www.tebe-trazim.com

hah, pravi duh zajedništva.
Mislim da sam jedina cura koja trenutno ovdje aktivnije tipka i ljude pila Marulićem tako da su svi dobrodošli.

Sviđa mi se ovo što si napisala - ja prva sam došla sa samo takvim predrasudama ovdje (ali sam došla), a tada od rovanja po temama i iščitavanja, došla sam do današnjih čitanja teoloških znanstvenih članaka i već sam negdje napisala (imam osjećaj da se stalno ponavljam) da u nekim stavovima, razmišljanjima mi se sve okrenulo za 360 i da ovaj forum ima veliki (in)direktni utjecaj na mene no to je već druga tema, a ovu ne želimo zachatavat.

_________________
...al′ oblaci nestanu kad more sunce poljubi
duša ti zna više nisi sama Bog je s tobom.
On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jača postaje.

Kao što dadoh naslutit nekima, poprilično je začuđujuce ( s autorovog osobnog stajalista) da postoje, tj. opstoje, oliti ga obitavaju tako zivahne osobe. Da se čovek zapita jesmo'l na istoj planeti.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Oh ima to svoju cijenu. Dnevnu. Zove se porcija ćevapa i nešto tekućine.
Ostalo se dobije free na recept. Adresa za sve upite i recepte: nebo.

Pozdrav s Venere

Ha!

Uvijek se iznova začudim kako nagli obracenici, odjednom, isto tako naglo povjeruju. Baš me zanima što ce bit kad krenu problemi. U tom slučaju samo uporna, zaista vjerna osoba moze stat na stranu Boga.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Što će biti? Isto što i svaki dan.. Donijeti ću odluku ostati na mjestu, ležati na tlu ili se dignuti.
Osobno bi me više mučio odgovor na pitanje - što će biti kad problemi nestanu?
Jer.. dok god se borimo s mrtvljenjem sebi - na dobrom smo putu.

Stvarno? A, kako si se odlucila vjerovat u boga? Svojim naporima?





LOL. Ti se nemreš borit s ničim. Kad se TI boriš "s mrtvljenjem sebi", tek tad si na lošem putu. Samouvjerenost ne samo da je mana, vec grijeh.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Da, sama donosim odluku ići putem svjetlosti ili tame, odnostno pasti ili se dignuti. Imamo slobodnu volju. A vjera - to je milost od Boga.
Sam proces dizanja je drugo pitanje, na koje si već dao odgovor.




Istina. Mogu se boriti sama - ali bezuspješno.

Zato - mogu li te nešto zamoliti?

Hm, ja mislim da si čula za pojam „mrtvljenje“, da ga kao otprilike shvaćaš, ali ne u potpunosti. To bi ti bilo svladavanje samog sebe. Evo sjetila sam se da sam nedavno čitala ovaj odgovor.
http://studentski-pastoral.com/index.ph ... pelana/582

Pročitaj, možda ti bude jasnije što dujam govori.

Ja bih istaknula ovaj ovdje dio:
Najvažnije je ipak unutarnje mrtvljenje, budući da iz srca čovječjeg izlazi ono što je zlo (usp. Mt 15,18). Unutarnje mrtvljenje prvenstveno traži budnost nad vlastitim mislima, nakanama, reakcijama na vanjske podražaje…
Gospodin u molitvi i preko duhovnika svakome može odrediti primjerenu mjeru i način mrtvljenja. U svakom slučaju, još važnije od nekih posebnih pothvata jest prihvaćati u duhu mrtvljenja sve one neugodnosti koje svima nama život ionako donosi. Ne propustiti ni jednu osudu iz srca, ni jednu srditu riječ iz usta, nikakvo mrmljanje protiv Boga, ne dopustiti da nam teškoće umanje vjeru i pozdanje i prikazati tu žrtvu na oltaru srca„

Isto tako, moje mrtvljenje (koje definitivno nije uvijek uspješno, padam ko kruška jer neurednost vlastite naravi moram mijenjati, a to lak posao nije) uvijek proizlazi iz želje da stavim „Božje zakone“ ispred svega i da svojim postupcima ne uvrijedim Boga pokušavajući živjeti po savjesti, po razumu i vjeri. Što je meni pak dosta teško jer sam do prije koji mjesec sve nade polagala u osjećaje.Cilj mrtvljenja je biti razborit, dobar, plemenit kršćanin.

p.s. Možda možeš, ali moje iskustvo mi kaže da se jednostavno čovjek rijetko kada može sam boriti. Ne zaboravi nikako ni na Duha Svetog.

p.s.s. Ja ti iz osobnog iskustva mogu reći da moje zanimanje za vjeru nije došlo samo od sebe već da je netko s puno ljubavi molio za mene. Iskreno, sad mi je palo na pamet i pojma nemam može li se čovjek ujutro probuditi i reći „ja vjerujem u Boga“.

_________________
...al′ oblaci nestanu kad more sunce poljubi
duša ti zna više nisi sama Bog je s tobom.
On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jača postaje.

Nespretno izraženo s moje strane, samo mislim da je Dujam ipak razumio ono što sam htjela reći.
Hvala ti na linku

Još uvijek ne mogu odgovarati na pp.

Ni to baš tako. Teško da mi išta sami radimo. Valjalo bi se zapitat zakaj Apostol veli;

"Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15,10]

Ili kao što kanon kaže;

Kan.6. Tko kaže, da oni koji bez milosti Božje vjeruju, žele, čeznu, pokušavaju, mole, bdiju, teže, ištu i kucaju dobivaju božansko milosrđe, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, želimo, i sve to, da kao što treba uzmognemo i izvršiti; i tko pomoć milosti čini ovisnom o poniznosti ili o ljudskoj poslušnosti, i ne prizna da je i to dar same milosti da smo poslušni i ponizni, protivi se Apostolu koji kaže: "Što imaš da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15,10].





Ne bi se slozio. Crkva nije dala odgovor na to pitanje dobrih 2000 godina. Pametne glavice su o tom raspravljale. Stoga, sumnjam da sam ga i ja nekako dao.







Pokušaj Nisam u mood-u zadnjih dana da ispunjavam želje, ali nada umire zadnja

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…