www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 11:35

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
Autor Poruka
PostPostano: 12 vel 2015 21:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 23:37
Postovi: 308
Podijelio: 25 zahvala
Zahvaljeno je: 50 zahvala
Prenosimo dio apostolske pobudnice pape Franje o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu. Pobudnica je pod naslovom Evangelli gaudium (Radost evanđelja) izdana 2013. godine i upućena je biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima. U dijelu koji prenosimo papa Franjo piše o duhovnoj svjetovnosti.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


(93.) Duhovna svjetovnost, koja se skriva iza privida pobožnosti ili čak ljubavi prema Crkvi, sastoji se u traženju ne Gospodinove slave, nego slave ljudske i osobne dobrobiti. To je ono što je Gospodin predbacivao farizejima: “Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!” (Iv 5, 44). Riječ je o suptilnom načinu da se traži “svoje, a ne ono što je Isusa Krista” (Fil 2, 21). Duhovna svjetovnost poprima razne oblike, već prema vrsti osobe i sredinama u koje se uvlači. Budući da je vezana uz pomno njegovan privid, nije uvijek praćena javnim grijesima i izvana izgleda sve ispravno. Ali ako bi se uvukla u Crkvu, “imala bi neusporedivo razornije učinke od bilo koje svjetovnosti koja je jednostavno moralne naravi”.


(94.) Ta se svjetovnost može hraniti osobito na dva duboko međusobno povezana načina. Jedan je privlačnost gnosticizma, čisto subjektivna vjera koju jedino zanima određeno iskustvo ili niz ideja i spoznaja za koje se drži da mogu utješiti i prosvijetliti, ali gdje pojedinac u konačnici ostaje zatvoren u skučenom okviru vlastitog razuma i svojih osjećaja. Drugi je autoreferencijalni i prometejski neopelagijanizam onih koji se u konačnici uzdaju samo u vlastite snage i smatraju se većima od drugih jer se pridržavaju određenih pravila ili zato što su nepokolebljivo vjerni određenomu katoličkom stilu iz nekih prošlih vremena. To je tobožnja doktrinarna ili disciplinarna postojanost koja vodi do narcisiodnog i autoritarnog elitizma, gdje se druge, umjesto da im se naviješta evanđelje, analizira i klasificira, i umjesto da se olakšava pristup milosti, snage se troše na nadzor i provjeru.

I u jednom i u drugom slučaju ne pokazuje se stvarno zanimanje ni za Isusa Krista ni za druge. To su očitovanja antropocentričnog imanentizma. Nije moguće zamisliti da ti skučeni i iskrivljeni oblici kršćanstva mogu uroditi autentičnom evangelizacijskom poletnošću.


(95.) Ta mračna svjetovnost očituje se u mnogim stavovima koji su naizgled međusobno suprotstavljeni, ali im je zajednička težnja da “osvoje prostor Crkve”. Kod nekih ljudi primjećujemo razmetljivu brigu za bogoslužje, učenje i ugled Crkve, ali ne pokazuju nikakvu brigu za stvarno ucjepljivanje evanđelja u Božji narod i u konkretne potrebe sadašnjeg trenutka. Na taj se način Crkva pretvara u muzejski izložak ili nešto što je u posjedu izabrane nekolicine pojedinaca.

Kod drugih se ista duhovna svjetovnost krije iza očaranosti društvenim ili političkim postignućima ili slavohlepnosti sposobnošću postizanja zavidnih praktičnih rezultata ili pak opsjednutosti tečajevima samopomoći i samoostvarenja. To se može pretvoriti i u brigu za pokazivanjem u javnosti, u bogat društveni život pun putovanja, sastanaka, večera, primanja. To se može očitovati i u menadžerskom funkcioniranju zaokupljenom statistikama, planiranjima i ocjenjivanjima, od čega glavnu korist nema Božji narod, već prije Crkva kao organizacija.

U svim tim slučajevima znak Krista utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga nije vidljiv; stvaraju se elitne skupine, ne čine se nikakvi napori u traženju onih koji su se udaljili od Crkve ili golemog mnoštva onih koji žeđaju za Kristom. Tu nema više evanđeoskog žara, zamijenilo ga je isprazno zadovoljstvo sebične samodopadnosti i udovoljavanja samom sebi.

(96.) U tom se kontekstu podržava slavohlepnost onih koji se zadovoljavaju da imaju neku sitnu moć i više vole biti generali poraženih vojski no jednostavni vojnici eskadrona koji se nastavlja boriti. Koliko samo puta sanjamo o velikim, čak u tančine razrađenim i dobro isplaniranim apostolskim planovima, karakterističnima za poražene generale! Ali to je nijekanje naše povjjesti Crkve, koja je slavna upravo zato jer je povijest satkana od žrtava, nade, svakodnevne borbe, života utrošenog u služenje, postojanosti u napornom radu, jer sve je napravljeno u “znoju našega lica”.

Umjesto toga gubimo vrijeme na razgovore o “onome što bi se trebalo učiniti” – grijeh “trebalo bi se učiniti” – kao duhovni učitelji i stručnjaci za pastoral koji daju upute s vrha, ali se sami ne upuštaju u to. Unedogled raspredamo o našim maštarijama i gubimo dodir sa stvarnim životom našega ispaćenoga vjeničkog puka.

(97.)
Onaj koji je podlegao toj svjetovnosti gleda na sve s visoka i izdaleka, odbacuje proročki glas braće, diskvalificira onoga koji ga postavlja u pitanje, neprestano ističe pogreške drugih i opsjednut je izgledom. Srce mu je otvoreno samo ograničenomu obzoru njegove imanentnosti i njegovih interesa i, kao posljedica toga, ne uči na vlastitim pogreškama niti je istinski otvoren za opraštanje. To je strašna iskvarenost prerušena u dobro. Moramo to izbjegavati, a to ćemo uspijeti ako budemo uvijek poticali Crkvu da izlazi iz same sebe, da u središtu njezina poslanja bude Isus Krist i zauzimanje za siromašne.

Sačuvao nas Bog svjetovne Crkve površnoga duhovnog i pastoralnog sjaja! Ta zagušljiva svjetovnost može se jedino liječiti udisanjem čistoga zraka Duha Svetoga, koji nas oslobađa usredotočenosti na same sebe skrivene pod plaštem izvanjske pobožnosti lišene Boga. Ne dopustimo da nam se ukrade evanđelje!

Ovim riječima Papa Franjo završava poglavlje koje govori o duhovnoj svjetovnosti.


Poveznica: https://milosrdniisus.wordpress.com/201 ... etovnosti/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 21 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr