www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 lip 2018 01:47

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 49 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 23 vel 2015 12:20 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 482
Podijelio: 316 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
why napisao:
Ehe, malo me loše citiraš. Nisam rekao "svećeniku, stranoj fizičkoj osobi" nego "svećeniku, stranoj fizičkoj osobi kao POSREDNIKU".
Dakle, u mom primjeru dotični muž je stanje svoje duše - hrvatskim jezikom, imenicama, pridjevima i glagolima - izgovarao posredniku.
Ali nije to stanje duše izložio svojoj ženi.
I sad ti meni reci vrlo konkretno po tvome: ima li neka stvar koju bi muž smio izlagati ispovjedniku a da prije toga nije jednako duboko to izložio svojoj ženi? Može li po kršćanski biti neka tajna koju će reći na ispovijedi, a koju žena od njega neće saznati? Pa ćemo onda znati tko je tu na kome mjestu.


Znam na što si mislio, svećenika kao posrednika ali svejdno ne razumiješ. Nije dotični muž stanje svoje duše izgovarao posredniku, to može i ženi, dapače još i bolje kad s ženom o tome razgovara, dotični muž je svoj grijeh izgovarao posredniku (koji mu jedini može dati odriješenje za taj grijeh, ne može mu žena dati ma koliko god ga razumije ili voli). Razumiješ?

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 vel 2015 12:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 482
Podijelio: 316 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
fiat napisao:
Tema nije why i njegov odnos prema ispovijedi već sakrament pomirenja i brak. Suvišno je trošit riječi na odnos why-a prema ispovijedi jer čovjek nije vjernik, svaki je njegov post nastojanje da banalizira i racionalizira vjeru, pa prema tome, oprosti ako me ne šokira činjenica da mu ispovijed ne predstavlja ništa. Nego me više iznenađuje to što onima koji se smatraju katolicima sasvim normalno imati tajne u braku. To ne znači da mislim kako bi supružnici jedno drugome trebali svaku svoju misao ispovijedati, a još manje da se slažem s njegovim stavom, uostalom pročitaj moj post prije nego se zapitaš što ja brijem.


A tko je to rekao da je sasvim normalno imati tajne u braku, niti je to rekao Krešimir niti bilo tko drugi, iz čega to zaključuješ? Nije tajna u braku reći svoj grijeh "posredniku" i tražiti (dobiti) odriješenje, a da nisi rekao ženi, svatko ima svoj osoban odnos s Bogom, to je samo između tebe i Boga, nema tu žene. Tu si samo ti i Bog, na smrti si isto tako sam ti s Bogom, nije žena s tobom.

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 vel 2015 19:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2895
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 37 zahvala
Nisam u braku, ali još prije 10ak godina sam cula misljenje jednog svećenika, zapravo uputu kako postupiti ako se ikad u životu dogodi takva situacija..... Riječ je bila o preljubu i on je rekao da je puno bolje taj grijeh nikad ne priznati mužu ili ženi (osobito ako postoji šansa da bračni drug to nikad ne sazna). Rekao je da je to između Boga i grešnika i nema potrebe doživotno raniti bračnog druga. Neka se čovjek pokaje, ispovijedi, okajava svoj grijeh cijelog života boljim ponašanjem prema bračnom drugu, ali da zaista nema potrebe to ići priznavati bračnom drugu (ukoliko bračni drug to ne može saznati).
Kako sam bila jako iznenađena takvim razgovorom, kasnije sam kroz život pitala baš za taj slučaj skoro svakog svećenika s kojim sam se sprijateljila....Svi su rekli isto: nemojte to govoriti bračnom drugu ako postoji velika šansa da on to nikad neće saznati. Nepotrebno ćete ga raniti doživotno.
Vrlo brzo sam nekako i ja prihvatila taj stav....Često čujem da neki iz moje okoline žele priznati svoje preljube ili slične grijehe..... Uvijek u toj situaciji ponovim ono što sam čula od tih svećenika. Nemojte to činiti....pokajte se, ispovijedite, okajavajte taj grijeh svojim milijun puta boljim ponašanjem, nemojte to nikad više ponoviti, ali - nemojte ni reći to svom bračnom drugu....
Zaista ne znam kakvo bi dobro moglo proizaći ako bračni partner nikako ne sumnja u prevaru, a ako se ona ipak dogodila, i onda preljubnik to ide priznavati....

Bilo mi je to jako čudno u početku kad sam čula, ali sad mi se to čini najboljim rješenjem u tako teškoj situaciji.

Ovo je sigurno krajnji slučaj kad se nešto ne podijeli s bračnim drugom, ali mislim da je u ovom slučaju itekako opravdano.
I ne bih to nazivala laži, iako se prešućuje nešto iznimno bolno i veliko, što je sigurno silno ranilo brak; ali ranilo bi ga (ili uništilo) još puno više da se reklo svom bračnom drugu koji ništa nije slutio.

_________________
NIJEDNO BLAGO NITI VLAST,
NIJEDNA SUZA NITI ČAST
NE MOGU PLATIT
CIJENU KAPLJE KRVI TVOJE.
NI TVOJE OČI UMORNE,
NI MOKRO ČELO, ISUSE,
NI KUCAJ SRCA
ŠTO JE S KRIŽA REKLO SVOJE:
DA NAS LJUBIŠ TI VJEČNOM
LJUBAVLJU,
DA S NAMA ŽIVIŠ TU,
U SVETOM PLAMENU...

hvala Ti..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 vel 2015 22:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 19 lis 2013 16:08
Postovi: 237
Lokacija: split
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: MislitiSvojomGlavom
Eto sad smo došli i do onoga što svatko valjda ima u primisli, a nitko da kaže, dok to nije napisala ela bredi. Dakako da je dječja priča da li ćeš priznati ženi da si sinoć kartao s prijateljima, a nisi bio u uredu, kako ona misli, a da je ta bolna točka ono konačno: kada drugu odvedeš u krevet i iza toga pristupiš svojoj zakonitoj ženi i grliš je istim tim rukama, dok ona ništa ne zna.

A moje je pitanje bilo: drži li katolički vjernik mogućim da iza toga ode na ispovijed, riješi to u svojoj savjesti, a ženu ostavi u zabludi? I tako do kraja. Moje je pitanje dakle bilo: može li se živjeti konflikt odnosa prema Bogu i odnosa prema ženi? Smije se ići na razmišljanje tko je tu prvi i važniji a tko drugi i žrtvovan? Ili pak jednostavno: takav konflikt ne smije opstati! Mene je jako zanimalo, ne što tu tumači KC, to se lako pročita, nego naravno kako konkretni Ante, Mate, Jure, doživljavaju sebe u takvoj priči. I mogu li ja što naučiti od konkretnoga forumskog susjeda Ante, Mate Jure...

Pa smo nešto i naučili. Jesmo. Da ima takvih koji, lako ko perce, odvajaju svoju savjest u ispovijedi od svoje savjesti prema bračnom drugu. Zanimljivo!

Međutim, fiat i ela bredi doživljavaju da je tu stvar puno teža od „igre na prvu loptu“.

Ela se također potrudila dosta toga obrazložiti. A ja bih je pitao:
Kažeš ela, valja sačuvati brak, jer ako priznaš ženi, mogao bi puknuti brak.
Ela, a tko nam daje pravo da odlučujemo u ime našega bračnog druga hoće li nam on oprostiti i hoće li željeti dalje brak sa mnom? Kanonsko pravo KC kaže ovako:

Kan. 1152 - § 1. Iako se usrdno preporučuje da ženidbeni drug, potaknut kršćanskom ljubavlju i zauzet za dobro obitelji, ne uskrati oproštenje preljubničkoj stranci i ne prekida ženidbeni život, ipak, ako joj nije izričito ili prešutno oprostio prijestup, ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počinio preljub.

A što ako dakle ne bi oprostio a mi ga držimo u zabludi. To je upravo ono „uzeti moć odlučiti u ime bračnog partnera“ kao da je on nedorastao o sebi odlučiti.
I gdje je, poštovana ela, granica? Što ako se desi drugi put? Što ako se ne desi drugi put do kraja ali maštam o toj s kojom sam bio. Gdje je onda ta crta kada nemam to pravo koje ni početno nisam imao: skriti. Koja je to linija kad se jednom krene kriti?

