www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 23 stu 2017 13:57

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 152 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 11, 12, 13, 14, 15, 16  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 05 sij 2017 15:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 srp 2016 13:39
Postovi: 145
Podijelio: 8 zahvala
Zahvaljeno je: 18 zahvala
Vjeroispovjest: kršćanin
Status: Solo
Miješate kruške i jabuke.
aletheiaII napisao:
Svatko treba, i svatko traži utjehu. Da bi dobio utjehu,tj. da bi bio utješen treba učiniti kako mu se govori

da bi bio utješen treba učiniti kako mu se govori - ma što se to govori i tko to govori?
U trenutcima žalosti, u trpljenju, u tjeskobi i boli, svatko traži riječ utjehe - istina. No pitajmo se - tko je uzrok te boli, tjeskobe i trpljenja? Svijet kao takav ili ljudsko biće - čovjek? Isti onaj čovjek kojeg je Bog stvorio.

Citat:
SVIJET ima svoju 'logiku': moraš biti najbolji,najljepši,najbolji auto,naj odjeću posao,trebaš biti BROJ JEDAN.Tada ćeš imati svu slavu i sreću ovoga svijeta,'svi te cijene'.

To nije logika svijeta. Ja živim u tom svijetu i to nije logika cijelog svijeta. Puno je nas koji ne želimo bit broj 1 i šta onda. Isto tako svaki dan, skoro svaki dan postoji bar jedna situacija radi koje bi izašao iz vlastite kože. I što onda? Što ću reći - kriv mi je tamo onaj koji ima super auto. Ne, neću to reći.

_________________
...al′ oblaci nestanu kad more sunce poljubi
duša ti zna više nisi sama Bog je s tobom.
On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jača postaje.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 sij 2017 17:54 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 24 pro 2016 09:01
Postovi: 53
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Status: Solo
Ne.

_________________
"Katolička vjera je moj životni poziv." bl. Ivan Merz


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2017 15:43 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 05 sij 2017 14:45
Postovi: 13
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: Solo
Rora napisao:
Da li su spojiva ta dva načina razmišljanja i života? Tu ne mislim samo na muško-ženske odnose, nego na sve međuljudske odnose. Živjeti na kršćanski način je već dovoljno teško i zahtjevno (gledajući iz perspektive svijeta i vjerničke?), ali kako spojiti ta dva toliko različita svijeta? Da li je to uopće moguće?
Postoji npr. cura/žena ili dečko/muškarac koji žele živjeti u čistoći, obvezati se na takvu vrstu hodanja koji će nakon tog nekog upoznavanja/zaljubljivanja možda dovesti do braka, a sa druge strane imaš curu/ženu ili dečka/muškarca kojega to nije briga odnosno niti ne zna što je to ili da li je to uopće moguće.

To se meni čini zaista nespojivo. A što onda napraviti? Družiti se samo sa onima koji su istih svjetonazora? Ali što to nije malo isključivo?

Ok, Otac ima plan, uvijek ga ima. Mora se Njemu vjerovati i točka jel tako?
Da li moramo onda do iznemoglosti objašnjavati onima koji nisu u vjeri zašto se ponašamo kako se ponašamo? Zašto nešto mislimo ili ne mislimo?

Onda u životu imaš prijatelje koji su vjernici, vjernici samo na papiru, nevjernici... što sa njima?
Da li je moguće zaista biti prijatelj sa onima koji ne dijele tvoje svjetonazore?
Mislim da je moguće, ali do jedne granice. Uvijek mora postojati osnovno poštovanje prema čovjeku kao takvom bio on vjernik ili nevjernik.

Nekako mi se ne sviđa ova isključivost, ali jednostavno u nekim slučajevima ona mora postojati i biti takva.
Uvijek i iznova mi dolazi na pamet ona „Vjera bez razuma nije moguća, ali niti razum bez vjere“ (da parafraziram jer nije baš tako rečeno).
Ne sviđaju mi se vjernici „fanatici“ koji ne shvaćaju da postoji svijet izvan tih vjerničkih okvira, ali opet niti ne volim ljude koji nisu u vjeri koji odbijaju sve ono što nije „njihovo“.

U svakodnevnom životu susrećem svakakve ljude, imam prijatelje koji su „uglavnom“ vjernici. Kažem, uglavnom jer nije da baš baš slijede sve Božje zapovijedi, ali opet žive život kako najbolje znaju i umiju. Pomažu, zovu, pitaju...
Razmišljam da li poznam nekoga tko je nevjernik?
Evo imam jednog poznanika/prijatelja od kojih 60-tak godina koji bi mi bio sigurno u svakom trenutku bio spreman pomoći. On nije vjernik, ali i u njemu vidim Isusa.

Isus pomaže, voli, govori kroz sve ljude. Dakle, treba samo otvoriti uši i oči svoga srca i tada ćemo Ga prepoznati.
Jedna mudra žena mi je više puta rekla:“Tuđe poštujem, ali svoje nedam!“

Što vi mislite?

Nismo mi tu da sudimo. Ja osobno dolazim u kontakt s ljudima koji su i druge rase, i nikad ih nisam pitala koja im je vjeroispovjest. Jedino je važno koliko je netko čovjek. Ja cjenim ponajviše iskrenost, i može se netko deklarirati kao ne znam kakav vjernik, ali ako nije iskren i ako nema morala, badava mu sve. Meni su čak najviše pomogli u životu (osim moje krvi) ljudi koji nisu uopće vjernici.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2017 16:49 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 24 pro 2016 09:01
Postovi: 53
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Status: Solo
:b112: Da,i meni. A oni u najbliži..hm Ne zamjeram im,i to je pokazatelj. Ne može se isključiti svijet.Nego se radi o tome da kršćanin mora biti 'sol,i grad na gori'.A to može biti samo kad je duboko ukorjenjen u Isusu Kristu,a dalje On radi.

_________________
"Katolička vjera je moj životni poziv." bl. Ivan Merz


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 vel 2017 20:50 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 27 srp 2014 15:56
Postovi: 38
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 14 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Status: U braku
jelence1980 napisao:
sad ne stignem sve čitati jer mi je mama za vratom...ali...udala sam se iz ljubavi...brak mi je svetinja...nikad ni u snu nisam mislila da ću nakon samo 3 godine braka biti rastavljena s malenim djetetom...mislila sam da nema toga što dvije normalne osobe ne mogu prebroditi...e pa, ovo što se meni dogodilo je toliko teško da nema svećenika koji mi nije predložio rastavu, bijeg od njega i u konačnici poništenje braka....meni je osobno crkveni sudac rekao- naći ćeš nekga ko te zaslužuje iako ti se sada čini da nije tako...

ćelim reći, da sam ja, iako rastavljena i gadno prevarena ostala na neki način uz svoga muža i na preporuke svih nisam okrenula novu stranicu u životu...nego novu želim okrenuti samo s njim....želim da se on spasi....jer je moj muž i tata našem djetetu...

ali jednako tako, ni crkva ni niko mi ne bi sudio da sam otišla jer je to bila jedna od opcija da se brže spasim....sebe i dijete....možda na ovaj način koji sam ja izabrala zbunjujem i dijete ali drukčije ne mogu...

svećenik mi je rekao da naš brak Bog nije blagoslovio jer je on ušao u brak s ogromnim lažima....i da ja to ne moram trpiti...
a sad, na svakome od nas je koliko se želi žrtvovati....ovdje Ita zna koliko sam puta bila na rubu odustajanja, ali idem dalje...protiv svih...samo mali broj ljudi me podržava...neznatan broj...ali taj malecki broj ljudi, daje mi snagu da sve izdržim...
ako izdržim do kraja, svi ćete znati....i ako ne izdržim...ali htjela sam reći da niti ne osuđujem one koji nisu uspjeli....i koji možda nisu krivi što je neki bračni drug otišao od njih...i ako uz hrpu pokušaja nisu uspjeli, a nađu nekoga jednom, mogu pokušati poništiti brak...i naći sreću s novom osobom...

mi niko zapravo ne znamo nečije razloge rastava... za ovo što se meni dogodilo, ja nikad nisam čula ni u filmu za tako nešto....toliko je nestvarno da takav film ne bi ni gledala jer bi rekla ma daaajte, u ovo ne bi ni dijete povjerovalo...

ova grozna godina ipo pomogla je i meni da upoznam sebe, razmislim o sebi...nisam otkrila samo mane moga muža (koje su mi i danas uglavnom misterij) nego i svoje, kojih sam puno svjesnija...ja u ovom trenutku spašavam i sebe...


već sam i zaboravila da sam obećala javiti vam...
evo 9mj smo muž i ja opet skupa...i dijete, naravno...nakon 2 god. i 10mj razdvojenosti i na kraju civilnog razvoda...i dobro smo...i bilo je teško...i meni i njemu...svakome na svoj način...ja sam se borila za nas a on je vodio borbu i to teški borbu sa sobom...meni bi bilo teže okrenuti novu stranicu i započeti novi život u kom njega nema...tako da koliko god ljudima oko mene izgledalo da sam se maksimalno namučila, ja mislim da nisam...mučila bi se da sam se odmakla i ostavila ga nikakvog, osuđenog na propast...ovako je čovjek oživio, zaposlio se, završio je s prošlim načinom života...
premda on misli da mu je pomogla isključivo psihologica ja znam da mu je pomogao samo dragi Bog...molitva sa više strana...i konačno ispovijed...do tada je sve stagniralo...djelovao je ko čovjek bez savjesti, sa potpuno iskrivljenim shvaćanjima, i to nisam prihvaćala jer znam da to nije dobro...
strpljenje, trud, molitva...to je čudo...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 svi 2017 20:47 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 141
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 10 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Kako zivite ovo iz naslova.?Meni ide sve teze i teze,osjecam da zivim ja (s nekolicinom) u svojevrsnom matriksu. kolektivna guzva,problemi,brige o prolaznim stvarima,politicari,krediti,tracevi,podmetanja me tako izmori,onda cesto "pobjegnem" i u gomili ljudi i zbrci i guzvi u nekakvo mastanje,npr razmisnjam kako sam najobicniji cvijet,kao tratincica na polju,kako me vjetar fino njise,i kako me nebesko sunce grije,kako uzivam u svom postojanju,iako sam medju najmanjima od svih cvjetova,ali kako i Bog sa mojim cvijetom krasi nebesku livadu,i kako ona ne bi bila tako lijepa,a da nema mene na njoj.I kako sam Bogu i kao takav,vecini nezametljiv jako bitan.
Potom kao da napunim spremnike i vracam se u ovaj sivi svijet..Pitam se,dokad cu moci tako funkcionirati.?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 svi 2017 20:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Hm. Ja sam tu na win win situaciji.
S jedne strane sam okruzena svjetovnim od 0 do 24h. Zivim i radim okruzena ljudima razlicitoh svjetonazora i sa svakim od njih mogu "funkcionirati" u svim podrucjima koja se ne ticu vjere. O vjeri i svojim stavovima i ne pricam bas.

Ono sto je samo moje je molitva. I misa. I tu nalazim utjehu, nadu, pouzdanje. (To bih mozda mogla usporediti s vasim "mastanjem" gdje punite spreminike).

S druge strane, ako pogledamo prijateljstva - tu vec vidim da se (ne)svjesno odmicem od ljudi s kojima nisam na istoj valnoj duljini, a sto se tice onih intimnijih odnosa - prije sam mogla i bila u odnosima s ljudima koji nisu vjerovali (postivali su moje, ali nisu "upoznali Boga"). Tu sam pronalazila kompromise, no vec danas se ne mogu zamisliti tako s nekim, a kamo li da s osobom koja je totalno indiferentna po pitanju Boga zasnivam obitelj i sl.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 svi 2017 21:14 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 141
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 10 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
A ne znam,tesko mi je to objasniti.Biti u svijetu,ali ne biti od svijeta.Meni ipak kadikad prezahtjevno.Vise sam od ovog drugog,makar ne smatram svijet losim i trudim se koliko mogu da ne bjezim od njega.Gospodin ce vec naci nacina,jer ja ne mogu.Jer nekad pozelim biti "samo" ta tratincica...na ovu i slice teme preporucam knjigu Nove sjemenke konteplacije od Mertona.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 svi 2017 21:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
francesco1 napisao:
A ne znam,tesko mi je to objasniti.Biti u svijetu,ali ne biti od svijeta.Meni ipak kadikad prezahtjevno.Vise sam od ovog drugog,makar ne smatram svijet losim i trudim se koliko mogu da ne bjezim od njega.Gospodin ce vec naci nacina,jer ja ne mogu.Jer nekad pozelim biti "samo" ta tratincica...na ovu i slice teme preporucam knjigu Nove sjemenke konteplacije od Mertona.


Mislim da je sv. Franjo Saleski kazao:
"Bog te postavio u svijet. Zato ne smijes bjezati od svijeta. " :)

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 svi 2017 19:05 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 141
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 10 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Ili od Thomasa Mertona:Odreci se svijeta,znacilo bi se odreci i piva kojeg nekad toliko volim popit(cistercit-trapist,poznati po proizvodnji piva i sira).ili kadje sv.Tereza Avilska bila "uhvacena" u uzivanju jedenja pecene jarebice:Kad jedem jarebicu,onda jedem jarebicu,kad postim,onda postim.. :D
Treba se veselit "malim" stvarima u zivotu..a da ti ne prozimu srce.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 152 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 11, 12, 13, 14, 15, 16  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr