Divni ste,božji blagoslov i vama ! Ne bih sad ništa opširno pisala,ali uglavnom sa 12 god. za vrijeme rata sam bila svugdje po malo u izgnanstvu sa sestrom,otac mi je invalid 90 % od djetinjstva,majka umrla od raka,sestra preživjela pakao u braku,razvela se,a ja lutam...živjela kod rodbine ( a svakog gosta 3 dana dosta ) podstanar,bez posla,s poslom,potpuno sama,gurnuta u stranu i zaboravljena,ponekad je bilo trenutaka da sam se nalazila i u priči o Josipu koga su braća prodala,u Isusu koji je bio neshvaćen i izdan...sa sestrom i ocem nisam bila u dobrim odnosima,čak je bilo sporova o izbacivanju iz zajedničkog nam kućanstva ponekad dok bi bili zajedno,a ja mislim da sam davala sve od sebe da pomognem oko sestrine djece jer je sama ostala i da ocu pomognem jer je invalid a nitko drugi neće im pomoć.Ne znam ja ništa...Bog samo vidi i poznaje moje srce,a ja ne osjećam grižnju.Često se sjetim one Isusove rečenice:"Tko je majka moja,tko li braća moja??Zar ne znate da mi je biti u kući oca mojega???" Ja shvaćam šta je tada htio reći...da se ne oslanjamo na ljude,ljudi često iznevjere nego najviše u Boga se uzdati,a sve ostalo doći će .Živim kao podstanar,nemam svoj dom,ne znam šta je obiteljski blagoslov i sloga...ali dobro je,hvala Bogu na svemu i evo,vidim da ste vi jedna lijepa velika obitelj i drago mi je biti dio "kuće božje"...jer ona nam na kraju i u vječnosti ostaje
...ja bih voljela čuti nešto i o vama,kakve su vaše životna pitanja i što vas je motiviralo na "potragu"?
Login
FAQ
Chat
Traži
