje smo se tako odlučno htjeli kloniti; daj! ustanimo i bježimo iz nje zauvijek; zamolimo za Božje milosrđe i ufajmo se da će nam od sada pa na dalje biti od pomoći, i vratimo se na put poniznosti; glavu gore! Od sada bolje pazimo! Dat će Bog, bit će bolje." Na tom bih prijekoru nastojao izgraditi čvrstu odluku da više neću pasti u ovaj grijeh, koristeći se pritom svim prikladnim sredstvima i slušajući opomene svog duhovnog voditelja. Ako pak netko misli da mu ovako blaga opomene ne može dirnuti srce, neka ga k tome žestoko ukori, da se duboko postidi, no nakon toga sve kajanje treba završiti utjehom i spokojnim svetim pouzdanjem u Boga. Nasljeduj u tome velikog pokornika koji je svoju potištenu dušu ovako tješio: Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! (Ps 42, 6). Pridigni srce svoje kad padne, učini to blago, silno se ponizi pred Bogom kad spoznaš svoju bijedu, i ne čudi se svome padu, jer nije nikakvo čudo što je nemoć nemoćna, slabost slaba a bijeda jadna. Svim srcem zamrzi uvredu koju si Bogu nanijela te hrabro i ufajući se u njegovo milosrđe vrati se na put kreposti s kojeg si zastranila. Sv. Franjo Saleški "Filotea"



Kada se nađeš ranjena jer si upala u kakav grijeh zbog svoje slabosti ili čak ponekad zbog želje i pakosti, nemoj biti malodušna i nemoj se zbog toga uznemirivati, nego se odmah obrati Bogu govoreći mu: "Evo, moj Gospodine, ponašala sam se onako kakva sam, od mene se drugo i nije moglo očekivati doli padovi." I ovdje načini kratku stanku, osjeti se ponižena u vlastitim očima, probudi žalost zbog uvrede prema Gospodinu i da se ne smutiš, u sebi probudi odvratnost protiv poročnih strasti i osobito one koja ti je prouzročila pad. Nastavi potom: "Ni ovdje se, Gospodine, ne bih zaustavila da me ti nisi svojom dobrotom zadržao." I ovdje mu se zahvali i uzljubi ga više nego ikada čudeći se tolikoj milostivosti budući da ti, premda od tebe uvrijeđen, pruža desnu ruku kako ne bi iznova pala. Naposljetku, s velikim pouzdanjem u njegovo neizmjerno milosrđe, reći ćeš mu: "Učini, Gospodine, prema onome kakav si; oprosti mi, ne dopusti da ikada živim odijeljena i daleko od tebe niti da te više uvrijedim." Nakon što to učiniš, nemoj misliti o tome je li ti Bog oprostio ili nije: to nije drugo doli oholost, nemir razuma, gubljenje vremena i đavolska varka pod prividom dobrih izlika. Stoga, slobodno se prepustivši Božjim milosrdnim rukama, nastavi svoje vježbanje kao da uopće nisi pala. I ako bi puno puta na dan iznova padala i bila ranjena, čini ovo što ti rekoh ne s manje pouzdanja drugi, treći ili posljednji put. I sve više prezirući sebe i sve više mrzeći grijeh, nastoj razborito živjeti. Ova vježba je jako mrska đavlu budući da vidi kako je Bogu jako draga, a i stoga jer ostaje zbunjen našavši se pobijeđen od onoga koga je on prije pobijedio. Stoga se na razne prijevarne načine upinje kako bismo napustili ovu vježbu i mnogo puta uspije zbog naše nemarnosti i premale budnosti nad nama samima. Ako bi ti zbog kakva razloga u ovoj vježbi našla kakvu poteškoću, tada se još više trebaš upinjati započinjući ovu vježbu više puta iznova čak i u jednom padu. Ako bi se nakon grijeha osjetila uznemirenom, zbunjenom i bez pouzdanja, prva stvar koju trebaš učiniti jest nanovo zadobiti mir, smirenost srca i pouzdanje. Opskrbljena ovim oružjem, obrati se potom Gospodinu budući da uznemirenost koja se osjeća zbog počinjena grijeha nema kao objekt uvredu Bogu, nego vlastitu štetu. Način na koji iznova možeš zadobiti mir jest da za trenutak zaboraviš posve svoj pad i počneš razmatrati neizrecivu Božju dobrotu te kako je on, iznad svakog načina, uvijek spreman i želi oprostiti bilo kakav grijeh, čak i teški, pozivajući grešnika na razne načine i raznim putovima da se vrati njemu i da se s njime sjedini, kako bi već u ovom životu bio posvećen njegovom milošću te njegovom slavom učinjen vječno blaženim u drugom životu. Budući da ćeš ovim ili sličnim razmatranjima umiriti razum, okrenut ćeš se potom svome padu te učiniti kako ti rekoh. Zatim ćeš se za vrijeme sakramentalne ispovijedi, a potičem te da je često obavljaš, prisjetiti svih svojih padova i s novim bolom, sa žalošću zbog uvrede Bogu i s nakanom da ga više ne uvrijediš, otkrit ćeš svoje padove svome duhovniku. Lorenzo Scupoli "Duhovni boj"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 13:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2014 20:21
Postovi: 216
Lokacija: zd
Podijelio: 166 zahvala
Zahvaljeno je: 101 zahvala
nikolina napisao:
nova sam, nemojte što zamjeriti...

zanima me kako se vi nosite s padovima? u smislu - trudim se svakodnevno se obnavljati duhovno, prepoznati zamke koje nekad nije lako odmah razaznati, predati se u potpunosti Njemu da me vodi. i skoro svaki put, kad osjetim Njegovu milost i blizinu, pojavi se neko iskušenje i ja opet padnem, zakopaju me vlastite slabosti, a znam da sam mogla bolje...

pretpostavljate - opet mi se isto desilo, duša mi se raspada na komadiće, pokušavam se vratiti... s jedne strane čujem glas koji mi govori: Bog je ljubav! Bog te voli!, ali opet - ne vidim se dostojnom niti da mu pogleda uputim



Sestro draga Nikolina,dobro ti govori Fran :b112:
oholost je ta nazalost koja se javlja poslije pada i grijeha,tipa kako se to meni moglo dogoditi,pa sve znam o tome zlu,toliko molim itd.....sama oholost,nazalost i meni je tako x puta :( .
A sto bi trebalo?Naravno odmah na ispovijed ako je teski grijeh,ali i zahvaljivati Bogu i govoriti svojoj slabosti koliko je velik nas Bog a ne obrnuto,ne se zakopavati i razmiksljati nonstop o grijehu cime mu sve vise robujemo,padova je bilo i bit ce nazalost ali triba se moliti i postit da ih sto vise smanjimo.Umjesto da se borimo protiv grijeha cijele dane i na kraju padnemo,zasto nebi bili u sabranosti sa Bogom pa i po cijele dane ako mozemo?Samo iz tog odnosa mozemo umrijeti sebi i ziviti Njemu,u protivnom samo se oslanjamo na svoje snage i normalno da padamo,ipak ovdje igra i veliku ulogu nasa ranjivost,psiha itd,znaci nije sve crno-bijelo ali princip je jednostavan i samo uz osoban odnos sa Bogom napredujemo na svim podrucjima,u protivnom oslanjamo se na same sebe i onda toliko padova i razocaranja te ispocetka idemo u krug


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 14:13 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 vel 2015 08:33
Postovi: 16
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
hvala vam :grlim te:

pa ipak, neke se stvari daju naslutiti već ranije - sve počne tako bezazleno, nepromišljenost, ali uvijek s dozom taštine. i onda krene, samo od sebe.....pa molitva nije više srcem nego recitacija, pa je odjednom i kraća, pa jednog dana i izostane... i kud bi to vodilo nego u grijeh i nevolju?
hvala Mu i slava, da nisam glavom o zid udarila, tko zna u koju provaliju bih upala


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 14:37 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2014 20:21
Postovi: 216
Lokacija: zd
Podijelio: 166 zahvala
Zahvaljeno je: 101 zahvala
tocno,oholost vodi u grijeh :(
ali nema straha,Bog nas cvrsto drzi i nece nas ostaviti osim ako mi Njega ne odbacimo,samo hrabro i sa Kristom kroz ovu suznu dolinu


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 17:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 05 stu 2011 08:58
Postovi: 135
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Danas sam se našla upravo u situaciji koja bi pristajala ovoj temi. Sjedimo za stolom i ručamo,uživamo u druženju,s meni bliskim osobama.
Neznam kako je iznenada počela tema o mojoj vjeri u Boga,kako to nisam ja,kako sam se promjenila ,kako mogu moliti svakodnevno,i da nemam svoje ja,umirem.
Samo sam jednu stvar rekla da živim s Kristom.
Pitali su me tko ti je na prvom mjestu u životu,rekla sam Bog.
Meni bliska osoba rekla je da sam luda,da nerazumije kako mi je Bog ispred djece i supruga.
Uglavnom bilo mi je :a1430: tako da sam pod isprikom da moram na toalet otišla pomoliti himan Duhu Svetomu!Uf....
Razgovor je trajao dobrih sat vremena imala sam osjećaj da ću puknuti,no Prošlo je.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 17:04 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Rora,puno pitanja u jednom postu,ali pitanja ,koja,s vremena na vrijeme,
kad se nađemo u tim konkretnim,životnim situacijama,zaokupe svakog od nas.
I sad mi došla inspiracija da potražim odgovore na ova pitanja
u jedinoj knjizi,u kojoj se nalaze svi odgovori.
Ima toga još puno,što bi se moglo staviti kao odgovor ,al evo ja sam pokušala složit nekako.
Mislim,sve se to može dalje tumačiti,al ni ne mora.
Ovisi iz kojeg kuta se gleda.


"Ištite i dat će vam se!Tražite i naći ćete!Kucajte i otvorit će vam se!"(Mt 7,7)



Rora napisao:
Da li su spojiva ta dva načina razmišljanja i života? Živjeti na kršćanski način je već dovoljno teško i zahtjevno (gledajući iz perspektive svijeta i vjerničke?)


"Ako vas svijet mrzi,znajte da je mene mrzio prije nego vas.
Kad biste bili od svijeta,svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh:
Nije sluga veći od svoga gospodara.
Ako su mene progonili,
i vas će progoniti." (Iv 15,18-20)


"U svijetu imate muku,ali hrabri budite-ja sam pobijedio svijet."(Iv 16,33)

Rora napisao:
...ali kako spojiti ta dva toliko različita svijeta? Da li je to uopće moguće?


"Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga."(Mt 22,39)

"Tko nije protiv nas,za nas je."(Mk9,40)

"Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju."
(Lk 6,27-28)

"Nego, ljubite neprijatelje svoje.
Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se
odatle ničemu.I bit će vam plaća velika,
i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je On dobrostiv
i prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."
(Lk 6,35-36)


Rora napisao:
To se meni čini zaista nespojivo. A što onda napraviti? Družiti se samo sa onima koji su istih svjetonazora? Ali što to nije malo isključivo? Onda u životu imaš prijatelje koji su vjernici, vjernici samo na papiru, nevjernici... što sa njima?
Da li je moguće zaista biti prijatelj sa onima koji ne dijele tvoje svjetonazore?
Mislim da je moguće, ali do jedne granice. Uvijek mora postojati osnovno poštovanje prema čovjeku kao takvom bio on vjernik ili nevjernik.


"Podnosite jedni druge u ljubavi."(Ef 4,2)
"Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova."(Fil 1-2,27)


Rora napisao:
Ok, Otac ima plan, uvijek ga ima. Mora se Njemu vjerovati i točka jel tako?
Da li moramo onda do iznemoglosti objašnjavati onima koji nisu u vjeri zašto se ponašamo kako se ponašamo? Zašto nešto mislimo ili ne mislimo?


"Mudrost doduše navješćujemo među zrelima,
ali ne mudrost ovoga svijeta,ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,
nego navješćujemo Mudrost Božju u Otajstvu sakrivenu;
onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,
a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao."
(Kor 2-3,6-8)


Rora napisao:
Nekako mi se ne sviđa ova isključivost, ali jednostavno u nekim slučajevima ona mora postojati i biti takva.
Uvijek i iznova mi dolazi na pamet ona „Vjera bez razuma nije moguća, ali niti razum bez vjere“ (da parafraziram jer nije baš tako rečeno).
Ne sviđaju mi se vjernici „fanatici“ koji ne shvaćaju da postoji svijet izvan tih vjerničkih okvira, ali opet niti ne volim ljude koji nisu u vjeri koji odbijaju sve ono što nije „njihovo“.


Isključivost -kaže svijet,a Isus kaže:"Doista ,tko se zastidi mene i mojih riječi,
toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj
i svetih anđela."
(Lk 9,26)
Tko god slijedi evanđelje je radikalan u borbi protiv grijeha,
ali radikalan ne mora bit fanatičan.



Rora napisao:
Isus pomaže, voli, govori kroz sve ljude. Dakle, treba samo otvoriti uši i oči svoga srca i tada ćemo Ga prepoznati.
Jedna mudra žena mi je više puta rekla:“Tuđe poštujem, ali svoje nedam!“


Slažem se :b112: .
p.s.Dobra tema. :)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2015 17:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 ožu 2011 14:29
Postovi: 1350
Lokacija: Istra-Istria
Podijelio: 185 zahvala
Zahvaljeno je: 170 zahvala
Ita u sridu! :b112:
Jasno je meni sve to skupa i sve stoji točno onako kako Biblija govori i tumači, ali nađeš se 100 puta u takvim nekim situacijama kao npr. u ovoj koju opisuje Mandolina i zaista ti bude teško, više ne znaš što reći.

Ja sam postala tj. Isus me je promijenio da me u 99% slučajeva boli briga što će drugi reći i jednostavno kažem što mislim i ako dalje inzistiraju jednostavno prekinem razgovor bacim pogled u Nebo i :wink: Isusu.
Uglavnom, mene izbjegavaju neke stvari pitat ili komentirat :b101: pitam se zašto 8) . Zbog moje situacije misle da sam se "uhvatila" za vjeru zbog boli u kojoj sam se našla, ALI ja se nisam obratila nakon muževlje bolesti i smrti nego točno nekoliko mjeseci prije. Otac je znao što mi treba i kada će mi to trebati.
Pokušala sam u više navrata to nekome objasniti da se ja nisam vratila Kući (kako volim reć) zbog muža nego zbog sebe i to je bio spas ne samo za mene nego i za njega.
Moj se muž obratio videći što ja mogu i kakvu mi snagu vjera daje. Evo primjer: vodila sam kćerku u vrtić u jutro, nakon toga radila 8 sati, vratila bi se po nju, kući kuhaj, spremaj... pazi na muža, daj mu što mu je potrebno, po noći bi spavala od 5 do 6 sati uz u prosjeku 3 buđenja što zbog nje što zbog njega i bila sam normalna, moglo se sa mnom razgovarat, komunicirat kao da je sve to samo lagano šetanje.
I to sve samo i isključivo zahvaljujući Isusu koji mi je davao nevjerovatno veliku snagu.
ALI kada ja to i pričam sa nekim tko nije vjernik jednostavno ne shvaćaju i gledaju me onako :shock: i na kraju komentiraju ono u smislu, a da ti si jednostavno takva ili kada se nađeš u takvoj situaciji moraš...
Ma šta moraš ili možeš to je jednostavno stvar vjere i prepuštanja Njemu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 171 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 18  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 15 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr