Mandolina napisao:
Puno sam toga pročitala na ovom forumu,najviše citata iz duhovnih knjiga,života svetaca,biblije.
U svakome uvijek čovijek pronađe nešto lijepoga,utješnoga.
Meni je osobno najveće utjeha meditacija koja uvijek postupno dođe u molitvi krunice,onda svoju dušu otvorim Bogu,milosrdnom Isusu i nekada znam toliko plakati,nekada samo mirno tonuti...vjerujem da Duh Sveti čini potrebno mojoj duši.
I onda...dolazim u svakodnevnicu,mojih najbližih od njih deset jedan onako srcem živi Boga,ostali časte slike naših Svetih,da skratim vjeruju jer misle da moraju po majci ocu i sl.
Gledam sebi najbliže osobe,imaju toplinu u sebi(Božja stvorenja su),ali osjetim i znam da duboko u sebi nose terete i nedaće prošlosti,nikada ispovjeđene,nikada izlječene,nikada nikome možda neizrečene.
Dolazi do problema,i to sve češće i češće,primjetim da me u srcu nemogu povrijediti,žalim ih(pate),nisu se okrenuli Isusu,toj milini i milosrđu srdaca.
Pokušala sma polako,onako puževim korakom..uf...opekla sam se,nije išlo.
Osjećam da je sve teže i teže,Bože oslobodi me bilo kakvih krivih predrasuda no osjećam svaki čemer njihovih neizlječenih rana,javljaju mi se abortusi,pohlepa za novcem,utjehe u materijalnim stvarima,ma svašta....
Onda se desi da idu učiti mene,a meni teško prihvatiti savijet(majka koja je veliki dio provodila na poslu i nije bila sa djecom,govori i uči me o tome kako je sve nebitno,pa i Bog,samo su djeca važna,i nedaj Bože da kiknem),i onda ne vratim još lošijem da napomenem njezin životni propust,da nebude rata u kući,pokušam okolišati,ali svejedno...i iz malog nastane zlo,nemir i nesklad.
Pitam vas,je li vam teško,što činite,je li kažete,je li ukazujete tim ljudima da su zapravo propusti prošlosti došli na naplatu,i da to nemofu liječiti na drugima,ja se počinjem gubiti,ima osjećaj kao da sam spužva,ma želim biti Božji instrument,ali kako,što mi je činiti,kako na nešto nekome ukazati,a da ge ne boli,da prihvati kao dobro,u ovom mom okruženju ljudi koji žive od svijeta???
Voljela bih da mi napišete koji redak,da čujem vaša iskustva,ili me usmjerite k nekom dobrom duhovniku,zaista se gubim,tako barem osjećam.
Draga sestro Mandolina
naravno da nam je tesko,i ovo o cemu pricas mislim da vecina nas prolazi svakodnevno.Da se ne ponavljam procitaj moje svjedocanstvo.
Dakle,kao odgovor na moju patnju i smisao zasto sam tu,Bog mi je dao milost hagioterapije.Neznam odakle si,ali predlazem razgovor sa hagioasistentom ili dobrim svecenikom,takvih ima,vjeruj.Hagioterapija je meni pomogla pa probaj i ti,nekazen da Bog iskljucivo govori preko nje svima ali ja smatram da pomogla meni je a vjerujen i tisucama drugih.
Kroz taj vid duhovnosti sam puno naucija o meditaciji i osobnom susretu s Bogom,onako mu se zagledati u oci i samo mu zahvaljivati ili cak nista i ne govoriti nego mu se diviti.Tu nas zivot i patnja dobivaju smisao,a mi snagu od Boga za svaki dan.
Osobni susret s Bogom,to je najbitnije danas,sve ostalo sjeda na svoje mijesto iza toga.
Da,uistinu je zalosno viditi da nasi anjblizi nam toliko puta daju los primjer,ali ako smo mi kroz susret sa Bogom primili radost onda cemo mi svjetliti njima.Tada nema veze sto smo mi u manjini,jer dosta je malo kvasa da ukvasa cijelo tijesto i malo soli da bude ukusan kruh(prof.Ivancic).
Daleko od toga da sam ja uvijek takav
,nazalost,jer pozvan sam na svetost i svjedocenje svake sekunde,a ne na mlakost koju nazalost cesto svjedocim,ali Bog je atj koji mi dajde snage i vjerujen da cu iskljucivo uz Njegovu pomoc postati bitno bolji i vjerniji covjek i samo davati drugima ono sto primam od Njega,a uistinu mi jako puno daje i dat ce mi jos stostruko;ne po mojoj zasluzi nego po obilju svoga Milosrdja.
A di bi mi bez kriza i patnji dospjeli?Ovako,uvik nas nesto muci,cesto smo i potlaceni i bezvoljni,nitko nas ne razumije i ranjavaju nas nasi bliznji (kao i mi njih) i tu se Bog proslavlja jer Ga zovemo u nasoj nemoci i O n nas uvik dize,na svoj nacin i u svoje vrijeme,(.."nas Bog,On je silan Bog"....) i pomaze nama i njima preko nas.
Imam 70-ak emisija o hagioterapiji pa cu ih poslati ako tko treba.