www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 22 stu 2017 03:08

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 54 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 27 vel 2015 17:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 19 lis 2013 16:08
Postovi: 202
Lokacija: split
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: MislitiSvojomGlavom
Kada smo već na temi oprosta, znate koje mi je najljepše traženje oprosta koja sam ikada vidio?
Bilo je to kada je Ivan Pavao II došao u svoj, mislim da je to bio prvi, pastoralni pohod Hrvatskoj kada je tema njegove posjete bila oproštenje i pomirenje među narodima. Tada je dizajner Ljubičić napravio za papin dolazak plakat koji je išao ovako:
Slova po redu abecede u sivoj boji A B C D E … i tako sva slova po redu … I J K L M N…, a onda istaknuto u bijeloj boji ova slova i njihov poredak iz abecede: O-P-R-O-S-T-I
jer je autor uočio da u hrvatskoj abecedi postoji upravo taj poredak da vidimo riječ OPROST.
Presavršeno!

_________________
razgovarati, a ne propovijedati


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2015 00:05 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 27 vel 2015 07:45
Postovi: 31
Lokacija: Požega
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: Kršćanin
Status: Solo
Imaš možda negdje link na taj plakat?

_________________
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2015 18:41 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 19 lis 2013 16:08
Postovi: 202
Lokacija: split
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: MislitiSvojomGlavom
Evo ilustracije.


Prilog:
24b OPROSTI-2.jpg
24b OPROSTI-2.jpg [ 174.24 KiB | Pogledano 1812 puta ]

_________________
razgovarati, a ne propovijedati
Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2015 18:48 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 27 vel 2015 07:45
Postovi: 31
Lokacija: Požega
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: Kršćanin
Status: Solo
Hvala :)

_________________
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 kol 2017 09:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 347
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Svoj neki duhovni put/rast sam, između ostalog, počela s ovim forumom. I forum mi je pomogao. Baš onako pomogao. Sve vas sam, prije logiranja čitala kao gost dobrih pola godine, ako ne i više. Naravno, pored sebe imam svog savjetnika i dobrog prijatelja monfortanca, Bogu zahvaljujem što mi je njime omogućio odgovore na svoje dvojbe doslovno u bilo koje doba dana i noći (ok, nećemo njega pitat što misli o mojim wa porukama u 1 iza ponoći) i znam da sam sretnica.
No, forum mi je, koliko god glupo zvučalo, donio jednu drugačiju perspektivu. I malo pomalo sam danas ovakva kakva jesam. Da rad u vrtu/duši je gotov – sigurno nije, niti će ikada biti u potpunosti.
Pogled na mnoge stvari mi se promijenio i tu mi je, mogla bih kazati, forum često otvarao/zatvarao vidike tj. poticao me da razmišljam o stvarima o kojima prije ne bih razmišljala. Kopajući teme, sama sebe sam shvaćala i nekako sam, iskreno, zadnjih dana opet u nekom svom košmaru, neke stvari mi dolaze skroz prirodno i normalno, toliko da se zapitam tko sam ja i gdje je ona cura od prije 2-3 godine. Ne žalim za njom, ali moram priznati da me nekada uhvati nostalgija i da mi dođe da je onako u prolazu u sebi pozdravim.
Nisam u braku, i teško je prosipati pamet, ali mislim da su ovo stvari koje su realne i koliko god bile bolne i teške, bilo kada, bilo koga od nas mogu u životu snaći jer nitko ne zna što mu život donosi. Temu (Bogu hvala, nije duga) sam pročitala od početka do kraja i ono… prvo – postoji li pravi odgovor? Ne postoji. Ali postoji odgovor Bogu drag i Božjim zakonima određen.

Ovaj svoj odgovor pišem iz perspektive cure koja je pokušavala živjeti (točnije do svoje 25. sam tako i živjela) vjerski s momcima (točnije jedan je dao pečat koji sam dosta dugo brisala) kojima je pojam Boga, vjere i svega ostaloga bio nebitan, pišem ga iz perspektive cure koja je bila u vezi s momkom koji nije bio katolik i onda to nije bilo samo pitanje toga da sam ja „dobra, draga i pobožna cura“, već je sa sobom vodilo i beskrajne rasprave, testiranje mojih granica pa i na koncu puno odbacivanja – a jedno od njih je završilo tako što je on (iako već tada nam je veza bila mrtvo slovo na papiru – i imao je neke osobne probleme/ovisnosti i sl. - no ne bih o tome) po principu „kad neću ja“, doslovno ispred očiju mi pokupio „curu koja hoće“.
Naravno da tada nakon toga više nikakav razgovor s njim nije dolazio u obzir, iako danas mogu priznati da sam dosta dugo onako u sebi skriveno među egom i ponosom od njega htjela čuti barem riječ „oprosti“.
Također sam tada, već kako priča ide, dosta dugo krivila Boga jer on je kriv za to. Dapače, ja sam Mu vjerna, slušam ga, živim kako živim, a on me kažnjava.
I iako sam, malo pomalo, dolazila sebi, još uvijek sam tako zaslijepljena učinila nekoliko pogrešaka i to sve dok nisam bila spremna suočiti se s vlastitom nesposobnosti da priznam i vlastite grijehe (nikada nije samo jedna osoba kriva) i da se s porazom jednom za svagda pomirim jer nikada isključivo tuđi grijesi ne čine od naših tuga bunare bez dna.
Isto tako sam naučila da uistinu ne moram čuti svako "oprosti", a da spokojna odšetam dalje i da si je nekad dovoljno pružiti intiman oprost jer postoji Onaj koji će nam iznutra pomilovati srce.
I stvarno s obzirom na sve oluje i nevere, traženja, razgovore sa svećenikom, čitanje duhovnih literatura, i vlastitim traganjem, usuđujem se dolje napisati sljedeći odgovor.

Prvo – pitanje braka i ispovijedi

why napisao:
Zar ne bi u svakom braku ona njemu trebala biti iznad svega i on njoj iznad svega? Zar ne bi se muž kompletno trebao ispovijediti doma pred ženom prije nego klekne u crkvi na ispovijed, i ona njemu također? Može li uopće drukčije biti? Ima li neka stvar koju bi muž smio izlagati ispovjedniku a da prije toga nije jednako duboko to izložio svojoj ženi? Može li po kršćanski biti neka tajna koju će reći na ispovijedi, a koju žena od njega neće saznati? Pa ćemo onda znati tko je tu na kome mjestu.

Samo Bog može ispunit nečije srce, ni cura, ni momak, ni dite, ni roditelji, žena, muž – nitko nego Bog, a kroz ovo nabrojano Bog se može proslavit.
Ja stvarno vjerujem u to da je brak božanski put na zemlji, ali ne smijemo zaboraviti da ženi nikad ne smije biti muž prije Boga, niti mužu žena. Svrha je braka pomoći oženjenim ljudima u posvećivanju sebe i drugih i sklapanjem sakramenta primaju posebnu milost. Oni koji su pozvani na bračni život, s Božjom milošću, pronalaze u svom stanju sve što trebaju da bi bili sveti i da bi one s kojima žive priveli Bogu.
Dakle, sasvim jasno je da supružnici bez Boga ne mogu ništa zato i svatko ponaosob mora održavati svoj odnos s Bogom, zato svatko osobno mora ići na ispovijed, zato svatko osobno mora stalno dolaziti „čist od grijeha“ svom supružniku. Supružnik se ne smije zanemarivati (ni duhovno, ni tjelesno) jer on pripada svom mužu/ženi i baš zbog toga i jest zadaća svakoga da brine i za osobni duhovni život.
Brak nije uvijek med i mlijeko, u braku ima situacija kad taj muž/žena te toliko živcira da ga/ju ne možeš gledat,u braku ima situacija gdje se ne slažeš s njegovom/njenom obitelji, ima situacija gdje ću/ćeš bit ohol/a i sebična prema njemu/njoj, prema vašoj djeci, ima situacija u kojima ćeš je/ga povrijediti… nisu li to sve situacije u kojima nam je potrebna ispovijed? Da, te situacije se (in)direktno tiču i mog muža/tvoje žene, ali dok osobno ja ne ispovjedim se, ne pokajem se za te grijehe i ne dobijem oprost, ja neću moći doprinijeti i donijeti/davati sebe u potpunosti tom braku.

Drugo – pitanje prevare
why napisao:
Kažeš ela, valja sačuvati brak, jer ako priznaš ženi nevjeru, mogao bi puknuti brak.
Ela, a tko nam daje pravo da odlučujemo u ime našega bračnog druga hoće li nam on oprostiti i hoće li željeti dalje brak sa mnom? Kanonsko pravo KC kaže ovako:
Kan. 1152 - § 1. Iako se usrdno preporučuje da ženidbeni drug, potaknut kršćanskom ljubavlju i zauzet za dobro obitelji, ne uskrati oproštenje preljubničkoj stranci i ne prekida ženidbeni život, ipak, ako joj nije izričito ili prešutno oprostio prijestup, ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počinio preljub.
A što ako dakle ne bi oprostio a mi ga držimo u zabludi. To je upravo ono „uzeti moć odlučiti u ime bračnog partnera“ kao da je on nedorastao o sebi odlučiti.
I gdje je, poštovana ela, granica? Što ako se desi drugi put? Što ako se ne desi drugi put do kraja ali maštam o toj s kojom sam bio. Gdje je onda ta crta kada nemam to pravo koje ni početno nisam imao: skriti. Koja je to linija kad se jednom krene kriti?

Rora napisao:
Za mene osobno je uvijek i samo važna istina ma kakvagod ona bila. Kada je netko iskren onda ipak dalje možemo i rješavat stvari, ali ovako...
Ne kažem da bi to bilo ono nakon 5 minuta "Aha, ok dragi, ja te volim i sve ti opraštam". Naravno da bi to bio proces i trebalo bi neko vrijeme za prihvatiti i oprostiti.

Osobno, danas iz perspektive prevarene cure (još uvijek nisam sigurna, ne znam, niti ću ikada saznati, niti me briga, niti želim saznati je li ta cura za koju znam jedina ili je moj tadašnji momak kod drugih češće dobivao ono što kod mene nije mogao) da sam udana i da me muž prevari – željela bih znati.
Slažem se s Rorom da je najvažnija istina a samo znajući istinu i muž i žena mogu obnavljati svoju ljubav iz dana u dan, a to se radi kroz žrtvu. Svi mi znamo kakav je brak sakrament i kakav je to savez te smatram da onaj koji kaže da ovo ili ono ne može trpjeti, u jednu ruku pretjeruje kako bi se opravdao. Trebamo od Boga tražiti snage za prevladavanje.
Nećemo se lagati, da me jednog dana muž prevari bila bi smlavljena, bila bih uništena jer neki grijesi imaju sposobnost potopiti nas kao valovi tuge i vagoni žalosti, ali ako sam se ja udala za tog čovjeka i ako je Bog od nas napravio jedno, onda sam s njime izabrala sve. Izabrala sam i osmijehe, i radost, i blagoslov, i iznenađenja, milosti, utjehu, smirenost srca, ali sam isto tako izabrala i to da ću biti povrijeđena (i on, i ja), da će biti i svađanja i plakanja.
Grijesi među supružnicima bi se trebali otpisivati shvaćanjem i prihvaćanjem, odlukom da se pogrješeno više ne griješi. Grijesi se otpisuju izuzimanjem zamjeranja i blagoslovom novog početka. Pa Isus nam je pokazao i govori nam da nakon svakog pada treba ustati, a ja sam izabravši svog muža – izabrala njegovo sve, izabrala sam da se zajedno uvijek borimo za ono što imamo.

Iako će me možda sada neki napasti – mislim osobno da bi mene više mučilo što sam ja krivo napravila da je muž imao potrebu tražiti nešto izvan mene.
Jer, kao što ja ne pripadam sebi, već svom mužu; tako i moj muž pripada meni, a (kako Escriva kaže) dopustila sam da mi ga ukradu, dopustila sam da mi ukradu jedinu dušu koja bi trebala ići sa mnom na Nebo.
Escriva kaže da su žene odgovorne za 80% nevjera svojih muževa jer ne znaju kako ih osvojiti svaki dan i kako se nježno i brižno brinuti o njima. I razmišljam da i u tome ima neke istine. Pažnja udane žene trebala bi biti usmjerena na muža i djecu, a pažnja oženjenog muškarca trebala bi biti usmjerena na ženu i djecu te ne postoji izgovor za neispunjavanje te dužnosti, pa ni rad izvan kuće nije izgovor.
Zanimljiva mi je i Escrivina rečenica gdje citirajući aragonsku izreku "Ako putem u crkvu na molitvu ženi zagori gulaš, može biti napola anđeo, ali je i napola đavao." ukazujući da čak ni nečiji pobožan život ne može biti izgovor, jer ako je neuskladiv sa svakodnevnim dužnostima, nije dobar ni drag Bogu.

Sve ovo gore napisano su i moji osobni stavovi i baš zbog njih često današnja JA potražim onu prošlu da joj se i narugam. Ona "prošla ja" znala je za Krista, ali nije znala da se s njime može izdržati svaka oluja i ponijeti na leđima svaki Križ života, ali isključivo u kombinaciji muž, žena i Krist.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 kol 2017 12:27 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 kol 2007 22:51
Postovi: 189
Podijelio: 26 zahvala
Zahvaljeno je: 17 zahvala
Vjeroispovjest: kršćanin
Belive napisao:

Iako će me možda sada neki napasti – mislim osobno da bi mene više mučilo što sam ja krivo napravila da je muž imao potrebu tražiti nešto izvan mene.
Escriva kaže da su žene odgovorne za 80% nevjera svojih muževa jer ne znaju kako ih osvojiti svaki dan i kako se nježno i brižno brinuti o njima. I razmišljam da i u tome ima neke istine.


https://youtu.be/RlOIFXX5ABk

Nemam ni najmanju namjeru napadati te nego te podrzati u tvom razmatranju. Nakon gledanja ovog filma (prvog od 4 dijela), jasno je da Escriva ima pravo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2017 09:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 347
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Moram priznati da sam pogledala video (ali jedva, i to na preskakanje) jer ova tema (odijevanja) me davno prestala zanimati, ali shvaćam zašto ste to gore na moj komentar referirali se.

Pitanje nevjere je pitanje o kojem će malo tko govoriti, ali nažalost – ona je prisutna i nadam se da u životu nikada, ali nikada neću se susresti s time da budem prevarena žena. Ali govoriti o tome da u brakovima samo rastu ljubičice i svira oda radosti je suludo, kao što je suludo govoriti o obitelji, a ne govoriti o napastima i grijesima s kojima se mnoge obitelj suočavaju.
Jednostavno nerealno je.
Ali isto tako – da mi se to dogodi – željela bih znati.
Kao što bih vjerojatno (da, lako mi je napisati) spašavala svoj brak (upravo zbog razloga gore u prethodnom postu navedenih) jer
1. znamo kakav je brak sakrament/savez te treba od Boga tražiti snage za prevladavanje.;
2. ako sam se ja udala za tog čovjeka i ako je Bog od nas napravio jedno, onda sam s njime izabrala sve – i dobro i loše, izabrala sam da se zauvijek borimo za ono što imamo;
3. bavila bi se pitanjem zašto je muž tražio nešto izvan mene ako ja pripadam njemu, a on meni.

Sigurno je da nije ni druga osoba (ona prevarena) uvijek samopravedna i dobra te da se ne treba mijenjati. Naime, ako je taj muž otišao drugoj, to je jasan pokazatelj da u tom braku neke stvari ne funkcioniraju što opet dovodi do toga da danas/sada/iz ove perspektive smatram da dosta „posla“ supružnici moraju napraviti i prije dolaska pred oltar.
Svi ćemo se složiti da tu bračnu kuću želimo graditi na stijeni, a ne na pijesku i da je to težak i mukotrpan posao jer ja još nisam podignula stijenu koja je teška, a vi?

Općenito smatram da postoje neka temeljna pitanja koja međusobno osobe moraju riješiti. Naizgled pitanja su „tehničke prirode“, ali smatram da su od izuzetne važnosti i onako u mojoj glavi zauzimaju dosta bitno mjesto.
Naravno, očigledno je da nemamo svi isto poimanje katoličkog braka, ali osobno meni bi neke stvari bile izuzetno bitne:
1. Pitanje tehničkih stvari oko života/stanovanja – pa i potpuno banalnih koji se tiču toga tko ujutro odlazi po kruh, brige o kućanstvu, kuhanju, odlaska u kupovinu, plaćanja računa/režija i općenito raspolaganja financija koje više nisu moje, ni njegove, već naše
2. Pitanja oko toga gdje živjeti – nikada ne reci nikad, ali osobno ne bih voljela živjeti u zajednici s ičijim roditeljima niti bih pristala na miješanje roditelja u naš odnos, vođenje kućanstva, odgoj djece
3. Pitanje djece – koliko želimo djece, kako ćemo ih odgajati, gdje su granice u odgoju kojih se oboje moramo držati (a ne da kao roditelji ne budemo složni i da se međusobno isključujemo).
4. Pitanje slažemo li se oko toga da, ako si to možemo priuštiti, žena ne radi u firmi već stoji doma, brine za obitelj
5. Pitanja zajedničkih prijatelja, pitanja prijatelja i prijateljica, pitanja intimnosti i prestanka da se s prijateljima dijeli intima. Pitanje muško-ženskih prijateljstava i je li mi ok da moj supružnik prijateljuje/razmjenjuje poruke s osobom suprotna spola (pa i samo na prijateljskoj razini).
6. Pitanje oko duhovnosti – pitanje kako funkcioniramo kao katolička obitelj. Mislim da bih ja tražila da (a i prije dok smo momak i cura) zajedno jednom tjedno odlazimo na misu. Naime, ako već možemo provoditi vrijeme pijući kave, gledajući tv i sl., onda smatram da svaki par tjedno može odvojiti niti sat vremena da ode zajednički na misu. Kao obitelj željela bih da odlazimo na misu pa makar i sa skroz malom djecom (svjesna kolika to može biti gnjavaža jer nijedno dijete ne može toliko biti potpuno mirno)
7. Pitanja oko toga koliko i kako kao obitelj kvalitetno provodimo vrijeme. Je li katolička obitelj ona koja eto živi katolički jer se trudi svaki dan zajedno objedovati, ili je katolička obitelj ona koja odvaja koliko god može vremena da zajedno ima trenutke samo za sebe.
8. I još mnogo toga.

Ove nabrojene stvari su stvari koje naizgled su sasvim jednostavno, ali smatram da su i stvari koje imaju i mnoštvo malih zamki koje je dobro, ali baš dobro i potrebno „pritumbati“ i gdje mala pukotina može produbiti se i postati neprevladana brazda.
Brak je prije svega kompromis, i brak uvijek može poći krivom stazom, suludo bi bilo očekivati med i mlijeko, ali smatram da je barem malo lakše ako supružnici u startu su suglasni oko nekih stvari. Na taj način, ako imaju posložene prioritete mogu zajedno i lakše se iskobeljati iz problema koji će ih zasigurno u bračnom životu zateći bio to gubitak posla, smrt u obitelji, bolest, nevjera ili tko zna što drugo.
Gradi na stijeni i temelje nitko i ništa neće moći srušiti.
Također, ako parovi žive katolički i prije braka pa nakon sklapanja braka nema odmah djece (niti ima trbuha do zuba pred oltarom), onda je tu ono razdoblje početka braka (dok ne dođu djeca) posebno gdje stvarno mogu uživati jedno u drugome, zajedničkom životu, ali i razdoblje popravljanja i suradnje gdje mogu biti posvećeni jedno drugome u potpunosti, ali i gdje mogu se naučiti jedno na drugo jer ako su živjeli katolički, nisu živjeli zajedno do braka, a bome koliko god banalno zvučalo - nauči se ti sa 25+ godina na to da ti netko po cijele noći krade prekrivač, nauči se ti da onaj pored tebe treba 567 alarmi da bi se ujutro probudio i da vjerojatno i baba Mande iz stana ispod čuje alarm, ali ne i on kojemu je pored glave. Koliko god te situacije bile simpatične, ja prva (koja cijenim tursku kavu i tišinu ujutro bez razgovora) bi te nokautirala ujutro. :lol:

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2017 21:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Citat:
Brak je prije svega kompromis ...


apisat ću jedan redak iz Bundalove knjige o braku koji me je fascinirao:
"Nije brak partnerstvo,ni ravnopravnost,ni kompromis,nego živi organizam.
U njemu nema autonomije organa,nego čim noge potrče uzbrdo,srce brže lupa i šalje više krvi,pluća brže dišu pa organima više kisika dostavljaju.
Organi ne žive automno već im organizam pruža život;dok služe -žive.Tako je i u braku!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od francesco1 na 03 ruj 2017 22:04.
PostPostano: 04 ruj 2017 20:27 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 347
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Oprostite na izravnosti, ali meni je ova recenica glupasta u smislu da prodaje maglu, prodaje kucicu u cvijecu, prodaje ruzicaste naocale.
Jer brak je kompromis.
Brak sklapaju dvije osobe razlicitih navika, karaktera, jutarnjih rituala.

Ja cu ujutro sutjeti, on ce brbljati. Ja prije spavanja volim u krevetu procitati knjigu, a on iz kreveta mora pogledati seriju da bi mogao zaspati. Meni je idealni odmor lezanje u prirodi daleko od buke i vreve, a njemu je idealni odmor aktivni odmor i skijanje. Ja sam zimogrozna, a njemu je uvijek vruce. Ja spavam s jedva oskrinutim prozorom, a njemu i na -2 stupnja uvijek otvoren prozor. Ja se kao mumija zamotam u prekrivac i moras me traziti po krevetu, a on se nikada ne pokriva. Ja imam lagan san, a on po noci hrce. Meni i najmanja zraka svijetla ujutro smeta, a on moze spavati s upaljenim svjetlom. On zeli psa, ja ne zelim. Ja zelim biblioteku/ured u kuci, on bi radije nesto drugo.

Sve tu to banalne stvari, ali su stvari s kojima se supruznici, mladi bracni par susrece.
Pa ne mozete mi reci da ovdje ne dolazi onda do kompromisa. Dolazi. Itekako dolazi.
I to kod ovih primjera, takorec gluposti, a kako li ne kod ozbiljnijih stvari.

On zeli zivjeti na selu, ja zelim zivjeti u gradu. On zeli zivjeti u Splitu, a ja u Solinu.
On zeli hrpu djece, ja sam za dvoje.
Treba li nam kompromis? Pa nisu li to primjeri kompromisa? Ne odabirem li ja brakom sve, i njega, i njegove potrebe i njegove zelje, pa i njegove navike. I ono sto mi se svida kod njega, i ono sto mi se i ne svida. I ono sto mi je simpaticno, i ono sto me iritira do bola.
Ne odabirem li ja brakom i to da cu cesto pristajati na kompromis i zatomljavati/stavljati u drugi plan svoje zelje i navike kako bi drugu osobu usrecila?
E pa znate - mislim da jesam.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 54 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr