www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 22 stu 2017 06:32

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 54 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 24 vel 2015 14:19 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 11 vel 2013 23:28
Postovi: 28
Podijelio: 9 zahvala
Zahvaljeno je: 11 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
ela bredi napisao:
Nisam u braku, ali još prije 10ak godina sam cula misljenje jednog svećenika, zapravo uputu kako postupiti ako se ikad u životu dogodi takva situacija..... Riječ je bila o preljubu i on je rekao da je puno bolje taj grijeh nikad ne priznati mužu ili ženi (osobito ako postoji šansa da bračni drug to nikad ne sazna). Rekao je da je to između Boga i grešnika i nema potrebe doživotno raniti bračnog druga. Neka se čovjek pokaje, ispovijedi, okajava svoj grijeh cijelog života boljim ponašanjem prema bračnom drugu, ali da zaista nema potrebe to ići priznavati bračnom drugu (ukoliko bračni drug to ne može saznati).
Kako sam bila jako iznenađena takvim razgovorom, kasnije sam kroz život pitala baš za taj slučaj skoro svakog svećenika s kojim sam se sprijateljila....Svi su rekli isto: nemojte to govoriti bračnom drugu ako postoji velika šansa da on to nikad neće saznati. Nepotrebno ćete ga raniti doživotno.
Vrlo brzo sam nekako i ja prihvatila taj stav....Često čujem da neki iz moje okoline žele priznati svoje preljube ili slične grijehe..... Uvijek u toj situaciji ponovim ono što sam čula od tih svećenika. Nemojte to činiti....pokajte se, ispovijedite, okajavajte taj grijeh svojim milijun puta boljim ponašanjem, nemojte to nikad više ponoviti, ali - nemojte ni reći to svom bračnom drugu....
Zaista ne znam kakvo bi dobro moglo proizaći ako bračni partner nikako ne sumnja u prevaru, a ako se ona ipak dogodila, i onda preljubnik to ide priznavati....

Bilo mi je to jako čudno u početku kad sam čula, ali sad mi se to čini najboljim rješenjem u tako teškoj situaciji.

Ovo je sigurno krajnji slučaj kad se nešto ne podijeli s bračnim drugom, ali mislim da je u ovom slučaju itekako opravdano.
I ne bih to nazivala laži, iako se prešućuje nešto iznimno bolno i veliko, što je sigurno silno ranilo brak; ali ranilo bi ga (ili uništilo) još puno više da se reklo svom bračnom drugu koji ništa nije slutio.


Nepojmljivo mi je to što se tako površno pristupa ovom pitanju i olako preporučuje prešutjeti preljub. Kakvi su to površni odnosi gdje supružnik ne posumnja da nešto nije u redu? Samo ako mu je svejedno (isto tako se ponaša) , ili ako se drugi vješto pretvara i dobar je glumac! Postoje stotine načina da se primjeti da nešto nije u redu iz ponašanja, komunikacije... Na kraju krajeva uvijek postoji i uzrok preljuba, a takav grijeh povlači druge za sobom. I što ako posumlja? Nastaviti lagati, pretvarati se cijeli život da se ništa nije desilo..Gdje su u svemu tome emocije, ljubav, savjest?
Bračni odnos se prije svega treba zasnivati na iskrenosti i povjerenju, poštovanju prema drugoj osobi.
Bolje da te osoba rani priznanjem, nego živjeti sa strancem u odnosu punom zabluda i iluzija.

Hipoteze tipa "postoji šansa da bračni drug nikad nebi saznao", "miljun puta bolje ponašanje nakon preljuba" su utopija.
Izrekao se preljub ili ne brak je narušen. Iznutra, a Istina je najvažnija.
Zašto ljubite ispraznost i tražite laž? (Ps 4,3)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 17:12 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 lip 2014 15:14
Postovi: 144
Lokacija: Hrvatska
Podijelio: 80 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolička
Status: U braku
Mislim da je sa pitanja sakramenta pomirenja osoba koje su u braku odlutano na pitanje elementarnih odnosa iskrenosti, zatajivanja i svega suprotnoga od ljubavi.
Pitanje preljuba je prvo ljudsko pitanje, postoji li među supružnicima slobodna volja i postojanost u njihovu odnosu ili ne.
Kad sam govorio o svojim razmišljanjima i gledanjima na ispovijed i bračnog druga, nije mi na pameti bilo pitanje preljuba jer je to u suprotnosti s onim kako gledam na brak.
Mislio sam da se odnosi na život dvoje supružnika koji žive sa svime što donosi život, ali ne i s nevjerom, odnosno preljubom.
Preljub je lom, za oboje, zna li druga osoba ili ne, no u preljubu stradaju i preljubnici, ali i njihovi bračni drugovi i djeca.
I za kraj bi nadodao da svatko, tko dođe u situaciju u kojoj mu preljub izgleda kao prirodni nastavak nekakvog odnosa s osobom koja mu nije žena ili muž, prije nego li se u to upusti samo pomisli kako će se osjećati njegovo dijete kada sazna da su tata ili mama s nekim tko nema veze s njime. I da su te ruke koje grle dijete, grlile stranca...

_________________
Isuse, pomozi, u pomoć mi priteci!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2015 21:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2895
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 37 zahvala
Da, i meni je bilo jako čudno čuti takav stav od svećenika, ali kasnije sam tijekom godina, promatrajući sve situacije preljuba koje sam susretala na svom životnom putu i sama došla do istog zaključka. Ako postoji šansa da se to ne otkrije, kad za to zaista znaju samo Bog i preljubnici - tad je bolje prešutjeti. I naravno, nikad ne ponoviti.
Od malena sam okružena situacijama u kojima su se preljubi događali i zato za mene to nije nešto na što čovjek nikad ne bi ni pomislio da bi se nekome (nama) moglo dogoditi. Da su oboje i najveći vjernici, jednostavno se kod nekih ponekad može dogoditi napast i kušnja koju većina duša ne može ni zamisliti (i hvala Bogu da je tako, da većina ljudi ipak nije izložena takvim posebno jakim kušnjama i napastima). Većina ljudi, barem onih iskrenih katolika koji su u braku, ipak rijetko kad dođe u takvu tešku situaciju i to je velika milost Božja.

Ali nažalost, i to se događa.
Zašto sam prihvatila stav da nije dobro to priznati ako se dogodi..... U mojoj najbližoj obitelji su osobe ranjene preljubom. Imaju upropaštene živote zbog preljuba koji se dogodio samo jedanput i to prije skoro 30 godina. No ta rana toliko intenzivno živi da ne bih vjerovala da je moguće da netko za sve muke okrivljava tu ranu od preljuba, da ne gledam to već 30 godina. Žena koja je počinila taj preljub okajava to već duugi niz godina. Svakodnevni odlasci na mise, ispovijed, pričest, savršena majka i supruga otad....ali dogodio se eto taj neki užasan grijeh za koji ni sama ne zna kako se moglo dogoditi (zaista ne zna, nekad jednostavno nemaš potpunu svijest, niti slobodnu volju do kraja......toliko se udruže nesretne okolnosti da čovjek ne zna ni kako se zove, toliko oslabi tijelo i psihička svijest od umora, neispavanosti, gladi, nekoliko drugih potresnih situacija .... i nađe se tu ta druga osoba koja je zaista također divna osoba....i kojoj isto do prije minute ništa takvo nije palo na pamet jer je isto katolik.....i nekako - sve završi jako loše, teškim grijehom. A osoba koja je ušla u to i dalje ne zna kako se to sve dogodilo...jednostavno kao da to nije bila ona...)
I zbog toga ta osoba ispašta i ispaštat će cijeli svoj život. Njezin suprug će patiti cijelog života, nikad je neće priznati za dobru suprugu i majku, ma kako po ljudski on izgledao krasnim čovjekom i divnim mužem, ipak će joj svako malo spomenuti taj pradavni grijeh...za koji se i sama krivi puuno više nego je trebala jer je sve to odavno ispovijeđeno i okajano.
Da ona danas umre, za mene bi ta žena bila svetica, poznajem njezinu dušu kao što kći poznaje dušu svoje dobre majke, sestra dušu svoje bliske sestre, sestra dušu svog voljenog brata.
Da ona to nije priznala (a ne bi se nikad saznalo - vjerujte da se ponekad ne sazna....i itekako je moguće da čak i sam preljubnik ponekad ima osjećaj da se uopće ništa nije dogodilo...nekad mu je to toliko strašno i čudno da se i sam pita je li se to zaista dogodilo...), vjerojatno njezin suprug to nikad ne bi saznao.
U takvim slučajevima, kad se to dogodi u nekim jako teškim okolnostima, kad to nije nikakva veza ili nešto što se planiralo, kad je kajanje toliko da osobi nikako ne pada na pamet to ponoviti i kad nema nikakve realne šanse da se to sazna - mislim da tad nije dobro to reći svom bračnom drugu jer se on vjerojatno nikad neće oporaviti od te muke.
Kad je preljub "jednokratan", kad se zaista dogodio nekako da čovjek ni sam ne zna kako, tad se to ne može tako lako otkriti. Netko je napisao kako je moguće da se to ne primijeti. Uvjerena sam da je to nemoguće primijetiti u slučaju kad je to bilo nešto što se nije planiralo, što se dogodilo, a da čovjek ne zna ni sam kako.
Kad pišem to o nepriznavanju, mislim isključivo na takve slučajeve - kad je pao čovjek koji je imao dobre namjere, a ne onaj koji je sve planirao, ili je koketirao neko vrijeme s tom misli.

I slažem se sa svima vama, i ja sam uvjerena da, i kad se ne prizna, duša bračnog druga bude ranjena. Sigurno se tu osjeti neka sjena neke duboke tuge, izdaje..... ali moguće je da ipak ne znaš što se dogodilo. Jer i tvoj bračni drug ni sam ne zna kako se to dogodilo i bori se i sam ranjen svojim grijehom....


Ako ću ikad biti u braku i ako će se zaista dogoditi da me muž prevari na ovaj način na koji sam napisala (neki čudan splet okolnosti, odluka da to nikad više ne ponovi) - ja to ne želim znati. Znam da bih mogla oprostiti kad bi mi ipak to priznao, ali isto tako znam da bi me to boljelo do kraja života i da bih valjda tek u Vječnosti ozdravila od toga.

Pitala sam supruga te žene koja je sagriješila prije 30 godina...bi li volio da nikad to nije saznao. Rekao je da bi dao sve na svijetu da to nikad nije saznao. On to ni po čemu nije mogao naslutiti i dugo nije mogao ni vjerovati kad mu je ona to išla priznati. Tako da čvrsto vjerujem da je itekako moguće to izvana sakriti, čak i od bračnog druga.


Ovo moje mišljenje nema veze s onim preljubnicima kojima je to nekako gotovo normalno....takav način života. Ovdje sam mislila na iznimne situacije, na iznimne kušnje i napasti kakve doživi možda samo 0,001% ljudi, i koji pritom padnu, iako bi čovjek samo minutu prije pada rekao da su - sveti. Vjerujte da je moguće da čak i osoba koja nikad u životu nije imala težak grijeh, jedne sekunde izložena nevjerojatnim okolnostima - padne upravo na tom području, a da to nije htjela ni dušom ni tijelom.

Ovi preljubnici o kojima ja govorim su to učinili jednokratno i bili su pomalo neuračunljivi, kako se to kaže.

Možda zato što sam odmalena gotovo izravno suočena sa situacijom neobičnog i netipičnog preljuba, ta teška bol i muka su mi oduvijek bliske i imam posebno razumijevanje za slučajeve preljuba...za mene to nije nešto što me može silno zgroziti ili šokirati, vjerujem da se to može dogoditi, pod iznimno teškim i od Sotone užasno lukavo pripremljenim okolnostima psihe i duha.

No ponavljam, govorim o slučaju kad se preljub nije planiralo, kad se nije o tome razmišljalo, kad čovjek ni sam ne zna kako se to dogodilo i ponekad ni sam ne zna je li to bila stvarnost. I da, takve su situacije iznimno rijetke jer znamo da do takvih grijeha ipak dođe onako kako kaže Biblija...ne mogu ni parafrazirati...ali ide nekako onako - prvo sve krene od misli....zatim misao zatrudni nečim ružnim....dođe požuda.....i onda požuda rađa grijeh.....Dakle, sve u 99,99% slučajeva ipak počne u srcu, u mislima.
Preumorna sam pa se ne mogu precizno izražavati, ali nadam se da sam bila koliko-toliko jasna u ovom čudnovatom postu.....

_________________
NIJEDNO BLAGO NITI VLAST,
NIJEDNA SUZA NITI ČAST
NE MOGU PLATIT
CIJENU KAPLJE KRVI TVOJE.
NI TVOJE OČI UMORNE,
NI MOKRO ČELO, ISUSE,
NI KUCAJ SRCA
ŠTO JE S KRIŽA REKLO SVOJE:
DA NAS LJUBIŠ TI VJEČNOM
LJUBAVLJU,
DA S NAMA ŽIVIŠ TU,
U SVETOM PLAMENU...

hvala Ti..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 vel 2015 00:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 455
Podijelio: 286 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
Kresimir Fly napisao:
Pitanje preljuba je prvo ljudsko pitanje, postoji li među supružnicima slobodna volja i postojanost u njihovu odnosu ili ne.
Kad sam govorio o svojim razmišljanjima i gledanjima na ispovijed i bračnog druga, nije mi na pameti bilo pitanje preljuba jer je to u suprotnosti s onim kako gledam na brak.
Mislio sam da se odnosi na život dvoje supružnika koji žive sa svime što donosi život, ali ne i s nevjerom, odnosno preljubom.


:b112:


augustin napisao:
Nepojmljivo mi je to što se tako površno pristupa ovom pitanju i olako preporučuje prešutjeti preljub. Kakvi su to površni odnosi gdje supružnik ne posumnja da nešto nije u redu? Samo ako mu je svejedno (isto tako se ponaša) , ili ako se drugi vješto pretvara i dobar je glumac! Postoje stotine načina da se primjeti da nešto nije u redu iz ponašanja, komunikacije... Na kraju krajeva uvijek postoji i uzrok preljuba, a takav grijeh povlači druge za sobom. I što ako posumlja? Nastaviti lagati, pretvarati se cijeli život da se ništa nije desilo..Gdje su u svemu tome emocije, ljubav, savjest?
Bračni odnos se prije svega treba zasnivati na iskrenosti i povjerenju, poštovanju prema drugoj osobi.
Bolje da te osoba rani priznanjem, nego živjeti sa strancem u odnosu punom zabluda i iluzija.
Hipoteze tipa "postoji šansa da bračni drug nikad nebi saznao", "miljun puta bolje ponašanje nakon preljuba" su utopija.
Izrekao se preljub ili ne brak je narušen. Iznutra, a Istina je najvažnija.
Zašto ljubite ispraznost i tražite laž? (Ps 4,3)


:b112:

Točno to sam i ja htjela reći al ste vi to ljepše sročili :D

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 vel 2015 20:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 19 lis 2013 16:08
Postovi: 202
Lokacija: split
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: MislitiSvojomGlavom
Ovo mi je teško za čitati:
ela bredi napisao:
I zbog toga ta osoba ispašta i ispaštat će cijeli svoj život. Njezin suprug će patiti cijelog života, nikad je neće priznati za dobru suprugu i majku, ma kako po ljudski on izgledao krasnim čovjekom i divnim mužem, ipak će joj svako malo spomenuti taj pradavni grijeh...za koji se i sama krivi puuno više nego je trebala jer je sve to odavno ispovijeđeno i okajano.

Što se tiče oprosta i "tvrdoće" koja je ovdje opisana, iako stoji ona poznata da ne sudimo o drugome "Ne sudi drugoga dok u njegovim cipelama nisi barem pola sata hodao" - mislim da tvrdoća do kraja života, nije odgovor.
Dakle, ne sudeći tuđi primjer, govorim o svojim pogledima i mislim, uvjeren sam, da je oprost moguć. Ne bih dakle mogao biti u toj situaciji da partnerici njenu slabost, koju mi je priznala i za koju je jasno da je više ne želi - da joj ja to ne oprostim "ni za sljedećih tridest godina", kako je napisano u rečenom primjeru.

_________________
razgovarati, a ne propovijedati


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2015 10:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 lip 2014 15:14
Postovi: 144
Lokacija: Hrvatska
Podijelio: 80 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolička
Status: U braku
why napisao:
O
Dakle, ne sudeći tuđi primjer, govorim o svojim pogledima i mislim, uvjeren sam, da je oprost moguć. Ne bih dakle mogao biti u toj situaciji da partnerici njenu slabost, koju mi je priznala i za koju je jasno da je više ne želi - da joj ja to ne oprostim "ni za sljedećih tridest godina", kako je napisano u rečenom primjeru.


Slažem se da je oprost moguć, no ostaju rane koje teško ili nikako ne zacjeljuju.
Mislim da se skoro svakome dogodi da ga neka sitnica što je netko rekao ili učinio smeta godinama, možda i cijeli život, on to drugome oprosti, no nesavršenost ljudske prirode, utjecaj zloga i nerazumijevanje dovode do teških unutarnjih drama.
Teško sami sebi opraštamo, a kako ćemo onda nekome drugome...

Bože pomozi nam da uvijek opraštamo i sebi i drugima i da u svima vidimo Božju djecu s problemima kakvi su i naši!

_________________
Isuse, pomozi, u pomoć mi priteci!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2015 12:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 455
Podijelio: 286 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
Kresimir Fly napisao:
Slažem se da je oprost moguć, no ostaju rane koje teško ili nikako ne zacjeljuju.
Mislim da se skoro svakome dogodi da ga neka sitnica što je netko rekao ili učinio smeta godinama, možda i cijeli život, on to drugome oprosti, no nesavršenost ljudske prirode, utjecaj zloga i nerazumijevanje dovode do teških unutarnjih drama.
Teško sami sebi opraštamo, a kako ćemo onda nekome drugome...
Bože pomozi nam da uvijek opraštamo i sebi i drugima i da u svima vidimo Božju djecu s problemima kakvi su i naši!



Zato treba te rane liječiti i zaliječiti da ne dođe to tih unutarnjih rana, jer kad bi ljudi samo shvatili kolike milosti se dobivaju kad opraštamo od srca, kolike milosti dobivamo praštajući, ne bi bilo tolike mržnje u svijetu.

Evo citirat ću patera Nikića što kaže o opraštanju:

Oprostiti od srca i tražiti oproštenje

Ljudska duša nije stvorena za srdžbu, nemir i mržnju, nego za ljubav, radost i mir. Dugotrajna mržnja zagorčava život duši i često prelazi na tjelesnu (somatsku) razinu uzrokujući tako nastanak nekih bolesti kao što je čir na želudcu, razne kožne bolesti pa i sam rak. U najboljoj molitvi koju nas je Isus naučio (OČENAŠ), pozvani smo da opraštamo svojim dužnicima kako bismo bili dostojni da i Bog nama oprosti. To oproštenje ne smije biti površno, nego "OD SRCA" na što nas poziva Isus u evanđelju,Mt 18,35 (Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ne oprostite li svojemu bratu od sveg srca). Zato opraštaj ako želiš biti zdrav i sretan čovjejk. Ili, kako Martin Gray reče:" Oprosti da oslobodiš u sebi sile ljubavi".

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2015 14:16 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 lip 2014 15:14
Postovi: 144
Lokacija: Hrvatska
Podijelio: 80 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolička
Status: U braku
fiduciia napisao:
[

Zato treba te rane liječiti i zaliječiti da ne dođe to tih unutarnjih rana, jer kad bi ljudi samo shvatili kolike milosti se dobivaju kad opraštamo od srca, kolike milosti dobivamo praštajući, ne bi bilo tolike mržnje u svijetu.

Evo citirat ću patera Nikića što kaže o opraštanju:

Oprostiti od srca i tražiti oproštenje

Ljudska duša nije stvorena za srdžbu, nemir i mržnju, nego za ljubav, radost i mir. Dugotrajna mržnja zagorčava život duši i često prelazi na tjelesnu (somatsku) razinu uzrokujući tako nastanak nekih bolesti kao što je čir na želudcu, razne kožne bolesti pa i sam rak. U najboljoj molitvi koju nas je Isus naučio (OČENAŠ), pozvani smo da opraštamo svojim dužnicima kako bismo bili dostojni da i Bog nama oprosti. To oproštenje ne smije biti površno, nego "OD SRCA" na što nas poziva Isus u evanđelju,Mt 18,35 (Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ne oprostite li svojemu bratu od sveg srca). Zato opraštaj ako želiš biti zdrav i sretan čovjejk. Ili, kako Martin Gray reče:" Oprosti da oslobodiš u sebi sile ljubavi".


Problem je što u nama nesvjesno ostaje rana.
Nije baš jednostavno, i kad od srca oprostiš sam sebi, za 10-20 godina se sjetiš da si negdje debelo pogriješio i to te ne ostavlja na miru...
I nije pitanje drugome oprostiti nego samome sebi.

_________________
Isuse, pomozi, u pomoć mi priteci!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2015 22:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 455
Podijelio: 286 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
Kresimir Fly napisao:
Problem je što u nama nesvjesno ostaje rana.
Nije baš jednostavno, i kad od srca oprostiš sam sebi, za 10-20 godina se sjetiš da si negdje debelo pogriješio i to te ne ostavlja na miru...
I nije pitanje drugome oprostiti nego samome sebi.


Da ostaje rana, zato imamo Isusa da nam pomogne u liječenju tih rana. Što više otvorimo svoje srce njemu te će nam rane nestajati. I meni je veći problem samoj sebi oprostit, lakše drugima praštam ali znam dosta ljudi koji jako teško da će drugome oprostiti.

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2015 22:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2895
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 37 zahvala
I uz najbolji sakramentalni život, neke rane na ovom svijetu, nažalost, nikad neće biti do kraja izliječene.
Neke će se rane izliječiti do kraja tek u Vječnosti. Bog će na ovom svijetu ljudima koji nose te najteže rane dati dovoljno snage i mira da normalno prožive život s tim ranama, ali one neće biti do kraja izliječene (pa i kad je iskreno oprošteno ono što je trebalo oprostiti).
Pod tim teškim ranama mislim na silovanja, pedofilska zlostavljanja, strašne ratne strahote i ostale slične užasne stvari....
Odmaknula sam se od teme...neću više.....ali čula sam od nekoliko svećenika da se neke rane zaista do kraja zaliječe tek u Nebu...i to mi se čini istinitim..

_________________
NIJEDNO BLAGO NITI VLAST,
NIJEDNA SUZA NITI ČAST
NE MOGU PLATIT
CIJENU KAPLJE KRVI TVOJE.
NI TVOJE OČI UMORNE,
NI MOKRO ČELO, ISUSE,
NI KUCAJ SRCA
ŠTO JE S KRIŽA REKLO SVOJE:
DA NAS LJUBIŠ TI VJEČNOM
LJUBAVLJU,
DA S NAMA ŽIVIŠ TU,
U SVETOM PLAMENU...

hvala Ti..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 54 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr