www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 18:52

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
PostPostano: 25 srp 2016 22:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1297
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 152 zahvala
Zahvaljeno je: 76 zahvala
Whitelight napisao:
dujam neznam šta bih ti odgovorio.
Ali usmjerit ću se amo na ovo o balasnu. Nisam mislio sjedit na dvije stolice, nego nemogu molit i radit kao da svijet oko mene ne postoji. Nemogu reći Bože daj mi posao, sve i da hoće ja se mroam potrudit da ga nađem, uzeo sam taj banalni primjer. Ali isto tako nemgou ići tražit posao kao da Bog ne postoji tj. svojim snagama ići kroz život.
To sam mislio reć :)


Dragi druže, nadan se da si još ovde. Prije nego što ti odg na ovo, želim samo skrenut pažnju na ovo;

Whitelight napisao:
Imam 23g. i izgubio sam svaki plamičak strasti u sebi,tumaram kroz život bez cilja,zatvorenih očiju,tek tako samo da živim. Našao sam se u nekoj klopci 'između' iz koje nemogu naći izlaza, ujutro kada se budim nemam pravog razloga u srcu da ustanem, ustajem jer sam se naspavao,dan je krenuo mogao bi nešto uradit,trebam doručkovati,jednsotavno probat nešto izvuć it ovog dana... ali nemam pravi smisao zašto sam ustao, sve ide rutinski umivanje,doručkovanje i onda kroz misli prolaze obaveze i zadaci koje bi trebao odraditi što mi ne da ni da uživam u tom doručku ni da se pošteno najedem, nemam mira i samo brže bolje želim to završiti...
dan kreće dalje, a ja nemam želje ništa raditi.


Ovaj ovde quote; kao da si mene opisao. Jednostavno, nema strasti za život. Mrtav si. Nema smisla, tj. one žive sile da te gura. Ujutro se probudiš, i to je to. Što sad? Kako ubit dan? Popit kavu uru vrimena? Pa slušat muziku uru vrimena? I tako se lagano sati pretaču u dane, a dani u tjedne, i tako dalje. Ne znam za tebe, ali meni je tako život baš izgleda do 23-e. Onda sam se preobratia, i "upa" u samoću. Jer općenito sam radikalan, tj. ili u nečem jesam, ili nisam. Naravno, to na kraju rezultira burnim životom, i često naizgled kontradiktornim odlukama u jako malom vremenskom razdoblju. Kad sam se preobratia, sve je počelo imat smisla, i to mrtvilo kao da je nestalo. I bilo je odlično 3/4 mjeseca, no kako sam spomenia, upa sam u samoću, jer sam smatra da ne mogu živit kako sam živia, te da ne mogu prakticirat stare navike, što je naravno, značilo prekidanje mnogobrojnih prijateljstava. Tu je, dakle, nastupila samoća. "Tišinu" bi moga upotrijebit kao sinonim za samoću, jer je ona skoro pa i nužno prisutna. U tišini, tj. samoći si prisiljen na dvi stvari, tj. ja sam bio. Prva stvar je; suočavanje sa samim sebom. Vjerovatno misliš "da,da, nije to problem", no to je zapravo jako teško, naporno, i na kraju krajeva; oslobađajuće. Nikad dosta tišine, ili bolje rečeno samoće, da preispitaš sam sebe, i da se suočiš sa sebom, u duhu molitve. To je proces, koji se, kako mi se čini, ne može završit nikad... Druga stvar, suočio sam se sa sadašnjošću. To je duhovno iskustvo, i mislim da je jako teško opisat to stanje. Jednostavno, naučio sam živit "sada", tj. "u trenutku". Ne u prošlosti, niti u budućnosti, već "sad". Da, stvarno sam naučio to, biti prisutan u trenutku, i sve ovo što si gore opisao je potpuno drugačije u tom stanju. No, opet sam, naravno, nakon toga, naišao na druge probleme, te je teško prakticirat življenje u sadašnjosti (nazovimo to tako), većinom zbog straha, koji se često manifestira u traženju sigurnosti u već dobro utvrđenim obrascima ponašanja, tj. inercijskom delovanju, koje je, na kraju krajeva pogubno..
A sad, da se vratim;

Whitelight napisao:
dujam neznam šta bih ti odgovorio.
Ali usmjerit ću se amo na ovo o balasnu. Nisam mislio sjedit na dvije stolice, nego nemogu molit i radit kao da svijet oko mene ne postoji. Nemogu reći Bože daj mi posao, sve i da hoće ja se mroam potrudit da ga nađem, uzeo sam taj banalni primjer. Ali isto tako nemgou ići tražit posao kao da Bog ne postoji tj. svojim snagama ići kroz život.
To sam mislio reć :)

Mislim da bi trebao naći posao, ak ga tražiš, bez obzira na pitanje Boga. Negdi san pročita da je jedan tip reka, prije nego što se obratia; "ne bi moga ni zavezat kravatu, ni ic na posal, da vjerujem da bog postoji". I to se zaista tako čini. Kako se možeš ponašat ka da bog ne postoji, a kad znaš da postoji? Zar bi gubia vrijeme na "popit kavu", ili "provjerit fejsbuk", dok si svjestan činjenice, da se radi o pitanju 'smrti' i 'života'? Kako bi ipak moga zgriješit, kako možeš bit svjestan da se osuđuješ na smrt, i svojevoljno to radit? Pa, ipak svi to rade. Svi. Ono što sam gore reka za radikalnost; ili jesi ili nisi, kad dođe pitanje Kršćanstva, tj. Boga, e onda vidiš da je jako teško ostvarit taj ideal. Iskreno, ponekad zaboravim na Boga, prividno, da bi mu se mogao vratit.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 13 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr