www.tebe-trazim.com

Možda da bacimo rič dvi, ipak ateizam susrećemo svaki dan.

Ateizam je duševna bolest.

Ja sam cijeli svoj život bio psovač, grešnik, hašoman, pijanac, bludnik, ali nikad ateist. Ateizam je sotonina umotvorina. To je kao da uzmete pticu i iščupate joj krila. Zločin!!

Ateizam je karcinom koji se širi i čini da čovjek mahinta, luduje i na kraju zarati sa Bogom! To se danas dešava i zato sve ide kvragu.....

To je duh antikristov o kojem knjiga Otkrivenja govori u šiframa. Taj duh je zaposjednuo Božje svetište a to je DUŠA ČOVJEKOVA koja postaje MRTVA kada prigrli ateizam.
To nije ono opsjednuće koji je Isus liječio istjerivajući demone. Ovo je puno teže, ovo je POSJEDNUTOST, kada čovjek svojevoljno prigrli inteligentnog demona - razumom. To ne može nijedan egzorcist izlječit. To samo Bog direktnom intervencijom radi.

Prije svega lipi pozdrav sestro Discipula Domini!


O da Ivančić. Pa to je lako dokazivo budući da je svaki čovik stvoren od Boga, te je u njega ulivena težnja za traženjem Boga i istine o samome sebi i svitu. Ipak, svjedoci smo da čovik možda teško zastraniti, kako se to događa? Koji su uzroci toga?


Slažem se djelomično, čovika ne triba kriviti što je postao ateist, postoje brojni razlozi koji mogu dovesti do toga. Ateizam nije problem dok je čovik "miroljubiv", no moram se složiti i sa onim šta kaže Katolik Ante;

"Ateizam je karcinom koji se širi i čini da čovjek mahinta, luduje" Katolik Ante

Dobra ti je ova definicija ateizma. Vidiš Katolik Ante da se bar u nekim stvarima slažemo.


Ali što dovodi do radikalnog ateizma? To se ja pitam, i u kakvom je polužaju ateist nasuprot vjernika, te koliko je vjernik odgovoran za pojavu ateizma? I kolika je naša odgovornost pred Bogom za te ljude?

Mislin da u ovoj temi nije sve "crno-bilo", ima tu dosta toga o čemu se čovik može pitati. Ponukan temom koju je otvorila sestra Srećica "Kako se nosite sa "svijetom?", te otvorenom temom "Smisao patnje" autorice Discipula Domini, otvorio san i ovu temu o ateizmu. Te tri teme imaju ponešto zajedničko, nije na odmet malo mlatit o tome.

Ateizam se počeo razvijat još tamo od renesanse kad je odsjekao noge Vjeri, pa onda sa komunizmom i fašizmom kad je odsjekao ruke Vjeri, pa onda sad sa seksualnom revolucijom i liberalizmom kad je odsjekao i krila Vjeri. Sad smo u fazi kad se i mozak lobotomizira pa imamo naslov u današnjim novinama di modni mačak kaže da je počeo nosit štikle jer je ovo 21. stoljeće u kojem je sve dopušteno a nives celzijus kaže da joj je drago kad joj muži "povali dobru trebicu". Znači ovo je zadnja faza, faza u kojoj nisi normalan ako si se oženio, a ako si peder onda si urban i napredan, faza u kojoj se djeca rade u laboratorijima i faza u kojoj se nesposobnim starcima daje smrtonosna inekcija da ne troše zrak uzalud, faza kad majke neće dojit svoju djecu nego im radije daju botoks da bi se ove lakše prodale, itd itd, slabo mi je došlo, ne mogu više...

Ovo je faza kada se ateizam sve brže razgolićuje i postaje ono što stvarno jest - SOTONIZAM.

Eto, to je to, spašavaj se ko može....

Pa normalno da gledamo isto kad smo u istom Duhu!

A kad patnja dovede do ateizma, ili kad mi katolici, odnosno religija/e dovedu do ateizma? Opet, nije li vjernik, mi koji se nazivamo katolicima i ateist u istom polužaju naspram Boga, znajući da sami nemamo zasluge što smo vjernici? Time se nužno nameće kakav bi stav trebao zauzeti svaki vjernik, odnosno kako se mi volimo zvati, Katolici.


Ne nalazi li se to jednako kod vjernika?

Ne samo da vjernik ne može dokazati, zaista dokazati, postojanje Boga, nego je, štoviše, i njegova vlastita vjera u samoj sebi napadnuta, razvodnjena ateističkom kritikom koja sije sumnju i nedoumicu. Inicijativa sada dolazi od ateističke misli: Bog je samo projekcija čovjeka. Ljudsko srce je kao kamera: na nebeskom ekranu Bog je samo projekcija čovjekovih želja i strahova. Priroda, vrijeme, zdravlje- sve to bolno izmiče tvojoj želji: ti, dakle, izmišljaš nekog Sve-Mogućeg koga će tvoja molitva navesti da djeluje u tvoju korist. Bojiš se svoje krhkosti, smrti, želiš uživati sreću bez sjenke, žeđaš za tim da budeš voljen i priznat kako bi mogao dati smisao svome postojanju: ti, dakle, uobličuješ nekog Boga čija Providnost bdije nad tobom. François Varone "Nevolje s odsutnim Bogom"


Jer je ateizam djelo Sotone, dok je Crkva djelo Božje. No ne triba zaboravti povijest u kojoj je dominirala Katolička Crkva, koja je činila greške tijekom svoje dominacije, tako da je i Crkva djelomično kriva za napade. Ostale religije također nisu pošteđene napada, pogotovo od raznih filozofskih strujanja.


Da i mene dira u srce, ipak ja san malo više na oprezu. Takvo pisanje je samo znak nezrelog poimanja vjere, također prisutna je poprilična doza oholosti.

Ajde Frane drago mi je da sam te dirnuo u srce. Iza grubog izgleda krije se nježna duša.

A nema ti kod mene oholosti, one loše oholosti, kod mene je više onaj nezreli ponos ko kad mu tata kupi veliki sladoled!
Tako i ja otkad mi se Bog javio i dozvolio da ga upoznam!

Sad ćeš ti reć: čim to kažeš, ti si ohol. A ti kažem da nisam ohol nego ZALJUBLJEN.

A ako nije?


Da i ne. Nikad ne znaš šta život donosi.


Sigurna?

Ps 30,7-8 U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!" Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

Vjera nije naše vlasništvo, to je dar koji smo primili, isto tako kako smo ga primili možemo ga i izgubiti.

KKC 162 Vjera je milost, koju Bog daje čovjeku kao čisti dar. Mi možemo ovaj neprocjenjivi dar izgubiti.

Ako taj kako kažeš; "period nesigurnosti" potraje malo duže

Ako su sveci imali problema sa time, zar da mi nemamo

Kad je došla večer toga sretnoga dana, trebalo se odmoriti, ali dobri mi je Isus kao i prethodne noći dao isti znak da moj ulazak u vječni život nije daleko... Imala sam tada tako živu vjeru, tako jasnu, da je misao na nebo sačinjavala svu moju sreću; nisam mogla vjerovati da ima bezbožnika koji ne vjeruju. Bila sam uvjerena da govore protiv svoga uvjerenja kad poriču postojanje neba, lijepoga neba gdje sam Bog želi biti njihova vječna nagrada.
U tako radosne dane uskrsnoga vremena dao mi je Isus da osjetim da uistinu ima duša koje nemaju vjere, koje zlorabeći milost gube to dragocjeno blago, izvor jedinih čistih i pravih radosti. On dopusti da mi dušu obuzmu najmračnije tmine i da mi misao na nebo, tako slatka za mene, bude odsada samo predmet borbe i muke... Ta kušnja nije imala trajati samo nekoliko dana, nekoliko tjedana: imala se ugasiti onoga časa kad je odredio dragi Bog, i - taj čas još nije došao... Voljela bih da mogu izreći što osjećam, ali jao! mislim da je to nemoguće. Samo onaj tko je prošao tim mračnim tunelom može shvatiti njegovu tamu.
...
Kad hoću da svoje srce, izmoreno tminama koje ga okružuju, odmorim uspomenama na svijetlu zemlju prema kojoj težim, moja se muka podvostručuje: čini mi se da mi tmine, uzimajući glas grešnikâ, govore rugajući mi se: »Ti sanjaš o svjetlu, o domovini punoj najslađih mirisa, ti sanjaš o vječnom posjedovanju Stvoritelja svih tih divota, ti vjeruješ da ćeš jednoga dana izići iz ovih magla koje te okružuju! Samo naprijed! Veseli se smrti koja će ti dati ne ono čemu se nadaš, nego još dublju noć, noć ništavila. Sv. Terezija od Djeteta Isusa "Povijest jedne duše"

Zato ne stoji tvoja tvrdnja, citiram; "A činjenica da je doveden u potpuno negiranje Boga govori o tome da Ga taj čovjek zapravo nije ni poznavao."
Sv. Terezija od Djeteta Isusa je itekako dobro poznavala Gospodina, pa je na kraju kad je morala podnositi teške kušnje vjere ispalo da ga ne poznaje baš tako dobro kako je mislila da ga poznaje. Isti slučaj je sa nama.

Prisjetimo se bolnog iskustva koje je doživio Sv.Petar (usp. Lk 22,33). Svi smo mi Petar.


Opet se ne slažem s tobon.

Bog neće protiv naše slobode, a kad čovik ima slobodu u rukama može biti vrlo neizvjestan ishod. Moguće je odvratiti se od pravednosti.

Sir 26,28 "Dvoje rastužuje srce moje, a zbog trećeg gnjev me hvata: kad ratnik stari u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od pravednosti vraća grijehu"

Gal 4,7-11 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!

Vidiš Ima i takvih. Znam to dobro po sebi.


Slažem se! Da se razumimo na istoj smo strani, ja jednako tako želin biti katolik i prije svega vjernik od djela a ne riči. Želin vjerovati i biti katolik kao ti i Ante i svi na ovom forumu. Zalažem se da se Crkva brani, da se brane katolici, ali san i za to da se pogleda ateizam sa svih strana. Da se gleda na ljude koji su ateisti često puta ne svojom krivnjom. Pa ja san sam do svoje 24. godine bio ateist, teška duhovna nakaza. Sama milost Božja me pozvala na obraćenje, ali koliko još ljudi ima da neki svojom krivnjom neki ne odbace ili propuste milost?


Da to jest velik dokaz kako je Bog milostiv, no virujen da se slažeš da u budućnosti probamo na druge načine "izmamit" Božju naklonost.


p.s. "Gospon Varone" nije ateist, upravo suprotno on je svećenik, profesor teologije i filozofije, ali govori o realnim prijetnjama koje dolaze od raznih struja.

p.p.s. Malo san ispravio post zbog nespretnog redoslijeda riči.

nije li zapravo normalno da svi prođemo te faze ateizma? (lijepo je napisala D. D. "periodičnog ateizma") nije li zapravo to i nužno da bismo rasli u vjeri?

prof. Ivančić je lijepo napisao da je za kršćanina nužno da najprije postane ateist, e da bi nakon toga postao pravim kršćaninom. možda je mislio na to da se očistimo od krivih predodžaba Boga i odmaknemo se od onih tradicionalnih pučkih vjerovanja koja su često puna poganštine.

jednom sam imala razgovor o tome sa svećenikom na ispovjedi. navela sam kao grijeh to da povremeno uopće ne vjerujem u Boga. svećenik mi je rekao da to nije grijeh nego zdravo promišljanje o vjeri koje će me pratiti dok sam živa. ne samo mene nego svakog čovjeka.
ovo su bili primjeri "periodičnog ateizma" koji su normalni jer su periodični i stvar su vlastitog preispitivanja.

druga stvar je radikalni ateizam koji raste u današnjem zapadnjačkom društvu i širi se velikom brzinom u zadnje vrijeme. to je čisto sotonsko djelo, nema sumnje u to. iz radikalnog ateizma nastala je danas općeprihvaćena kultura smrti u zapadnjačkom društvu. današnje zapadno društvo koje kao najviše vrijednosti smatra vrijednosti liberalnog kapitalizma, a koje su u potpunoj suprotnosti sa kršćanskim vrijednostima, ateizirano je društvo i vodi u propast.