Ali ipak, hvala za tvoj post koji je konstruktivan i ide u smisao teme. A tema je životna.
…………

Još samo kratki odgovor Krešimiru koji poručuje da sam „provokator“ „drzak i bezobrazan“
Odmahujem rukom na te kvalifikacije. To što ti, Krešimire, vidiš provokacijom je uvijek samo jedno: moja pozicija slobodno-mislećega pojedinca koji, ako nisi to primijetio, onda pregledaj moje postove pa se uvjeri: nikada ne vrijeđa sugovornika, nikada se ne služi napadom na nečiju slobodu i nečiji izbor etc. A ono što pišem, pišem u iskrenoj želji za otvorenim dijalogom. To što neki imaju problem s dijalogom općenito, i otvaranje dijaloga doživljavaju prijetnjom za svoje uvjerenje, to je onda izraz njihovih slabosti. Slobodno-misleći pojedinac ne može biti prijetnja tebi ni tvojoj vjeri. Može ti biti samo prilika. Ako si joj dorastao.

_________________
razgovarati, a ne propovijedati


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 vel 2015 23:48 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 482
Podijelio: 316 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
why napisao:
Eto sad smo došli i do onoga što svatko valjda ima u primisli, a nitko da kaže, dok to nije napisala ela bredi.


Evo ja nisam na to misla kad smo pričali o tajnama i ovoj temi, na kraj pameti mi nije bilo. Uopće preljub spominjat u braku dvoje ljudi koji istinski žive svoju vjeru (al samo kod ljudi koji žive svoju vjeru i to i muž i žena, ne samo jedno od njih, a takve možeš na prste nabrojit) mi je besmisleno, jer da žive što vjeruju do toga uopće ne bi došlo. Ti si vjerovatno mislio na one "tradicionalne katolike" kojima je ispovijed vjerovatno što i tebi pa tako i preljub shvaćaju.
Evo ja samo govorim svoje mišljenje, slobodno neka me netko opovrgne. Nemam iskustva s tim, niti sam u braku pa je licemjerno da pišem više o ovoj temi :) .

why napisao:
Pa smo nešto i naučili. Jesmo. Da ima takvih koji, lako ko perce, odvajaju svoju savjest u ispovijedi od svoje savjesti prema bračnom drugu. Zanimljivo!


Ko je rekao da je to lako ko perce???

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 00:22 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 29 kol 2013 21:55
Postovi: 40
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
fiduciia napisao:
A tko je to rekao da je sasvim normalno imati tajne u braku, niti je to rekao Krešimir niti bilo tko drugi, iz čega to zaključuješ? Nije tajna u braku reći svoj grijeh "posredniku" i tražiti (dobiti) odriješenje, a da nisi rekao ženi, svatko ima svoj osoban odnos s Bogom, to je samo između tebe i Boga, nema tu žene. Tu si samo ti i Bog, na smrti si isto tako sam ti s Bogom, nije žena s tobom.

Naravno da svatko ima svoj odnos s Bogom, to se podrazumijeva pa nisam smatrala potrebnim posebno naglašavati.
Ulaskom u brak ne prestaje postojati osobni, inidividualni odnos s Bogom, niti dolazi do kolektivne odgovornosti supružnika prema Bogu. Svatko odgovara za sebe i svoje grijehe. Ali, ulaskom u brak privatna sfera pojedinca se ipak sužava - jedan dobar dio grijeha je u uskoj, izravno ili neizravnoj vezi s odnosom prema supružniku i u tom smislu - trebali bi moći o tome razgovarati.
Kao što sam dvaput već napisala, evo i treći put - ne mislim da supružnici jedno drugome moraju "izrecitirati" sve što su ispovjedili, niti da supružnici mogu jedno drugome zamijeniti ispovjednika, ali malo mi je čudno da, kako Krešimir reče: postoji mnogo toga što muž treba ispovjediti, bez da tome priča ili analizira sa svojom ženom. Pokušavam si zamislit što bi sve to moglo bit, ok, tu se može raditi o različitim napastima, kušnjama i sl. Osim toga, često supružnici nisu ni na istom "stupnju" duhovnog razvoja pa neće uvijek moći potpuno otvoreno razgovarati o svim aspektima duhovnog života.
Ali ako pričamo o smrtnim grijesima, zar zaista postoji mnogo ili uopće takvih koji se ne bi ticali drugog supružnika i njihovog odnosa?! - varanje, kockanje, opijanje, ovisnosti, preljub...
U tom smislu ovo što ela piše tj prenosi što je čula od svećenika o prešućivanju preljuba mi je naprosto nevjerojatno! S aspekta vjernika: zar netko može živjeti u milosti Božjoj, primat tijelo Kristovo istodobno prešućujući tako važno pitanje?!. Ako sam i u krivu, tj. ako to i jest s vjerničkog aspekta prihvatljivo ponašanje (?!!?), i ako za odrješenje grijeha preljuba nije potrebno supružniku priznati preljub i zatražiti oprost, ljudski mi je naprosto neprihvatljivo. Zar se tako izgrađuju odnosi u braku? Hvala lijepa, al u takvom braku u kojem je normalno, pače, potiče se prešućivati preljub, ne bih htjela živjeti. Hipotetski - mislim da bi me puno više uvrijedilo i narušilo bračne odnose to kada bih nakon deset godina braka doznala da me suprug varao i svo vrijeme o tome šutio, nego u situaciji u kojoj bi mi on odmah to priznao.
ela bredi napisao:
I ne bih to nazivala laži, iako se prešućuje nešto iznimno bolno i veliko

Ovo mi zvuči kontradiktorno, jer prešućivanje nečeg iznimno bolnog i velikog o sebi i svom odnosu prema supružniku jest laganje tom supružniku. Al, opet, to sam samo ja i moja preosjetljiva savjest.

Kresimir Fly napisao:
I kako da me žena razumije ili ja nju u svakoj nijansi nečega za što ona smatra da je grijeh, a ja ne, ili obratno?

Slažem se, Krešimire, teško je, zapravo nemoguće postići toliku razinu razumijevanja da bi se supružnici baš u svakoj nijansi i svakom pitanju mogli razumjeti, i zaista ne moraju jedno drugome rastrančirati u detalje svoj odnos s Bogom.
Ali zar bi - barem kada je riječ o smrtnim grijesima - trebalo postavljati pitanje što žena smatra grijehom, što muž smatra grijehom i poklapaju li im se mišljenja u tom pogledu, za to postoji nauk KC (no dobro, pretpostavljam da si ovdje mislio na lakše grijehe, napasti i sl.)
Ako je netko (vjernik) počinio smrtni grijeh - i to takav koji vrijeđa tj utječe na supružnika, zar ne bi o tome, uz to što će ispovjediti grijeh, trebao razgovarati sa svojim supružnikom?

I samo na kraju, da ne bi tkogod krivo shvatio, ne mislim ja da netko od onih koji sudjeluju na ovoj temi laže supružniku, skriva ne znam kakve tajne, ili da je to uobičajena praksa u katoličkim brakovima, nije mi cilj napadati, nego me zaista iskreno zanimalo, ono što sam već u prethodnom postu napisala, al evo da nadopunim - gdje je granica tajni među supružnicima kada je riječ o smrtnim grijesima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 07:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ožu 2011 14:29
Postovi: 1460
Lokacija: Istra-Istria
Podijelio: 165 zahvala
Zahvaljeno je: 155 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
Status: Solo
ela bredi napisao:
Nisam u braku, ali još prije 10ak godina sam cula misljenje jednog svećenika, zapravo uputu kako postupiti ako se ikad u životu dogodi takva situacija..... Riječ je bila o preljubu i on je rekao da je puno bolje taj grijeh nikad ne priznati mužu ili ženi (osobito ako postoji šansa da bračni drug to nikad ne sazna). Rekao je da je to između Boga i grešnika i nema potrebe doživotno raniti bračnog druga. Neka se čovjek pokaje, ispovijedi, okajava svoj grijeh cijelog života boljim ponašanjem prema bračnom drugu, ali da zaista nema potrebe to ići priznavati bračnom drugu (ukoliko bračni drug to ne može saznati).
Kako sam bila jako iznenađena takvim razgovorom, kasnije sam kroz život pitala baš za taj slučaj skoro svakog svećenika s kojim sam se sprijateljila....Svi su rekli isto: nemojte to govoriti bračnom drugu ako postoji velika šansa da on to nikad neće saznati. Nepotrebno ćete ga raniti doživotno.
Vrlo brzo sam nekako i ja prihvatila taj stav....Često čujem da neki iz moje okoline žele priznati svoje preljube ili slične grijehe..... Uvijek u toj situaciji ponovim ono što sam čula od tih svećenika. Nemojte to činiti....pokajte se, ispovijedite, okajavajte taj grijeh svojim milijun puta boljim ponašanjem, nemojte to nikad više ponoviti, ali - nemojte ni reći to svom bračnom drugu....
Zaista ne znam kakvo bi dobro moglo proizaći ako bračni partner nikako ne sumnja u prevaru, a ako se ona ipak dogodila, i onda preljubnik to ide priznavati....

Bilo mi je to jako čudno u početku kad sam čula, ali sad mi se to čini najboljim rješenjem u tako teškoj situaciji.

Ovo je sigurno krajnji slučaj kad se nešto ne podijeli s bračnim drugom, ali mislim da je u ovom slučaju itekako opravdano.
I ne bih to nazivala laži, iako se prešućuje nešto iznimno bolno i veliko, što je sigurno silno ranilo brak; ali ranilo bi ga (ili uništilo) još puno više da se reklo svom bračnom drugu koji ništa nije slutio.


Bez obzira što bilo koji svećenik rekao ja se ne bih složila sa ovim. A što ako jednog dana za 5,10,15,20 godina supružnik na bilo koji način ipak na kraju sazna za preljub? Što onda?
Ja bih ostala skamenjena recimo jer ipak na kraju shvatiš da si živio u laži sve te godine :shock:
Ako sam ja zaista u vjeri i živim kršćanski onda MORAM biti naučena opraštati pa čak i ono što je meni teško prihvatljivo. Na ovaj način što je Ela opisala me se stavlja u poziciju kao da nisam dovoljno ... da to nešto oprostim.
Za mene osobno je uvijek i samo važna istina ma kakvagod ona bila. Kada je netko iskren onda ipak dalje možemo i rješavat stvari, ali ovako...
Ne kažem da bi to bilo ono nakon 5 minuta "Aha, ok dragi, ja te volim i sve ti opraštam". Naravno da bi to bio proces i trebalo bi neko vrijeme za prihvatiti i oprostiti. Možda čak to netko i ne bi mogao, tko to može znat, ali ovako a priori reći i misliti i predložiti da se svome supružniku ne kaže istina zbog spašavanja braka, meni je to :roll:

_________________
Papa Francesco che Dio ti dia il Coraggio e l'Amore per guidare la nostra Santa Chiesa.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 08:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 lip 2014 15:14
Postovi: 144
Lokacija: Hrvatska
Podijelio: 80 zahvala
Zahvaljeno je: 45 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolička
Status: U braku
why napisao:

Još samo kratki odgovor Krešimiru koji poručuje da sam „provokator“ „drzak i bezobrazan“
Odmahujem rukom na te kvalifikacije. To što ti, Krešimire, vidiš provokacijom je uvijek samo jedno: moja pozicija slobodno-mislećega pojedinca koji, ako nisi to primijetio, onda pregledaj moje postove pa se uvjeri: nikada ne vrijeđa sugovornika, nikada se ne služi napadom na nečiju slobodu i nečiji izbor etc. A ono što pišem, pišem u iskrenoj želji za otvorenim dijalogom. To što neki imaju problem s dijalogom općenito, i otvaranje dijaloga doživljavaju prijetnjom za svoje uvjerenje, to je onda izraz njihovih slabosti. Slobodno-misleći pojedinac ne može biti prijetnja tebi ni tvojoj vjeri. Može ti biti samo prilika. Ako si joj dorastao.



Nisam na forumu da bi polemizirao s ljudima koji nemaju iste interese, čitaj vjerska uvjerenja, kakve imam sam. Mislim da je ovo katolički forum. Moja razmišljanja su formirana i mojom vjerom.
Osoba kojoj se ne sviđa ono što ljudi razmišljaju na nekom forumu, neka ode na forum gdje su njegovi sumišljenici, ako ima takav.
Ti se baviš filozofijom, poricanjem onoga što mi vjerujemo ili stavljanjem naše vjere u racionalističke okvire.
To me ne zanima, zanima me vjera!

A ono što si napisao Eli je glupost, svodiš grijehe na pitanja spolnosti u braku, preljuba, vjernosti i prizemljuješ duhovnost.
Jasno mi je da ne možeš razumjeti kad vjere niti nemaš.

Svoju ženu sam odabrao kakva je, prihvaćam je i volim, nisam je nikad prevario i vjeran sam.
Zna sve o meni.
No njoj se ne mogu ispovijedati, ona nije Bog niti je ovlaštena da me ispovijeda.
A zna baš sve...

Vjerniku jest jasno, a nevjerniku nije niti će mu ikad biti!

Bog s Tobom!

_________________
Isuse, pomozi, u pomoć mi priteci!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 08:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 lip 2014 15:14
Postovi: 144
Lokacija: Hrvatska
Podijelio: 80 zahvala
Zahvaljeno je: 45 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolička
Status: U braku
fiat napisao:
fiduciia napisao:
Ali zar bi - barem kada je riječ o smrtnim grijesima - trebalo postavljati pitanje što žena smatra grijehom, što muž smatra grijehom i poklapaju li im se mišljenja u tom pogledu, za to postoji nauk KC (no dobro, pretpostavljam da si ovdje mislio na lakše grijehe, napasti i sl.)
Ako je netko (vjernik) počinio smrtni grijeh - i to takav koji vrijeđa tj utječe na supružnika, zar ne bi o tome, uz to što će ispovjediti grijeh, trebao razgovarati sa svojim supružnikom?



Naravno da treba razgovarati, no svakome tko je u braku jest jasno da nikada dvoje ne mogu misliti baš o svemu jednako!
O svemu treba razgovarati, pa i o teškim i lakšim grijesima, no pojam grijeha jest za svakoga drugačiji i na to se referiram.

Najvažnija je ljubav, ako je ima, nikakav grijeh nije prevelik da ga se ne oprosti!
Barem nas tako uči Isus!

_________________
Isuse, pomozi, u pomoć mi priteci!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 14:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 04 svi 2007 11:45
Postovi: 389
Podijelio: 64 zahvala
Zahvaljeno je: 40 zahvala
Vjeroispovjest: Katolkinja
Status: U braku
Slažem se s Rorom po pitanju iskrenosti u braku...
Meni se dogodilo, nakon obraćenja (čitav život sam do tada bila praktični vjernik), da sam imala silnu potrebu tadašnjem dečku, sadašnjem suprugu, priznati sve svoje rane i grijehe koji su se dogodili prije njega... imala sam osjećaj da me Bog vodi, korak po korak, i da je svako priznanje korak unaprijed, da čisti naš odnos i produbljuje ga... jednostavno me to stalno opterećivalo dok mu nisam sve priznala.... iako nema veze direktno s njim, ali s njim sam planirala život, htjela sam pred njim biti potpuno otvorena i iskrena... i mislila sam da će se ljutiti, da će biti žalostan, očekivala sam teške razgovore... ali Bog je bio s nama u tim trenucima priznavanja, i zato je sve bilo baš onako kako treba...
Čini mi se da bi s preljubom mogla biti slična situacija... ako si u molitvi, ako si blizu Boga, ako mu se predaješ... onda će te on voditi, onda ćeš znati kad je pravi čas za priznanje, i u tom trenu Bog je s vama, Bog će te voditi... i Bog zna kako sačuvati brak... i kako olakšati bračnom drugu tu pretešku spoznaju... jer tek tada možete graditi vaš odnos ispočetka, na novim temeljima...
U biti, uvijek mi se činilo da treba priznati sve, jedino me mučilo to što bračni drug ispašta i previše zbog spoznaje da je bio prevaren/a... ali nekako vjerujem da Bog i to može okrenuti na dobro, i olakšati muke...

_________________
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. Ps 62


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 49 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr